Komentari

Novo čudo po zagovoru velikog fra Slavka Barbarića

Grude.com - klik u svijet — Wed, 31 May 2023 21:45:00 GMT

Na adresu portala medjugorje-info.com pristiglo je još jedno čudesno svjedočanstvo o uslišanoj molitvi.

Njegov grob danas posjećuje mnoštvo hodočasnika koji njegovom zagovoru preporučaju svoje poteškoće i upravo ovdje na posljednjem zemaljskom počivalištu najpoznatijeg međugorskog fratra Slavka Barbarića dogodilo se još jedno čudo. Donosimo vam svjedočanstvo Ruže iz Zagreba i njenog supruga.

Zovem se Ruža Jeleč i živim u Remetincu u Zagrebu. Ovim putem želim podijeliti svoje svjedočanstvo s vama. Po zagovoru pokojnog fra Slavka Barbarića doživjela sam čudo da je moj suprug oslobođen alkoholizma i do sad nije popio ni kap alkohola već četvrtu godinu. Prije četiri godine bila sam na hodočašću Kraljici mira u Međugorju sa voditeljem Dragecom iz molitvene zajednice Bezgrešnog Začeća -Trešnjevka. Dragec nas je prvi dan hodočašća odveo na grob fra Slavka Barbarića koji je bio njegov dobar prijatelj za svog života. Sjećam se da nam je rekao da zamolimo fra Slavka za čudo da nam On izmoli kod Kraljice Mira to čudo. Ja sam zatvorila oči i zamolila ga ovako: 'Fra Slavko, ti si Hercegovac i znaš kakav je moj muž Bosanac, grub je i pije. Ti znaš kako je meni s njim. Molim te zamoli Gospu da ga oslobodi od alkoholizma i da ne bude u stanju nikada više popiti ni kap.

Nakon hodočašća vratili smo se u Zagreb a Dragec nam je, sjećam se, putem napomenuo kako će nam fra Slavko dati što smo ga tražili jer ga je on to zamolio. Nakon povratka iz Međugorja te nedjelju, u utorak ujutro u 10 sati moj muž je posvjedočio nečem nadnaravnom. Na velikom drvetu obližnje lipe kraj zgrade u kojoj živimo vidio je ples sunca kroz krošnju i bijeli veliki križ u suncu. Vidio je i Gospu svu u u bijelom kako širi ruke. Ta se pojava izmjenjivala u treperavom bijelom jarkom svjetlu a zlatno svjetlo koje je isijavalo iz Gospe došlo je do prozora i ušlo kroz staklo u stan. Suprug je stajao kraj prozora jer je u duhu bio pozvan vidjeti što to "blica" kroz staklo. U tom trenutku kad je odmaknuo zavjesu da vidi zlatno svjetlo iz bijele pojave koja je ličila na Gospu ,bio je uronjen u to zlatno svjetlo blaženog izraza lica.

U jednom je trenutku dok je snimao s mobitelom ovaj neobičan događaj rekao je: "Pogledajte ljudi kako se sunce igra sa mnom na današnji dan 24.studenog". Znam da je rekao datum preminuća pokojnog fra Slavka Barbarića a tog dana kad je gledao tu nebesku pojavu nije bio uopće studeni nego je bio listopad. Kad mi je to pokazao na mobitelu odmah sam znala da je posrijedi čudo izmoljeno po fra Slavku Barbariću jer moj suprug pio još samo do korizme sljedeće godine i odlučio postiti od pića te više nikad nije popio ni kap alkohola od tad. Sad živi zdrav život i dobar je suprug. To je moje svjedočanstvo za koje sam osjećala potrebu da posvjedočim u zahvalu Gospi i fra Slavku za tu milost i čudo dobiveno od njih.

Ruža Jeleč iz Zagreba/medjugorje-info.com

Milas: Samo je u Rimu mogla proći Kutlešina disertacija 'Hercegovačkog slučaja' upitne kvalitete, iz vremena kad je on bio Perićev megafon

Grude.com - klik u svijet — Tue, 09 May 2023 13:12:00 GMT

Piše: Dalibor Milas/Express/Točkazarez

Jer biti “čovjek pape Franje” u kontekstu Crkve u Hrvatskoj i ne bi trebalo predstavljati nekakvu uvredu. Ali opet sam se na trenutak zamislio i pomislio da sam novog (i još uvijek nekompromitiranog) nadbiskupa hrvatske metropole obilježio i prije nego što je progovorio. Onda sam pogledao njegov intervju za Hrvatsku katoličku mrežu i shvatio da nisam bio daleko od istine.

Riječ je o prilično uravnoteženom i programskom razgovoru. U razgovoru se moglo primijetiti da nadbiskup pomno bira svoje riječi, ali i da se na pitanja unaprijed pripremao. Iako ga je katolička voditeljica pogledavala kao utjelovljenog Isusa i cijelo vrijeme tetošila na trenutke čak i strahujući da ga možda određenim pitanjem nije povrijedila, Kutleša je ovim naručenim razgovorom potvrdio da će mu odnos s (pravim) medijima predstavljati jedan od najvećih izazova njegova mandata na Kaptolu. Svaki (službeni) stav novog zagrebačkog nadbiskupa Kutleše je na liniji rimske kurije i pape Franje. Kao da u pojedinim trenucima slušamo vatikanskog nuncija s hercegovačkim naglaskom.

Unatoč tome što je očito riječ o unaprijed dogovorenom i pomno isplaniranom intervjuu, u kojem će Kutleša nastojati razjasniti sve nedoumice koje su posljednjih mjeseci provocirale javnost, kao što su primjerice njegov odnos prema Međugorju i činjenica da je na čelo Zagreba opet došao „stranac“, Kutleša je dobio prolaznu ocjenu. U medijima se proteklih mjeseci doista potencirao njegov navodno negativni stav prema Međugorju te kako bi se Kutleša kao zagrebački nadbiskup trebao „drugačije postaviti prema Međugorju“. Potrebno je njegov stav o Međugorju promatrati u karijerističkom smislu. Kada je Kutleša bio mlađahni svećenik u Mostaru, onda se trebalo dokazati pred već tada prilično beskompromisnim (i sad već umirovljenim) biskupom Perićem. Tko se god na bilo koji način suprotstavio Periću, mogao je zaboraviti na crkvenu karijeru. Kutleša je bio nešto mudriji od svojih kolega te mu je ona famozna knjiga o Međugorju kao prijevari bila ulaznica u krug ljudi od najvećeg povjerenja temperamentnog biskupa Perića. Kutleša je kasnije i doktorirao u Rimu na tzv. Hercegovačkom slučaju i njegovoj poveznici s tzv. Međugorskim fenomenom. Riječ je o disertaciji upitne kvalitete koja je vjerojatno samo u Rimu mogla proći kao nekakav znanstveni rad. No Kutleša kao zagrebački nadbiskup (i Franjin igrač) u nedavnom intervjuu jasno naglašava da je u kontekstu Međugorja ovdje riječ ne samo o dvije različite biskupije nego i o dvije različite države. Iz njegovih se riječi lako može zaključiti da se sada nalazi na liniji Vatikana i da mu iz ove perspektive nikad ne bi palo na um biti megafon hostilnog Ratka Perića. Simptomatično je bilo i da se o slučajevima pedofilije i Sinodalnog puta izrazio vatikanski korektno.

Najproblematičniji istup u ovom inače jako opreznom intervjuu je glorificiranje Kuharićevog izraza „Crkva u Hrvata“. Sintagma „Crkva u Hrvata“, koja, pored Katoličke crkve u Hrvatskoj, obuhvaća i Katoličku crkvu u Bosni i Hercegovini, kao i Katoličku crkvu u „hrvatskoj dijaspori“. Ovim se pojmom pokušalo pod zajednički nazivnik svesti sve katolike (i Hrvate) u ondašnjim jugoslavenskim republikama. Koristiti sintagmu „Crkva u Hrvata“ nakon raspada Jugoslavije problematično je i sadržava ekskluzivniji prizvuk, jer već se u samom nazivu nalazi isključivost prema onima koji su katolici a nisu Hrvati. U skladu s tim radilo bi se i o „hrvatskoj vjeri“. Rektor KS-a u Zagrebu Željko Tanjić, po vokaciji inače fundamentalni teolog, ukazuje na pogubnost ovog termina te u jednom svom ranijem članku upozorava da izraz „Crkva u Hrvata“ nikako ne odgovara teološkoj, eklezijalnoj i novoj društveno-političkoj situaciji.

Važno je naglasiti da katolicizam na području zapadnog Balkana funkcionira kao marker hrvatskog nacionalnog identiteta. U određenim krugovima još uvijek vlada stav da je katolicizam na zapadnom Balkanu zapravo „religija na granici“. Hrvatski katolicizam je stoga stoljećima bio definiran kao „predziđe kršćanstva“ te zamišljen u stanju neprestane opasnosti, što ga je učinilo izrazito defenzivnim i opreznim. Hrvati su, u skladu s tim, bili uvjereni da imaju posebnu povijesnu misiju i da su kao narod odabrani od Boga, što se u svakodnevici teško može osjetiti.

Kada pokušamo sažeti dojmove nakon prvog Kutlešinog javnog istupa, onda je doista teško ne zapitati se što je to ovdje zapravo svježe, zdravije i drugačije od svega onoga što smo s Kaptola gledali i slušali posljednjih dvadesetak godina?

Piše: Dalibor Milas/Express/Točkazarez

Josip Ćorluka, nenametljivi mladić, tihi obiteljski čovjek, veliki vjernik

Grude.com - klik u svijet — Fri, 21 Apr 2023 15:32:00 GMT

Ovo finale igra se 17. svibnja, a zapravo će to biti gradski derbi Zrinjskog i Veleža, jako zanimljiva utakmica u ostatku sezone. Na spomenutoj utakmici u Čitluku desni bek Zrinjskog Josip Ćorluka zabilježio je 100. nastup u dresu s lentom. Opet je Ćorluka bio jedan od najboljih igrača u momčadi, zabilježio je asistenciju, imao i ključna dodavanja prilikom nekih drugih pogodaka. Ćorluka je, po našem sudu, najbolji desni bek u ligi. Sjajno igra u oba smjera. Ipak, njegova statistika u napadu je takva da je ovaj nogometaš, kao desni bek, praktički uspješniji od najvećeg broja krilnih nogometaša u bh. ligi. Ćorluka je ove sezone zabio 2 gola, zabilježio 8 asistencija na domaćoj sceni. U prvenstvu je na 23 utakmice zabio gol te podijelio 6 asistencija, u Kupu na trima nastupima ima gol i 3 asistencije. Ovaj nogometaš ima sjajnu suradnju s Nemanjom Bilbijom, vodećim strijelcem lige. Njih dvojica su i najubojitiji tandem lige. Tandem bek - napadač velika je rijetkost u modernom nogometu, ali Ćorluka i Bilbija to u praksi jesu. Nogometašima Zrinjskog zbog stila igre nekad bude teško pokazati koliko su fizički dominantni, posebno protiv slabijih ekipa u ligi.

Većina momčadi u ligi protiv Zrinjskog igra varijante bunkera. U tim slučajevima igrači Zrinjskog nekada nemaju prostor za sakupljanje impresivnih brojki u trčanju na skraćenom prostoru za igru.

Ipak, to nije slučaj s Ćorlukom. Upravo zbog toga što je fizički i trkački impresivan, ostatku njegove momčadi lakše je igrati s igračem koji pruža takvu podršku u oba smjera. Ima iznimnu moć ponavljanja. Osim što je to golim okom vidljivo, to još bolje otkrivaju GPS podaci. Gotovo svaku utakmicu trči više od 11 kilometara, a što je važnije, nerijetko ima više od 1000 metara visokog intenziteta trčanja (preko 20 km/h), od čega je 300 metara u punom sprintu (iznad 25 km/h). To je statistika trčanja koju imaju igrači grupne faze Lige prvaka na Ćorlukinoj poziciji. Ćoruka sigurno nije najbolji bh. igrač na svojoj poziciji, ali je svakako vrijedan igrač koji bi morao imati bolji tretman kako izbornika tako i medija. Nepravedno je zapostavljen kada se vode razgovori o reprezentaciji. Ćorlukin je "problem" vjerojatno i to što je riječ o, prije svega, nenametljivom mladiću, tihom obiteljskom čovjeku, velikom vjerniku. Takvi u današnje vrijeme, nažalost, rijetko dobiju zasluženu pozornost.

Matej Damjanović/Večernji list

Fra Jozo Zovko: Ovo je vrijeme kada pobjeđuje molitva

Grude.com - klik u svijet — Fri, 07 Apr 2023 13:55:00 GMT

Danas nema svete mise, već su obredi Velikog petka. Zvona s crkava neće se oglašavati. Sve je u znaku blažene tišine, piše Večernji list BiH. Večeras je na televiziji film "Pasija" redatelja Mela Gibsona, koji prikazuje posljednjih 12 sati Isusova života. Glavni glumac u filmu je Jim Caviezel. Kad je 2004. igrao glavnu ulogu, imao je 33 godine, kao i Isus Krist kada je razapet na križ. Glumca je udario grom tijekom snimanja filma. Pravo je čudo što je preživio. Siguran je Caviezel i da filma "Pasija" ne bi bilo bez Međugorja, što je svojedobno i ispričao. Njegov veliki prijatelj je i fra Jozo Zovko s kojim smo razgovarali uoči blagdana Uskrsa.

Blagoslov vjernicima

Fra Jozo Zovko nedavno je proslavio 82. rođendan. Pitamo ga za zdravlje i zadovoljni smo onim što čujemo. - Dobro je, hvala Bogu - odgovara na prvu. Podsjećamo ga da na današnji dan Večernji list BiH obilježavaju i fotografije sa seta filma "Pasija" i onda se osvrćemo na njegovo prijateljstvo s Jimom Caviezelom, jednim od najpoznatijih glumaca. - Jim upravo snima film "Uskrsnuće", a u Hrvatsku dolazi u svibnju, gdje ima nastup. Do mene neće doći na Badiju, nego će mladima i svima koji budu nazočili govoriti u Zagrebu, a mi se čujemo telefonski - otkriva nam fra Jozo. Kaže nam kako uskoro počinju i seminari.

- Trenutačno sam u Zagrebu pa idem na Badiju. Počinju seminari. Imat ću ih 10 i s vjernicima provesti dane u šutnji, postu i molitvi. Na seminare dolaze vjernici iz cijeloga svijeta, a najviše iz Latinske Amerike jer je vladala pandemija COVID-19 pa nisu mogli doći. Sad su pale zabrane i ljudi su oduševljeno krenuli u Međugorje i k meni ovdje, a kazao sam im i da možemo početi sa seminarima - priča za Večernji list fra Jozo. Kažemo mu i s kolikom se radošću o njemu govori u BiH, kao, uostalom, u cijelome svijetu jer fra Jozo Zovko jedan je od najpoznatijih franjevaca i karizmatika ikad.

Radosno nam uzvraća čestitkama i lijepim željama u povodu Uskrsa. - Ja bih ovom prigodom pozdravio sve i zaželio svima veliki mir, uskrsni mir i onu uskrsnu radost koju samo Isus daje onima koji ga ljube i koji mu se otvore. Gospa nas je pripremala 42 godine da možemo gledati ovu nevolju, a da ostanemo pri sebi, da ugradimo u ovaj svijet ono što mu nedostaje, a baš to je taj mir Božji. Ljudi se utječu i pribjegavaju oružju i oružjem misle zaustaviti prodor nasilja, mržnje, oholosti, sebičnosti. Ovo je vrijeme kada pobjeđuje molitva. Kad pobjeđuje Isus s onima koji ga ljube, koji mu se otvore. Svom dragom cijelom hrvatskom narodu zaista želim čestitati Uskrs, da to ne bude korak u prazno, nego korak Isusu koji čeka kraj groba, praznoga, da nam kaže: - Ja sam, ne bojte se. Govori Tomi: - Pogledaj mi ruke, ne budi nevjeran, nego vjeran. I Toma je plačući rekao: - Ti si moj Bog i moj Gospodin. Dragi moji, Isus nosi biljege iz kojih teku vjera, ljubav, mir. Molimo uskrslog Gospodina da ga svako srce susretne, napose oni koji su se umorili bez njega, oni koji su na povratku Ocu. Dragi Isuse, blagoslovi naš narod i daruj nam sretan i blagoslovljen Uskrs, blagoslovi naše bolesnike, blagoslovi našu mladež, blagoslovi naše roditelje, trebaš nam Gospodine i mir nam podari. Amen - zaključio je fra Jozo Zovko za Večernji list još jednom svima čestitavši Uskrs.

Pomažu fra Jozo, vlč. Sudac...

A što se tiče spomenutog filma "Uskrsnuće", Jim Caviezel je svojedobno rekao da će to biti najveći film svih vremena. Film u kojem se Mel Gibson ponovno pojavljuje kao redatelj, a Caviezel kao glavni glumac fokusirat će se na 24 sata Isusove muke te događaje koji su se odvijali u tri dana između razapinjanja i samog uskrsnuća. - Iznimno je jak doživljaj moći glumiti u filmu "Pasija", koji je postao film za sva vremena. Smatrao sam kako je to završeno.

Najednom sam nazvao Mela Gibsona i pitao ga hoće li nakon "Pasije" snimati film o uskrsnuću Isusa Krista. Ako se film radi, mora biti jasno da ga ja ne mogu snimati bez Krista. Srećom, on dobro zna što mogu glumeći ulogu Isusa. Za takav film potrebno je mnogo, mnogo moliti. Nikada ne bih mogao snimati "Muku Kristovu" da nije bilo Međugorja. Ne bi bilo filma, ne bi bilo moje uloge Isusa u tom filmu bez Međugorja. Uloga Isusa koju sam glumio jest Isus. U Međugorju sam se za nju pripremao moleći krunicu. Nikada nisam molio krunicu prije Međugorja. Ne mogu ništa učiniti, ne mogu glumiti ulogu Isusa bez Duha Svetoga. Ne mogu igrati ulogu Isusa, a da mi Njegova Majka ne pokaže put. Ne mogu to učinit bez neba i svetaca koji mi pomažu. Sveti Franjo i padre Pio; fra Jozo i vlč. Sudac. Svi veliki sveci, svi posvećeni na Zemlji… - kazao je, među ostalim, glumac koji će svoje nadahnuće za nastavak snimanja pronaći i u ovim, svetim danima.

Večernji list

Ivana Marić: Presuda Fadilu Novaliću i ostalima vraća vjeru u pravosuđe

Grude.com - klik u svijet — Wed, 05 Apr 2023 14:52:00 GMT

- Presuda je jako zanimljiva i mislim da je jako dobra, jer su građani u potpunosti izgubili povjerenje u pravosuđe nakon svih presuda koje su bile i u slučaju "Memić", "Asim Sarajlić" i mnoge druge. Ovo na neki način vraća vjeru u pravosuđe i pokazuje da postoji mogućnost da će osuditi neke političare za malo značajnije slučajeve korupcije.

Iako ova presuda nije pravomoćna, dobra je za podizanje morala građana i još jednom da pokaže da SDA ne može držati ovakvog premijera FBiH - rekla je Marić.

Dodala je da je sramota da građani imaju premijera koji je četiri godine u nekom tehničkom mandatu, a sada je osuđen na kaznu od četiri godine i to za teško djelo.

ŠTO AKO PALIĆ STVARNO ODE? Hercegovina bez biskupa ili možda dvije biskupije za rješavanje 'slučaja' i 'fenomena'

Grude.com - klik u svijet — Wed, 05 Apr 2023 00:06:00 GMT

Ovih dana objavljena je vijest da biskup Petar Palić napušta Hercegovačku biskupiju, odnosno Mostarsko - duvanjsku i Trebinjsko - mrkansku, da budemo precizni. Vijest je objavljena pod upitnikom. Službene potvrde još nema, a u Crkvi u Hercegovini, sve je moguće. Činjenica je da je Petar Palić uzeo vruć krumpir i da se nedugo nakon preuzimanja funkcije žalio na situaciju kakva ga je dočekala u Biskupskom ordinarijatu.

Budimo realni, moć Ratka Perića bila je izuzetno jaka, a da bi riješio Hercegovački slučaj i Međugorski fenomen, ili barem relaksirao situaciju, u Hercegovinu je morao doći biskup s karakterom i gardom pobjednika, koji će i Ratku Periću objasniti da njegov diktatorski stil nije primjeren Crkvi, ne oslikava Kristovu crkvu. Ne kažemo da biskup Petar Palić nije (bio) dobro rješenje, međutim njegova politika (bila) je linija manjeg otpora, odnosno ne zamjeriti se Ratku Periću i njegovim popovima, a s franjevcima, pogotovo onima koji su na čelnim funkcijama Provincije može kako hoće jer se oni, uglavnom, ne zamjeraju nikome. Primjerice, prošli provincijal tražio je oprost od Ratka Perića pa se 90 posto svećenika u Hercegovini pitalo, kakav to on oprost traži i je li on nešto veliko sagriješio, pa preko leđa drugih pere neki svoj grijeh.

Premda je Palić pokrenuo i promjene u župama u kojima su petrovci, one su uglavnom bile kozmetičke prirode, a i on je bliže sebi držao one koji podržavaju rat protiv kažnjenih fratara i Međugorja, a one koji bi da se konačno ovo riješi držao je daleko od sebe.

Petar Palić u početku je pogriješio što se snažno oslonio na Ratka Perića i njegovu ostavštinu i tako u njegovim rukama ostavio stvarnu moć upravljanja Crkvom u Hercegovini, a sebe samo na papiru postavio na tu funkciju. Na kraju krajeva, samo da je surađivao s Bogom i narodom, sve bi nedaće lakše podnosio jer narod je u kažnjenim fratrima prepoznao istinske mučenike, one koji su bili spremni dati život za raspetog Krista, a u onima u Ordinarijatu, pa i u vodstvu Hercegovačke provincije, uglavnom je vidio one velike svećenike koji su prije 1990 godina lažno optužili i razapeli Krista.

Što će se dalje događati, nije poznato. Možda ne bi bilo loše da Crkva u Hercegovini pokuša funkcionirati bez biskupa na papiru, jer ako je Hercegovačka franjevačka provincija mogla funkcionirati bez vodstva desetljećima, a sve zato što nije htjela prihvatiti otmicu župa na temelju laži znane kao Romanis Pontificibus, onda i Biskupija neće propasti jer nema svog vodećeg čovjeka. Tko zna, možda bi konačno tada prodisala jer očito biskupi koje se nameće Hercegovini nisu u stanju sagledati realnu sliku.

Ili da se provede plan Vatikana iz dvije tisućitih da se Hercegovina podijeli na dvije biskupije, da se nepravedne kazne ukinu, pa da konačno vjernici, franjevci i petrovci, ma gdje god bili, krenu zajedno u bolje sutra. Jer hrvatskog naroda ionako nestaje, a ova podjela je itekako doprinijela tom nestanku. I nije slučaj samo u Hercegovini. Znamo mi što se događa i u ostalim dijelovima BiH i Hrvatske, međutim u Hercegovini se probleme nije baš moglo gurati pod tepih, kako se to čini negdje drugdje. No što kada ispod tepiha postane pretijesno. U Hercegovini problemi postoje, rješavat će ih se nekako, ali što će se drugdje događati?

Petru Paliću želimo samo najbolje, što god on odlučio i neka ga prati Božja milost. Vjerovali smo da će upravo on riješiti Hercegovački slučaj, s fratrima se pojaviti na oltaru u crkvi svete Kate, svrgnuti laž i nepravdu zvanu Romanis Pontificibus, poništiti kazne ispisane u Ordinarijatu u Mostaru i poslane u Vatikan, a koje papa Ivan Pavao II nikad neće vidjeti niti potpisati. Danas su na tim kaznama dva potpisa, a nijedan nije Papin!

Međutim, zasad, je stvarnost drukčija.

Božja providnost će djelovati, a kad On donosi odluku, ona je uvijek najbolja za sve.

Grude.com

Petar Palić gost Opće skupštine Njemačkog sinodalnog puta (za kojeg je papa Franjo rekao da je beskoristan, štetan i ideološki zatrovan)

Grude.com - klik u svijet — Wed, 29 Mar 2023 23:29:00 GMT

Kad bi biskup posjećivao sve župe u Hercegovini i čuo glas vjernika teško bi se našao na Sinodalnom putu u Njemačkoj.

Inače, peta opća skupština Sinodalnog puta u Njemačkoj, koja je raspravljala od 9. do 11. ožujka 2023., kako piše Fratellanza.net, izglasala je nekoliko dokumenata, među kojima su dokument o mogućnosti propovijedanja laika, kvalificiranih žena i muškaraca, dokument kojim se poziva Papu da razmotri pitanje obveze celibata za svećenike te tekst o slavlju blagoslova homoseksualnih parova, a govorilo se i o posvećivanju pažnje interseksualnim i transseksualnim osobama, o boljoj zaštititi odraslih žena od zlostavljanja, o strožem postupanju prema zlostavljačima itd.

Prema pisanju Fratellanze, biskup i predsjednik Njemačke biskupske konferencije Georg Bätzing osvrnuo se i na međunarodne goste i promatrače na 5. općoj sinodskoj skupštini, a među kojima je bio i Petar Palić. Inače, upravo je taj biskup Georg Bätzing zamjerio Papi kritike "Sinodalnog puta u Njemačkoj" za kojeg je papa Franjo rekao da je beskoristan, štetan i ideološki zatrovan. Bätzing je replicirao istaknuvši da je Papin "način vođenja Crkve putem intervjua krajnje upitan". Zašto je Petar Palić nazočio jednom takvom događaju i slušao Bätzinga koji kritizira Papu i Njemačku vodi nekim svojim putem vjerojatno zna samo Petar Palić, ali je nevjerojatna šutnja vjerskih dužnosnika u BiH. Primjerice, da je kažnjeni fra Jozo Zovko otišao s otoka na koji je prognan i došao u Međugorje iz kojeg je otjeran na njega bi se sasulo drvlje i kamenje, Vatikan bi odmah bio obaviješten, međutim kada hercegovački biskup ode na Sinodalni put u Njemačkoj, a koji se totalno kosi s Vatikanom, zavlada "omerta". Jasno je da su hercegovački biskupi izgubili kredibilitet davno i da se njihova moć ogleda jedino u papirima kojima mašu i bez kojih ih nitko ne bi doživljavao, međutim ovakva šutnja u konzervativnijoj Hercegovini je po mnogo čemu simptomatična.

Također, pitanje je i kako na ovaj postupak gleda Ratko Perić, biskup u miru, a kojeg se smatralo izrazito konzervativnim i koji je zbog manjih prekršaja znao kritizirati ostale biskupe.

Prenosimo tekst: Petar Palić gost pete opće skupštine Sinodalnog puta u Frankfurtu (fratellanza.net)

Pozornost prema Sinodalnom putu „nije smanjena, ona raste“, istaknuo je biskup Georg Bätzing, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, na konferenciji za novinare u Frankfurtu. Osvrnuo se i na međunarodne goste i promatrače na 5. općoj sinodskoj skupštini, koja je također naišla na veliko zanimanje predstavnika medija, izvjestio je tada Vatican News.

Synodaler Weg je objavio i izjave nekoliko međunarodnih gostiju opće skupštine Sinodalnog puta u Njemačkoj, koja je raspravljala od 9. do 11. ožujka te izglasala nekoliko dokumenata.

Među gostima je bio i biskup Petar Palić iz BiH koji je odgovorio na par pitanja, a što je objavljeno u više videozapisa. O prvim dojmovima (video) biskup Palić je rekao: „Mislim da je ovo jedno drugo iskustvo za nas, iako nam je i sinodalni proces na razini cijele Crkve pomogao da se malo otvorimo i malo uključimo vjernike laike u cjelokupan život Crkve“.

U videu kojeg je 11. ožujka objavila Njemačka biskupska konferencija, u opisu stoji „Na Sinodalnom putu raspravlja se o mnogim temama. U videu gosti iz cijelog svijeta govore koliko su im teme važne“. Tu mostarsko-duvanjski biskup kaže (video): „Za koga to radimo, tko je ova skupina koja se za ovo zanima, da tako kažem, kojoj su ova pitanja zanimljiva? I naravno, kada se ovdje sve vidi, postoji još nekoliko drugih pitanja na koja, za sada, ne mogu sam sebi osobno naravno (osmijeh) odgovoriti u ovim raspravama. Ali, također, razumijem da je društvena situacija, naravno također i sekularizacija i sve to i ti problemi koje Crkva u Njemačkoj ima, ono na što mora odgovoriti“.

U videu objavljenom 14. ožujka jedno od pitanja je bilo „Što će ponijeti kući iz Frankfurta?“ (video). Biskup Palić je odgovorio: „Otvorenu raspravu o pitanjima koja nas tište ili o pitanjima koja su još otvorena. I naravno ovaj zajednički hod, zajednički put, i naravno da i laici imaju određenu odgovornost za Crkvu. Naravno da treba dobro argumentirati i dobro odgovoriti koliko smo i u kojem smislu odgovorni za Crkvu“.

Nakon završetka Sinodalnog puta – koji je raspravljao o četiri glavne teme: spolni moral, način života svećenika, moć i dioba vlasti te uloga žena u Crkvi – razmatranje reformi u Katoličkoj crkvi nastavit će se u „Sinodskom odboru“ („Synodaler Ausschuss“). O tome je u subotu odlučila opća sinodalna skupština Sinodalnog puta, koja je u Frankfurtu za to tijelo izabrala dodatnih 20 članova.

