A život našeg sugovornika u Njemačkoj sadrži sve pomalo, rad u tvrtki i nogomet, obiteljski život, piše Večernji list BiH.
S Antom Paradžikom pričali smo prije točno pet godina kada je u Njemačkoj odrađivao drugu godinu radnog staža. Danas je čovjek koji je prošao omladinske pogone HNK Grude, NK Imotski i GNK Dinamo, zatim igrao i seniorski nogomet, pa osvajao malonogometne turnire i dalje u sportu. Bio je najbolji strijelac i najbolji igrač TSG-a 1888, zatim Beienheima...
Klub pored Frankfurta
- Da, već sam 7 godina u Njemačkoj gdje radim i igram u nižim amaterskim ligama. Prošle zime promijenio sam klub jer sam imao duga putovanja i veće obveze, a radi obitelji i posla sada mi je lakše. Klub se zove SG Harheim, a nalazi se u jednom malom selu na samom rubu Frankfurta. Ambiciozan klub i Uprava uložili su puno truda da bi prošle sezone bili prvaci lige i ušli u Kreisoberligu Frankfurt - ligu u kojoj nikada u svojoj povijesti nisu bili. Sve funkcionira i super mi je. Dok me zdravlje služi i obitelj podržava, igrat ću, pa barem iz hobija - ističe Paradžik. Pitamo da usporedi njemačke niželigaše s bh. klubovima.
- Pa mogu reći da je kvaliteta, što se tiče tehničke potkovanosti igrača, mnogo bolja kod nas dolje jer se u omladinskoj školi bolje i više radi s djecom, individualno, nego tu. A što se tiče stadiona, terena i nogometnih kompleksa, u Njemačkoj je sve na jednoj znatno višoj razini, teško je to uopće uspoređivati - kaže nam Paradžik. A koliko koronavirus ometa nogomet? - Bio je to ozbiljan problem do prije nekoliko mjeseci, ali sada je sve normalno. Međutim, što nas čeka nazimu, Bog zna... - kaže.
S obzirom na to da svakodnevno razgovaramo i s nezadovoljnicima, a i onima koji su zadovoljni u Njemačkoj, pitali smo i Antu kako ocjenjuje tamošnji život. Radi u većoj tvrtki koja se bavi vrtnim asortimanom, a dodatna zarada je nogomet. - Zadovoljan sam životom tu, radimo, zdravi smo... Nije to nikakav luksuz, ali se može normalno živjeti. Iako srce nekada žudi za "kućom", tamo gdje sam sve ostavio - priča s nostalgijom, pa nastavlja: - Imam dobar posao, ali da naiđe nešto bolje, odmah bih prihvatio, nemam nikakva straha od izazova jer to je Njemačka koja te tjera da ideš naprijed. A što se tiče dodatne zarade od nogometa, stvarno dobro dođe, posebno u vremenu inflacije. Supruga Nina i sinčić Luka te sestra Lucija u Njemačkoj najveća su mu podrška, a iz Gruda i rodne Gorice bodri ga otac Darko Paradžik Brajo koji je svojedobno proglašen i osobom godine u Grudama u izboru portala grude.com kao zapovjednik DVD-a Gorica, zaštitni znak dobrovoljnoga vatrogastva u Hercegovini.
- Uistinu sam sretan što ih imam, ali s obzirom na sve nisam zadovoljan tim vremenom koje imam za svoju obitelj. Svakoga drugog tjedna radim smjenu od 11 do 20 sati, tako da mi bude nekada žao što nisam s njima, ali se nadam da će se to u skorije vrijeme promijeniti. A kada usporedim život ovdje i u Hercegovini - u našoj je Hercegovini mnogo drukčije jer tu ljudi rade da bi živjeli, a ovdje u Njemačkoj žive za posao i obveze. Sve se vrti oko toga i cijeli dan je ispunjen obvezama. Zato nekada nedostaje Hercegovina, da sa svojom obitelji i onim širokim krugom dragih mi prijatelja, susjeda i poznanika opet osjetim "dane sreće". A za to su, nažalost, premalo 3 ili 4 tjedna u godini, taj godišnji odmor - priča nam. Pitamo ga i koliko se promijenio život u Njemačkoj zbog rata u Ukrajini, s obzirom na to da Rusija "cilja" ekonomski na najjaču silu Europe.
Sve je poskupjelo
- Pa život se nije baš promijenio. Više bih rekao da su se ljudi promijenili s obzirom na to da je rat utjecao na neke druge komponente, na sva ta poskupljenja. A što se samoga rata tiče, žali Bože samo onih žrtava i nevinih ljudi, ništa drugo - kaže nam. Otkriva nam i da sa sinčićem Lukom u kući pričaju hrvatski jezik i njega zna govoriti, a u vrtiću dječačić koji je rođen u Njemačkoj pomalo hvata i taj jezik. Za kraj ga pitamo za planove, možda povratak tamo gdje srce vuče... - Imam ih dosta, naravno, a povratak kući - to će još malo pričekati, ali svakako mi je to plan u budućnosti. A želio bih zahvaliti Večernjem listu koji, također, nedostaje pod prstima ovdje u Njemačkoj kao i pozdraviti svoju Hercegovinu, zahvaliti prijateljima i onima koji su mi pomogli da budem tu gdje sam trenutačno, a to su Albert, Bernd i drugi - zaključio je Paradžik.•
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