Sinodski odbor broji ukupno 74 člana. Njih 27 su njemački dijecezanski biskupi, a 27 je iz krovne katoličke laičke organizacije ZdK, među kojima je i teologinja dr. sc. Valentina Sudić, rođena u Slavonskom Brodu. Prema statutu, trebalo je većinom glasova izabrati dodatnih 20 osoba. Među izabranim članovima je i pomoćni biskup iz Essena Ludger Schepers. Od izabranih, dvanaest je muškaraca, sedam žena i jedan nebinarni član.

Peta opća skupština Sinodalnog puta u Njemačkoj, koja je raspravljala od 9. do 11. ožujka 2023., izglasala je nekoliko dokumenata, među kojima su dokument o mogućnosti propovijedanja laika, kvalificiranih žena i muškaraca, dokument kojim se poziva Papu da razmotri pitanje obveze celibata za svećenike te tekst o slavlju blagoslova homoseksualnih parova, a govorilo se i o posvećivanju pažnje interseksualnim i transseksualnim osobama, o boljoj zaštititi odraslih žena od zlostavljanja, o strožem postupanju prema zlostavljačima itd.

U tekstu preambule njemački se Sinodalni put svrstava u doprinos svjetskoj Sinodi 2021.-2024. na koju je papa Franjo pozvao sve katolike. Razmatranje reformi u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj nastavit će se u Sinodskom odboru (synodaler weg; dbk; fratellanza.net)

FRA ANTE MARIĆ: Istina je za stol sjela

Grude.com - klik u svijet — Tue, 21 Mar 2023 11:40:00 GMT

Taj dan, 7. veljače. Od 1945., kad je zločin počinjen, do ove, 2023. godine Gospodnje prošlo je sedamdeset i osam godina.

Narod pamti

No, Istina je uvijek ostala sjediti za stolom. Šutjela je i riječi progovarala nije, ali je ostala ono što jest. Istina. A sjedila je za stolom Franjevačkog samostana Gospina uznesenja na nebo u Širokom Brijegu. Sjedila je za stolom Hercegovačke franjevačke provincije. Sjedila je za stolom tolikih ucviljenih obitelji. Sjedila je Istina u svojoj Hercegovini i samo šutjela. Njoj je taj dan sedmoga veljače tisuću devet stotina četrdeset i pete ostao u duši, u sjećanju. Ostao je njenom memorijom.

I titraju pred očima slike. Istinite slike koje su se u dušu urezale. Fratri Širokog Brijega, njih dvanaestorica u samostanu tog jutra, 7. veljače, otvaraju svoja vrata i primaju partizane. I čim su partizani ušli u samostan, fratre su u zbornicu stjerali, svukli iz sobe starog i bolesnog fra Marka Barbarića, osamdesetogodišnjaka na smrtnoj postelji. Fratri su bili svjesni da su to smrtni časi. Jedan drugome daje odrješenje, moli za oprost. Molitva se nebesima diže. I odvode ih jednog po jednog u vrt, pred strme stube ratnog skloništa. Ubijaju ih u potiljak iz revolvera.

Padaju pogođeni u otvor ratnog skloništa. U habitima su na kojima se šire krvave mrlje. I ubiše jednog po jednog:

fra Marka Barbarića Lesku (1), fra Stanka Kraljevića (2), fra Ivu Sliškovića (3), fra Krstu Kraljevića (4), fra Arkanđela Nuića (5), fra Dobroslava Šimovića (6), fra Tadiju Kožula (7), fra Borislava Pandžića (8), fra Žarka Leventića (9), fra Viktora Kosira (10), fra Stjepana Majića (11) i fra Ludovika Radoša (12).

Tijela su im polili benzinom i zapalili. Potom su sklonište zatrpali i nikome nisu dali da mu priđe. Sve te godine. A Istina samo sjedi za stolom Samostana na Širokom Brijegu i Hercegovine i Provincije i tolikih ucviljenih kuća. Zna Istina i za druge ubijene hercegovačke fratre. Da su još prije tog 7. veljače tamo u svibnju 1942. na Kupresu mučili i ubili fra Stjepana Naletilića (13), župnika Kongore, i brata njegova rođenog Marjana i Matišu Penavića, brijača sa Širokog Brijega.

Pa onda fra Križu Galića (14), pobožnog i dobrog fratra u miru, starca, u Međugorju u župnom uredu na 30. listopada 1944. Dana 28. siječnja 1945. s Humca odvode fra Maksimilijana Jurčića (15), pomoćnog meštra novaka i duhovnog pomoćnika, i ubijaju ga u Vrgorcu. I tijelo mu je nađeno. I ukopano u širokobriješkoj bazilici.

A čekao je fra Makso na Belića gumnu šezdeset i četiri godine. U ljut ukopan. Strtih kostiju i probijene lubanje. S krunicom svojom u naručju. S Istinom se Boga molio. Pa 1. su veljače 1945. godine župnika Čapljine fra Petra Sesara (16) ubili, a za grob mu se do danas ne zna.

A harni se Mostarski Gradac te veljače 1945. pod debelim snježnim ogrtačem smrzavao. Partizanske su horde u župnom uredu uhitile i na putu prema Gosutši bezdušno dan prije pokolja na Širokom Brijegu ubile fra Krešimira Pandžića (17), fra Leopolda Augustina Zupca (18), fra Rolanda Zlopašu (19), fra Zvonka Grubišića (20), fra Rudu Jurića (21) i fra Kornelija Sušca (22). Na padini im tijela u snijeg krvav ukopali. Puk im mjesto mučeništva do danas priznaje i štuje. I u Gradnićima su i u Čitluku ubili fra Filipa Gašpara (23), fra Ćirila Ivankovića (24) i Jaku Križića (25). Kosti im u Padodvoru u Čitluku u miru počivaju. A Istina sjedi za stolom i sve zna.

U hidrocentralu su se podno Brijega uz plahu rječicu Lišticu sklonili da bi se od topovskih granatiranja samostana zaštitili fra Andrija Jelčić (26), fra Bonifacije Majić (27), fra Radoslav Vukšić (28), fra Fabijan Paponja (29), fra Leonardo Rupčić (30), fra Miljenko Ivanković (31), fra Melhior Prlić (32), fra Fabijan Kordić (33). Dana su se 8. veljače do crkve na Brijeg popeli i sve im je bilo jasno. I njih su partizani uhitili i odveli u smjeru Splita. Tek su u Zagvozdu kosti fra Melhiorove pronađene i identificirane. Ostalima je, kao i fra Mariofilu Sivriću (34), koji je s njima bio, grob nepoznat. Poznato je samo da su ih partizani ubili. I sjedi Istina za stolom i pamti sve.

Fratre iz Veljaka i Ljubuškog ubili su na različitim mjestima. Fra Julijana Kožula (35) i fra Zdenka Zupca (36) u Zagvozdu. I tijela su im identificirana i pokopani su u Širokom Brijegu. Fra Martina Soptu (37) i fra Slobodana Lončara (38) na Tomića Njivi u Ljubuškom.

I njihova su tijela identificirana i pokopana u Širokom Brijegu. Za grob se fra Paške Martinca (39), pobožnog i svetoga fratra, do danas ne zna. Zna se samo da su ga partizani ubili.

Iz Izbična su 11. veljače 1945. od oltara odveli fra Marka Dragićevića (40), fra Nevinka Mandića (41) i fra Bonu Andačića (42). Partizani su provalili u crkvu s oružjem, prekinuli svetu misu i odveli ove fratre. Narod je nijemo gledao i Bogu se molio. Istina sve zna. Mi im za grobove ne znamo.

A u Mostar kad su u Samostan sv. Petra i Pavla ušli, opet su fratre, kao i u Širokom Brijegu, u dnevni boravak – zbornicu sve zatvorili. Tu mučili i psovali. Te između njih uzeli oca provincijala fra Lea Petrovića (43), gvardijana fra Grgu Vasilja (44), starce i fratre u miru fra Bernardina Smoljana (45), fra Rafu Prusinu (46), fra Jozu Bencuna (47) te župnika iz Ploča fra Kažimira Bebeka (48) i profesora hrvatskog jezika s Franjevačke klasične gimnazije u Širokom Brijegu fra Nenada Venancija Pehara (49). Odveli su ih i nikad se više nisu vratili. A bila je Čista srijeda, 14. veljače 1945. Istina zna sve. Da su ih mučili, ponižavali, ubili i u rijeku Neretvu ubacili. Mi im za grobove ne znamo. Istina sjedi za stolom i sluša šumove hirovite Neretve. A Neretva moru istinu kazuje.

Ponosna Istina

I sve im to po Hercegovini nije bilo dosta. Dana 20. svibnja svraćaju partizani u župni ured u Kočerin i ubijaju fra Valentina Zovku (50) i fra Andriju Topića (51). O tome daske iz kreveta i plahta fra Andrijina krvlju svjedoče. A majka je fra Andrijina i sestra fra Valina Šima sve to gledala i za život njihov molila. I nikad imena krvnika nije rekla.

U Zagrebu su partizani ubili fra Radoslava Glavaša (52). Kad i gdje mu je grob, do danas ne znamo. A Istina sjedi za stolom i sve zna. Kod Krapine su, u Lepoj Bukvi u Maceljskim šumama, s desecima tisuća drugih ubijeni fra Metod Puljić (53), fra Darinko Mikulić (54), fra Julijan Petrović (55). A na Križnom putu su ubijeni i zauvijek nestali hercegovački franjevci fra Bono Jelavić (56), fra Bruno Adamčik (57), fra Anđelko Nuić (58), fra Branko Šušak (59), fra Jenko Vasilj (60), fra Emil Stipić (61), fra Dane Čolak (62), fra Tihomir Zubac (63), fra Lujo Milićević (64), fra Svetislav Markotić (65), fra Ante Majić (66). To je Istina. I ona sjedi za stolom. I kazivat će sve što zna. U svoje vrijeme.

U tom sedmom danu veljače u Širokom Brijegu, kad hrast pred crkvom tek naslućuje proljeće i kad vjetrovi s Čvrsnice i Čabulje briju krošnje brijeških borova i čempresa, Istina sjedi dostojanstvenija nego ikad. Ponosna na svoju djecu. I sretna da su do konca ustrajali. I to bijaše njihov spas. Crkva izbraja obljetnice. Svakim svojim kamenom. I s Istinom stamena i čvrsta stoji.

Stoji pred crkvom hrast koji je također sve vidio. I Istina uvijek na njih kao na svjedoke računa. Narod će opet doći skloništu u samostanski vrt u Širokom Brijegu. Sklopiti ruke i moliti. Stajat će u crkvi pred fratarskim grobovima i znati da ih ni polovina ukopana nije.

Da su im grobovi, kao i njihovim vjernicima do danas nepoznati. Usput su uz Križne puteve posijani. Sve o tome zna samo Istina. Istina sjedi za stolom Samostana u Širokom Brijegu, za stolom Hercegovačke franjevačke provincije, za stolom Hercegovine i pozorno u život gleda.

Biskup Radoš dobio svoj 'Hercegovački slučaj' u župi Sveti Martin na Muri

Grude.com - klik u svijet — Mon, 20 Mar 2023 14:41:00 GMT

Vjerojatno je tako lakše, jer ako progoniš Gruđane, Mostarce, Širokobriježane, Čapljince... establišment te podržava. Samo ne smiješ tražiti ili, ne dao Bog, donijeti neko rješenje za dobrobit svih aktera Hercegovačkog slučaja i Međugorskog fenomena.

Mnogi su, upravo zato što nisu mogli ići zajedno s establišmentom koji progoni svećenike ili čeka njihovu mučeničku smrt, odbili užarenu stolicu u Hercegovini.

Varaždinski biskup vlč Bože Radoš je, iako to crkvena vodstva službeno nisu potvrdila, među prvima odbio čelnu poziciju biskupije u Hercegovini, a kad se vidjelo da nitko od domaćih ne želi biti podupiratelj progona, otmice i laži, onda se krenulo tražiti biskupe izvana. Znamo kako je završilo.

Međutim, Bože Radoš je, što smo i spomenuli, prihvatio funkciju u Varaždinu.

Mislio je sve će biti jednostavnije, nema tu zadrtih Hercegovaca kojima je dragi Bog na prvome mjestu, a onda ovozemaljske službe, ali ispostavilo se da tvrdih oraha ima svugdje.

Morao je razmišljati i o tome da je Hercegovac, a takvima se teško prašta gdje god u Hrvatsku došli. Tako su ga nedavno "napali" vjernici jer je, prema mišljenju nekih, u propovijedi kritizirao molitvu krunice na Trgu bana Jelačića, a kakva je haranga pokrenuta, i sam velečasni Bože kasnije se pravdao kako nije mislio na molitelje, nego na propovijed koja je bila aktualna tog dana pa je izvlačenje ispalo stvarno nemušto. I taman kad se situacija oko tog slučaja smirila, evo novog slučaja oko kojeg se tolika prašina podigla da je biskup morao intervenirati pismom vjernicima. U pitanju je župa Sveti Martin na Muri.

Naime, više od 150 kuća ostalo je bez blagoslova ove godine jer su se vjernici pobunili protiv novog župnika Mladena Gorupića. Prema njihovim riječima, on je u vremenu teške financijske situacije krenuo u projekt uređenja župne kuće vrijednog 130 tisuća eura. Međutim, Medjimurski.hr tvrdi da razlog nije financijske prirode, nego se taj dio župljana pobunio protiv premještanja prečasnog Ivana Hercega, ranijeg župnika.

U cijelu situaciju upetljale su se i "seoske priče", a kad to krene o svećenicima onda se više ne zna ni tko pije ni tko plaća.

Biskup Radoš, pošto je odbio gasiti vatru u Hercegovini, ili ne činiti ništa već biti Ratkov poslušnik, sada mora gasiti vatru u Svetom Martinu na Muri pa je ovih dana uputio opširno pismo vjernicima.

Čak je i pozvao da se ne uzima novac za projekt od župljana, već, biskupija ima novca pa će oni, izgleda, to riješiti. – U svakom slučaju volio bih da tu stvar dovršimo zajedno, da se više nikomu ne zamjera i nikoga od vjernika dodatno ne opterećuje i poziva na materijalno sudjelovanje , a sve kako bi zajednica pronašla svoj mir. Time bi smo tu stvar priveli kraju i nakon materijalne obnove zajedno se posvetili u potpunosti onom bitnijem a to su pastoralna i evangelizacijska briga o duhovnom rastu župne zajednice – zamolio je biskup Radoš.

Iako su biskupski ordinarijati prepuni novca, i u ovom slučaju pokušat će proći neokrznuto pa se već Općina Sveti Martin na Muri isprsila da se završi župni dvor, a da se mještane smekša kada je u pitanju novi župnik.

Don Ivan Štironja i odnos prema Grudama: Na vrijeme je postao svjestan što hercegovački biskupi rade. Morao je otići da bi uspio

Grude.com - klik u svijet — Wed, 01 Feb 2023 10:45:00 GMT

Velika je čast ukazana hercegovačkom svećeniku, nakon što je prije dvije godine imenovan za biskupa u Kotoru, u Crnoj Gori.

Monsinjor Štironja je krenuo iz župe Prenj, kao jedno od desetero djece u obitelji, a sama ta činjenica naučila ga je poniznom i skromnom životu.

Kasnije se, odlučivši postati svećenik, obrazovao na brojnim studijima i prošao misijsku djelatnost u Tanzaniji (1988. 1992.), a nakon toga je djelovao u Hamiltonu u župi Oakville u Kanadi (1993. - 1996.) gdje se pokazao kao jako vrijedan, te se obraćao hrvatskim vjernicima na radiju Torontu.

Njegova biografija je puno bogatija, nego držat ćemo se sadržaja važnog za ovu temu.

Zašto monsinjor Štironja nije mogao biti biskup u Hercegovini, ali zato svugdje drugdje je? Pa vjerojatno zato što nije Ratko Perić niti njegova slika i prilika.

Koliko je drukčiji od ostalih podanika bivšeg, a i sadašnjeg biskupa Petra Palića, potvrđuje činjenica da je ili sam monsinjor ili pak njegov biograf maknuo iz svoje biografije sramotnu instalaciju koju mu je nametnuo Ratko Perić, a radi se o funkciji tzv. župnog upravitelja u Grudama. Jučer na vjerskim portalima koji su prenijeli vijest, a i svjetovnima o tome nema ni riječi.

Sumnjamo da se netko prevario pa tu informaciju slučajno izostavio jer bila bi baš prevelika slučajnost da se samo Grude izostave iz biografije.

Vraćamo se na početne riječi, monsinjor Štironja je mudar svećenik. I tada kada mu je Ratko Perić priuštio sramotu, odmah je bio svjestan da otmica župa nije kršćanski potez, a pogotovo u kontekstu vremena u kojem se Grude željelo oteti franjevcima na temelju lažnog dokumenta Romanis Pontificibus. Tko iole razmišlja, a don Štironja razmišlja, zna da se na temelju laži ne može nešto prisvajati, jer famozni RP dekret utemeljen je na laži, dogovoru koji nikad nije postignut. Priča kaže da je jedan od tzv. župnih upravitelja Gruda Ratku Periću svojedobno rekao: "Biskupe, ovo ne može proći. Ti ljudi odani su franjevcima. Ne znam koji je naš cilj, ali trebali bismo živjeti u miru i vrata Gruda će nam uvijek biti otvorena. Na kraju krajeva, to je naša župa. Što nas briga tko će u njoj služiti, samo neka vlada red i neka nas tu dočekuju s radošću, a ne ovako!"

Neki tvrde da su to upravo Štironjine riječi upućene Periću, neki ih pripisuju nekome od ostalih tzv. upravitelja, međutim tko god to bio, većina ih isto razmišlja, a ovaj se usudio to reći Periću, a usudi li se to itko od današnjih instaliranih reći Paliću, ili je strahovlada veća nego u Perićevo vrijeme, o tom po tom.

Don Ivan Štironja je iz biografije maknuo jednu tamnu mrlju jer njemu ne priliči da bude ikakav instalirani kadar i da izvršava nečije prljave radnje. Na kraju krajeva kako povijesti objasniti da su u vrijeme njegovog upravljanja, crkvu izgradila trojica fratara. U povijesnim knjigama bilo bi zbunjujuće i sramotno čitati o takvom upravljanju i zato je don Ivan pametno postupio.

Zato i nije imenovan hercegovačkim biskupom jer za tu funkciju ipak treba gaziti sve pred sobom, a don Štironja tako nije mogao. Zato je i otišao u mirnije okruženje, kao i brojni drugi kojima je dozlogrdila ova sramota servirana iz Ordinarijata u Mostaru.

Don Ivane, sretno i da s ljubavlju i razumijevanjem, a prije svega s Gospodinom u srcu, rješavate slučajeve Poreča, Pule... jer ni tamo ne teku med i mlijeko.

Grude.com

PAPA BENEDIKT I HERCEGOVAČKI SLUČAJ! PRAVEDNIK ZGROŽEN POTEZIMA HERCEGOVAČKIH BISKUPA

Grude.com - klik u svijet — Sat, 31 Dec 2022 11:17:00 GMT

Hercegovački slučaj, ta sramotna priča utemeljena na lažima biskupije i podvali Vatikanu kako su se franjevci, petrovci i narod dogovorili oko župa koje je biskupija sa snažnim angažmanom jugoslavenskih službi željela staviti pod svoju kontrolu i lažnim svjedočenjima izbaciti fratre koji su tu dali nemjerljiv doprinos, i danas je aktualan. Iako bi ljudi koji se prave Amerikanci, poput hercegovačkog provincijala fra Joze Grbeša, rekli da je taj slučaj završen, on je aktualniji više nego ikad. Jer da je on završen ne bi tisuće vjernika hrlile na svete mise u mučeničke župe, a isto tako oni koji su oteli njihove župe prespavali bi tu barem na jednu noć, a ne bježali strahujući od Božje odmazde jer se nemilosrdno gazi Njegova riječ.

Papa Benedikt XVI s nekim svećenicima mučenicima bio je u dobrim odnosima, nekima je i predavao, s nekima razgovarao.

Kada je došao na čelo Katoličke crkve donekle je bio upoznat s Hercegovačkim slučajem, međutim kakva je to zmija otrovnica najbolje je shvatio kada mu je 2006. došlo pismo iz Hercegovačke biskupije. Ratko Perić je tražio da se kažnjene svećenike svede na laički status. Papa ne samo da je odbio takvu mogućnost već je bio i zgrožen na koji način se sijeku glave onima koji su uz Krista u Hercegovini. Papina odbijenica, iz poznatih razloga Ratku Periću i njemu sličnima, nikad nije objavljena. Tada je postao i svjestan na koji je način prevaren Ivan Pavao II u čijoj eri su svećenici kažnjeni, a zanimljivo je da na nijednoj u Hercegovačkoj biskupiji napisanoj kazni, nema potpisa nijednog Pape.

Nažalost, snaga Benedikta XVI je polako kopnila i slučaj nikad nije uspio dovesti do kraja. Papi Franji danas se također servira priča iz Hercegovačke biskupije, a njegova odluka ili odluka njegovog nasljednika bit će onakva kakvu potpiše Petar Palić, aktualni biskup.

Je li njemu interes da prestanu nepravde, laži i otmice, na to pitanje nemamo odgovor. Međutim, znamo da Hercegovina može biti zahvalna svom Benediktu XVI, svecu našeg vremena. Vrijeme će pokazati koliko je velik bio.

Grude.com

Povezane vijesti: ZBOGOM VELIKI ČOVJEČE! PREMINUO JE PAPA BENEDIKT XVI

Čak 4 hrvatska svećenika preminula u nepunih tjedan dana: Ovo otvara brojna pitanja

Grude.com - klik u svijet — Sun, 25 Dec 2022 23:58:00 GMT

Velečasni Antun preminuo je pričešćujući vjernike, velečasni Slavko je iznenada preminuo u župnom domu u Buku, a djelovao je i kao dušebrižnik, kod fra Željka bolest je stigla iznenada kao i kod don Ljube.

O svima njima njihovi župljani imaju samo riječi hvale, revno su obavljali svoju službu, a njihove smrti mnoge su iznenadile.

Ovakvi događaji ponovno otvaraju pitanja o težini svećeničkog poziva u današnje vrijeme i koliko biskupi brinu za svoje pastire. A čini se kako im je u ovom trenutku bitnije ono materijalno.

Ovih dana jedan od svećenika objavio je na svom Facebook profilu da je dobio financijske smjernice koliko će odsad naplaćivati sprovod, koliko vjenčanje, koliko krštenje... koliko ide župi, a koliko biskupiji. Razlog je uvođenje eura u Hrvatskoj i biskupije daju nove smjernice.

S obzirom da čitamo sve intervjue, pa i božićne poruke uvaženih i manje uvaženih biskupa nigdje nismo vidjeli da je ijedan od njih ovih dana zabrinut za svećenike koji imaju i previše posla u današnje vrijeme, a o mnogočemu daju svoja mišljenja, pa i neka koja je pomalo teško razumijeti.

Od Hercegovačke biskupije vjernici odavno ne očekuju neko razumijevanje jer je ustaljena praksa da Hercegovina od dolaska Čule nema vjerskog poglavara koji će brinuti za vjernike, a ne brinu ni za svećenike koje su spremni, a i progone ih do smrti, ako su izabrali poslušnost Bogu umjesto biskupima. Međutim, iznenađuje od biskupija u Hrvatskoj da se više računa ne povede o umornim svećenicima, a još više o svećenicima koji trpe i pate jer oni su Bogu posvećeni ljudi koji ne nose samo svoj križ, nego i svih svojih župljana koji s njima dijele svoju bol, kako bi Bog posredovao u obnovi njihovih duša.

Stoga, red je se zapitati što se događa i razmisliti malo o poteškoćama s kojima se svećenici suočavaju. I nije samo na biskupima da o tome razmisle i progovore, nego je i na vjernicima da imaju više razumijevanja. Primjerice, ako se netko pričestio na misi ponoćki, i nema previše logike da isto to čini na božićnoj svetoj misi, ili da se ispovijeda u posljednji tren, tik pred Božić. Ili pak, u Hercegovini je ovih dana zabilježen slučaj da je svećenik s oltara zamolio one koji su se ispovijedili prije tjedan dana da to ne čine već da puste one koji se nikako nisu ispovijedili da to učine.

Svi moramo imati više razumijevanja, počevši od biskupa koji moraju shvatiti da su unatoč titulama oni u ovom trenutku puno dalje od dragog Boga negoli svećenik u župi sa samo pedeset vjernika.

Grude.com

Željko Andrijanić: Božićna priča fra Bože Ćorića

Grude.com - klik u svijet — Sat, 24 Dec 2022 13:55:00 GMT

- Bože moj, lijepog mog mjesta, a što će od njega ostati. Nestaju ljudi, nestaju prezimena grudska - povika s kamenog zida, ispred Kamene ljepotice, crkve svete Kate u Grudama, odakle Bog najbolje čuje vapaj svog naroda. Fra Bogdan Ćubela je otišao iz župe. Fra Božidaru je u ispomoć došao fra Gracijan Raspudić.

Boljela ga je bol njegovog naroda. Prije nekoliko dana pokopao je čovjeka od 40 godina koji je bolovao od tifusa, a kako stvari stoje ovih će dana i njegovog sina od 20 godina. Mnoge grudske obitelji imaju i po nekoliko bolesnika.

- Bože moj, nemam kad ni pisati, a volim to raditi. Umiru mi župljani, a godine smrti još nisu završile, vidim po svemu. Ne tražim da mi olakšaš križ. Moj je i ponosno ga nosim, samo te molim da mi daš snage da ga mogu nositi - molio se Gospodinu zagledan u daljinu. Pogledom je tražio Biokovo, pa se spuštao prema Imotskom, vraćao preko Gorice, zaustavio pogleda u Pocrtama, Pešiji... onda se osvrnuo na Ružiće, pogledao prema Dragićini, zatim što dalje i dalje, a hladan vjetar pričao je svoju, božićnu priču u Hercegovini.

"Nad nama pletu neke čudne niti, Hrvat je opet tako teško biti...", u glavi je čuo Matoševe stihove.

U posljednjem izvješću napisao je da u Grudama nema nevjernika. To je ono što ga je radovalo.

- Bože moj, pa ostat će kogod valjda - hrabrio se riječima.

Netko mu je išao ususret.

- Nešto pratre i za tebe za Božić. Taman je došla nova roba u trgovinu braće Andrijanić, mislimo mi na svog pratra - reče župljanin Ivan i čestita mu Božić.

Fra Božidar ga zagrli i iskrenog mu srca zahvali.

- Šta će ovo bit moj pratre?

- Dragi Bog zna, a ja znam da on svoj narod neće ostavit - kao s nokta će fra Bože, a Badnji dan pred Božić 1942. vraćao ga je u prošlost, na ono što je fra Gabro pisao, na dokument kojeg su stari Gruđani potpisali 1857. godine da daju zemlju fratrima i nastavljaju s fratrima koji ih pratiše još od drevne Imote.

- Puno je ovuda vojske prošlo kroz stoljeća, puno je bilo i juda i kajina, ali narod nikad nije pao i uvijeke je ostao dosljedan! Bilo je teških proljeća i stoljeća, bit će ih još težih, ali hrvatski, katolički puk je opstao - zaključi fra Božidar.

- Moj pratre, tebe ne muče ovi ratovi? - nasmija se župljanin koji ga je pohodio.

- U povjerenju ću ti reć šta mene muči, a napisat ću u izvješću da se zna. Žene puno nariču na sprovodima, valjalo bi malo odvadit. Mise za pokojnika se pokupe prije negoli ga se iznese iz kuće. Kako je počelo, morat ću ga ja nakon obreda ubacivat u zemlju - nasmija se fra Bože.

- Pratre, to ću ja prenijet župljanima. Ne sekiraj se.

- I ja ću moj Ivane - nasmija se fra Bože.

I mrak se pomalo bližio. Bekijsko polje kao da je vraćalo one duše koje je Gospodin uzeo k sebi. Kao da je sam Krist sišao na ovu grudu, prvi put spomenutu 1575. godine, a staru otkad je svijeta. Fra Bože se ohrabrio.

- Mogu nam tijelo pogubiti Ivane, a dušu neće nikada. Progonili su ovaj kraj i njihovi i naši, od njihovih znamo šta misle, a ovo što nam rade naši, to boli. Ali neka. Bog sve providi i okrene na dobro. Nama su Njegovi putovi nekad neshvatljivi, a opet na kraju vidimo da je u pravu - govorio je fra Bože.

Umor više nije osjećao iako ni sam ne zna koliko je tog prosinca bolesnika ispovijedio, pomazao, ispratio na posljednji počinak. Bog mu je dao snagu i rekao da će sve biti u redu.

- Fra Bože, unosit ćemo badnjak - viknu s praga stare župne kuće fra Gracijan Raspudić.

- Ivane, idi i pozdravi sve u Andrijanićima - reče fra Bože.

- Bog te blagoslovio pratre, šta tribadne tu smo - reče Ivan i krenu prema kući.

U statistici, zapisa fra Bože, sva grudska prezimena: Andrijanići, Brnadići, Čale, Bušići, Ćorluke, Evići, Ivankovići, Knezovići, Logare, Marići, Mikulići, Miloši, Radoši, Spajići, Šimići, Šimunovići, Pešorde, Tolići, Vranješi, Vrlići, Zadre, Zorići, Zovke i Zucići. Zatim dragićka: Bandići, Biloši, Bošnjaci, Dedići, Kature, Leke, Mikulići, Palci, Šimići i Zadre.

- Bože moj, otkako je rat nema voća osim vinove loze. A opet se radujemo i radovat će se ovaj ponosni puk još puno desetljeća, stoljeća - reče fra Bože i započe na glas krunicu ispred crkve svete Kate u Grudama, Kamene ljepotice koju započe fra Gabro, a u mirnodopskom vremenu završit će je trojica velikih fratara. Fra Božidar Ćorić je u prosincu 1943. iscrpljen i umoran prestao pisati. Gledao je svog fra Tihomira Zupca, grudskog mučenika kojem je ovo bila prva i jedina župa, kapelana koji zauvijek nestaje u koloni smrti, na Bleiburgu.

Fra Božidar je nakon Gruda i zbog djelovanja u Grudama dvije godine proveo u komunističkim zatvorima, pretrpio je brojne patnje. Preminuo je pred Božić 1964. godine u Mostaru.

Teška su vremena bila. A za Hercegovinu nikad nije bilo lakih vremena. I opet ju je Bog sačuvao!

Piše: Željko Andrijanić

Božićna priča Ive Crnjac

Grude.com - klik u svijet — Fri, 16 Dec 2022 10:48:00 GMT

Nit' san ikad zna. Tvom didu je sad osamdeset i peta, a i dalje ne viruje da namisto malog Isusa, toga dida i njegove poklone, narod pod bor stavlja. Umisto da lipo božićkuju, oni čekaju da on kakav poklon donese, taman ko da oće, nego svakom ditetu mater il' ćaća pod bor poklon gurnu, pa kažu donijo onaj jer si dobar bio. Kad tamo ono najpoganije dite iz čitava sela najviše pod boron ima. Lipo didovo, u naše ti vrime nije bilo takvi kindžurija, sevab je bio kakav đemper dobit, da ne trčeš vazda u istom. Al' eto, ne valja Boga žalostit, ta znan ja kako je mome ćaći bilo, sa sedan godina ga otpremiše gore u Slavoniju, pa je gore mora božićkovat, tio ne tio. Nije on, lipo moje, ima šta ni za pojist ovdi, pa dobri fra Didak, pokoj mu duši, otpremi ga gore i spasi ga od jada što je hara ovdan.

Priča bi meni moj ćaća uvik kako mu je teško bez njegove matere bilo, ostavit kuću, selo, ajvan. Zna je da je i materi teško samoj brez njega, a i ćaća mu pogini u onom tužnon ratu. Pa su ti njega, sinko moj, poslali gore da priživi. Nije ti u njemu života bilo brez njegove Ercegovine, krivio bi ti se on gorikare svaku večer, plaka za materon i za kućon, a nit matere nit kuće. Bija ti je on malešan, al' je dobro zna da nije džaba u Slavoniju poslat. Ta više mu bilo ža matere negoli njega samog. Ništa osim njega nije ni imala. Imali su nji dvoje štogod ajvana, kravu smakniše, bržen i one dvi ovce, grijota je i živinu izgladnjivat, samo in eto ostade ćuko, nek' ima ko kuću čuvat kad bi oni kmisi otišli. Oni su ti imali nji dvoje, i dosta in to i bilo, samo da su imali štogod za pojist, ni to ne bi udilo. Sinko moj, kako se njegova mater obradovala kad je čula da će dicu od gladi spašavat, znala je da će jednog jedinog njezina sinčića dobri fra Didak spasit. Beli je tužna bila, više je zafaljivala Bogu što će joj dite priživit.

Kruničala je ona svaku večer za svoje dite, za dobro njegovo. A i on je za nju molijo, ta tako ga je ona i naučila, kad ne znaš šta ćeš, sidi i čenaše jami, prosvitlit će te Bog. I molio je i plaka on dugo vrimena, pomaga ovin što su ga jamili, sitio bi se i za nji dikoji očenaš izmolit, ta jamili su ga koda je njiovo dite. Al' džaba sve lipote slavonske, nije to njegov kamen ercegovački i gotovo. Božićkova ti je on tako sa njima, sve dok nije doša muštuluk da more nazad u svoj rodni kraj. Nije ti se taj mislija, uprtio se i nazad kući. Eee, lipo didovo... Moj ćaća, a tvoj pradid je doša kući. Samo eto što, samo kuća bi na mistu. Nije zateka ni mater ni ćuku prid njon. Uša je u kuću, a kuća prazna. Nije bilo mirisa nevena ni cmilja ni lavande. Vratija se on kući, al' kuća prazna. Prid Božić je vazdan bila puna. Izaša je odma iz nje, poša puten iza kuće, plaka je čitavin puten do greblja, tamo se prikrstija i jamija čenaše u ruke. Sitija se materine priče o tome kako Bog prosvitljuje.

Zato, lipo didovo, dobro zapamti ovo što ću ti sad kazat:
"Od ćaće san naučija da čovik ne smi bit nezafalan, da triba Bogu zafaljivat na tome šta si svaki Božić sa svojon familijon dočeka, da neš imat većeg poklona od svoje familije. Mom ćaći je Božić ko taki bija najbitniji. Nikakav drugi nije postoja. Tako san i ja radija, i tako govorin, ko i ćaća ti, a ako Bog da, i ti ćeš tako svojin unucima i dici ispripovidat. Sritan ti Božić, najlipše didovo, i nemoj zaboravit priče od svog dida, a pamtit one brezvezne od onog dida božićnjaka."

(Iva Crnjac, prosinac, 2022)

Božićna čarolija Martine Leventić

Grude.com - klik u svijet — Mon, 12 Dec 2022 14:11:00 GMT

Piše: Martina Leventić

Svaki događaj u našem životu, svaka rečenica nas promjeni na neki način, poslije nekih stvari nismo isti i ne razmišljamo isto.

Ja sam 2019 godine odlučila da želim početi socijalnu godinu u osnvnoj školi. Tokom te cijele godine sam shvatila, da sam bila više slijepa od jednog slijepca. Ovaj svijet, zapravo naša generacija nas je naučila da svaki naš pokret moramo podjelit sa društvenim mrežama, da moramo voziti skupa auta i nositi skupu garderobu da bi nas neko primjetio ili da budemo bolji od drugih koji možda to nemaju, a zapravo nam ništa od toga u životu nije potrebno niti nas može učiniti zapravo istinski sretnim i zadovoljnim.

Kroz moju socijalnu godinu sam doživjela mnogo situacija nakon kojih ja nisam više bila ista osoba. Situacija poput, da djeca dolaze sa ozlijedama u školu, bez hrane, na minus stupnjevima bez jakne. Djeca koja su napustila svoju domovinu, sve šta im je srcu drago. Napustili svoje prijatelje i obitelj zbog rata i došli u jedan njima nepoznat svijet, frustrirani i puni straha.

Voljela bi potaknuti svakoga da se prisjeti koliko mu je zapravo dobro, pa čak ponekad previše dobro. A svega šta je previše, to samo izgubi svoj smisao i svoju vjerijednost. Previše novca, previše natrpanih obaveza, previše hrane, previše odjeće u ormaru, previše briga i informacija..

Skupi sat nam ne može pokloniti više vremena u životu ni vratit neke uspomene, jedno skupo i brzo auto nam neće pokazati pravi put u životu, skupa garderobe nas neće bolje ugrijati. Previše svega, a čemu to sve. Čemu vila kada spavamo na kraju dana na madracima, čemu toliko toga oko nas kada smo u duši prazni.

Jedan meni jako drag Fratar, je napisao jedan citat koji me je potaknuo.
„Kad čovjek očisti svrhu vidi da mu malo treba i da su male stvari dovoljne. Vidimo koliko možemo živjeti jednostavniji, manje opterećen život, jer ionako sve najvažnije ne može se platiti novcem. Tada nam se otvore oči srca da možemo bolje primijetiti i naše bližnje koji su u potrebi. „

I još jedan stih kojeg se prisjetim jako često koji kaže, stvoreni smo za mnogo više. Taj stih i mnogo doživljenih situacija u toj 2019 godini me prisjete na moje djetinstvo. Na jedno djetinstvo, puno pažnje, ljubavi i podrške u svakom trenutku. Moja najveća želja je moju zahvalnost pokazati dijelima. Možda neću moći vratiti svojim roditeljima svu tu podršku i ljubav koju su oni meni pružili, ali mogu kada mi se god pruži prilika jednom čovjeku ili djetetu donijeti radost, iskoristit tu priliku. Jer naše malo, nekome znači puno, a mi ljudi imamo toliko sreće u životu pa imamo i svega previše.

Dragi moji, ne možemo biti savršeni ali svako od nas može svakim novim danom biti bolji čovjek nego jučer.

Dodajmo da je Martina mlada djevojka koja živi u Njemačkoj, ali je uvijek mislima i ''jednom nogom'' u Hercegovini.

Ovih dana učinila je jedno plemenito djelo darovavši jednoj obitelji svoju sobu.

Bravo Martina!

Dalić je uspio, Hrvatskoj unatoč. O toj pobjedi treba znati samo dvije riječi

Grude.com - klik u svijet — Sat, 10 Dec 2022 08:54:00 GMT

Od 1998. godine reprezentacija na velikom turniru još nije odigrala nokaut utakmicu bez drame produžetaka ili penala, a u sinoćnji trijumf stala je svaka od njih: svaki promašeni penal i svaki zicer koji su zapucali, Rakitićeva lopta u prsa Casillasu i neobjašnjivo povlačenje u krilo Pletikosi protiv Australije, a tek ono Pletino ispucavanje prema Semihu Senturku i preuranjeno slavlje u Beču: sve je to naplatila Dalićeva Hrvatska.

Nije se poklopilo i nije stvar sreće ili nesreće, već težak proces pretvaranja iskustva bolnih poraza u pobjede: one nogometne i životne, osobne i pobjede za narod. To je razlika između onoga kako je Luka Modrić pucao penal protiv Turske 2008. i onog koji je zabio protiv Danske 2018. godine, nakon što je promašio prvi. Ulog je bio puno veći i osobniji od rezultata nogometne utakmice, a Modrić ga opet nije izveo dobro. Ovaj put, ušlo je. I nije bilo pitanje sreće.

Naravno da se sjetio sinoć tog detalja, dok je usred slavlja tješio slomljenog Neymara, i da je upravo s tim riječima došao kasnije do hrvatskih novinara koji su gledali kako skup zvijezda teških preko milijardu eura pada pod pritiskom iskustva, kvalitete i zajedništva Dalićeve i Modrićeve ekipe. Ona vrijedi na papiru triput manje, pa kako joj onda uspijeva dvaput u nizu doći do polufinala Svjetskog prvenstva i vraćati se protiv favorita za naslov nakon gola u 105. minuti? Koja je tajna nevjerojatnog, čudesnog uspjeha hrvatskih nogometaša i Modrićeve generacije koji su Hrvatsku odveli u svjetski vrh i tamo zadržali?

U čemu su Hrvati još tako dobri, u čemu smo to, godinama već, svjetski vrh?

U državi bez sustava, koja od osamostaljenja nije bila u stanju donijeti upotrebljiv, pošten i sveobuhvatan zakon o sportu, u zemlji koja je desetljećima asistirala u rasturanju hrvatske reprezentacije i njezinom pretvaranju u samoposlugu i poligon privatnog bogaćenja, reprezentacija koja godinama ni kod kuće ni u gostima nije mogla igrati pred publikom zbog straha od nereda, i momčad koju su sabotirali svastikama i podobnim stručnjacima koji su se kalili na klupi nacionalne selekcije - sve ih je uspjela pobijediti.

Reprezentacija Hrvatske uspjela je Hrvatskoj unatoč. I zato će danas brojne stručne analize o Daliću i Hrvatskoj ostati nedorečene. Zato će bez teksta ostati i oni koji misle da u sudaru protiv Brazila Dalić nije imao što izgubiti. Da je izbornik Hrvatske tako razmišljao, da je odlučio otići onda kad je to bilo najkomotnije i dok je bio na vrhunsku moći, Hrvatska sinoć ne bio opet izašla na ulice i slavila.

Ne bi bilo dočeka ni analiza i o Hrvatskoj danas ne bi pisao opet cijeli svijet, samo da je Dalić razmišljao onako kako sugeriraju drugi. Neovisan stručnjak - to su dvije riječi ključne riječi koje treba uklesati u temelj svake analize ovog podviga Hrvatske. I to je primjer iz kojeg Hrvatska dalje mora učiti.

Ne iznenađuju me kritike onih sad već manje od četiri milijuna hrvatskih izbornika, koji će nakon nule protiv Maroka prosipati kako Dalić nema pojma, a njegova Hrvatska igra na krilima sreće. Nitko Hrvata ne može podcijeniti kao što on može podcijeniti sebe, nitko ne može tako umanjiti naše uspjehe i obezvrijediti naše znanje, u tome su Hrvati branitelji naslova.

No iznenađuje me ipak koliko je je kratka naša kolektivna memorija - zar je jedna nogometna nacija s toliko 'stručnjaka' odjednom zaboravila sve one posrtaje, jednosmjerne utakmice i sva bolna ispadanja Hrvatske, zar smo mi oduvijek svjetski vrh i baš nikad nismo strahovali da nam klupski nogomet juri u amaterizam, a najbolja generacija Hrvatske na čelu s Modrićem u potpunu propast, pripremajući se za utakmice reprezentacije u osječkoj sudnici - pa iako krcata kvalitetom, ali bez igre, izbornika, navijača i vjere da će bilo što od toga ikad više biti drugačije. Tako je izgledala Modrićeva Hrvatska kad ju je na aerodromu prije ključne utakmice generacije, na užarenom terenu u Kijevu, preuzeo Zlatko Dalić.

Tiho je desetak godina ranije, taj Livnjak otišao iz hrvatskog nogometa gdje je kratko radio, kao trener Varaždina, Belupa i Rijeke, ali i to je bilo dovoljno dugo da se Dalić odluči na duži i teži put, u pustinji, daleko od Hrvatske. Poziv je došao u najdelikatnijem trenutku za hrvatski nogomet, kad su se od reprezentacije odmicali svi i dok je još malo tko u nju još vjerovao. Dalića je prvi nazvao Robert Markulin, dugogodišnji operativac HNS-a i Slaven Belupa i Hrvatska je tako dobila svog prvog neovisnog izbornika u povijesti, prvog koji nije bio produžena ruka raznih lobija i koji je pred nositeljima igre Reala, Barcelone i Juventusa mogao čista obraza reći - došao sam sam, a otići ću onda kada to ja budem htio.

- Kod mene će svi imati isti tretman. Nema zabrana, a nema ni bojkota. Ovo je reprezentacija Hrvatske i reprezentacija svih nas.

I mnogi su jako dobro znali snagu tih riječi, znali su i kako je došao i tko ga je zvao, ali nisu mu to nikad smjeli javno honorirati, pa su se pravili da zapravo nije bilo važno. A bilo je od presudne važnosti za Hrvatsku, zemlju u kojoj znanje nije dovoljno. Prvo treba pobijediti one koji ništa ne znaju, na tome padaju i najsposobniji.

Padali su i tako igrači Hrvatske, koji su u svom poslu bili najbolji na svijetu, a na okupljanju reprezentacije pretvarali su se u luzere koji odjednom ne razumiju izbornika, njegovu taktiku' ni osnovne zadaće. Koliko ih je samo Modrić s tim šalabahterom morao smijeniti pred kamerama nakon utakmice... Dalić mu je odmah dao do znanja da to više neće raditi. Ponudio je njegovoj ekipi povjerenje i slobodu u igri, a fokus kritika i očekivanja nacije, uvijek gladne heroja kojima će se klanjati i koje će kasnije razapinjati, prebacio je na sebe.

Postato je njihov najveći zaštitnik, kritike, uvrede i podcjenjivanja pretvorio je u njihov motiv, a od epskih poraza u Beču, Poljskoj i Francuskoj temelj za buduće pobjede. Sinoć je s Hrvatskom upisao najveću u povijesti: protivnik nikad nije bio teži, ulog nikad veći, a reprezentacija Hrvatske nikad nije odigrala zreliju predstavu. Dalić je pogodio sve: izmjenama s klupe prelomio je susret, dobio je ono što je tražio s Marijom Pašalićem u prvoj postavi, preživio je još jedne penale i stvorio turnirsku momčad, koja zna igrati na rezultat i pobijediti kad ne igra najbolje. U teškim trenucima, kad je primao šest komada u Ligi nacija ili kad je ispao s Eura od Španjolske s etiketom gubitnika, Dalić je iz inata odlučio ostati. Mislila sam da je to katastrofalan potez, takve bitke ne vode se u reprezentaciji, a klupa Hrvatske ne smije služiti za osobna dokazivanja.

I ja sam ga podcijenila, iako sve znam: i koliko mu je stalo, i koliko je tvrdoglav i koji su njegovi motivi. S ujedinjenom reprezentacijom ujedinila se i cijela zemlja, a Dalić je tu moć iskoristio puno šire od nogometnog terena. Bio je predvodnik akcije povratka reprezentacije u Split, pred nekoliko milijardi gledatelja prije finala u Rusiji govorio je kako u njemu igra momčad koja kod kuće još nema pošteni stadion. Zlobnici su tada govorili da se više bavi politikom nego nogometom, nazivali ga manekenom koji snima reklame i koji je u Rusiji imao sreće. Rugali su mu se jer promovira poniznost i igra na zajedništvo, a to su crte modernog lidera danas. Likovali su kad je primio šest komada u Ligi nacija i nazvao to natjecanje nebitnim. No Dalić je priznao grešku i odveo Hrvatsku na Final Four.

Potvrdio je da nije bezgrešan i da ga uopće ne zanima takav mit, već je spreman preuzeti odgovornost, priznati grešku pa je lišen ega i taštine popraviti: jednu po jednu, skalp po skalp, korak po korak, utakmicu po utakmicu. Takvog izbornika na terenu slijedi cijela momčad, jer on je jedan od njih, ne kasta iznad. I to će mu višestruko vratiti, kao Modrić onim šprintom u 109. minuti, s 37 na leđima. A to još nije kraj.

Dea Redžić/Večernji list

I dalje postoji scenarij 'savršene oluje', evo što nas otprilike čeka u 2023. godini

Grude.com - klik u svijet — Sun, 04 Dec 2022 20:53:00 GMT

Tijekom godine su započela tri makroekonomska problema, koji će obilježiti i sljedeću godinu.

To su rat u Ukrajini, inflacija i borba protiv nje i gospodarsko usporavanje Kine. Svaki od njih ima nekoliko utjecaja i svi su oni međusobno povezani. Prognoze svjetskog ekonomskog rasta su od početka 2022. drastično smanjene za skoro sve države na svijetu, a u nekima su se već pojavili signali da je kriza na vratima. Kako je godina prolazila, konsenzus oko toga da će 2023. biti krizna je postajao sve veći.

MMF je u svom izvješću iz listopada ove godine prognozirao da će svjetski BDP 2022. rasti za 3.2 posto, što je puno manje od prognoze od godinu dana ranije, kada je prognoziran rast BDP-a od 4.9 posto. To je treći najmanji rast u više od dva desetljeća, a rast je bio manji samo 2009. (financijska kriza) i 2020. (pandemija).

Za ovu godinu je MMF relativno optimističan i predviđa pad BDP-a u samo sedam država na svijetu (zanemare li se pacifičke otočne države); Ukrajini, Libiji, Šri Lanci, Bjelorusiji, Rusiji, Haitiju i Sudanu. Projekcije za 2023. su nešto pesimističnije, ali s obzirom na globalne šokove koji su nastali ili nastavljeni u 2022., za očekivati je da će se brzo sve prognoze revidirati na niže.

Najveći problem - rast cijena

Većina razvijenog svijeta desetljećima nije imala visok opći rast cijena u gospodarstvu, pa je visoka inflacija bila šok. Toliko je nevjerojatno zvučala ideja o visokoj inflaciji u SAD-u i Zapadnoj Europi da su i središnje banke cijelu drugu polovicu 2021. uvjeravale ekonomiste da će se početi smanjivati prije kraja godine, da je prolazna.

Ali opći rast cijena nije bio prolazan, pa su središnje banke SAD-a i EU (FED i ESB) kasnile s politikama kojima bi se borilo protiv inflacije. Početkom 2022. su prekinute politike kvantitativnog popuštanja, kolokvijalno poznate kao "tiskanje novca", i počelo je podizanje referentnih kamatnih stopa. Ideja iza tih politika je da se gospodarstvo "ohladi", smanjivanje investicija i potrošnje da bi se tako zaustavio rast cijena.

Središnje banke su tijekom financijske krize 2008. spustile referentne kamatne stope na gotovo 0 posto, čime se pokušalo stimulirati gospodarstvo. Ali to nije bilo dovoljno, pa se uvode politike tzv. kvantitativnog popuštanja, što je bio povijesni novitet (bar u tim razmjerima).

To je ono što se popularno naziva "tisanje novca": središnje banke kupuju državne obveznice, korporativne obveznice i druge financijske instrumente, efektivno upumpavajući svježi novac u gospodarstvo.

Ali te operacije su bile puno manje nego za vrijeme pandemije 2020., kada se tako pokušavalo održati na životu gospodarstvo koje je zbog protupandemijskih mjera većim dijelom prisilno zaustavljeno.

S tim se prestaje tek sredinom travnja 2022., kada se inflacija već rasplamsala u SAD-u i EU, ali i veliko broju ostalih zemalja svijeta (Kanada, Meksiko, Brazil, Indija, Rusija...). Već sredinom godine rast cijena probija višedesetljetne rekorde.

Borba protiv inflacije uzrokuje krizu

Restriktivne monetarne politike središnjih banaka, zaustavljanje kvantitativnog popuštanja i podizanje referentnih kamatnih stopa će dovesti do recesije. To im je i namjena, da "hlađenjem" gospodarstva dovedu do smanjenja investicija i potrošnje, a time do prestanka rasta cijena.

U SAD-u, čija je središnja banka FED ranije počela s borbom protiv rasta cijena od Europske središnje banke (ECB), inflacija je već počela padati. U listopadu je iznosila 7.7 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, što je pad za pola postotnog boda u odnosu na rujan. U eurozoni je također počela padati, s 10.6 posto u listopadu na 10 posto u studenom.

Ako se pad nastavi, izbjeći će se stagflacija, tj. situacija visokog rasta cijena uz nizak ili negativan ekonomski rast. SAD i Europa se nisu nalazili u takvoj situaciji još od 70-ih godina prošlog stoljeća. Vjerojatnost izbjegavanja recesije je vrlo mala, ali to je ipak puno bolje od stagflacije, iz koje je izlaz jako bolan.

Recesija je gotovo sigurna

Ako se inflacija u 2023. smanji i time izbjegne stagflacija, recesiju će biti teško izbjeći. Sami alati kojima se bori protiv inflacije, a time i stagflacije, djeluju prorecesijski. Rast referentnih kamatnih stopa znači da je trošak zaduživanja veći za državu, kompanije i građane, a to dovodi do pada investicija i potrošnje. Manje investicija znači manje radnih mjesta.

Tržište rada u SAD-u i EU je još uvijek iznenađujuće jako, a stope nezaposlenosti niske. Istodobno pokazuje znakove pregrijavanja, jako puno radnika se nakon dvije pandemijske godine nije vratilo na tržište rada, a realne plaće padaju pod utjecajem visoke inflacije.

Slične makroekonomske okolnosti u prošlosti pokazuju kako visoka inflacija smanjuje realne plaće, a smanjivanje inflacije vraća pozitivan realni rast plaća, ali uz rast nezaposlenosti. Može se očekivati da će se upravo tako odvijati situacija u 2023.; nakon visoke inflacije, niske nezaposlenosti i pada realnih plaća u 2022., sljedeće godine će se smanjiti inflacija, vratiti rast realnih plaća, ali i rasti stopa nezaposlenosti.

Rat u Ukrajini dodaje novu nesigurnost

Iako ga se krivi za rast cijena i visoku stopu inflacije, rat u Ukrajini je samo intenzivirao proces koji je započet još u travnju 2021. Dugoročni podaci jednostavno ne podupiru tezu da je inflacija dominantno rezultat rata.

Nekoliko je razloga za to; inflacija u EU je počela rasti sredinom 2021. (u SAD-u mjesec-dva mjesec ranije), cijena barela sirove nafte je prešla pretpandemijske razine još krajem 2021., a indeks svjetskih cijena hrane jasno pokazuje da cijene rastu još od 2020. a od travnja 2022. čak padaju.

To ne znači da rat u Ukrajini nije imao utjecaj na rast cijena i općenito pogoršavanje svjetske ekonomske situacije, samo da nije glavni čimbenik. Posebno to vrijedi za EU, koja je desetljećima gradila svoju energetsku ovisnost o Rusiji, za što sada plaća cijenu.

Terminske cijene prirodnog plina na burzi u Nizozemskoj, glavnoj u Europi, trenutno iznose oko 140 eura po MWh za isporuke u siječnju i veljači 2023., dok su u ljetnim mjesecima iznosile od 200 do 345 eura po MWh. Skladišta u EU su dobro popunjena, a prognozira se i relativno topla zima.

Trenutne cijene su ipak nekoliko puta veće nego u vrijeme prije pandemije i rata u Ukrajini, što je dovelo do velikog rasta cijena električne energije diljem članica EU. Visoka cijena električne energije će kućanstva prisiliti na slabije grijanje, što će rezultirati većim brojem umrlih od posljedica zime nego što je to bilo uobičajeno prethodnih godina.

Rat ima ozbiljne ekonomske posljedice za EU, s višim cijenama energije, slabijim potrošačkim povjerenjem, rastom troškova proizvodnih inputa i poremećajem dobavnih pravaca. Ukrajina se od nezakonite ruske aneksije Krima 2014. ekonomski povezala s EU, posebno nakon potpisivanja ugovora o slobodnoj trgovini 2016. Rat je poremetio gospodarstvo te zemlje, koje je isporučivalo neke bitne komponente za industriju EU, primjerice automobilsku.

Europljanima će pasti standard...

Ali čak i da se rat ubrzo prekine, odnos EU prema energentima iz Rusije je nepovratno poremećen. Nakon godina gašenja nuklearnih elektrana, što je samo povećalo ovisnost o Rusiji i povećalo smrtnost od onečišćenja zraka na kontinentu, počinje preporod takvog načina dobivanja energije. Nuklearna energija se od 2022. smatra "zelenom", a sve je jasnije da energetska budućnost EU ovisi o njoj.

Opcije za zamjenu ruske nafte i plina postoje, ali su skuplje. Zbog toga se očekuje da ni 2023. neće po pitanju energenata biti puno bolja za EU, a pred sezonu jesen/zima će se pojaviti isti problem kao i ove, visoke cijene električne energije. Zemlje EU imaju fiskalne mogućnosti da ublaže udar na najranjivije skupine u društvu, ali s obzirom na to da su kamate na dug narasle zbog borbe protiv inflacije podizanjem referentnih kamatnih stopa, to će biti skupo.

Također treba paziti da se ne pretjera u fiskalnim davanjima, jer bi se to kosilo s borbom protiv inflacije. Mnoge zemlje koje se suočavaju s rastom cijena hrane i energije uvode cjenovne kontrole, ali takve politike treba izbjegavati jer neće riješiti temeljni problem, dok će stvoriti neravnoteže na tržištu i poremetiti cjenovni mehanizam. Svaka cjenovna kontrola samo povećava potražnju dok smanjuje ili eliminira cjenovni poticaj rasta ponude, što rezultira nestašicama.

...a Afrikanci će doslovno gladovati

Siromašne zemlje Afrike, koja ovise o uvozu hrane, već su teško pogođene ratom u Ukrajini. Razlog za to je što Rusija i Ukrajina uglavnom izvoze pšenicu u siromašne zemlje Afrike i Azije. Zbog rasta cijena žitarica, koje su velik dio prehrane u mnogim siromašnim zemljama, rast neuhranjenosti i rizik od gladi su se već dogodili, a nastavit će se i u 2023.

Unatoč skoro potpunom otpisu dugova država Afrike početkom prije dva desetljeća, razina javnog duga je opet jako visoka s obzirom na razinu ekonomskog razvoja tih zemalja. Prosječno stanovništvo u njima troši 40 posto svog prihoda na hranu, negdje i više od 50 posto, pa rast cijena hrane ima katastrofalne posljedice na njihov standard. Razvijenim zemljama će pasti standard u 2023., ali Afrika će gladovati.

Usporavanje Kine će imati reperkusije za cijeli svijet

Kina je zadivljujuće ekonomski napredovala od 80-ih, kada je većina stanovništva bila jednu prirodnu katastrofu udaljena od gladi. To joj je omogućilo da postane druga najveća ekonomija na svijetu, jedna od geopolitičkih sila i neformalna tvornica svijeta.

Ali taj impresivan gospodarski rast je usporio zadnjih godina, a godine dvocifrenog godišnjeg rasta BDP-a su prošlost (zadnja takva godina je 2010.). MMF procjenjuje da će rast BDP-a u 2022. biti 3.2 posto, najmanje od 1976. izuzme li se pandemijska 2020. Za 2023. se predviđa rast od 4.4 posto, najmanje od 1991. izuzmu li se pandemijska 2020. i 2022.

Ne samo da su prošli dani dvocifrenog rasta BDP-a, nego će se Kina narednih godina boriti i da ostvari rast od 5 posto.Dva su direktna razloga za to; inzistiranje na "zero covid" strategiji i zatvaranje milijunskih gradova/regija zbog nekoliko desetaka slučajeva te problemi u nekretninskom sektoru.

Nakon masovnih prosvjeda protiv politika strogog lockdowna, najavljeno je postepeno popuštanje mjera kroz 2023., što ulijeva optimizam za gospodarski rast. To je bitno i u kontekstu problema inflacije u EU i SAD-u, jer veća industrijska proizvodnja u Kini djeluje pozitivno na smanjivanje rasta cijena. Slabljenje proizvodnje u Kini 2023. bi otežalo borbu protiv inflacije.

Moguć katastrofalni utjecaj kolapsa nekretninskog sektora u Kini

Nekretnine čine između 20 i 30 posto BDP-a Kine, zavisno o procjenama i korištenoj metodologiji. To je daleko više nego u Europi i SAD-u, pa bi kolaps nekretninskog sektora imao katastrofalan utjecaj. Kriza bi se brzo prelila na financijski sektor, a s njega na ostatak gospodarstva Kine. To bi osjetio cijeli svijet.

Nekoliko velikih nekretninskih kompanija u Kini tijekom 2022. nije moglo vratiti svoje dugove, cijene padaju, više od dvjesto projekata je zaustavljeno. Zbog toga su deseci tisuća Kineza prestali otplaćivati kredite koje su u bankama podigli za kupnju nekretnina, a s kojima su nekretninske kompanije planirale početi graditi već kupljene nekretnine.

Zbog dugova i općenito loše poslovne situacije su mnogi projekti zaustavljeni, iako su prostori u nekretninama već plaćeni. Kineske središnje i regionalne vlasti su počele s politikama koje bi trebale pomoći u oporavku nekretninskog sektora, da bi se spriječilo širenje krize na druge dijelove gospodarstva.

Ako Kina ne prekine s politikama strogog lockdowna 2023. i ne uspije spriječiti širenje nekretninske krize, pad njenog gospodarstva će se negativno odraziti na ostatak svijeta. Problem joj stvara i natjecanje u tehnološkom sektoru između nje i SAD-a i Tajvana.

Veliki dijelovi kineske industrije, od elektronike do automobilskog sektora, ovisi o naprednim čipovima. SAD je uveo restrikcije na izvoz takvih čipova, a tim restrikcijama se pridružio i Tajvan. Natjecanje između te dvije sile zasigurno ne može dovesti do povoljnog globalnog ekonomskog okruženja.

Hrvatska ovisi o tome što će se događati u EU

Hrvatska može biti relativno zadovoljna s ekonomskom situacijom u 2022. Naravno, na posljedice rata u Ukrajini nije mogla utjecati. MMF nam prognozira rast BDP-a od 5.9 posto u ovoj godini, ali već u 2023. povratak na rast od 3.5 posto. To bi bio isti intenzitet rasta kao pretpandemijske 2019.

Inflacija bi se trebala smanjivati, kao i u ostatku EU. Njena ekonomska sudbina je kao maloj otvorenoj ekonomiji vezana za EU, posebice glavne vanjskotrgovinske partnere Njemačku i Italiju. Slabljenje industrijske proizvodnje u tim državama će dovesti do pada potražnje za proizvodima hrvatske industrije, a prerađivačka industrija zapošljava najviše ljudi u Hrvatskoj (da, više od trgovine ili ugostiteljstva).

Sama Hrvatska nije ništa napravila da poboljša svoju ekonomsku poziciju unutar EU ili u svijetu. Za šokove nastale nakon pandemije, poput nearshoringa, tj. povratka industrije u Europu, ne priprema se.

Od 2023. će početi iskorištavati financijsku stabilnost fiskalno konzervativnih zemalja EU, poput Njemačke, pa će prinosi na državne obveznice biti manji nego da nije ušla u eurozonu. Već sada se puno jeftinije zadužuje od država koje nisu u eurozoni, poput Poljske, Češke, Mađarske i Rumunjske.

Svijet čeka nesigurna godina

MMF je u svojoj prognozi za 2023. i 2024. izdvojio četiri glavna faktora koja će djelovati prema smanjenju BDP-a u toj godini, u slučaju ostvarenja pesimističnog scenarija.To su: financijski uvjeti (jačanje dolara i veće kamate na dug), visoka cijena nafte, problemi s nekretninskim sektorom u Kini, i smanjen proizvodni output zbog poremećaja na tržištu rada.

Prema pesimističnom scenariju bi najveću negativnu razliku u odnosu na prosječni scenarij prognote rasta ekonomije ostvarila Kina, primarno zbog problema s vlastitim nekretninskim sektorom. Pesimistični scenarij pretpostavlja pogoršavanje situacije s nekretninskim sektorom Kine, s izraženijim negativnim utjecajem u 2024. nego u 2023.

I dalje postoji scenarij "savršene oluje"

Nastavak rasta cijena nafte je negativan rizik za sve, i prema pesimističnom scenariju bi podjednako smanjio rast BDP-a razvijenim zemljama, zemljama u razvoju te Kini. Pogoršavanje financijskih uvjeta, što je odnosi na jačanje dolara i rast cijene duga, u pesimističnom scenariju najviše pogađa zemlje u razvoju, u 2024. čak i više nego 2023.

Svijet i Hrvatsku čeka nesigurna godina, u kojoj je blaga i kratkotrajna recesija sigurna, a postoji mogućnost duboke i dugotrajne recesije. No sve su recesije bolje od stagflacije, situacije u kojoj cijene rastu a nema (značajnog) ekonomskog rasta.

Inflacija je počela padati, pa je stagflacija možda izbjegnuta. Ali uvijek postoji opasnost da se trend preokrene, što bi stagflaciju učinilo vjerojatnijom. A to je ekonomska verzija "savršene oluje", iz koje je izlaz jako težak i bolan.

Branimir Perković/Index

Popovska privatizacija don Josipa Radoša, don Stipe Gale i nekoliko juda

Grude.com - klik u svijet — Fri, 25 Nov 2022 22:20:00 GMT

Takozvani novi koje su instalirali Ratko Perić i Petar Palić uglavnom izazivaju sablazan kod vjernika.

Don Josip Radoš je vjerski agresor koji više razmišlja o župljanima župe Grude koji ga nikad neće prihvatiti, jer Gruđani imaju svoj stav i čuvaju dušu za koju su svjesni da je potrebnija više nego tijelo. Također, nisu ovjekovječene jude koje se na prste može nabrojiti. Međutim, don Josip i slični njemu će sijati sjeme zla kad god im padne na um uz podršku onih koji će to sjeme zalijevati jer im to odgovara.

Tako je tzv. svećenik, jer je teško zvati svećenikom onog koji sije mržnju i razdor, večeras organizirao priredbu svetkovinu svete Kate koju je predvodio don Stipe Gale, djelatnik Petra Palića o kojem Google ne zna ništa. Toliko o njegovim propovijedima jer iako nemamo lijepo mišljenje o Googleu, ako netko zna bilo što govoriti, prepozna ga ta tražilica, a kamoli ako je svećenik vrijedan i marljiv. Ovaj očito nije.

Nesvakidašnji program nam je poslan izravno od župljanina koji je protiv toga da Cerov Dolac postane mjesto podjele i koji je svjestan da su Cerovčanima identitet i kulturu, jasno hrvatsku i katoličku, dali franjevci, a petrovci su naslijedili župu čisto da se napravi neka podjela (čitaj, moralo se petrovce pustiti gdje god su zatražili), stoga bi bolje bilo da čuvaju one vjernike za čije im je duše brinuti, a ne se boriti za one koji se sablažnjavaju nad njihovim otmicama koje su zajedno s nekoliko plaćenika i izdajnika potpisali jednom davno lažući Vatikanu da je kompletan puk s franjevačkom provincijom tako odredio. Župljanin se pita što bi bilo da svaka župa uvede svečanu proslavu blagdana susjedne župe i koja bi svrha toga bila nego inat, jer vjere u tom činu apsolutno nema.

Tzv. kancelar don Gale, djelatnik Ordinarijata u Mostaru, predvodio je svetu misu.

Nakon sramote koja je priređena prošle godine, kada su najavljivali blagdan svete Kate i kada je nasljedniku Ratka Perića na noge došlo 15-ak župljana vezanih za župu Grude, ove godine su promotori don Josipa Radoša bili skromniji, ali su i s ovom najavom, koja je došla nama od župljanina Raskrižja, postali predmet ismijavanja.

Međutim, nije problem što don Josip i njemu slični ismijavaju sebe, već što oni žaloste dragoga Boga takvim inat misama i promocijom mržnje među vjernicima.

Dokad će On to trpjeti ne znamo, međutim vidimo koliko same vjernike žaloste prikaze poput don Josipa i sličnih koji žele razjediniti Hercegovinu i samo je pitanje tko stoji iza ovakvih poteza... ako je ordinarijat u Mostaru onda se bojimo da se cijeloj Hercegovini ne piše dobro.

Grude.com

Krešić: Komšić je karcinom BiH društva VIDEO

Grude.com - klik u svijet — Sun, 13 Nov 2022 18:58:00 GMT

Gost Dnevnika RTV Herceg-Bosne bio je jedan od najboljih političkih analitičara u regiji i novinar Večernjeg lista, Zoran Krešić.

Zoran Krešić je komentirao trenutnu političku situaciju u BiH i formiranje nove vlasti u BiH.

HDZ-a BiH je prvi sastanak o mogućem formiranju vlasti imao sa strankama Trojke, Krešić to smatrao kao jasan pokazatelj da će ta koalicija biti u vlasti iduće četiri godine.

HDZ BiH nije birao ovog partnera, on se sam po sebi izabrao iz razloga što je SDA, posljednjih godina pojačana s DF, jako radikalizirao političke odnose te zagadila odnose između Hrvata i Bošnjaka, izjavio je Krešić.

Na Komšićevo pismo glavnom tajniku NATO saveza kako hrvatski vojnik ne može doći u Bosnu i Hercegovinu, Krešić je kazao:

-Komšić je politički karcinom koji teško zagađuje odnose. On jako šteti odnosima između Hrvata i Bošnjaka.

U jednu ruku može se razumjeti kako netko ne želi vidjeti vojnike koje imaju obilježja crven-bijel-plav sa šahovnicom.

S druge strane u BiH se nalaze vojnici Nizozemske i nitko ni Majke Srebrenice ni Komšić nije prosvjedovao što su tu vojnici Nizozemske koji su jednako krivi kao i vojnici postrojbe Ratka Mladića koji su počinili zločin genocida u Srebrenici, izjavio je Krešić

Više u videoprilogu;

Mladene, oprosti nam

Grude.com - klik u svijet — Sat, 29 Oct 2022 22:31:00 GMT

Došao je natočiti gorivo za 30 maraka i vidio oglas za posao. Odlučio je pokušati. Ispunjavao je prijavnicu, radnik benziske uzeo je mobitel i započeo je ono što počesto radimo. Snimao je momka i trljao mu sol u ranu.

Da bude glavni baja podjelio je video i započelo je ismijavanje, blaćenje i gaženje ovog mladog čovjeka koji je tražio posao i borio se koliko je mogao.
Nije izdržao virtualno nasilje i oduzeo si je život.

Tuga do neba!

Nikad se ne naslađuj patnji slabijeg i ne gradi svoju sreću na patnji drugih.

Zastani čovječe i budi od koristi ako ne možeš pomoći ostavi ljude na miru.

Dragi Mladene počivaj u miru i oprosti nam!

Preuzeto sa: Župa svetog Ivana Krstitelja Podhum - Livno

Dan je žena na selu, onih koje su sačuvale Hercegovinu, rađale petero ili desetero djece, a radile od jutra do sutra

Grude.com - klik u svijet — Sat, 15 Oct 2022 14:54:00 GMT

Na području naše općine Grude i šireg dijela Hercegovine takvih žena sve je manje, međutim onima koje bilo što rade u vrtu treba odati priznanje jer barem proizvedu hranu za potrebe svoje obitelji.

Sjetimo se naših baka i prabaka, onih koje su rađale od petero do desetero djece i radile od jutra do sutra, a opet su imale više zadovoljstva nego dobar dio današnjih žena.

Mnoge su i same kasnije podizale i odgajale tu djecu, ostajale bez muževa čije su kosti ostale na križnim putevima!

I ništa im nije bilo teško jer su s pouzdanjem u Gospodina išle smjelo naprijed!

Nitko današnje žene i djevojke ne tjera da prolaze tu kalvariju, već samo da zapamte taj primjer jer ne znamo kada će se povijest ponoviti, a bez hrabrih heroina kakve su bile naše bake, prabake... nema opstanka! Bake, prabake, šukunbake, hvala Vam, a hvala i Vama današnje žene koje cijenite njihov put!

Grude.com

Andrijanić: Nakon ovog mandata, to je dugih 16 godina bez Hrvata. I to ne doprinosi nikakvom napretku

Grude.com - klik u svijet — Wed, 05 Oct 2022 11:50:00 GMT

I svi pripadaju socijaldemokratskim strankama, ali samo na papiru, što u kolumni u Večernjem listu analizira Željko Andrijanić.

Socijaldemokrati na čelu države, ali taj politički pravac njeguju samo na papiru

Da je BiH zemlja apsurda, uvjeravamo se redovito, a na izborima to nekako najbolje shvatimo. Jer kako drukčije protumačiti činjenicu da je politička ljevica u ovoj zemlji najradikalnija opcija.

Iščitava se to iz poruka koje se šalju, ali i iz poteza onda kada uzmu vlast u svoje ruke pa žele konstitutivni narod pretvoriti u manjinu. Da se razumijemo, na političkoj sceni kod Bošnjaka razlike između ljevice i desnice nema kada je u pitanju odnos prema onim narodima koje bi najradije prebacili preko granice, konkretno Hrvatima, a sreća je što se i među njima nađe netko razuman pa poruči da je vrijeme da se stane na loptu, kao što je Haris Silajdžić svojedobno govorio Željku Komšiću da će Hrvatima ogaditi Bosnu i Hercegovinu ili Zlatko Lagumdžija koji istom tom političaru u posljednje vrijeme poručuje da je ogadio ljudima koncept građanske države, ali još je veća sreća što međunarodna zajednica barem za jedan promil uviđa kako unitarizam svih bošnjačkih opcija nije rješenje za budućnost BiH.

A ono što je činjenica nakon ovogodišnjih izbora je da prvi put u povijesti socijaldemokrati u potpunosti kontroliraju Predsjedništvo BiH. Denis Bećirović, član SDP-a i kandidat sedam oporbenih stranaka naziva "Ujedinjeni za slobodnu Bosnu i Hercegovinu", novi je bošnjački član Predsjedništva. Željko Komšić, bivši SDP-ovac i predsjednik Demokratske fronte, glasovima Bošnjaka izabran je za hrvatskoga člana Predsjedništva.Željka Cvijanović iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata izabrana je na mjesto srpskog člana Predsjedništva BiH i prva je žena ikad izabrana u tu instituciju.

Negdje drugdje pričali bismo o idealnom timu ljevice. U ovakvoj državi očekuje nas spoj nespojivog. Bećirović i Komšić kao bivši stranački kolege možda kliknu, međutim, nakon prvog Denisova govora, ako se bude držao svojih riječi, vodit će politiku pomirenja među narodima u BiH, politiku suradnje sa susjedima, raditi na ekonomskom progresu zemlje, a Komšić, koji je kampanju gradio na "ratu" s Hrvatima u BiH i Hrvatskoj, način koji je, barem verbalno, najavio Bećirović ne želi niti shvatiti niti pratiti. Cvijanović će pak braniti interese RS-a i na sve što bude zadiralo u taj entitet, a toga će biti preko glave, stavljat će veto, kao što je i Milorad Dodik radio tijekom četiri godine.

Sve u svemu, Predsjedništvo se politički itekako zacrvenjelo, a hoće li se narod crvenjeti zbog vladavine ove institucije, uskoro ćemo vidjeti. Jer jedan remetilački čimbenik ostao je unutra, a Hrvati ponovno nisu mogli izabrati svog predstavnika. Nakon ovog mandata, to je 16 dugih godina bez Hrvata. I to ne doprinosi nikakvom napretku. •

Željko Andrijanić/Večernji list

NEKA VIDE DA NAS IMA!

Grude.com - klik u svijet — Sat, 01 Oct 2022 22:17:00 GMT

Opominju i duše ona 2484 hrvatska civila i 5919 hrvatskih branaitelja poginulih u Domovinskome ratu u BiH. Ali i svih onih, stradalih u ovo mirnodopsko vrijeme, koji više nisu među nama. Kao i duše onih iz svih ratova, palih predaka od Bleiburga do drugih stratišta hrvatskog naroda.

Kao da progovaraju iz plamičaka koji osvjetljavaju hrvatsku trobojnicu crven-bijeli-plavi.

U nedjelju je za Hrvate u BiH - biti ili ne biti.

Samo zajedništvo, koje, uz masovni izlazak na birališta, hrvatski narod treba pokazati na općim izborima 2. listopada, može ga, iako je konstitutivan, spasiti od uzurpacije ustavnih prava, u konačnici i izbacivanja sa svih razina vlasti, što bi značilo početak koncepta tzv. građanske države, u prijevodu, države u kojoj su Hrvati manjina, dok ne nestanu!

STOGA, U NEDJELJU "NEKA VIDE DA NAS IMA!"

Blogger Grude: Vrime je...

Grude.com - klik u svijet — Thu, 29 Sep 2022 17:36:00 GMT

I vozim ja tako prema Međugorju, kad isprid mene duja, i ciče i miče, a i ja za njom polako.

Prvo sam mislio da me vid vara kad kaže žena, vidiš li ti ovo, štednjak. Kako nisam razumio nju, ispravio sam je. Smederevac.

Danas je vrime tog skupog peleta, danas ovliko, sutra onliko, driblaju cijenom više nego bingo petkom, pa onda neki špareti na tač, kažu isto ko i mobitel, upreš pa se upali. A u nas u kući i dalje je smederevac.

Kažem ja ženi: Vrime je.

Za šta je vrime?

Da uzmemo novi smederevac, onog je vrime izgrizlo.

I guglam malo, jedan su od tri najjača u Europi proizvođača. Ne pišu puno o firmi jer zna se kako je skončao osnivač tvornice i da im ne bi baš bilo mista tamo di proizvode ovaj šparet, da se zna njegova pozadina. Zato neka rade u tišini i prave smederevce.

A ja sam drva već pripremio, za ruski plin, za pelet od tauzenke, za peći na tač se ne sekiram.

Blogger Grude/Grude.com

'Nisu krivi auti nego oni koji ih voze, ali neki sloj ljudi se ne boji zakona...'

Grude.com - klik u svijet — Mon, 26 Sep 2022 20:27:00 GMT

U automobilu Renault Scenic od posljedica nesreće smrtno je stradao bračni par Krstić iz Mostara s devetogodišnjim sinom, dok im je trogodišnja kći zadobila životno opasne ozljede te se liječnici u mostarskoj bolnici bore za njezin život. U BMW-u je smrtno stradao hercegovački biznismen Mate Primorac.

Udario je u Mercedes, za čijim je volanom bio Mile Doko (31), potom u BMW, kojim je upravljao L.Š. (22), i na kraju svom silinom u Renault Scenic, u kojem je bila obitelj Krstić, a kretao se iz suprotnog smjera.

Istražuje se je li se radilo o utrkivanju i obijesnoj vožnji dvojca u skupocjenim automobilima, a prve informacije idu u prilog tome. Iako tužiteljstvo već pokušava priču svaliti na javnost i medije, kao zašto izlaze s tim informacijama, oni moraju znati da je svima u ovom slučaju na prvom mjestu istina. Možda neće ništa promijeniti, ali će utjecati na glave onih koji s istim razmišljanjem o utrkivanju sjedaju u automobil.

A sada analiza Vedrana Salvije s Indexa, na temelju svjetskih analiza i statistika.

Užasava samo saznanje da je toliko života uništeno jer se netko utrkivao. Čovjek je najnormalnije vozio svoju obitelj kući nakon izleta i jednostavno ništa nije mogao učiniti jer postoje oni koji divljaju cestama.

Naravno da ne treba generalizirati, najsavjesnijim vozačima može se dogoditi greška u prometu zbog koje može nastati tragedija, no jedno je pogriješiti, a drugo voziti pijan, voziti prebrzo ili se utrkivati.

Dojam je da su krivci za takve prometne nesreće vozači skupocjenih automobila, ponajviše njemačkog trolista - BMW-a, Mercedesa i Audija. A kad bismo dodatno precizirali stanje, čini se da BMW prednjači.

U Srbiji u BMW-u poginulo četvero mladih ljudi

Kad je riječ o nedavnim nesrećama, priličnu pozornost privukla je ona koja se 11. rujna dogodila u Srbiji, kada je život u mjestu Surduk izgubilo četvero mladih ljudi. Telegraf je pisao da je vozač BMW-a tijekom neprilagođene brzine prešao u lijevu traku i udario u rubnik, zbog čega se auto prevrnuo od siline udara. Tri osobe su poginule na licu mjesta, a četvrta u bolnici zbog zadobivenih ozljeda.

Ne treba ići u susjedstvo kako bismo pronašli nedavne primjere ovakvih nesreća. Teška prometna nesreće u kojoj je sudjelovao BMW dogodila se i 18. rujna u Zagrebu.

Na raskrižju Slavonske avenije vozač je skretao u naselje Ivanja Reka, u Ulicu Svetog Ivana, dok je za taj smjer kretanja na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo. Udario je u Mercedes makedonskih registracija, a uslijed naleta oba vozila sletjela su s ceste te je došlo do zapaljenja BMW-a. Vozač BMW-a je poginuo.

Postoji rujanski primjer i iz Vinkovaca. U ovom gradu 27-godišnjak je u BMW-u sletio s ceste i udario u drvo. S njim je u automobilu bila 20-godišnja putnica. Oboje su poginuli.

Pretjecao preko pune linije, poginulo dijete

Pisali smo u lipnju o prometnoj nesreći koja se dogodila u Štefancu. Pijani vozač BMW-a (0.79 promila) pretjecao je teretno i osobno vozilo preko pune linije, udario je u vozilo ispred sebe te potom u bicikl, na kojem se na nogostupu nalazilo dijete. Dijete je poginulo.

I na hrvatskim prometnicama se utrkuje. Poznat je slučaj iz siječnja. Radi se o nesreći u kojoj su sudjelovala dva automobila - BMW X5 i Porsche Taycan, koji su se navodno utrkivali.

Kako je izvijestila policija, do nesreće je došlo jer 31-godišnjak, upravljajući BMW-om X5, nije prilagodio brzinu stanju kolnika i uvjetima na cesti, uslijed čega je u zavoju prešao na lijevu stranu kolnika u trenutku kad ga je s njegove lijeve strane pretjecao Porsche Taycan, kojim je upravljao 27-godišnjak. Suvozač iz BMW-a je poginuo.

Nerijetke su i nesreće koje skrive vozači Mercedesa. Poznat je slučaj prometne nesreće iz 2021. kod Zadra, u kojoj su smrtno stradala dva mladića. Nesreća se dogodila kad 18-godišnji vozač osobnog vozila marke Mercedes nije stao na znak STOP. Udario je u Fiat. Dva mladića iz Fiata su poginula.

Jedna od poznatijih i medijski zastupljenijih nesreća je ona koju je 2018. skrivio 20-godišnji Marin Kamenički. On je u Mercedesu C 63 AMG jurio zagrebačkom Ilicom 200 kilometara na sat te usmrtio dvije ženu, suvozačicu iz Opel Astre u koju je udario te suvozačicu iz svojeg automobila.

Ovaj donekle stariji primjer spominjemo upravo zbog "težine" kazne koju je vozač dobio. Prvo je nepravomoćno dobio četiri i pol godine zatvora, što mu je kasnije sud povisio na šest godina zatvora.

Pisali smo tada kako su dvojica mladića u Njemačkoj osuđena za ubojstvo i doživotni zatvor zato što su tijekom ilegalnih uličnih utrka u Berlinu udarila auto 69-godišnjeg umirovljenika, koji je umro na licu mjesta.

Nije rađeno istraživanje, Husinec: Vozači BMW-a definitivno skrive najviše prometnih nesreća

Mogli bismo nabrajati unedogled, ali poanta je jasna - u puno prometnih nesreća sudjeluju vozači skupocjenih automobila i često ne budu adekvatno kažnjeni. Pitali smo Ministarstvo unutarnjih poslova je li ikad rađeno istraživanje o tome. Dakle, zna li se koliko prometnih nesreća skrive vozači pojedinih marki vozila.

Rekli su nam da takvo istraživanje nikad nije rađeno, a isto su nam odgovorili iz Hrvatskog autokluba. Potvrdio je to za Index i sudski vještak i prometni stručnjak Goran Husinec.

"Nisu mi poznata takva istraživanja, ali su rađena u Europi. Najsvježije što znam u Velikoj Britaniji. Na vrhu liste prijestupnika uistinu su vozači BMW-a. Kako to? To je prisutno i kod nas, da su vozači triju marki premium automobila, vrhunskih automobila, to su, uz BMW, još Mercedes i Audi, ujedno oni koji skrive najviše prometnih nesreća", kaže.

Pitamo ga može li se definitivno reći da su ti vozači krivci za najviše nesreća u Hrvatskoj.

"Definitivno. Izuzetno je velik omjer prometnih nesreća koje izazivaju vozači ovih vozila naspram onih manje luksuznih. Pazite, njih je najmanje. Njih nema puno u cjelokupnom hrvatskom voznom parku u odnosu na druge marke, a pogledajte uostalom i koliko se o njihovim nesrećama izvještava.

"Kad ste zadnji put čuli da je netko s Toyotom skrivio prometnu nesreću?

A uvijek se pojavljuju u vijestima iste marke. BWM, Mercedes, Audi... Kad ste zadnji put čuli da je netko s Toyotom skrivio prometnu nesreću zbog toga što je vozio obijesno? Garantiram vam da ćete na prvu moći nabrojati poznate prometne nesreće nastale zato što se BMW-om ili Mercedesom vozilo obijesno", objasnio je Husinec.

Ističe kako u Hrvatskoj prometna kultura ne prati tehnološka dostignuća.

"Zato se događa da postoji sloj ljudi koji se jednostavno ne boji zakona. Ti ljudi na neki način izbjegnu ozbiljnije kazne pa se zakona ne boje. Ovo što ja znam, prema mom iskustvu, najčešće se događa u manjim mjestima, gdje su česti primjeri tih lokalnih tajkuna koji maltretiraju mjesto, a policija ih izbjegava jer s njima ne želi imati posla", dodaje Husinec.

"Nisu krivi auti, nego ljudi koji ih voze"

Što se tiče onoga što država može učiniti, Husinec je rekao da je jedino rješenje da se povećaju kazne, odnosno da se učestalije sankcionira obijesna vožnja.

"Čujem i da su nesreće zato što su automobili ovakvi ili onakvi. Čujem da, recimo, da BMW ima najviše nesreća zbog zadnjeg pogona itd. To nema veze. To je iznimno dobar automobil, kao sve ove tri marke. Nesreće nemaju veze s voznim karakteristikama vozila, nego s ljudima koji ih voze", dodao je Husinec.

Istraživanje u Velikoj Britaniji: 17.1 posto vozača BMW-a ima barem jednu osudu

Iako ne postoje istraživanja u Hrvatskoj, postoje ona u Europi, koja potvrđuju riječi Gorana Husineca.

Studija GoCompare Car Insurance otkrila je da 17.1 posto vozača BMW-a ima barem jednu osudu za nepropisnu vožnju. To je više nego dvostruko od prosjeka za sve modele (8.5 posto). Na drugom mjestu su vozači Audija, a slijede oni Mercedesa i Jaguara.

Među agresivnima u Norveškoj i vozači Tesle

Još jedna studija potvrdila je stereotip o vozačima BMW-a kao najagresivnijima u prometu. Istraživanje je provela norveška osiguravajuća kuća Storebrand putem Norstata.

Čak 53% ispitanih smatra da su vozači BMW-ovih automobila najagresivniji. Nakon BMW-a slijede vozači Audija s 37% te, iznenađujuće, Teslini vozači, za koje 30% ispitanih misli da su agresivni. Top 5 zaokružuju još dva luksuzna proizvođača iz Njemačke, Porsche (18%) i Mercedes (15%).

Scrap Car Comparison proveo je studiju u kojoj je nastojao otkriti kakve automobile najčešće voze psihopati, sebični i samouvjereni vozači, koji ne mare za ostale sudionike u prometu.

Ispitivanjem oko dvije tisuće britanskih vozača uspjeli su definirati idealan automobil prosječnog psihopata.

Vozači BMW-a dobili su najviše bodova, 12.6 od mogućih 36. Njima za petama su vozači Audija s 11.7 bodova, dok osjetno niže sa 7 bodova Fiat drži treće mjesto. Top 5 zaokružili su Mazda sa 6.4 boda i Honda sa 6.3 boda.

Carvertical je napravio istraživanje o automobilima koji su u prometu najoštećeniji. Analizirano je gotovo milijun izvješća o povijesti automobila.

Lexus zauzima prvo mjesto. Na drugom mjestu su automobili marke Subaru, na trećem Jaguar. BMW je zauzeo četvrto mjesto, a Dacia peto. Kako se navodi u istraživanju, Lexus je pouzdan, ali moćan automobil pa vozači često precijene svoje vozačke vještine, što može završiti katastrofalno. Isto vrijedi i za automobile Jaguar i BMW.

Istraživanje Berkeleyja: Vozači BMW-a rjeđe staju na pješačkom prijelazu

Zanimljiv pogled o ovoj temi dao je Engineerine.com, koji se zapitao zašto se vozače BMW-a smatra najbezobraznijima na cesti. I ako je to istina, zašto se tako ponašaju?

Naveli su istraživanje s kalifornijskog Sveučilišta Berkeley, koje je otkrilo vezu između neoprezne vožnje i bogatstva. Jednostavno rečeno, veća je vjerojatnost da će bogatiji ljudi biti nepristojni u vožnji. Studija je proučavala kako su se vozači u Kaliforniji ponašali kod zaustavljanja i kako su reagirali na pješake na raskrižjima na kojima su bili prisiljeni stati.

Otkrili su da je veća vjerojatnost da će vozači skupih vozila, poput BMW-a i Mercedes-Benza, kršiti prometne propise prolaskom kroz raskrižja kada nije njihov red za to.

Paul K. Piff, jedan od istraživača koji su sudjelovali u ovom istraživanju, rekao je:

"U našoj studiji o pješačkim prijelazima nijedan automobil u kategoriji starijih automobila nije prošao preko pješačkog prijelaza bez zaustavljanja. Uvijek su se zaustavljali radi pješaka. Najuočljiviji je bio zaključak da se skupi automobili rjeđe zaustavljaju, a vozači BMW-a bili su najgori."

Vedran Salvia/Index.hr

'A ona i dalje pita i ne shvaća zašto je u svojoj boli ostavljena, bez mamina zagrljaja... Zašto ju tata i braco ne drže za ruke...'

Grude.com - klik u svijet — Mon, 26 Sep 2022 11:30:00 GMT

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Operirana joj oštećena jetra, odstranjena prsnuta slezena, spojeni lomovi na malenoj nozi... Ali, ništa ju ne boli koliko to što mama ne dolazi... Shrvane joj bake ne mogu obećati da će doći niti joj mogu kazati kako više ne će doći nikada... A ona i dalje pita i ne shvaća zašto je u svojoj boli ostavljena, bez mamina zagrljaja... Zašto ju tata i braco ne drže za ruke...
Tri su joj godine! Ona nije smjela upoznati takovu bol! Nije smjela!

Većina nas je nekada stisnula papučicu gasa... Ja sam i preveć puta... Boli me duša misleći na ovo dijete i na njezina iz krila života oteta devetogodišnjeg brata... Svi bismo na onoj zaštiti od Sunca koju spuštamo ponad vjetrobranskoga stakla od danas trebali držati obiteljsku fotografiju Krstića, i oca i majke i sina i preživjele im kćerkice koja pita gdje joj je mama... Trebali bismo ih dobro pogledati svaki put prije nego okrenemo ključ... Da nas njihova topla lica na kraju vožnje vrate doma, i nas i sve koje ćemo susresti na cesti, na cesti koja vreba i čeka na sljedećega koji će, unatoč i usprkos svemu, pijan stisnuti gas...

Utrkivali ste se i ugasili snove djevojčici koja više nikad neće zagrliti svog tatu, poljubiti mamu, igrati se s bracom...

Grude.com - klik u svijet — Sun, 25 Sep 2022 19:29:00 GMT

Radovali su se svakom novom danu, gledali prema budućnosti.

Nažalost, jedna vožnja ugasila je tri života, muža i žene, njihovog sina, a liječnici se bore za život djevojčice koja više nikad neće imati priliku zagrliti svog tatu, poljubiti mamu, igrati se s bracom...

Može se dogoditi, rečenica je koju puno puta čujemo. Međutim, u Hercegovini se događa i to previše puta. Ceste uzimaju živote više nego Domovinski rat! Da oni koji su dali svoje živote za slobodu hrvatskog naroda mogu progovoriti, kakvu bi poruku poslali? Oni su u ratu hrabro išli braniti svoj narod, da bi se danas živjelo ovdje, a ne ginulo i ubijalo iz obijesti.

Da, iz obijesti! Već se priča o nekima koji su pobili nedužnu obitelj utrkujući se. Neka iziđu svi detalji o slučaju, neka istražitelji sve ispitaju, a ne traljavo kao u puno slučajeva kada su "zločinci" neokrznuto prolazili jer ih je netko štitio. Neka se sve sazna o ovom slučaju. Istražitelji tvrde da će kroz dva tjedna biti sve poznato. Očekujemo sve informacije! Tko god je kriv u ovom slučaju neka bude priveden licu pravde. Što god, samo neka se konačno sve rasvijetli i sazna jer puno puta u povijesti tragedije u Hercegovini ostale su pod maglom!

I ako se dokaže krivnja, da su pijani vozači, jedan ili više njih, bijesno vozeći ili utrkujući se poslali mladu obitelj u smrt, neka im se uvede i doživotna kazna zatvora. Ne smrtna, jer su zaslužili da čame iza rešetaka i sjećaju se jedne obitelji kojoj su oduzeli radost, ljubav, snove, život...

A Bog neka u svojoj vječnosti daruje stradaloj obitelji ono što im je netko, tko je sebi dao za pravo biti gospodar života i smrti ovdje na zemlji, oduzeo.

Grude.com

Budimo podrška jedni drugima, saslušajmo, savjetujmo i ne okrećimo glavu...

Grude.com - klik u svijet — Thu, 15 Sep 2022 16:13:00 GMT

Jer ne znamo što naš sugovornik nosi u sebi. I ako nismo psiholozi, pravom riječju možemo učiniti da se netko osjeća bolje. Učinimo to već danas, saslušajmo, savjetujmo i ne okrećimo glavu, tražimo pomoć i razgovor. Tu smo jedni za druge.

Sapienti sat!

Čitateljica/Grude.com

Gruđani, Čapljinci, Mostarci, Širokobriježani... pouzdavali su se u papu Ivana Pavla I., on danas postaje blaženik

Grude.com - klik u svijet — Sun, 04 Sep 2022 10:01:00 GMT

Skupina žitelja Hercegovina planirala je novom Papi izložiti Hercegovački slučaj s ciljem njegovog rješavanja, da župe koje su osnovali franjevci, a oko kojih se vodi spor, ostanu franjevcima i da prestane kažnjavanje svećenika s obzirom da su u ono vrijeme hercegovački franjevci, svi redom, bili domoljubi i heroji koji su bili uz Gospodina i narod, a ne uz moćnike i imovinu kao 20-ak godina kasnije, kada su na čelu s fra Slavkom Soldom, tada izabranim za provincijala krenuli prodavati svoje župe.

Tada se fratre nije moglo kupiti, a među njima je postojao zavjet da će braniti franjevačke župe kao što se brani ugroženi dio vlastitog tijela, u prijevodu, bili su spremni umrijeti za Gospodina i svoj katolički puk.

Hercegovačka franjevačka provincija, iako pod raznim kaznama, tada je bila jedinstvena, a novi Papa koji je bio prijateljski nastrojen prema svima bio je dodatni motiv da se krene u opoziv spornog Dekreta.

Također, učeni ljudi toga vremena saznaju i informaciju da Dekret nikad nije uvršten u službeno glasilo Vatikana, a s obzirom da se u to vrijeme i dublje razmišljalo i analiziralo, sa stručnjacima iz crkvenog prava plan je bio i to izložiti novom Papi jer je tada netko mudar i svjestan nepravde koja se čini hercegovačkim franjevcima odbio uvrstiti nepravedni Dekret u Acta Apostolicae Sedis. To bi uvelike olakšalo da se nastavi živjeti kako se živjelo.

Nažalost, tadašnja skupina vjernika nikad nije stigla do pape Ivana Pavla I jer je preminuo nakon 33 dana službe. I danas se otvoreno govori o tome, pa čak se i pišu knjige da je Ivan Pavao I ubijen jer je želio promjene u Crkvi, ali u pravom smislu, od vatikanskih financija pa i do slučajeva kakav je Hercegovački. Bilo kako bilo, dobri Papa nas je prerano napustio i nije uspio skinuti ljagu sa svog prethodnika Pavla VI. kada je u pitanju odnos prema Hercegovini, a papa Ivan Pavao II koji ga je naslijedio potpisivao je u posljednjim godinama svog života sve ono što su mu suradnici gurali pod ruke. Nažalost, ti suradnici bili su duboko kompromitirani i iskoristili su Papu da ispišu nove kazne za hercegovačke fratre.

Nakon tog kažnjavanja, nažalost, nestalo je one hrabrosti kod franjevaca, a upravo je taj red nekoć usred Hercegovine i na raznim križnim putevima polagao život za Gospodina, ne mareći za ikakve kazne jer znali su, tijelo mogu pogubiti, ali dušu pravednika nikada!

Ivane Pavle I., molimo se i vjerujemo u tvoj zagovor, da će Gospodin uslišiti u Nebo vapijuće molitve žitelja Hercegovine, nasljednika onih koji su nekoć tebe gledali kao heroja vjere koji će im pomoći raspetljati ovaj gordijski čvor za kojeg tako malo treba... prije svega iskrene želje i razumijevanja biskupa i provincijala da se nešto promijeni, a u današnjici to (još) ne vidimo.

Smjer pape Franje je dobar jer papa Ivan Pavao I. danas postaje blaženik.

Blaženiče, zagovaraj za nas pred Gospodinom!

Grude.com

FOTO: Što to leti u gori zelenoj, grudskoj... ne zna ni blogger Grude

Grude.com - klik u svijet — Wed, 31 Aug 2022 20:51:00 GMT

Pijuckam lozu kad čujem nešto zuji. Zovnem one svoje na portalu da im kažem tako kad ovi spisatelj kaže da on baš slika to, a ako ja imam volje nešto napisat on će to sročit da bude kulturno, a opet po naški, da razumi narod.

Ja govorim, šta ću sročit eno Rusi nas napadaju, em nam zavrnili plin sad udarili na nas. Još me veća muka ujtila kad mi spisatelj reče da nema na nekom (flight) radaru leta.

Šta li radi taj aviončić, koga li nadzire, a ne znam kako Sveti Izidor gleda na ovo, i njemu je blizu bio... što to leti u gori zelenoj, grudskoj... ne zna ni blogger Grude.

Nemam vam šta pametno ovog puta reć, nisam se ni obraća svitu ima dvi godine, a evo učestat ću, a ako znate ko je to letio javite mi da i ja znam. Kaže spisatelj da nisu Rusi... a nisam više pametan, ne zna se ko pije ni ko plaća... ali zna se ko zavrće plin.

Nego za kraj da podijelim s vama jednu dobru što sam čuo od jednog pajde: Eto mi se počeli sekirat za plin, prije 35 godina nismo znali šta je plin, sve kuvali i pekli na drva pa se priko noći pogospodili. E tako ti i je!

Nećemo se sekirat, lozu za nervozu.

Blogger Grude/Grude.com

Nataša Vlašić: Zašto je ljevičar dobio otkaz na lijevom CNN-u

Grude.com - klik u svijet — Sun, 21 Aug 2022 11:33:00 GMT

Odnedavni šef CNN-a Chris Licht nije zadovoljan brojkama, gledanost ove nekad najcjenjenije američke televizije daleko je ispod one konkurentskih medija, ponajprije Fox Newsa, i naravno da vlasnici CNN-a nisu zadovoljni. Zanimljiv je smjer i obrazloženje uprave za ovu smjenu. Stelter nije prva žrtva preslagivanja, ali je prva koja ukazuje na to da će CNN, a možda i druge velike mainstream medijske kuće, odustati od svrstavanja uz političke tabore i podržavanja oštre polarizacije javnosti na liberale i konzervativce, koja se rasplamsala od Trumpove pobjede na izborima 2016. Tome su se prilagodili i mediji, izabrali stranu i rasli. Pad gledanosti i čitanosti, pogotovo mainstream medija, otkad je u Bijelu kuću zasjeo Joe Biden bio je znak šefovima CNN-a da svrstavanje novinara uz jednu političku opciju novinskim medijima ne donosi kruh. Staro, dobro objektivno izvještavanje temeljno na činjenicama postavili su kao cilj nove uprave. Znakova da će se to dogoditi bilo je i ranije. U lipnju je Licht najavio da će CNN početi manje pristrano, stranački izvještavati. Stelteru, čija su lijevo orijentirana stajališta izazivala bijes konzervativaca, očito to nije uspjelo. Za novinarsku struku i novinare suštinski je uvijek dobra vijest da se novinarstvo vraća svojim izvorištima, da govori istinu moćnicima, izvještava gledatelje i čitatelje jasnim činjenicama, da propituje stavove koji kolaju u javnosti. Danas kad se klasični mediji moraju nositi s društvenim mrežama u neravnopravnoj utakmici jer - ni Facebook ni Twitter ni druge platforme, ne snose istinsku odgovornost za javnu riječ - to je još važnije. Ako je CNN krenuo tim smjerom, bit će zanimljivo vidjeti kamo će ga to odvesti. Vjerojatno će izgubiti dio lijeve publike, ali očito je nova uprava odlučila da treba inzistirati na objektivnom, profesionalnom novinarstvu i tako steći svoj dio kolača. Hoće li u tome uspjeti bit će svojevrstan putokaz medijima diljem svijeta. Pokazat će to i je li Amerika već previše polarizirana da bi se vratila u politički centar i hoće li znati prepoznati točno i objektivno informiranje.

Nataša Vlašić Smrekar/Večernji list

Voljeli ga ili ne, bio je najveća medijska faca koju je Hercegovina dala

Grude.com - klik u svijet — Thu, 18 Aug 2022 10:44:00 GMT

- Nećete mi vi gospodine Sanader govoriti što je kućni odgoj!

Sanader je ostao zabezeknut da bi ga se uopće netko usudio presijeći. Seljačina Željko Kerum nazvao ga je konobarom u jednoj od svojih predstava kada je ovaj lopov koji je ostao dužan svemu i svačemu izgubio još jedne izbore.

Mislav Bago bio je rijetka pojava na medijskoj sceni. Politiku je imao u malom prstu, kao vodeći politički analitičar u njegovim analizama su uživali i njegovi neistomišljenici.

I on je još jedna potvrda da Hercegovina ne mora dati najomiljenije ljude jer Bago nije bio svima omiljen, ali daje najbolje u svom poslu.

Inače, korijeni Mislava Bage su iz Posušja.

Grude.com

Povezane vijesti: PREMINUO JE MISLAV BAGO

Pomirenje svih aktera Hercegovačkog slučaja bilo bi povijesno djelo...

Grude.com - klik u svijet — Wed, 17 Aug 2022 20:06:00 GMT

U nekoj drugoj državi možda bi, uz dužno poštovanje našem novom provincijalu, taj intervju bio na marginama. Međutim, druge države koliko god unutarcrkvenih problema imale nemaju Međugorski fenomen i Hercegovački slučaj.

U intervjuu fra Jozo je govorio o Međugorskom fenomenu, međutim Hercegovački slučaj nije spominjao. Vruć je to krumpir. Oni koji su iskreno govorili o njemu bili su suspendirani poput blagopokojnog fra Rufina Šilića, a zbog onih koji su se pretvarali u franjevačkom habitu provincija je vraćena, sve s ciljem otmice župa.

Kako će se Slučaj razvijati u vremenu fra Joze Grbeša nije poznato, međutim jasno je da hercegovački biskup ne planira prekinuti praksu otimanja župa. Jedan mudri fratar kada je Hercegovina dobila biskupa Petra Palića reče: Dok je svekrva u kući, nevistu se ništa ne pita. Pritom je mislio na to da je Ratko Perić i dalje u Ordinarijatu u Mostaru.

Međutim, Palić se svog prethodnika "riješio", ali očito taj sindrom proganjanja i otimanja kao prokletstvo prati hercegovačke biskupe i ne dopušta im izići iz te kože. Simptomatično je da su se svi hercegovački biskupi, koji su proganjali, kajali pred kraj života ili se povjeravali najbližim suradnicima, kao što je blagopokojni Petar Čule pred kraj života rekao, a fra Vendelin Karačić vlastoručno potpisao da je ovaj to rekao: Da sam znao na što će ovaj Hercegovački slučaj izaći nikad ne bih krenuo u ovo.

Fra Jozo Grbeš u intervjuu se nije na to obazirao, ali dao je zanimljiv odgovor na pitanje: Kakva, po vašem mišljenju, treba biti suradnja između dijecezanskoga klera i franjevaca u Hercegovini?

Bratska. Onakva kakva je danas.

Iskreno, odgovor pomalo podsjeća na Stockholmski sindrom gdje se žrtva emocionalno povezuje sa svojim agresorom. Međutim, ako se dublje uđe u bit, možda je odgovor sasvim drukčiji u svojoj srži, a objasnit ćemo i na biblijskim primjerima, a i na stvarnim primjerima današnjice.

Kajin i Abel braća. Među prvim ljudima koje Gospodin stvori. I odmah u prvim vremenima, nakon što su im roditelji zastranili, zastrani i Kajin i ubi svog brata Abela. Ubojstva franjevaca u Hercegovini, onih koji su odlučili ostati na strani istine i boriti se protiv nepravde događaju se na perfidan način, do te mjere da neki od progonitelja, koje je biskupija instalirala u sporne župe, svaku večer mole za oprost, u strahu od Božje odmazde.

Zatim, da se vratimo još malo na biblijske slučajeve "bratske ljubavi", sjetimo se priče o izgubljenom sinu koji napusti svoju obitelj, potroši imovinu koju mu je otac dao, spade na prosjački štap pa opet dođe oca moliti za milost, i otac mu se smiluje. A brat njegov koji uvijek bijaše vrijedan i poslušan rasrdi se i prepun gorčine razočara se jer je njegovom bratu, rasipniku, dopušteno da uopće dođe kući, a kamoli da ga se vrati rame uz rame s njim.

Onda današnje vrijeme. Svi mi poznajemo barem jednu obitelj u Hercegovini u kojoj braća ne pričaju zbog nekih nerazriješenih sporova, ako ćemo konkretno i oko imovine.

E sad se postavlja pitanje, na kakvu je bratsku ljubav mislio fra Jozo Grbeš?

Suštinu samo on zna, međutim iz puno stvari je vidljivo da je ovo "bratoubilačka ljubav" u kojoj se zbog crkvene imovine ide do kraja. I činjenica je da je svaki hercegovački provincijal nakon fra Rufina Šilića odgovoran zbog mučeništva koje podnose sporne župe. Zbog malo vlasti, da im ime piše u crkvenim knjigama, prodavalo se franjevačke župe. Međutim, ima pisaca i s druge strane i pitanje je tko će prvi napisati knjigu o izdajnicima i herojima, a puno je onih koji one koji sebe smatraju herojima, smatraju izdajnicima...

Fra Jozi Grbešu, najiskrenije, želimo sve najbolje u Hercegovini, međutim on mora konkretnim djelima pokazati da je hercegovački provincijal, a to što je izvrstan govornik, teško je pronaći svećenika u Hercegovini da nije, u najmanju ruku, dobar govornik pa to i nije neki rezultat koji dugoročno ostaje. Djela su bitna. Možda je baš jedan od kandidata za provincijala imao napisan dokument koji je trebao biti temelj za pomirbu fratara i popova, uz poništenje kazni... Je li takav dokument imao ili ga ima fra Jozo Grbeš, vrijeme će pokazati... a Bog s nebesa i prolaznost vremena na zemlji poručuju i fra Jozi i don Petru... djela su bitna... pomirenje svih aktera Hercegovačkog slučaja, a svi smo u Hercegovini akteri tog nesretnog slučaja, bilo bi povijesno djelo...

Grude.com

Propali politički projekt, tiskovina, proziva Sveučilište u Mostaru, ali ne spominju stanje u ostatku BiH i Hrvatske

Grude.com - klik u svijet — Sat, 30 Jul 2022 09:51:00 GMT

Pišu o fakultetima na koje se upisalo tek jedno, dvoje studenata na prvom upisnom roku.

Zanimljivo je kako i propala tiskovina tvrdi da Sveučilište u Mostaru upisuju tek studenti koji nemaju drugog izbora u Hrvatskoj, Europi ili u BiH, a rektora Zorana Tomića koji je transformirao sveučilište, nakon niza "ukočenih" rektora koji se uz dužno poštovanje nisu slomili da ga osuvremene, prozivaju na političkoj razini.

U svemu tome, uspjevaju spomenuti i vile i kućetine izgrađene po jadranskim destinacijama, iako je teško shvatiti kakve veze s tim ima Sveučilište u Mostaru, međutim kada se treba politički obračunati s nekim valja ukupusiti sve što se može ukupisit, da ogadiš svima neki projekt, pa makar on imao zdrave temelje.

Međutim, s obzirom da je u propaloj tiskovini ostalo još 5 ljudi, ne treba se čuditi njihovim zločestoćama, nego je problem podmetanja da jedino SUM ima manje studenata i da se jedino na SUM-u plaća studiranje (a plaća se svugdje, samo što propali kroničari misle da je narod naivan), a svugdje cvijeta med i mlijeko.

Zato evo konkretnijih podataka o upisima, iz kojih je jasno isčitati da je propala tiskovina samo htjela politički obračun s rektorom Tomićem jer svi mediji koji su pisali o manje studenata diljem BiH, a kompletne brojke i postoci su porazniji nego na SUM-u, uzeli su i izjave od tih rektora, dali im priliku da objasne situaciju, a propala tiskovina je samo konstatirala i udrobila što je još mogla.

Univerzitet u Sarajevu, najveći u BiH, godinama bilježi manji broj upisanih studenata, a ove godine su za prvi ciklus predvidjeli 6.136 mjesta. Međutim, upisalo se tek 3.459 studenata, što je naravno šok za vodstvo sarajevskog sveučilišta, ali su svjesni same situacije. - Mogući razlozi smanjenog broja prijavljenih kandidata za upis na fakultete i akademije UNSA-e objektivne su prirode i na njih se ne može utjecati, a nastali su usred demografskog pada, migracija te zbog značajnog broja mladih ljudi koji odlaze na studiranje u inozemstvo, a koji se čak strateški regrutiraju s područja Balkana - naveli su iz UNSA-e. Zatim se u Zenici od planiranih 1035 upisalo tek 442 studenta. - Moram reći, jednostavno, susrećemo se s ozbiljnim problemom nedostaka djece, odnosno nedostatka studenata. Ostaje nam još drugi, rujanski upisni rok kada očekujemo da će se stanje malo popraviti i kada ćemo opet nastaviti agresivniju kampanju za mjesta koja nisu popunjena – najavljuje rektor Jusuf Duraković.

U Banja Luci i Istočnom Sarajevu čak je 1700 mjesta ostalo slobodno, a studijski programi su pred gašenjem. Fizika, matematika, poljoprivredne znanosti, književnost... sve su to studiji koje nitko ne želi studirati, nažalost. U Banja Luci je čak trećina uspinih mjesta ostala prazna.

- Danas su veće mogućnosti, mladi sve više odlaze u inozemstvo na studiranje i mi moramo nešto poduzeti. Teško je na osnovu jedne godine govoriti o trendovima, ali reorganizacija treba - rekao je Goran Trbić, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjoj Luci.

Prvi upisni rok na Tuzlanskom univerzitetu je bio raspisan za 2.177 studenata, a upisano ih je tek 1.137.

A sada, s obzirom da se propala tiskovina osvrnula samo na Sveučilište u Mostaru, a evo gornje tvrdnje pobijaju priču da je ovdje najgore, preselimo se u Hrvatsku.

Zemlja Europske Unije, lider na ovim prostorima s više od 25 tisuća novih studenata. Ali, na fakultetima je ostalo više od 14 056 slobodnih mjesta. Manje je 778 studenata na prvom upisnom roku u odnosu na prošlu godinu. Za gotovo 30 studija u Hrvatskoj nema ni 10 prijava budućih studenata.

Stoga, umjesto da analiziraju zbog čega je sve manje studenata i kako pripomoći da se broj poveća, propala tiskovina koja laže da je na hrvatskom jeziku, a riječi nabacane s brda s dola, politički se obračunava sa Sveučilištem u Mostaru, jednim od simbola Hrvata u BiH. I nije to problem da nema niskih udaraca i da se višemilijunski porezni dužnici, dužnici za tiskaru i slično osvrnu i na druga sveučilišta ili univerzitete koji su u kudikamo goroj poziciji.

Grude.com

I Sarajevo se budi! Protiv čega prosvjedujemo? Protiv toga da Hrvati izaberu svog predstavnika

Grude.com - klik u svijet — Tue, 26 Jul 2022 10:40:00 GMT

Jer došli su SDA-ovci, došli su SDP-ovci, DF-ovci... a zašto su došli, pa da svojim glasačima koje mnogi vide kao 4 slova koja ostaju iza imena stranaka objasne da su oni prava opcija koja će ih štititi.

Međutim, postavilo se pravo pitanje, od koga će ih štititi?

Navodno su im Hrvati prijetnja. Upravo taj hrvatski narod ništa nije tražio od ove Bosne i Hercegovine nego život u miru, mogućnost poslovanja i da oni koji izlaze na izbore izaberu koga onih hoće, a ne da im Sarajevo odlučuje tko će ih predstavljati, pa onda donositi zakone kojima će osiromašivati njihove općine i županije.

Sarajevo koje je ostalo bez povlaštenih koeficijenata, a i dalje im ih je ostalo ohoho, sada silom želi spriječiti Visokog predstavnika u BiH da donese zakon kojim će Hrvati moći birati svoje predstavnike, kako bi država prestala biti talac raznih profitera.

Kada su jutros žitelji Sarajeva krenuli na posao i vidjeli one koji su ostali prosvjedovati, i prepoznali ih kao one koji žive na grbači naroda, nakalemljeni na razne proračune, onda su se počeli buditi...

Vučića treba pustiti u Hrvatsku i potom ga uhititi!

Grude.com - klik u svijet — Sun, 24 Jul 2022 09:05:00 GMT

Subota 16. srpnja

ROĐEN SAM I U ZMIJAVCIMA I U ZAGREBU

U rodnom sam kraju, u selu Zmijavcima kraj Imotskoga. Već sam pisao o tome kako Zmijavci odavna sliče Zagrebu i Zagreb Zmijavcima, premda su cijeli svemir daleko po značenju, veličini, urbanosti, tradiciji... Ali u svoje dvorište i kuću u selu ulazim s istim prijateljstvom i prisnošću s prostorom, s istom ljubavi kao u stan u Zagrebu. U toj ljubavi gube se katedrale, gornji gradovi, trgovi bana Jelačića i ostale ljepote, kao što se u selu gube seoske "znamenitosti", ta dva moja boravišta ista su, jednako mi historijska. Ljepota dvaju obiteljskih boravišta, dvaju zavičaja prenosi se i na cijeli Zagreb i na cijelo selo, kojih sam u intimi doma nesvjestan kao divlja životinja svoga prirodnog okoliša. Odatle i ljubav za ta dva zavičaja, a oba su kao da ih nije stvarala ljudska ruka nego Bog i priroda. Stoga je Zagreb najljepši grad na svijetu kao što su Zmijavci najljepše selo. Može li se živjeti bez osjećaja da smo jedinstveni i neponovljivi u jedinstvenim i neponovljivim arhitekturama, osjećaja da sam rođen u Zagrebu kao i u Zmijavcima, da su mi svi Zagrepčani i Zmijavčani dalji ili bliži rođaci? Kao što su mi to i svi Hrvati koji su rodbina i cijelom svijetu u kojem svijetle Zagreb i Zmijavci.

Nedjelja 17. srpnja

MARKO PRIMORAC – MINISTAR BAŠ ZA ANDREJA PLENKOVIĆA

Pravi ministar za Plenkovića! Još Marko Primorac, novi ministar financija, nije dobro namjestio fotelju u koju se uvalio i u kojoj je sjedio toliko hvaljeni Zdravko Marić koji je s nedužnošću časne sestre obmanjivao javnost u srozavanju Hrvatske na dno europskih ljestvica kojem je sam uvelike pridonio, a već izjavljuje: "Iz EU nas hvale. Imamo bolji rejting od Italije, Rumunjske i Grčke!" Kao da je on za to u nekoliko dana postao zaslužan, osim toga što znači "imati bolji rejting od Italije, Rumunjske i Grčke"? Što to znači za toliku sirotinju, za siromašnu djecu koja ne mogu platiti obrok u školama, za stotine tisuća umirovljenika koji imaju mirovinu oko mizernih dvije tisuće kuna, za iseljenike koji kreću na put bez povratka i masovno napuštaju domovinu i njezine rejtinge? Znači još samo jedan orden iz Bruxellesa na prsima Andreja Plenkovića, a on ga nije zaslužio obuzdavanjem pljačke stranih banaka i velikih tvrtki u Hrvatskoj, nego sluganstvom i ulizivanjem EU i onima koji su u toj pljački nemilosrdni. Ova agencija povećala je procjenu rasta hrvatskog gospodarstva, ona agencija predviđa veći BDP, ulazimo u Schengen, uvodimo euro, a rejtinzi rastu li rastu. Hrvatska siromaši i iseljava se, Plenković se napuhuje.

Ponedjeljak 18. srpnja

FENOMEN – ORBÁN SVE 'GORI', MAĐARSKOJ SVE BOLJE

Godinama u Hrvatskoj nije objavljen pozitivan tekst o Viktoru Orbánu. U našoj sluganskoj javnosti, navikloj na uvlačenje Hrvatske i njezine vlasti u stražnjicu Bruxellesu, ocrnjivan je u svakom sukobu s EU, a i uporno su prešućivani učinci njegove politike u samoj Mađarskoj. Sada čitamo o tome da se jedna Hrvatica šokirala cijenama u budimpeštanskim prodavaonicama u kojima su ulje, meso, jaja, brašno... upola jeftiniji nego u Hrvatskoj, a izrazito su niže i cijene u restoranima. U Hrvatskoj je pak obratno, što je hrvatska vlast omiljenija u Europi i što nam više "priznanja" stiže iz EU, hrana i druge potrepštine u prodavaonicama sve su skuplje, a Orbána mediji sve više napadaju. Mađarski premijer obuzdao je svemoć zapadnog kapitala u svojoj zemlji i nastoji ga što više upregnuti u nacionalne interese, to je jedini njegov grijeh. Da nema toga grijeha, ne bi bilo ni napada na Orbána niti bi Bruxelles huškao mađarsku oporbu na "autokrata". Moćne zemlje EU u onim slabijima pokupovale su banke, strateške državne tvrtke i druga nacionalna dobra i diktiraju im politiku, pogotovo gospodarsku, što se najbolje vidi u prodavaonicama. Odatle i šok Hrvatice u Budimpešti.

Utorak 19. srpnja

VUČIĆ SE HTIO UŠETATI U HRVATSKU KAO I U RATU

Odavno neki događaj nije u Srbiji izazvao takvu graju protiv Hrvatske poput odluke naše vlasti da srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću zabrani privatni posjet Jasenovcu. Umjesto da kao državni čelnik i štićena osoba najavi svoj dolazak i drži se protokola, primitivac i barbar Vučić htio se ušetati u Hrvatsku baš kao što je se u ratu ušetao kao agresor. Zapravo, treba se čuditi što na bilo koji način Vučić uopće može doći u našu zemlju, premda bi ga u nju trebalo pustiti, uhititi ga i suditi mu kao ratnom zločincu. Ali gdje bi to hrvatskoj vlasti, policiji, tužiteljstvu i pravosuđu palo na pamet! Službenoj Hrvatskoj normalno je da je ratni zločinac predsjednik Srbije, da s njim i njegovom državom imamo normalne odnose, da reagiramo na njegove izjave kao da ne znamo tko je. I ne treba li ići do "najekstremnijih" usporedbi? Na primjer, je li mogao neki zloglasni nacist, koji je činio zla u okupiranim područjima, poslije Drugog svjetskog rata biti izabran za predsjednika Njemačke pa da ga Europa prihvati i da se ušetava u zemlje žrtve nacizma kako bi odao počast stradalim Nijemcima? Bila bi to fantastika, ali Srbija je uvijek bila fantastična miljenica Zapada.

Srijeda 20. srpnja

RASPRODAJA ZEMLJE JER JE HRVATSKA VLAST – NEKRETNINA

Od 10 nekretnina prodanih u Zagrebu i na obali u protekle dvije godine sedam su ih kupili stranci. Po nekima to nas ne bi trebalo zabrinjavati jer su "vrijednosti nacije, nacionalne države i obitelji zastarjele i zaostale". Hrvatska je sve manje hrvatska, svakih deset godina gubimo grad veličine Osijeka, prema posljednjem popisu stanovništva deset posto nas je manje, iseljavanje se nastavlja, a ako na temelju podataka izračunamo što nas čeka, za dva stoljeća Hrvata više neće biti. U povijesti su nestajali narodi mnogo veći i slavniji od nas, no baš zato što smo u siromaštvu izloženi opasnostima za nacionalni opstanak, glavni zadatak vlasti trebao bi biti očuvanje nacije. No nema zakonskih prepreka za prodaju nekretnina strancima, nema mjera koje bi zaustavile iseljavanje, nego se naglašava "sloboda kretanja ljudi", nema poticaja za rađanje djece... Hrvatska je neovisna država koja bi zakonima mogla ograničiti ili zabraniti prodaju nekretnina strancima, možda i strožim kriterijima smanjiti iseljavanje, gradnjom besplatnih stanova potaknuti stvaranje i stasanje obitelji, ali ovom zemljom upravljaju volja i interesi EU. Stranci nekretnine kupuju u Hrvatskoj jer je njezina vlast – nekretnina.

Četvrtak 21. srpnja

MOŽDA BI U BiH BILO BOLJE KAD BI BILO LOŠIJE

Od ponedjeljka, pišu mediji, traje propagandna kanonada bošnjačkih i probošnjačkih stranaka i medija o tome da visoki predstavnik Christian Schmidt želi nametnuti odluku o izmjenama izbornoga zakona koja bi trebala biti po volji HDZ-a i hrvatske strane u BiH. S ovakvim izbornim zakonom bošnjačke bi stranke ponovno nametnule hrvatskog člana Predsjedništva i Hrvatima bi presudnim glasovima Bošnjaka ugurale šestoricu izaslanika za federalni Dom naroda te bi tako cijeli jedan narod isključile iz vlasti. U međunarodnoj zajednici navodno procjenjuju da bi takav ishod bio poguban za Federaciju BiH, a onda i za BiH, jer poslije političkog istrebljenja Hrvata u Federaciji ne bi vrijedio nijedan argument protiv srpske politike i odcjepljenja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. No pitanje je trebaju li se Hrvati bojati te opasnosti i ne bi li poslije odlaska Srba i sami lakše izišli iz te, po svemu sudeći, neodržive državne tvorevine? Dominacija i teror Bošnjaka nad Hrvatima u BiH bez Srba bili bi nepodnošljivi za naše sunarodnjake u BiH, za Hrvatsku pa i za svakog razumnog u međunarodnoj zajednici. Možda bi ishod izbora od kakvog se strahuje za Hrvate bio bolji od onog kakav se priželjkuje.

Petak 22. srpnja

NADAJMO SE DA SE MASKE U HRVATSKU NEĆE VRATITI

Sjećate li se onih drama oko nošenja maski protiv zaraze koronom, svađa s "policajcima" u prodavaonicama i drugdje kad ih ne bismo imali i drugih nevolja koje su na sreću prestale? Ne znam jesu li posljedice uklanjanja maski pojačale pandemijsku napast, u podosta zemalja i zdravstvenih institucija u svijetu zahtijeva se da se vrate, no treba se nadati da se to u Hrvatskoj neće dogoditi. Gordan Lauc, profesor biokemije i molekularne biologije te bivši član Vladina Znanstvenog savjeta za pandemiju korone, komentira kako su zapravo nastale mjere i zašto su se donedavno nametale, iako je bilo jasno da nemaju nikakvog dobrog učinka, ali je bilo lošeg. Lauc podsjeća da mjere koje su vlade nametale u pandemiji nisu postojale ni u jednom udžbeniku epidemiologije, nikome normalnome nije padalo na pamet da uvodi nešto što ima veću štetu od koristi. Tvrdi da su one "izmišljotina kineske komunističke partije koju su onda njihovi trolovi nametnuli Italiji šireći strah po društvenim mrežama (lažiranim filmićima i sl.)", a potom su se "u priču uključili iskompleksirani znanstvenici i stručnjaci". Lauc citira časopis The Economist koji "donosi vrlo jasnu sliku kataklizmičke štete koje smo svi mi zajedno nanijeli djeci".

Milan Ivkošić - Večernji list

Karakteristika ovih izbora je i ta što su stranačka vodstva odlučila umiroviti svoje veterane

Grude.com - klik u svijet — Tue, 05 Jul 2022 10:17:00 GMT

Piše: Jozo Pavković/Večernji list

I jedni i drugi upravo su na njegovoj kandidaturi gradili izbornu kampanju. Hrvati kao na političaru koji svojim liderstvom može mobilizirati biračko tijelo, a Bošnjaci su uvjerili svoju javnost da je Čović njihov veliki protivnik te da se njemu i njegovim suradnicima ne smije dopustiti osvajanje vlasti. Tim argumentima već više od desetljeća Bošnjaci Hrvatima biraju njihove predstavnike.

I što sada?! Mogu li Hrvati bez lidera, kao dosad na izborima, mobilizirati blizu 80 posto biračkog tijela i kako-tako suprotstaviti se brojnijim Bošnjacima i mogu li Bošnjaci bez "crvene krpe" (Čovića) usmjeriti dio svoje mašinerije na otimanje hrvatskih pozicija? U noći 2. listopada, kada budu prebrojavani glasački listići, znat će se snaga i namjere i jednih i drugih. Umnogome će to odlučiti i o budućnosti BiH kao države koja počiva na temeljima triju konstitutivnih naroda.

Ako Bošnjaci snagom brojnosti i ovoga puta odluče poniziti Hrvate, onda će do kraja razobličiti svoju politiku. Tada će se vidjeti kako je Čović bio samo alibi, a stvarni cilj je rušenje konstitutivnosti naroda i stvaranje unitarne, bošnjačke države. Odnosno, ako već sada u predizbornoj kampanji Borjana Krišto, kao političarka koja se natječe za mjesto člana Predsjedništva, i drugi kandidati iza kojih stoje gotovo sve hrvatske stranke okupljene oko HNS-a budu diskreditirani, onda je jasno kako je personalni obračun s Čovićem korišten isključivo za globalnu strategiju. Bošnjačkim političarima sada je povijesna prilika to demantirati i iskreno pokazati kako žele sačuvati stabilnost "tronošca".

Jučer su predane sve liste za listopadske izbore. Središnje izborno povjerenstvo rok za njihovu ovjeru ima do 29. srpnja. Politički subjekti bore se za tri mjesta u Predsjedništvu BiH, 42 mandata u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, 98 mandata u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH te za 81 mandat u Narodnoj skupštini RS-a, kao i u prosjeku po trideset mjesta u 10 županijskih parlamenata. Usto, predsjednik i dva dopredsjednika RS-a biraju se izravno.

Za hrvatskog člana Predsjedništva, uz Borjanu Krišto, opet će se natjecati Željko Komšić. Imaju li Bošnjaci luksuz odvojiti mu 200 ili 300 tisuća glasova?! Ovoga puta to će biti puno teže. Prvo, diskreditirana je strategija da jedino s "Komšićem" mogu zaustaviti ulazak Čovića u Predsjedništvo, a drugo, i Bošnjaci imaju svoje jake kandidate. Teže im je u takvoj konkurenciji raspršivati glasove. Jer, za bošnjačko mjesto u utrci su Bakir Izetbegović iz SDA i Denis Bećirović iz ujedinjene oporbe predvođene SDP-om.

Bit će burno i u Republici Srpskoj. Milorad Dodik ne ide u utrku za člana Predsjedništva, već njegova najbliža suradnica Željka Cvijanović. Njoj će se suprotstaviti lider srpske oporbe Mirko Šarović (SDS). On je prije dva desetljeća već bio na toj dužnosti. Dodik će se pak pokušati vratiti na svoju staru fotelju predsjednika RS-a. Neće mu biti nimalo lako jer mu se na tom putu "ispriječila" kandidatkinja oporbe Jelena Trivić (PDP).

Teško je procijeniti hoće li tko iz oporbe na ovim izborima osvojiti vodeća mjesta na razini države, entiteta ili pak županija, ali ono što je evidentno, nacionalne stranke su u dva desetljeća od Daytona do posljednjih izbora više nego prepolovile broj svojih glasača. Primjerice, vodeća bošnjačka stranka SDA je s 900 tisuća, kada ju je vodio Alija Izetbegović, na posljednjim izborima pala na 250 tisuća. HDZ BiH je s 340 tisuća došao na 150 tisuća, pri čemu treba imati u vidu da se iz te stranke izrodio sestrinski HDZ 1990. te još nekoliko manjih stranaka. Srpski SDS je s 580 tisuća pao na 160 tisuća. Primat u srpskoj politici preuzeo je Dodikov SNSD koji je osvojio 260 tisuća.

Karakteristika ovih izbora je i ta što su stranačka vodstva odlučila umiroviti svoje veterane koji su obilježili post daytonsko političko razdoblje. Među Srbima na državnim listama neće više biti Nikole Špirića, Dušanke Majkić, Sredoja Novića, Lazara Prodanovića, kod Bošnjaka Šefika Džaferovića, Halida Genjca, Adila Osmanovića, Safeta Softića, kod Hrvata Dragana Čovića, Bariše Čolaka... Primjetno je kako je za ove izbore na listama veliki broj mladih i žena. Dvije žene, političke veteranke - Borjana Krišto i Željka Cvijanović, koje su ostavile dubok trag u politici, mogle bi zasjesti u državno Predsjedništvo. A svi su vjerovali kako su ta mjesta rezervirana za njihove stranačke šefove Dragana Čovića i Milorada Dodika. Bošnjačkim, pa i međunarodnim stratezima ništa se lošije nije moglo dogoditi. Kako sada bez hrvatskog i srpskog "rušitelja" države mobilizirati bošnjačke glasače!? Panično se traži novi neprijatelj! •

Fenomen fra Lazara Perice! Evo zašto je postao omiljen u Hrvatskoj, Hercegovini, Bosni...

Grude.com - klik u svijet — Fri, 01 Jul 2022 09:53:00 GMT

Ne ulazeći u to je li ovaj župnik u Bilicama i bolnički kapelan u Šibeniku u pravu oko nekih stvari ili ne, ovdje ćemo kratko analizirati tajnu uspjeha zanimljivog fratra.

Zašto fra Lazara velik broj ljudi cijeni i poštuje, a nekog drugog, možda po nekim mjerilima puno ekspiditivnijeg svećenika ne? Pa zato što ljudi u današnjem vremenu trebaju revolucionare. Ustvari, u svim vremenima narod treba revolucionare! A pogotovo one iz svijeta vjere, jer su crkveni ljudi bili najveći revolucionari i mijenjali su svijet. Jer je Krist bio revolucionar, Bogočovjek koji se spustio na Zemlju grešni svijet okrenuti na bolje.

Može se ostati u toplini vlastitih domova, kako većina danas i radi, međutim tko će onda pomagati svijetu ili barem mijenjati svoje okruženje, davati sugestije, a po ovom što čujemo od fra Lazara Perice u propovijedima, nikakvih zlih misli tu nema, ali mu je borba protiv represije prioritet.

Fra Lazaru Perici, čak će i oni koji smatraju da nije u pravu, u nekoj tišini odati mu priznanje jer je on odlučio razdrmati narod, biti uz taj narod, ne popeti se visoko na kaptol pa odozgo vladati i priklanjati se raznim strujama, nego slušati i pohvale i kritike, i sugestivna razmišljanja i davati svoje mišljenje. Ne dvosmisleno kao što to neki čine, pa zbunjuju mnoge, nego jasno i jednostavno.

I zato, slagali se s njim ili ne, fra Lazar Perica je dobrodošla promjena u današnjem društvu, pa i u Crkvi u Hrvata, iako ga ta ista institucija ne favorizira previše i u nekim župama, koje su ga htjele dovesti kao gostujućeg propovijednika, zabranjen je od strane crkvenih glavešina.

Ovo su teška vremena, ali su i vremena revolucionara koji će pokrenuti svijet...

Čitatelj/Grude.com

Politička veteranka ima priliku života... Borjani Krišto protiv Komšića najveća prednost fajt Bakira i Denisa

Grude.com - klik u svijet — Fri, 01 Jul 2022 00:01:00 GMT

Komšić je već tada bio dobar komad budale koji drugi put uzurpira hrvatsku poziciju bošnjačkim glasovima, no ono što je nakon toga radio spada u anale. Rušio je SDP koji ga je stvorio, stvarao DF, glorificirao politiku Bakira Izetbegovića, odužujući mu se jer je prelijevao glasove njemu, i tako dalje.

Epska bitka vodila se 2018., kada su se susreli Željko Komšić i Dragan Čović. Komšić je osvojio 225.500 bošnjačkih glasova, a Čović 154.819 hrvatskih glasova. Uz Čovića, Diana Zelenika uzela je 25.890 glasova, Boriša Falatar 16.036 glasova i Jerko Lijanović 6.099 glasova. Da uzmemo u obzir i da su sve to hrvatski glasovi, a nisu jer je za Borišu glasovalo uglavnom bošnjačko biračko tijelo, Čović bi dogurao do 201 tisuće glasova i opet ne bi mogao vratiti uzurpiranu hrvatsku poziciju.

Za prvog Bošnjaka, ako izuzmemo njihovog rekordera po broju glasova Komšića, borili su se Džaferović, Bećirović, Radončić, Hadžikadić, Šepić i Jerlagić. Džaferović je osvojio 212 tisuća glasova, a Denis Bećirović 194 tisuće glasova. Zašto je to važno? Zato što ovog puta na megdan izlaze Bakir Izetbegović i Denis Bećirović.

Kompletna bošnjačka desnica ujedinila se oko Izetbegovića, a kompletna ljevica i tzv. građani oko Bećirovića. Izetbegović je egoističan tip i ako je u slučaju Komšića mogao motivirati "džamiju" da glasuje za Komšića, u ovom slučaju ipak neće puno riskirati jer bi bio ozbiljan udarac na njegov ego kada bi ga porazio Bećirović, a to se lako može dogoditi jer Radončić koji je imao 75 tisuća glasova na prošlim izborima već je dao podršku Bećiroviću. Ako se uzme u obzir i da se Hadžikadić koji je tada imao 58 i pol tisuća glasova planira povući zbog Bećirovića, a već je najavio članstvo, te uzmimo u obzir Nezavisni blok i Stranku za BiH koje su također imale svoje članove i sada podržavaju Bećirovića, dolazimo do brojke od skoro 370 tisuća glasova za Bećirovića. Jasno je, Bakir Izetbegović po svemu gledajući odavno nije bio u težoj situaciji i to građanske opcije osjete.

Stoga, ako se uspije mobilizirati hrvatsko biračko tijelo, kao što se učinilo u slučaju prije 4 godine kada je hrvatski kandidat imao najviše glasova u povijesti i srušio ga je bošnjački inženjering, a ovog puta nema nijednog kandidata Devedesetke kao u protekla dva izborna ciklusa, mogla bi Borjana Krišto konačno pobijediti za Predsjedništvo BiH. Naravno, ako Bakir i Denis mobiliziraju svoje za sebe, a ne za Komšića kako su ih naučili.

Politička veteranka ima priliku života, ali je vrijeme da se i ona konačno približi hrvatskom čovjeku u BiH. Oni koji prate politiku tvrde da nema jače u predlaganju zakonskih rješenja i usklađivanju s najvišim, europskim normama. Međutim, zakoni u BiH se ne poštivaju i ostaju puno puta mrtvo slovo na papiru. Također su i nakaradni jer je zbog njih Borjani skočila plaća za još 500 KM proteklih dana. I to je ono što treba mijenjati. Hoće li to Borjana Krišto moći, ili htjeti zbog nekih svojih stranačkih kolega, ne možemo tvrditi, međutim da bi u Predsjedništvu bila dobar borac za Hrvate u BiH i promjenu izbornog zakona da konačno možemo birati koga hoćemo, a ne samo Borjanu i slične, sigurno bi. A realno, nećemo biti prosti, ali i kandidaturom za Predsjedništvo Borjana je pokazala da ima neke stvari kakve nemaju neke njene muške kolege kojima se također nudilo da krenu u utrku za Predsjedništvo, ali su odustali...

Grude.com

TRESE SE HERCEGOVINA, A JA ZAGLEDAN U RASPELO, pitam se zašto smo slijepi i zašto smo tražeći osjećaj mira i sigurnosti pustili zlo u svijet!?

Grude.com - klik u svijet — Thu, 30 Jun 2022 08:38:00 GMT

Čitam dijelove jednog intervjua, gledam u raspelo, a ono zatrese jutros u 8:07.

Nisam se puno obazirao. Neugodno je što neće da se zaustavi, a ugodno je kad nas Gospodin čuva, omogućio nam je pamet da pravimo jake kuće.

A opet nešto razmišljam, kako smo tu darovanu nam pamet u drugim stvarima unakazili pa se zapitah zašto nismo samo ostali na izgradnji kuća.

Imamo odnarođene političare na vlasti i u oporbi, a ni s njima nemamo šanse politički pobijediti u ovoj zemlji, imamo biskupe koji nam proganjaju svećenike, samo se redaju jedan za drugim, imamo i gospodarstvenike koji radnicima daju male plaće, a i radnike nezahvalne i ondje gdje imaju solidne plaće. Čast izuzecima, nego iskustvo me uči da mogu ovako govoriti.

E sada da se vratim na tu knjigu. Autor je biskup Athanasius Schneider.

To je jedan od biskupa koji, ako su nam već željeli visokog predstavnika - biskupa izvana, bi bio izvanredan za Hercegovinu. Uključiv čovjek svjestan situacije, kojem ne bi bio problem, primjerice, jedan fra Bernard Marić, Bog mu dao vječni mir i gore ga nagradio za sve dobro koje je činio Hercegovini. Zatim i drugi fratri, a pade mi na pamet još jedan grudski, s Ledinca, fra Marinko Leko kojem treći dan ispisaše kaznu kad je rekao biskupu da se ne slaže s činjenicom da se četiri petine Mostara otmu franjevcima, a njima ostane jedna petina. Bog neka i njega nagradi!

A mi dobivamo isključive biskupe koji će, nažalost, prvo primiti političku elitu u goste i pričati o politici kao da su desetljećima sjedili u parlamentu, a onda ako ikad svećenici dođu na red, dobro dođu... neki koji su im od koristi...

I što biskup Schneider kaže o ovim vremenima, pa i o ovom potresu koji nas je možda uznemirio, pa i o medijima koji šire strah. Pa kaže da se ne plašimo i prestrašiti i uspaničariti. Jer, kako biskup kaže: "Ako mi nešto stvara dobar osjećaj i mir od Boga je, a ako je negativno od nečastivog je. A to je ponekad sasvim promašeno i upravo se osjećajima sotona koristi da zavedene ljude. Poznam xy primjera onih koji su slijedili i slijede dokazano lažne proroke i duhovne pravce samo na račun toga jer im te poruke/učenja stvaraju dobar osjećaj. Kao i one koji su recimo odbili kršćansku vjeru jer im neke stvari koje su pročitali stvaraju negativan osjećaj."

Ističe da smo upravo zbog bijega od paničnih vijesti pustili zlu da se ovako ukorijeni. - Još veći apsurd je kad vidimo povijest čovječanstva ili npr što se samo dogodilo u svijetu u zadnjih stotinjak godina; nekoliko ratova, 2 svjetska rata, atomsko oružje, genocidi na sve strane, prirodne katastrofe, ozakonjenja svega i svačega (doslovno smo gori nekoliko puta od Sodome i Gomore) itd. Kako je Gospa rekla u Crkveno priznatom ukazanju u Kibehu: Svijet je na rubu katastrofe. To je rekla početkom 80ih. Ako je tada svijet bio na rubu katastrofe, što je onda danas? Što je tu onda toliko čudno u ovim nekim porukama? Zar ne vidite u kakvom duhovnom stanju se čovječanstvo nalazi? Apsolutno su u skladu sa svime, za mene osobno bi poruke koje bi obećavale med i mlijeko bile zabrinjavajuće i lažne i od samog đavla. Mir hoće doći (kako i svi pravi proroci kao i Pismo govore), ali prije njega nas čekaju još mnoge ne baš najljepše stvari - kako također Pismo i relevantna ukazanja, sveci i mistici govore - naglasio je.

Zatim se osvrnuo na današnje vrijeme. - Pogledajmo samo što se dogodilo u svijetu i Crkvi u zadnje 2 god (rat, ogroman broj prirodnih katastrofa raznih vrsta, šizma u Crkvi, umjetno stvoren virus i sve posljedice koje idu s njim itd kao i za što sve ima potencijala.) No velika većina unatoč tome ima tedenciju zatvarati oči i uši i kamenovati proroke ako im najave nešto negativno (npr. znam neke relevantne proroke koji su pogodili dosta toga što se dogodilo u zadnje 2 godine i čega nije bilo na vidiku uopće uoči toga - i unatoč tome opet se nazivaju lažnima i da straše, ljudi kao da ne vide što se dogodilo sve zadnje 2 godine i što se događa, kao da su doslovno slijepi), želeći da im se očito glade uši i govore samo lijepe stvari. Nekad mi je također ironično vidjet osobe koje to rade a recimo žestoki su pobornici npr. Međugorskih ukazanja i poruka i tajni - od kojih su potonje mnoge apokaliptične prirode (što ima itekako biblijskog temelja) što su i sami vidioci priznali kao i koliko su plakali kada su vidjeli što dolazi - i što ljudima može stvoriti nemir/strah i prema čemu su oni tom logikom onda oni lažni proroci, no tada se to nekako zanemari i to je u redu - dok ovo drugo nije, kako - pojma nemam, ali dosta kontradiktorno - naglašava.

Za kraj je naglasio da je za njega poznata fraza Ivana XXIII - "proroci propasti" - dvosmislena/nejasna. - Ja to zapravo ne razumijem. Uostalom, svi pravi proroci u Bibliji bili su, u tom smislu, “proroci propasti”. Stalno su upozoravali na nadolazeću kaznu, osuđivali grijeh i pozivali na pokajanje. S druge strane, oni koji su proricali napredak, sigurnost i udobnost u Bibliji se nazivaju lažnim prorocima. ...Pravi proroci NISU obećavali izbavljenje od Božje kazne, niti su predviđali samo zemaljsko blagostanje ili mir. Ne, sve se to moglo naći u učenjima lažnih proroka. Pravi proroci su u tom smislu bili proroci propasti. Propast — što bi u ovom slučaju označavalo ozbiljnost situacije. Bog je bio prvi koji je prorekao propast, odmah nakon prvog grijeha, nakon izgona iz Raja. Potpuno ozbiljno, rekao je Adamu da će umrijeti. 'Eva', rekao je, 'rađat ćeš djecu u boli'. 'Prah si i u prah ćeš se vratiti'. To su riječi koje je čovjek čuo. Dakle, izraz "prorok propasti" ima nešto nejasno/dvosmisleno." "Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati." (2 Tim, 4)

Čitatelj/Grude.com

Bravo sirotinjo naša dobročiniteljska: Plaće si digli Borjana, Darijana, Nikola, Predrag, Mijo...

Grude.com - klik u svijet — Tue, 28 Jun 2022 10:44:00 GMT

I neka su se malo potkožili i neka su na leđima sirotinje štogod zaradili jer kako živjeti u današnjem vremenu s 5 tisuća maraka mjesečno. Dični naši Mijo, Darijana, Borjana, Nikola, Predraže... hvala vam na svim dobročinstvima kojima svakodnevno pomažete narodu i neka ste i sebi zaradili za još koji stan, kada ovako vrijedno radite.

Nastavit ćemo vam točiti gorivo po 3,66 KM za litar dizela jer vi to zaslužujete, nemojte glasovati da se snize trošarine jer ne treba to nama, mi smo tu zbog vas dobročinitelji naši...

Nadamo se da ste shvatili da ironiziramo ovaj kriminal i ove političke debilčine i uhljebe.

Radi se o političarima iz koalicije: "SDA-HDZ-SNSD-DF-Željko Komšić

Oni koji su glasovali za povećanje svojih plaća su: Denis Zvizdić, Nebojša Radmanović, Adil Osmanović, Safet Softić, zatim Edin Mušić, Snježana Novaković-Bursać, Ljubica Miljanović, Dragan Bogdanić, Obren Petrović, te Šemsudin Dedić, Halid Genjac, kao i Mijo Matanović, Darijana Filipović, Borjana Krišto, Vlatko Glavaš, Dženan Đonlagić, Zlatan Begić, Jasmin Emrić, Nikola Lovrinović, Alma Čolo te Predrag Kožul.

BiH neće u EU! Realno, EU će ili pasti pod 'rusku čizmu' ili plaćati obnovu Ukrajine do iznemoglosti

Grude.com - klik u svijet — Thu, 23 Jun 2022 23:02:00 GMT

A BiH koja je također prošla krvavi rat nije dobila nikakav status, već samo poziv na rješavanje 14 ključnih prioriteta čije rješavanje, ruku na srce, mnogima u BiH nije interes.

Iako, koliko god to brutalno zvučalo, danas sutra po ovom načelu i Rusija ako osvoji cijelu Ukrajinu ili pak Moldaviju koju drže u šaci, može postati članica EU, Bosna i Hercegovina to ne može.

Međutim, mi u BiH smo naivni, mislimo da nas u EU vole i žele nam dobro, te da nas čekaju u svojoj zajednici raširenih ruku.

Naravno da to nije tako, a i pitanje je koliki nam je interes sada ući u tu Europsku uniju.

Da budemo do kraja jasni, ne želimo biti dio EU obitelji ako Rusija osvoji Ukrajinu, pa da Rusi kroje sudbinu u toj tvorevini. A s druge strane, ne isplati nam se biti ni dio EU ako ćemo morati slati novac za obnovu Ukrajine, a u BiH pola toga nismo obnovili od rata 90-ih.

Vrijeme je da Bosanci i Hercegovci, Hrvati, Srbi i Bošnjaci počnu razmišljati svojom glavom, ne pričati o međusobnom ratu, nego o međusobnoj suradnji koja je moguća, ma koliko nam prošlost bila teška.

Nitko nam neće pomoći, osim nas samih.

Glava/Grude.com

Minimalna satnica u Njemačkoj 12 eura! Analitičar: Ne vrijedi taj novac kao prije godinu dana

Grude.com - klik u svijet — Sun, 12 Jun 2022 09:55:00 GMT

Prema ranijim zakonima, minimalna je satnica krenula od 8,50 eura, onda se povećala na sadašnjih 9,82 eura, a od 1. srpnja prvi će put biti veća od 10 eura, odnosno iznosit će 10,45 eura.

Vlada oprez

U listopadu će se stabilizirati na 12 eura i tako će Njemačku učvrstiti kao predvodnicu europskog gospodarstva. I sada dolazi do novog problema. Hoće li ovaj događaj potaknuti nova iseljavanja iz BiH? Za sada vlada oprez u davanju izjava jer je teško prognozirati situaciju u vremenu kada rat bukti na europskom kontinentu, a šef Svjetske zdravstvene organizacije, upravo kada smo pomislili da smo se riješili virusa, tvrdi da bi mogla doći još gora verzija. Analitičar koji je za Večernji list anonimno odlučio dati izjavu tvrdi da se može očekivati egzodus, ali ga se nitko ne usudi prognozirati iz jednostavnog razloga. - Pa pogledajte koliko je ljudi otišlo. Pola milijuna žitelja iz BiH u ovih je 10 godina sreću potražilo u inozemstvu i ne možemo tvrditi da je ta priča gotova. Mislili smo da će pandemija usporiti iseljavanje, u 2020. je to i učinila, ali samo zbog toga što je vladala neizvjesnost oko koronavirusa. Prošle je godine nekih 50 tisuća ljudi otišlo kada su se stekli uvjeti, pandemija oslabjela i slično. Ove godine pričamo o ratu, ako se ne proširi, onda od 1. listopada možemo očekivati novi egzodus, samo će biti teže nego u ranijim valovima - priča nam sugovornik. A teže će biti jer dolaze novi migranti. - Najava je da bi zbog gladi i nestabilnosti na Bliskom istoku i u Africi nove stotine tisuća ljudi mogle krenuti prema Europi, da ne iskoristim veću brojku. A da ne govorimo o tome da Njemačka već usisava Ukrajince i daje masovno radne dozvole. U toj situaciji radnicima iz BiH neće biti jednostavno. Istina je da su se radnici s ovih prostora dokazali u Njemačkoj u više od pola stoljeća gastarbajterstva, ali ovo su neka druga vremena. Ne možemo na isti način govoriti o zapošljavanju u miru i u zapošljavanju u ovakvim kriznim vremenima - ističe sugovornik. Kaže i da oni koji planiraju doći u Njemačku moraju dobro promisliti. Kada govorimo o 12 eura, moramo znati da ta vrijednost danas nije jednaka onoj od prije godinu dana.

Rekordna inflacija

Primjerice, godišnja stopa inflacije u Njemačkoj dosegla je u svibnju čak 7,9 posto, i to je najviše još od zime 1973./1974. - Iako je njemački kancelar najavio da traži s poslodavcima i sindikatima rješenja kako bi se ublažio učinak rasta cijena i usporila inflacija, moramo biti realni. S plinom, naftom, strujom... može na jesen i zimu izbiti kaos. Poznato je da se u Njemačkoj i Austriji vježbama ljude pripremalo kako preživjeti bez struje. Smatram da se ne treba zalijetati i da treba izvagati sve pozitivne i negativne učinke ove minimalne satnice od 12 eura, pa tek onda napraviti korak prema ostanku ili pak odlasku - zaključio je za Večernji list analitičar.

Kao vjesnici ljeta projure, mahnu, odlaze na dalek put... neka ih čuva sveti Kristofor

Grude.com - klik u svijet — Fri, 10 Jun 2022 12:50:00 GMT

Danas bacismo pogled na njih u Grudama. Imaju motoristi, bajkeri... tu neku karizmu, a legende o njima prepričavaju se i onda kad više nisu među nama. Kao u priči o Karabaji koji je morao dalje, koji nije mogao na nebo otić bez motora...

Neka ih čuva i zagovara sveti Kristofor, mučenik, zaštitnik vozača i putnika.

Jedna od legendi o svetom Kristoforu kaže da je bio mladi div koji je htio služiti najmoćnijem gospodaru. Stoga je najprije služio kralju, pa onda caru, a potom i đavlu, no kad je vidio kako se đavao boji raspela, poželio je služiti Kristu kao najjačem Gospodaru. Neki ga je pustinjak poučio u vjeri, pa je postao kršćanin. Nastanio se pokraj rijeke da bi tako mogao pomagati putnicima pri prelasku. Jedne ga je noći probudio dražestan dječji glasić i zamolio da ga prenese preko rijeke. S lakoćom je Kristofor stavio dječačića na ramena, ali kad je počeo koracati prema drugoj obali rijeke, teret je bivao sve teži te ga je upitao: Zašto si tako težak? A dječak je odgovorio: “Jer nosim grijehe cijelog svijeta”. Bio je to sam Isus Krist u liku djeteta.

Neka nam zagovor ovog velikog sveca svima bude na pomoći, a osobito onima koji su stalno na cesti... vozačima kamiona, motora, automobila...

Grude.com

Hoće li zbog Bandićeve smrti odgovarati SDP-ovci, Možemovci, Juričan, Soroševci...

Grude.com - klik u svijet — Thu, 09 Jun 2022 12:17:00 GMT

Štete koje su pričinili brojale su se u desecima milijuna kuna. USKOK je radio, tvrdilo se da je ovo početak čišćenja Zagreba, kraj kriminalne hobotnice...

Danas, 8 godina poslije, Milan Bandić, najdugovječniji gradonačelnik Zagreba, više nije među živima, a Petar Pripuz je oslobođen po svim točkama optužnice. Bez istog tog Petra Pripuza ni aktualni gradonačelnik Tomislav Tomašević Senf ne može voditi Zagreb jer ovaj upravlja otpadom, ima sve dozvole za otpad i strojeve.

Od svih velikih afera zbog od afere Agram, nije ostalo ništa, a jedino u čemu se USKOK iskazao je nekoliko zapošljavanja, za koje su drugi optuženi, ali kao Bandić je bio nalogodavac, te korištenje službenog automobila kad je primjerice Milan Bandić treba do Gruda na svinjokolju, ili Mila Horvat na liječenje u Austriju, ili pak jedna od najuspješnijih sportašica svih vremena Sandra Perković, prilikom povratka u Zagreb. Koliko je smiješna optužnica i zbog zapošljavanja govori činjenica da ima i jedna uvjetna kazna, a najviše će u zatvoru provesti Ivan Tolić. "Čak" DEVET MJESECI zatvora.

Prije godinu dana SDP-ovci, Možemovci, Juričan, Sorosevci... pitali su se hoće li Prica odgovarati za njegovu smrt... s obzirom da se ispostavila da te večeri s Bandićem nije bila Prica, te je i to sud ustvrdio, a evo sada se ispostavlja da čovjek nije bio kriv ni u aferama Agram i Bramgrad, onda se svatko razuman ima pravo zapitati hoće li spomenuta ekipa odgovarati za smrt Milana Bandića.

I je li ih stid priznati da su u ovih godinu dana mandata jedino uspjeli otvoriti nekoliko Bandićevih projekata, od žicare do mosta i spomenika...

Dosadila je kuknjava s Jadrana. Ili platite radnika ili radite sami

Grude.com - klik u svijet — Mon, 06 Jun 2022 21:05:00 GMT

a) dati radniku više novca i osigurati bolje uvjete rada,

b) reći "ne dam", uzeti krpu ili kuhaču u ruke i odraditi posao sami.

Stvar s tržištem, pa i tržištem rada, vrlo je jednostavna – onaj tko prodaje, to je ovdje radnik koji prodaje svoj rad, traži neku cifru, onaj tko kupuje, to je ovdje poslodavac, nudi neku cifru. Ako se nađu, potpisuju ugovor o radu, ako se ne nađu – nikom ništa. Što uopće znači rečenica da "radnici traže previše"? Radnik ima pravo tražiti koliko mu se ćefne – može za konobarenje tražiti 20.000 kuna. Ako ste ih spremni platiti, doći će vam raditi. Ako niste, onda nećete dobiti radnika. Država naravno tu ima svoje prste u smislu opterećenja rada, ali osnova je sloboda ugovaranja, nitko nije obvezan doći vama raditi za novce koje ste zamislili.

Ako vaš poslovni model traži radnika za 5000 kuna, a radnik košta 15.000 kuna jer mora 5000 platiti skromni smještaj u sezoni i zaraditi za razdoblje izvan sezone – onda imate loš poslovni model. Hrvatska je članica Europske unije, dakle svi iz EU ovdje mogu slobodno raditi, a dodatno, državljani Ukrajine su dobili mogućnost rada bez radnih dozvola.

Dakle, ima par stotina milijuna ljudi koji mogu doći slobodno raditi u vaš kafić, restoran, što već imate – pa ako ne možete naći sezonskog radnika, da nije onda ipak problem u vama? Možda imate loš poslovni model?

Malo ste dosadili kuknjavom

Pričamo često ovdje o promašajima države, lopovluku vladajućih, pogrešnim strategijama i blesavostima lokalnih samouprava, no hajdemo ovaj put o toj priči o sezoncima.

Prva stvar – u svibnju ili lipnju se ne traži sezonska radna snaga. Tada možete naći nekog studenta koji ide zaraditi preko ljeta, ali taj student može biti konobar na plaži gdje će donositi Cole i osrednju kavu, jer ne zna napraviti sladoled-kup ili koktel, a kamoli očistiti ribu gostima i preporučiti odgovarajuće vino uz hranu. Kvalitetan radnik se dogovara za sezonu pola godine ranije.

Drugo, da bi mu se isplatila sezona, radnik mora raditi 7-8 mjeseci. Dakle, posao vam treba krenuti u travnju, a završiti sredinom listopada jer sezonac mora zaraditi za cijelu godinu. Nekih 7-8 mjeseci na moru, pa odmor, pa onda povremeni rad od sv. Nikole do početka korizme, kada se u nas događaju svi mogući domjenci i proslave.

To što se vas ne tiče što on mora zaraditi za cijelu godinu – ne tiče se ni njega što vaša sezona traje tri mjeseca. Duljina sezone je inače nešto što se radi strateški, pa oko toga kukajte vašim načelnicima i turističkim zajednicama. Recimo, pješačke staze koje su nedavno otvorene na nekim našim otocima su izvrsna mjera za produljenje sezone, ali kažem, to rješavajte s politikom, radnika se ne tiče.

To što ljudi radije idu na građevinu nego turizam govori puno

Treće, kuknjava kako su konobari otišli u druge djelatnosti, ponajviše u građevinu, govori da ste sami zeznuli stvari – jasno je, bili ste zatvoreni, bile su naknade od 4000 kuna, mnogima to nije bilo dovoljno, no to da ljudi radije rade na građevini, na otvorenom i suncu, nego da raznose piće i hranu govori da su im radni uvjeti bili užasni. Ne samo plaća nego i smještaj.

U građevini se čak i u najžešćoj sezoni dobije svaki tjedan poneki dan slobodno – radi se pet dana, radi se ako je puna sezona još i subota, negdje do ručka, i čovjek ima vremena malo se odmoriti. Koliko je ljudi shvatilo da je čak i fizički naporna građevina bolja od rada u turizmu i ugostiteljstvu, posebno sezonskog, gdje nisu tjednima dobili jedan jedini slobodan dan?

Koliko je ovih što kukaju kako "nema radnika" tom radniku ponudilo pristojnu privatnu sobu s tušem i klimom kako bi se noću mogao primjereno odmoriti? Na kvalitetnom madracu, koji i dolikuje čovjeku koji fizički radi, a ne krevetu koji je ostao od pokojne babe? Koliko ih je ponudilo svaki tjedan barem jedan slobodan dan kada se radnik može naspavati, odmoriti i okupati?

Smijali ste se stručnjacima sa zanatima – pa se sada snalazite

Koliko je stručnjaka sa zanatskim zanimanjima koji su tražili primjerenu plaću odbijeno zadnjih godina jer su se usudili tražiti koju tisuću kuna više? Koliko je školovanih kuhara s iskustvom umjesto ugovora o radu dobilo podcjenjivački: "Pih, pa svatko zna kuhati!" Pa evo ako vam svatko zna kuhati – kuhajte si sami, što je to provesti sezonu u prevrućoj kuhinji, bez klime, uz peć za pizzu? Stručnjake, od onih sa zanatima do onih s doktoratima, treba platiti.

Čitamo kako se neki užasavaju jer se za čišćenje apartmana traži 100 kuna po satu i ne mogu naći nikoga jeftinijeg – pa što da vam kažemo – ako vam je to puno, odbijte te koji traže 100 kuna i uzmite krpu u ruke. Nema jasnijeg tržišta od onog čišćenja apartmana plaćenog po satu.

Razmislite malo o odnosu prema radniku

U jednoj Njemačkoj osnova su također male, obiteljske firme. Često radi cijela obitelj i uz nju neki broj radnika. Konkretan slučaj, mala proizvodna firma, dvadesetak ljudi i svakog četvrtka jedan mali obiteljski ritual. U hali se sprema veliki stol, a gazda, vlasnik firme, ujedno i direktor, sjeda na vrh, svi radnici za stolom i gazdarica, supruga vlasnika donosi domaći ručak.

Dva sata se priča o poslu, obitelji, svemu – i gazda uredno pita svakog ima li kakvih problema i je li sve u redu. I zamislite, takav gazda radi dobro, firma radi uspješno, štoviše radnici ne bježe ako im netko ponudi 10% više. Koliko firmi u Hrvatskoj gradi takav partnerski odnos? Znam ih par, i to baš iz ugostiteljstva – i zamislite, ti nemaju problema s nedostatkom radnika. Već godinama radi ista ekipa.

Dragi poslodavci koji tražite sezonce – možda niste primijetili, ali ušli smo u Europsku uniju prije skoro 9 godina i radnici mogu tražiti posao gdje im se ćefne. Također, ušli smo u kapitalizam, ima već više od 30 godina. A kapitalizam nije kada postoji 1000 jadnika spremnih raditi za minimum u najgorim uvjetima, kapitalizam je kada postoji tržište rada.

"Radnici traže previše" je samo floskula kojom se opravdava da im premalo nudite. Radnik ima pravo tražiti koliko hoće, vi također nuditi koliko hoćete i ako se nađete – nađete se. Ako ste niste našli, onda mijenjajte poslovni model. Ili radite sami. Nema jednostavnijeg ni poštenijeg od tržišta. Dobrodošli u kapitalizam! Ili još jednostavnije – dobrodošli u slobodno tržište na kojem postoji konkurencija.

Goran Vojković/Index.hr

'Cijeli život u dva kofera stao, u srcu nosim sve koje volim...'

Grude.com - klik u svijet — Fri, 06 May 2022 08:14:00 GMT

...napisao je Bugojanac Ahmed Škandrić kada je iz Bosne i Hercegovine krenuo za Njemačku u potrazi za boljim životom.

“U srcu nosim sve koje volim, a koje ostavljam za sobom, sve one koji će u sjenkama noći dolaziti u moj san da mi kažu koliko im nedostajem i koliko mi nedostaju. A nedostajanja su privilegija onih koji imaju koga da vole, koji imaju čemu da se vrate i koji imaju razlog da se bore. Odlazim iz zemlje koja je obećala sve, a ispunila ništa. Odlazim iz zemlje gdje je život patnja, gdje su tri obroka na dan luksuz, gdje siromašni sanjaju, a bogati žive njihove snove”, napisao je mladić iz Bugojna.

“Možda jednog dana obećanja postanu stvarnost, laži postanu istina, licemjeri postanu ljudi, a naša BiH postane ono što je oduvijek trebala biti. Možda se tog dana mnogi od nas vrate…”, napisao je na kraju, prenosi N1. Pola milijuna stanovnika napustilo je BiH u posljednjih desetak godina. Samo prošle godine ovaj broj je dostigao 170 tisuća. Odlazi, većinom kvalitetna radna snaga, pa je tržište rada pred velikim izazovima. To stvara potrebu za uvozom radne snage.

Važno je dobiti ovu bitku za Hrvate u BiH, i pritom ne izazvati III svjetski rat

Grude.com - klik u svijet — Wed, 04 May 2022 23:01:00 GMT

Da, od završetka rata!

Hrvati u BiH, koliko god to brutalno zvučalo, vrijedili su Bosni i Hercegovini kada je svoje kosti trebalo ugrađivati u njene temelje, a iako i tada najmalobrojniji hrvatski narod bio je najorganiziraniji i najhrabriji u BiH. Čak i najmudriji, međutim, ne znamo koliki je to plus jer su poput lija pozicije uzimali najveći lopovi, a dobar dio njih je, nažalost, i dalje na vlasti.

Nakon rata, kad je ubijen Jozo Leutar bilo je jasno da Hrvatima u BiH nema mira, a to im je bila najsnažnija poruka u tzv. miru. Onda početkom tisućljeća kreće proces uništenja Hercegovačke banke, instaliranje Alijanse za promjene, kupovina podobnih Hrvata i njihovo političko pozicioniranje.

Zatim se 2006. godine prvi put dogodio Željko Komšić. Proročki danas zvuče riječi Harisa Silajdžića Komšiću da će ogaditi Hrvatima Bosnu i Hercegovinu, međutim ovaj je to odlučio napraviti bez obzira na posljedice i tada je s dobivena dva mandata, na valovima bošnjačkih glasova, vladao od 2006. do 2014. godine.

Nekako se činilo da bi, nakon što je morao napraviti pauzu od Predsjedništva, Željko Komšić mogao otići u ropotarnicu povijesti, sam se u nju poslati jer je najnesposobniji uhljeb u BiH koji nijedan projekt nije doveo u ovu zemlju, međutim zbog mržnje prema Hrvatima dio Bošnjaka ga ponovno bira za svog predsjednika, i to nemali dio...

Danas, kada cijeli svijet zvecka oružjem pojavljuje se Zoran Milanović.

Hrvatska će blokirati ulazak Finske u NATO dok se ne riješi izborni zakon u BiH, da Hrvati mogu uvijek izabrati svoje predstavnike, a samim time i održati se u političkom, gospodarskom, ekonomskom, kulturnom, sportskom i svakom drugog smislu.

Je li zaigralo srce na ove riječi? Apsolutno. Svi vi znate kako smo svi mi iz Hercegovine gledali na Milanovića i nećemo se lagati, ni trunku nam se nije sviđao dok je bio premijer. I da, bio je Komšićev podupiratelj... i apsolutno nam se sviđa ovakav Milanović, međutim postoji ona stara izreka koju Hrvati u BiH jako dobro znaju: Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada...

Je li Milanović promijenio dlaku, a ćud ostavio istom, ali za potrebe dovođenja Mosta na vlast, koji bi mu izglasao i veće ovlasti, čini što god treba? Spekulira se. Međutim da je Milanović pokupio simpatije mnogih - definitivno je.

Milanović je svjestan da se pobjeda ostvaruje i ucjenama i prijetnjama. Nije mu to nikad bilo strano, naravno, sve po zakonu. Međutim, gdje će to odvesti Hrvate u BiH.

Koliko god to čudno zvučalo, ili smiješno ili bizarno, zatekao nas je komentar jednog čitatelja portala Grude.com: Što ako nas Milanović uvuče u III svjetski rat? Svaki dosadašnji je na neki način vezan za BiH, a I je ovdje i počeo. Sve počinje na Balkanu...

Možemo li tvrditi da se sto posto ništa neće dogoditi? Sto posto ne možemo, ali nadamo se da do tolike katastrofe ipak neće doći. Međutim, ovdje je potrebna i Milanovićeva "hrabrost" i Plenkovićeva "diplomacija". Neka na svoj način svijetu objasne u kakvoj je situaciji hrvatski narod u BiH.

I da, kao što je jedan ugledni umjetnik iz Mostara nedavno rekao, nama nisu prijatelji ni Njemačka ni Vatikan ni Amerika ni Velika Britanija... Moramo se osvijestiti, poslati jasne političke poruke, diplomatskom čizmom zgaziti u svaki kutak svijeta, i ne tražiti prijatelje jer njih u politici nema. Britanci su to najbolje objasnili izrekom: U politici ne postoje vječni prijatelji ili neprijatelji, postoje samo vječni interesi. A interes Hrvata u BiH je jednakopravnost i život u miru s ostalim narodima u BiH! Milanoviću i Plenkoviću, na vama je red, jer da nije bilo Hrvata iz BiH, ne bi bilo ni Hrvatske, tog ste valjda svijesni...

Grude.com

Fratre ni unutarcrkvena zbivanja nisu štedjela, nanesena im je rana Hercegovačkog slučaja

Grude.com - klik u svijet — Thu, 28 Apr 2022 16:10:00 GMT

Fra Jozo Grbeš izabran je za novog provincijala Hercegovačke franjevačke provincije. Premda su se za provincijala natjecala još dvojica njegove fratarske braće, činilo se kako je izbor fra Joze Grbeša unaprijed bio predodređen željom mnogih da upravo on postane novim provincijalom, premda se do njega došlo glasovima kapitularaca - fratara koji čine kapitul i koji imaju pravo glasa na njemu.

Za one koji ne znaju mnogo o toj vrsti unutarcrkvenih izbora valja reći da se radi o svojevrsnoj crkvenoj demokraciji, kojoj prethodi široka anketa, koja se s vremenom sužava na izbor najpoželjnijih kandidata. Glasovi redovnika ulaze u sve uže krugove, koji se sužavaju na samome izbornom kapitulu, koji odlučuje o članovima nove provincijalne uprave. S time da nijedna od tih uprava nije vječna, nego je podložna promjenama. Točnije, provincijal se bira na šest godina te može biti reizabran na još tri, ali nakon toga više se ne može kandidirati, nego se traži neko novo ime.

Tako se iz Chicaga u Hercegovinu, nakon 30 godina, vratio fra Joe Grbeš, dosadašnji kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za Kanadu i Ameriku, koja je dio Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije. Netko će pomisliti kako je Chicago daleko od Hercegovine, ali tu bi tezu najbolje mogla demontirati šala Joze Hercegovca iz Božanstvene komedije, koji je upravo fra Jozu Grbeša, kao gosta na Laudatovu koncertu "Progledaj srcem" najavio da dolazi iz Hercegovačke franjevačke provincije iz Chicaga riječima: "Eto ti što smo mi Hercegovci, kad je nama Chicago provincija"! I u toj je šali pola istine, barem što se tiče fra Joze (Joa) Grbeša, koji usprkos činjenici da je odmah nakon školovanja 1993. godine za svećenika zaređen u New Yorku i sve ovo vrijeme proveo u SAD-u, nikada ni minute svojega života nije bio odijeljen od Hrvatske, Hercegovine odnosno onoga što se naziva hrvatskim crkvenim i nacionalnim bićem.

Zanimljivo bi bilo proniknuti što je nagnalo njegovu redovničku braću da novoga provincijala potraže u Chicagu, a ne u samoj Hercegovini. No ta bi tema možda otvorila neke stare priče, pa upravo se u dolasku nekoga s "ruba provincije" može vidjeti želja fratara da u novo vrijeme uđu s posve novim profilom osobe, koja će voditi i predstavljati njihovu provinciju. S time što fra Jozo Grbeš nije nimalo novi i nepoznat hrvatskoj javnosti, a Chicago je svojim djelovanjem pretvorio u jedan od najjačih hrvatskih punktova u svijetu i kroz njegovu su američku kuću prošle stotine i stotine hrvatskih svećenika i biskupa, političara i javnih djelatnika, s kojima će kao novi provincijal sigurno uspostaviti izravne i otvorene odnose.

Hercegovački franjevci su institucija. I toga svatko mora biti svjestan. Ponikli su i izrasli u hercegovačkom kršu u mukotrpnoj povijesnoj borbi, šibani sa svih strana, izvana i iznutra brojnim kušnjama i nevoljama. Od turskih vremena, kada su protjerani u Zaostrog i Živogošće i odande su pastoralizirali svoje vjernike u Hercegovini do završetka Drugog svjetskog rata kada su ih partizani mučki pobili u Širokom Brijegu te je po zatvorima završila gotovo trećina fratara.

Ni unutarcrkvena zbivanja nisu ih štedjela, pa je tzv. hercegovački slučaj s preuzimanjem/predajom župa dijecezanskom kleru otvorio ranu, koja ni do dan danas nije zacijelila. No, sve je to, budimo iskreni, nekako kompenzirano milošću međugorskog fenomena, kojega su na leđima mogli iznijeti samo ovakvi fratri kao što su hercegovački.

Fra Jozo Grbeš izdanak je loze upravo toga trsa, s time da je posljednja tri desetljeća života i rada u SAD-u stekao iskustvo koje mu jamči s jedne strane distancu od lokalnih sitničarenja, a s druge strane duboku uronjenost u hrvatsku stvarnost, u kojoj dijaspora želi sudjelovali, ali nikako naći načina kako to pretočiti u stvarnost.

"Tvoja je Hrvatska trn u tvom oku, obojan bojama tuđih snova, lažnih mitova, plaćenih pera, govora laži i veličanja nepravedne povijesti. Moja je Hrvatska zemlja pravednika i patnika, Stepinca i Bušića, Radića i Zadre, nesebičnih branitelja, ljubitelja istine, praktičara ljubavi, zagovornika praštanja i svih onih koji nikada mržnju ne upoznaše", reći će jednom poetski fra Joe Grbeš.

U tome duhu Fra Jozo Grbeš dolazi i na čelo važnog i snažnog franjevačkog korpusa u hrvatskom narodu i Crkvi. U vremenu u kojemu su se dogodile i promjene u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, koje će mu ići na ruku. Baš kao i one u Međugorju, kojim upravlja Vatikan. Pa mu Hercegovina može poželjeti dobrodošlicu - Fra Joe, dobro se vratio!

Darko Pavičić/Večernji list

Lice ovog starca Anto Nobilo nikad nije zaboravio! Andrija Artuković ga je pomnožio s nulom za sva vremena

Grude.com - klik u svijet — Mon, 25 Apr 2022 00:18:00 GMT

I iskreno, koga briga što su oni pjevali, na kraju krajeva to je bilo njihovo privatno druženje na kojem ih je neki njihov "udbaš" snimio pa poslao medijima, međutim problem tog društva, a u tekstu je fokus na Nobilu, je taj što oni iz komunističkog mentalnog sklopa nikad nisu izišli, jugoudbaško razmišljanje i paranoja da netko želi "uništiti njihovu državu", a Hrvati su je davno razmontirali, nikako da iz njihovih glava iziđu. Može netko tvrditi da u nekoj sjeni Jugoslavija i dalje postoji, međutim ona je prošlost, a toliko svima ide na živce da je i oni koji su se kleli u njene institucije nazivaju "bivša država".

Ali problem je, opet naglašavamo, to mentalno razmišljanje koje ne dopušta Hrvatskoj, pa ni Bosni i Hercegovini da krene dalje. Koliko je, primjerice, Anto Nobilo ostao u tom vremenu govori i činjenica da on na Josipa Perkovića gleda kao na komunističkog Jamesa Bonda, a knjiga koju je on o njemu napisao potvrđuje i da je sam Nobilo dosta sumnjičav prema pravosudnom sustavu, a takvi su u onim vremenima bili svi. Čak u knjizi piše da i njega kao odvjetnika prate razni agenti, što i nije nemoguće jer udbaške metode postoje. Udba je pratila i svoje, te ih ubijala ako im u nečemu nisu bili po mjeri. Jer tko su bili udbaši? To su uglavnom bili ušminkani kriminalci, partizančine izišle iz šuma i gora koje je naglo presavrnulo na čitanje knjiga kako bi se dokopali funkcija i djelovali barem malo inteligentno, pošto su one hrvatske funkcije bile slobodne, jer su sa svojim brojčano nadmoćnijim međunarodnim sponzorima partizani pobili brojne hrvatske intelektualce, srednju klasu, radnike... na Bleiburgu i drugim stratištima.

Nobilo se, kažu oni koji ga poznaju, samo jednom istinski izdigao izvan komunističkog načina razmišljanja i to dok je branio generala HVO-a i HV-a Tihomira Blaškića. Iznosio je činjenice, razotkrio domaćeg SIS-ovca koji je tovario Blaškiću, ponio se profesionalno, te kazna nije poništena, ali je smanjena s 45 na 9 godina zatvora, ali što se sve radilo hrvatskom generalu u okviru zapovjedne odgovornosti i s kakvim se sustavom i lobiranjem borio, napravljena je velika stvar.

Međutim, ubrzo nakon toga, vratio se stari, komunist Nobilo, te se brzo razotkrilo da je i u obrani Blaškića imao skrivene namjere, a to je poniziti Franju Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika.

Neki će reći da je odgoj u onom režimu, obiteljska prošlost, razlog što je Nobilo postao takav kakav je, pa je bio i ostao "posljednji jugoslavenski odvjetnik" jer i oni koji možda jesu takvi, kriju to kao zmija noge, a on se jedini ističe.

Međutim, oni koji ga bolje poznaju tvrde da ga kao "duh prošlosti" prati jedno suđenje i jedan starac kojeg tada mladi, glavni tužitelj u dobi od 34 godine pokušava predriblati, ali mu nikako ne ide. Starac se zvao Andrija Artuković, ministar u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kojeg su jugoslavenske vlasti iz drugog pokušaja uspjele dovesti na svoje tlo, pošto ga je Amerika dugo odbijala predati. Te 1984. godine Artuković je imao 85 godina, međutim Jugoslavija je bila nemilosrdna. Potpomognuta udbom dovela je niz lažnih svjedoka čemu je svjedočio i legendarni zagrebački odvjetnik koji je bio i Artukovićev branitelj, Silvije Degen.

– Pokušavao sam biti objektivan i branio Artukovića utvrdivši da je nesposoban biti na raspravi, tako da je rasprava prekidana svakih pola sata, ali “prodani” sudski psihijatri utvrdili su da je sposoban braniti se. Optužnica je sadržavala i dio u kojemu stoji da je Artuković bio prisutan prilikom likvidacije. Njegov vozač, 16-godišnji Bajram Avdić zvani Bajro, kao izmišljeni svjedok, postao je primjer lažnog svjedočenja, tako da se poznata gostionica na Zrinjevcu prozvala “Kod lažnog svjedoka”. To je bilo vrlo neobično suđenje. Andrija Artuković, ministar unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske, bio je toliko dementan da je bio uvjeren kako se umjesto na suđenju u Zagrebu nalazi na suđenju za ustanak u Lici (1932. godine), koji su organizirali pripadnici ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić. Artuković je na raspravi čak znao i zaspati. Zamislite kakav je ego imao tako stari čovjek koji je prevalio 80 godina. Spavao je u onoj kanti u kojoj je bio zakopan, a predsjednik sudskog vijeća govorio mu je: “Gospodine Artukoviću, zar vi spavate?” a on mu odgovorio: ”Ja da spavam, a Hrvatska čeka i zove?” – kroz smiješak se prisjećao Degen ističući kako je, nakon što su ga osudili na smrt, došao do njega i pitao ga je li zadovoljan obranom.
– Sokole moj, Bog će ti platiti – odgovorio mi je Artuković.

Nakon dvije godine suđenja Artuković je 1986. godine osuđen na smrt no presuda zbog njegova zdravstvenog stanja nije izvršena. Umro je u zatvorskoj bolnici. Nikad se nije doznalo gdje je završilo njegovo tijelo. Međutim, sin Andrije Artukovića, Radoslav, uvjeren je da jedan čovjek zna gdje su ostaci njegovog oca. - Uvjeren sam da Nobilo zna što se dogodilo nakon Artukovićeve smrti 1988. u zatvorskoj bolnici u Šimunskoj ulici u Zagrebu. Postoje indicije da je kremiran jer su mi neki ljudi u Zagrebu govorili da je jugoslavenska tajna policija Udba u plastičnoj vrećici odnijela ostatke kremiranog čovjeka čiji identitet nisu smjeli otkriti. Dok sam živ, tražit ću istinu o tome i pokušati pokopati oca uz majku u hercegovačkom selu Klobuku - kazao je svojevremeno.

Poznanici tvrde da Nobila i danas progone Artukovićeve riječi, na suđenju kojem je cilj bio poslati poruku da Jugoslavija neće imati milosti za Hrvatske.

Glavni jugoslavenski tužitelj tada, Anto Nobilo, izrevoltiran ponašanjem starca Andrije bijesno mu reče: "Artukoviću, nećeš više doživjeti svoju nezavisnu Hrvatsku!"

Starac Artuković smireno odgovori: "Ja neću, ali ti sigurno hoćeš!"

I danas bi je taj Nobilo htio krojiti po svojoj mjeri. Ako već nema Jugoslavije, želja mu je jugoslavenska Hrvatska, a u tu svrhu čak je "uzeo" i neke generale... koji sve više padaju u hrvatskim očima... Možda je ovo vrijeme čišćenja, možda će ovi događaji pokazati tko su uistinu bili Generali, heroji poput Blage Zadre, a tko profiteri na hrvatskoj muci...

Kako god, Hrvata će biti, hrvatskih područja gdje se vijori barjak sa šahovnicom također će biti. I kako proročki reče jedan starac, Nobilo je to dočekao, a i njegovi će potomci gledati istu tu šahovnicu. Za kraj, dobro bi bilo da Nobilo kaže gdje su kosti Andrije Artukovića, kako zbog obitelji tako i zbog smiraja vlastite duše, da barem malo ispere te grijehe koje je kao sluga komunizma počinio...

Grude.com

Svete mise koje nije mogla zaustaviti ni pandemija i Kristovi učenici, fratri veći od smrti

Grude.com - klik u svijet — Thu, 14 Apr 2022 23:43:00 GMT

Fra Gabro Grubišić bio je Kristov učenik i zbog vjere mučenik, u Grudama u najtežim vremenima, nakon I Svjetskog rata, u jeku Španjolske gripe. “Godina 1918. završava, ali Bože nas oslobodi ovakve godine. Te godine opremljeno je u župi 267 bolesnika jer su vladale razne bolesti, a moralo se pješačiti. Bilo je dosta i umiranja, ali svećenik nije vodio sprovode. Jedan stariji čovjek išao bi pred mrtvacem koji je nošen na nosilima, i molio Isusovu krunicu do groblja. Groblje bi obišao i poškrobio blagoslovljenom vodom. Tada bi se obavio ukop, i poslije toga klečeći bi svi prisutni izmolili 5 Očenaša za pokojnu osobu i jedan Očenaš za one kojih se nema tko spomenuti. Župniku bi se smrt što prije prijavila poradi upisa u maticu umrlih”, stoji u fra Gabrinom pisanju.

Sto dvije godine poslije ista sudbina zadesila je još trojicu Kristovih mučenika na službi u Grudama. Ljude koji su uzora pronašli u Kristu, našem Stvoritelju, Bogočovjeku bez kojih ni nas ovdje ne bi bilo, onom razapetom, ovog Velikog petka izmučenog, ostavljenog od svojih, izdanog od učenika, prijatelja...

Oni nisu zatvarali crkve, oni nisu bježali od vjernika, oni se nisu krili u mišje rupe, slali kuverte svojim župljanima da im pošalju materijalno, oni nisu izdali Krista.

U tim danima 2020. kada se savjetovao ostanak kod kuće, oni su bili u crkvi s onim vjernicima koji su im došli, s tisućama koji su s njima molili putem interneta, u mislima sa svakim bolesnikom koji je patio u tim danima...

Zašto ovo pišemo? Da odgovorimo na pitanje gdje je Krist danas, gdje je Uskrs danas, da se zna tko su ljudi koje je Krist nadahnuo, da se zna da su živjeli i da su dvojica dali život za Krista održavši nedjeljom svetu misu, oprostivši se od svijeta kako bi mogli krenuti svom Gospodinu! A prije njih 1940. godine, pohodivši bolesnika razbolio se i fra Gabro Grubišić, pogledao je u nebo, prema svom Gospodinu koji je uzeo i njegovo mučeništvo za župu Grude i zauvijek njegovo djelo sačuvao na ponos Hercegovine, da ga izgrade i dovrše jednaki mučenici poput njega!

Malo je danas onih koji su spremni ponijeti Kristov križ. Nažalost, i među onima koji bi trebali prvi hrliti pomoći! Puno je više onih koji su spremni odbaciti, izdati i koji su uzore, htjeli to sebi priznati ili ne, pronašli u onim velikim svećenicima koji su na Veliki petak prije 1989 godina vikali: RASPNI GA, RASPNI GA, JER AKO GA NE POGUBIŠ, CEZAROVU MILOST GUBIŠ! Zemlja se i danas trese!

A tko su bili današnji Kristovi učenici i mučenici, fratri veći i od smrti? Bili su Ivan današnjeg vremena koji je prvi, skupa s Andrijom, pošao za Kristom i ostao s Njim sve do Njegove smrti na križu na Veliki petak. Zatim je doživio teško mučeništvo, te je prognan na grčki otok gdje je doživio strašna, ali utješna viđenja Otkrivenja. A onda ga je Krist pozvao k sebi! Svog vjernog učenika od početka do kraja, u vijeke vjekova!

Živimo li u vremenima Ivanovih Otkrivenja?

Čujemo, vidimo, čitamo...

Zato u ovozemaljskom nemiru, ispunite svoju dušu mirom. A fra Bernardova i fra Antina nebeska prisutnost ovog Uskrsa osjeti se među vjernicima snažnije nego ikad! Jer umjesto ovozemaljske patnje, u Kristu su pronašli vječnu pobjedu, a mi u njima zagovornike u Nebu.

Grude.com

Kažu da ne mogu padati cijene u BiH? Pogledajte kako Bingo 'ruši' nedodirljivi Kinder Bueno

Grude.com - klik u svijet — Mon, 11 Apr 2022 22:59:00 GMT

Danas su druga vremena, cijene lete, prvo pandemija, pa rat... koliko smo tu izliku čuli za poskupljenja ovih dana...

I evo dogodi se skandal s Ferrerom koji povlači Kinderove proizvode iz cijele Europe, zatvara tvornicu u Belgiji koja opskrbljuje 7 posto tržišta. Smješta li netko Ferreru, tvrtki s najboljom reputacijom na svijetu, ili je nešto drugo u pozadini vjerojatno ćemo saznata, barem na kapaljku, u narednim danima, međutim ovdje želimo na nešto drugo usmjeriti pozornost.

Naime, 'kralj dobrih cijena', najveći trgovački lanac u BiH Bingo često ima zanimljive akcije. I evo u prošlom katalogu od 5.4. do 17.4. tu omiljenu slasticu mnogih Kinder Bueno snizili su, i to tri komada, na 2,95 KM. Time smo se vratili na onaj početak kada je ukusni Bueno bio najjeftiniji. I to nije sve, u jeku skandala sa salmonelom, snizili su ga, izvan kataloga, za još 30 feninga, tri komada za 2,65 KM. Dobro ste pročitali da prema ovoj akciji jedan Bueno košta 88 feninga, a nismo sigurni da je u tom cjenovnom rangu bio dok je pokojni Pietro Ferrero, osnivač, hodao zemljom.

Na što ovdje želimo obratiti pozornost. Ne nužno na Senada Džambića Binga i njegovu imperiju koja vrijedi više od pola milijarde maraka i možda činjenicu da prodajom tih proizvoda riskira nečije zdravlje, ili pak na Kinder Bueno od kojeg nas vjerojatno neće odvratiti niti taj salmonela rizik jer smo umorni od stalnih rizika u protekle dvije godine, NEGO na činjenicu da odluka naroda itekako može utjecati na situaciju na tržištu i cijenu.

Primjerice, sada Kinderove proizvode rijetki kupuju, trgovački lanci ih imaju na zalihama i obarat će cijene kako bi ih rasprodali. Ne radi to neki trgovački lanac jer voli svoje kupce, nego da bi prodao i da bi zaradio. Ako se jedan Bueno prodavao za 1,40 KM, a sada je 88 feninga, pitamo se zašto nije mogao ostati 1 KM i dalje nego je toliko bio u počecima u BiH pa mu je brže bolje skočila cijena, a na akcijama ga i nismo previše viđali, prije posljednjeg skandala.

E sada da tu situaciju usmjerimo na ulje. Ako ne budemo frikovi pa svi pohrlimo u trgovine, pa pokupujemo ulje (a priča da je velikom broju zaliha iz ožujka 2020. istekao rok, jer on je dvije godine, a ako je u nekoj toplijoj prostoriji baš je 'zdrav' za konzumaciju) za narednih sto godina, onda neće ni ulju divljati cijena. Isto tako, biljno ulje ima svoju zamjenu, vi u BiH barem to dobro znate jer živjeli su naši stari desetljećima bez tog ulja, a i bez Kinder Buena kojem najednom pada cijena kao luda, sada kada je u skandalu, i eto neki su, Bogu hvala, preživjeli i tri rata, izravno sudjelujući čak u njima, preživjeli su i pandemije proteklih stoljeća. Opet ponavljamo, u vremenu kada nije bilo ulja niti Kinder Buena.

Zato, ne srljajmo kao guske u maglu... velikim trgovačkim lancima je užitak gledati kako se borite za bocu ulja od 5 - 6 maraka ili za Bueno od 2,65 maraka. Oni su na dobitku... a vi ste bacili novac i sebi dali lažnu nadu da ćete preživjeti s tim proizvodima, ako, primjerice, Vlado baci atomsku ili Kim Jong Un neku svoju bombetinu, a kojem je ionako već prekipjelo što je u sjeni ovog prvog. Preživjet ćemo samo ako je bace dovoljno daleko od nas ili ako bude Božja volja da ostanemo još malo patiti se u ovoj dolini suza.

Grude.com

Zašto nakon odlaska Josipa Kožula više ništa neće biti isto? Živio je za Široki Brijeg...

Grude.com - klik u svijet — Tue, 05 Apr 2022 11:22:00 GMT

Tekst o jednom od najpoznatijih hercegovačkih gospodarstvenika i vlasniku tvrtke A3 napisao je za portal Vecernji.ba Marko Knezović. Tekst prenosimo u cijelosti:

Teško bi bilo među Širokobriježane "baciti" tužniju i bolniju vijest od one koja je kao munja šaptom prostrujala ulicama grada: Umro je Josip Kožul... Tuga, suze, bol, očaj, nevjerica, katastrofa...

Josip je bio na vrhu liste najpopularnijih i najdražih stanovnika grada na Lištici, sportsko srce i duša, ljudina posebne vrste, mozak, otac i majka košarkaškog Ponosa Hercegovine, kako mnogi tepaju "najboljemu sportskom klubu u poslijeratnoj BiH".

Josip je bio idol Širokog Brijega – mecena, sponzor, stvoritelj i graditelj, ali ne samo u sportu nego i u gospodarstvu, neposredan, tih, miran i priseban u svakoj situaciji, koliko god ona izgledala teška i nerješiva.

Od osnutka kluba bio je njegov nezamjenjiv igrač, kapetan, animator i uzor u svakom pogledu... Volio je košarku više nego išta na svijetu, pa je vjerojatno istina ono što su u šali i ozbiljno govorili njegovi prijatelji i znanci: Josip bi sam sebi oteo zalogaj iz usta, ako bi ga poželio netko u klubu...

Volio je i sve druge sportove u Širokom, i svima je pomagao koliko je god mogao. Pa i više, osobito NK Širokom...

O pokojnima sve najbolje, stara je izreka. Kad je u pitanju Josip Kožul, treba nadodati: Nakon njega ništa više neće biti isto...

Povezane vijesti: Šok u Hercegovini: IZNENADA PREMINUO USPJEŠNI ŠIROKOBRIJEŠKI PODUZETNIK JOSIP KOŽUL

MIRJANA HRGA: ''Spavaju do podne, ne pitaj ih i ne zahtijevaj ništa. Oni su svoji''

Grude.com - klik u svijet — Tue, 22 Mar 2022 11:54:00 GMT

Nakon što je komentirala djecu koja divljavaju u kafićima te da su 'vojnici Domovinskog rata zadnja generacija alfa-mužjaka u Hrvatskoj', Mirjana se osvrnula na još nešto što ju je zasmetalo.

'Nikad bolji život i nikad više ludila, u svakom smislu. Korona, potres, rat, kriza, možda bi mogao i 3. svjetski da ne bude dosadno, a ako ne izbije, tu je inflacija, pa možda malo i nestašica, pa nije isključen ni 'par-nepar', a njive neuzorane, masline neobrane, štale prazne i još njih par zna ribu upecat.

Gradovi puni 'gospode' i novih zgrada. Pa red je da svatko ima svoj stan....Sramota je biti majstor. A tek živjeti na selu. Borba za sto litara ulja (ako ikako može), 200 kila brašna. Glavno da je njemu, a onaj do, ako zakasni neka crkne.

Ali, bude li opet neka nacionalna katastrofa, evo ih prvih da pokažu 'veliko srce' i kao stari lopov zaliječi vlastitu pohlepu. Čudne generacije koje najradije do podne spavaju, popodne odmaraju. Ne pitaj ih i ne zahtijevaj ništa. Oni su 'svoji'. Onih par što se digne da nešto popravi, kao da je dobitnik Nobelove nagrade, a ne vodoinstalater.

Šutiš, sretan da se uopće pojavio jer drugog nema, jer od onih tisuća viška završenih ekonomista nikakve koristi. Normalne ljude dižeš na razinu nekadašnjih svetaca.

Baš si mislim koliko nas zna zapaliti vatru ako nestane struje. Što ćemo bez Googlea, kako ostati 'pametan' na Facebooku? Nastavi niz. Ludo 21. stoljeće. Zanima me što će biti sutra. I prekosutra. Ne usudim se pitati za mjesec dana. A kamoli 'petoljetku', napisala je Mirjana te izazvala oduševljenje svojih prijatelja i pratitelja koji su joj poručili da je sve sažela.

'Nisam. Ne usudim se sve spomenuti', zaključila je Hrga.

Vozač o iskustvima iz Italije: Sijmo, sadimo, osvijestimo se dok ne bude kasno...

Grude.com - klik u svijet — Tue, 15 Mar 2022 09:26:00 GMT

Pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani prijatelji, čitatelji... proteklih dana boravio sam u europskim državama, ponajviše u Italiji. I nije mi cilj širiti paniku nego samo otvoriti oči i vama, kao što sam sam sebi otvorio oči. Situacija nije dobra, problemi su s isporukom goriva, brašna i drugih potrepština koje nam svakodnevno trebaju. Problema će biti i ubuduće jer što vam god govorili kompletna energetska mreža naslonjena je na Rusiju, to vam ne pričam napamet, nego to čujem od Talijana koji su stava da se i s ovim sankcijama trebalo pametnije postupati ili barem na vrijeme stvarati neku alternativu ruskim energentima.

Pitam ih: Što se može učiniti da se ova situacija premosti? Kažu mi: Sijati i saditi. I stvarno, tko redovito vozi na rutama po Italiji primjetit će da se u tamnošnjim pokrajinama koja su tradicionalno poljoprivredna sije i sadi još više. Italiji je to i u genima, oni su uz Španjolsku mediteranski, poljoprivredni div, međutim ono što je još važnije svjesni su proizvodnje hrane, sjetve i sadnje.

Pogledajte Hercegovinu od prije 40 godina, pogledajte je sad. Donja strana ceste bila je poljoprivredno zemljište, sadio se duhan, kukuruz, vinova loza... a danas imamo sve osim poljoprivrednih zemljišta. Preko noći je nestalo hrane i za vlastite potrebe. "Šta mi se isplati sadit, kad sve ima u trgovini...", omiljena je uzrečica novokomponirane gospode preobražene nakon rata. Zašto mi nismo ni mediteranski mrav, a kamoli div? Zato što ne razmišljamo kao Španjolci i Talijani. Oni nikad neće reći "šta mi se isplati sadit", oni će i za gnojivo naći rješenje, izborit će se za sebe, ujedinit će se pa pokrenuti bunt, a mi ni glas nećemo dignuti jer "nam se ne isplati sadit, ima u trgovini..." Da naši stari ustanu ili bi nas se odrekli ili bi nas pretukli pa natjerali na njivu.

Osvijestimo se dok ne bude kasno...

Čitatelj/Grude.com

Zagrepčani se sve više s nostalgijom sjećaju Milana Bandića: 'Nije bilo reda? Bilo je itekakvog reda...'

Grude.com - klik u svijet — Fri, 11 Mar 2022 09:23:00 GMT

Tomislav Tomašević, najveći kritičar pokojnog gradonačelnika Milana Bandića svojevremeno, osim što je otvorio Bandićev projekt Sljemensku žičaru, uglavnom rezultata nema, što je i svojstveno tzv. aktivistima, zelenima i sličnima. Upravo su takvi i doveli Europu u situaciju da ovisi o energentima Rusije koja proteklih tjedana drži Stari kontinent kao svog taoca.

Da je živ, Milan Bandić noćas bi bio na terenu s građanima, družio se s preplašenim studentima, bdio bi nad svojim Zagrebom. - Nije bilo reda? Bilo je itekakvog reda dok je Bandić hodao Zemljom - komentira se jutros u glavnom gradu svih Hrvata koji je, što će vrijeme još više pokazivati, najsigurniji bio za vladavine Milana Bandića, najdugovječnijeg gradonačelnika.

Grude.com

Povezane vijesti:

Nešto je palo s neba u Zagrebu, sumnja se na letjelicu...

Prve fotografije pada predmeta koji je napravio veliku rupu u Zagrebu

'Vidjeli padobran, crveno svjetlo, gusti dim... policija sve blokirala'

Što god je palo napravilo je ogromnu rupu, oštetilo automobile, širi se čudan miris...

Stručnjak tvrdi: U Zagrebu se srušila bespilotna letjelica koja je doletjela iz Ukrajine

Studenti spasili biciklista pored kojeg je pala letjelica, gušio se od dima

Zagrepčani se sve više s nostalgijom sjećaju Milana Bandića: 'Nije bilo reda? Bilo je itekakvog reda...'

Primjer Ukrajine pokazuje koliko je BiH nebitna! I ne, Biden se ne budi misleći na BiH! Okrenimo se sebi

Grude.com - klik u svijet — Tue, 01 Mar 2022 09:18:00 GMT

Piše: Klix.ba

Svakog 1. ožujka postavljaju se ista pitanja i daju šablonski odgovori. Bosna i Hercegovina je u procesu raspada Jugoslavije raspisala referendum, a više od 60 posto građana je glasalo za nezavisnu državu.

Umjesto slavlja i lovorika, BiH je utonula u rat. Ne zato što je htjela, već što je morala. Demokratski izabrana nezavisnost morala se krvavo odbraniti.

I danas će u javnom prostoru biti prisutno mnogo folklora, mahat će se zastavama, slušat ćemo govore. Na društvenim mrežama čitat ćemo raznorazne statuse. Bit će tu i ljepote i duhovitosti, ali pomalo i patetike.

Redat će se rečenice kako je Europa zaboravila i u odlučujućim trenucima okrenula leđa BiH. Javni prostor popunit će prekaljeni politički akteri iz 1990-ih koji će prepričavati sjećanja.

Takav pristup tapkanja u mjestu, slušanja jednih te istih fraza u društvu rađa i jednu vrstu političke dosade. Red patriotizma, red sjećanja, red osuda licemjerne Europe, red obećanja.

A zašto se javlja osjećaj političke dosade. Građani su suviše dugo čekali da osjete tu nezavisnost. Da osjete nezavisno pravosuđe, poštene natječaje, pošteno zapošljavanje, nezavisno i od politike odvojeno zdravstvo i još mnogo toga.

Izgrađen je mit da smo najvažniji, i međunarodnoj zajednici i svjetskoj pravdi i svjetskoj povijesti. A to samopuzdanje je išlo do tog nivoa da je BiH i nas manje od tri milijuna prva pomisao Joeu Bidenu kada se probudi ujutro.

I onda nas jedno jutro probudi totalna agresija Rusije na Ukrajinu. Jedna nezavisna država je brutalno napadnuta sa svih strana. Šok i nevjerica i red paralela kako je to isto prije 30 godina prošla i Bosna i Hercegovina.

Slijedi milion pitanja, kako je to moguće. Gdje je svjetska pravda, gdje je svijet. E taj i takav svijet koji će donijeti pravdu u svaku avliju vjerovatno nikad nije ni postojao, samo su izgrađeni mitovi da je on tu negdje.

Primjer Ukrajine je dokaz koliko je BiH i sve u vezi BiH sićušno i na svjetskim političkim stolovima davno zaboravljeno, maknuto u stranu.

Ono što u takvim okolnostima ostaje je da se nezavisnost posmatra konkretnije, kroz stvaranje stanja u kojem će građani u svakom segmentu živjeti i doživjeti izborenu nezavisnost. Gdje će biti malo manje samosažaljevanja, a mnogo više rada i samopoštovanja. Gdje će biti mnogo više strategija i planiranja. Gdje politička podmetanja i krize neće biti izgovor. Gdje će kritika biti prihvaćena kao šansa. Gdje će postojati razumljivi i racionalni nacionalni ciljevi.

To je država gdje političke stranke zarad političke dobiti kratkog vijeka neće izdavati državu. Gdje će se znati crvena linija koja se ne prelazi i principi koji se ne izdaju.

I da, Dan nezavisnosti uprkos svim manjkavostima treba slaviti, jače nego ikad. Ali onda taj nacionalni ponos sutra treba pretočiti i u djela. Sretan Dan nezavisnosti svim građanima BiH.

Najpopularniji bošnjački portal 'pumpa' NATO da se zakuha u BiH! Iznose nevjerojatne gluposti u svojim analizama

Grude.com - klik u svijet — Mon, 28 Feb 2022 12:02:00 GMT

Naravno, misle na Milorada Dodika. U rijetko kojoj analizi će najpopularniji bošnjački portal okrznuti Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, a kojih je cijela Bosna i Hercegovina taoc.

Dodika se može smatrati bilo kakvim, međutim za razliku od Bakira Izetbegovića riječ 'rat' se kod njega rijetko spominje, međutim najpopularniji bošnjački portal tvrdi da je Dodik najbolja slika Zapadu kakva bi ova država bila da se Dodika pita.

Što je najnevjerojatnije, Dodika se i pita jer je član Predsjedništva BiH, a njegova stranka je uz SDA najjača u Bosni i Hercegovini.

A najgluplja stvar u kompletnoj analizi najpopularnijeg bošnjačkog portala je da Milorad Dodik ne želi u NATO. Pa upravo je Milorad Dodik potpisao program reformi dokumentu ANP koji predviđa članstvo u NATO-u. Također, BiH je time ispunila sve uvjete za ulazak u NATO predajom programa reformi, a jedini razlog zašto ova zemlja još nije u NATO-u jer Bosnu i Hercegovinu NATO zemlje drže na čekanju.

Puno je plaćenika koji će ovih mjeseci pokušati zakuhati situaciju u BiH. Bliže se i izbori što je idealna podloga za pokrenuti nešto! Stoga, narodi Bosne i Hercegovine ne nasjedajte!

'Živio je za Dinamo, divio se Torcidi i bio najbolji komentator Formule jedan ikad'

Grude.com - klik u svijet — Tue, 22 Feb 2022 23:52:00 GMT

I da, navijao je za Dinamo. Oni koji prate nogomet znaju koliko je Blažičko bio strastven i koliko se davao u svom tom navijanju i komentiranju, srcem. A ono što je najbitnije, nije mrzio nijedan hrvatski klub. Još se pamti kultno divljenje Torcidi na jednoj utakmici Hajduka i Dinama. "Ako u Liverpoolu svi šutimo i divimo se kad pjeva "You'll never walk alone", onda svi trebamo zašutjeti i diviti se Poljudu kada pjeva o djedovima koji su tu sidro bacili i sve nas vezali...", kazivao je, a ispred TV ekrana netko je snimio Zdravka Mamića dok psuje: E j**** ti mater Blažičko.

I nije imao dlake na jeziku, iskren do kraja... pa onda kada to i nije popularno bilo.

- Osobno Bandića pamtim kao susjeda s Peščenice, vladao je Zagrebom 20 godina. Počasni je predsjednik Dinama, a u medijskome prostoru se sada kotrljaju svakakve priče o njegovoj veličini i važnosti. Politički bleferi koji u životu nisu dobili nijedne izbore, bolje im je da šute. Pametniji su kad šute nego kad govore - kazao je prije godinu dana i okrenuo "ljevicu" protiv sebe.

A njegovo komentiranje Formule jedan i poznavanje svih trkača u dušu, a onda ta doza napetosti koju je svojim glasom znao unijeti u domove dok vozači prave krugove Monzom, Indianapolisom, Melbourneom...

Blažičko, doktore, odmori se.

Ugledni vjerski novinar pozvao Mostarsku biskupiju da prestane voditi ratove

Grude.com - klik u svijet — Thu, 17 Feb 2022 12:27:00 GMT

Dakako, mons. Aldo Cavalli nije njegov rođeni brat blizanac. Hoser je Poljak, a Cavalli Talijan. Jedan je redovnik, drugi dijecezanski svećenik. Obojica teolozi, a jedan od njih liječnik te obojica dio diplomatske službe Vatikana, pa su se čak jednom skoro i susreli u Africi...

Piše: Darko Pavičić/Večernji list

No, u stvarnom se životu nikada nisu vidjeli, a imaju toliko toga zajedničkoga da ih je Međugorje, nakon prošlonedjeljne nastupne mise mons. Cavallija, novog Papina upravitelja za Međugorje, prepoznalo kao “duhovne blizance”. Odnosno, evanđeoskom jednostavnošću kojom je odisao mons. Hoser, na isti je način mons. Cavalli osvojio srca župljana i hodočasnika.

Papa Franjo očigledno s velikom pažnjom bira svećenike koje će poslati u Međugorje. Sam mons. Cavalli na tome mu je javno i zahvalio rekavši kako je ovu službu s radošću prihvatio na zalasku svojega života, baš kao i mons. Hoser. Dakle, u Međugorje mora doći netko iskusan. Ne samo po godinama i pastoralnom iskustvu, nego i duhovno iskusan, a duhovni se kapital ubire upravo u poznim godinama. Stoga, duhovnom kapitalcu niti ne trebaju neke posebne upute što će i kako činiti kada ga se negdje uputi. “Ideš tamo, budi tamo, mirno, spokojno i uravnoteženo, budi tamo i prati ljude. I to je to”, rekao je papa Franjo mons. Cavalliju na susretu nakon imenovanja, kojega su objavili i službeni vatikanski mediji, što se može protumačiti kao vidljivi znak da je Vatikanu stalo da u svijet izađe zajednička slika srdačnog susreta Pape i nadbiskupa Cavallija. Znak je to nedvojbene Papine podrške njegovoj misiji.

Bilo je nagađanja da se nakon smrti mons. Hosera neće tragati za novim međugorskim vizitatorom iz Vatikana, već da bi se jurisdikcija mogla vratiti u Mostar, nakon umirovljenja međugorskog protivnika mons. Ratka Perića, donedavnog mostarsko-duvanjskog biskupa. No, Vatikan želi u Hercegovini imati svojega čovjeka, što govori o tome da do kraja kani provesti plan uspostave tzv. pontifikalnog svetišta u Međugorju, kako je bilo najavljeno još prije pet godina. A mons. Cavalli taj je značaj dodatno potvrdio drugoga dana svojega dolaska intervju Radio Miru Međugorje rekavši kako “Papa predstavlja sveopću Crkvu i stoga šalje izaslanika, a izaslanik s Papom predstavlja sveopću Crkvu”. Dakle, tko se sretne s Papinim izaslanikom u Međugorju, kao da se sreo sa samim Svetim Ocem.

Mons. Cavalli svojom pojavom to i potvrđuje, jer njegova otvorenost, srdačnost i jednostavnost plijeni i osvaja ljude baš kao što to svojim stilom čini sam papa Franjo. Odnosno, kao što je u istome duhu činio i mons. Hoser, kojega je mons. Cavalli čak u svojoj propovijedi povezao s tumačenjem evanđelja i svrstao ga među one koji u raju gledaju lice Božje te zamolio fratre da ne uklone njegovu fotografiju iz župnih odaja. Golemo je to poštovanje! Ali i vidljiva naznaka smjera u kojemu će se kretati Međugorje sljedećih mjeseci i godina.

No, čini se kako to nije svima jasno i kao da ima još onih koji bi vodili ratove oko međugorskog fenomena. Tako se u ponedjeljak, dan nakon Cavallijeve inauguracijske mise u Međugorju, na internetskim stranicama “Crkve na kamenu”, službenog glasila Mostarske biskupije, pojavio tekst protiv Međugorja u duhu napada svih prošlih 40 godina. Koji veli, između ostaloga, kako “’međugorski fenomen’ unosi razdor među vjernike, jer fanatici ne govore o istini, niti ih istina ‘ukazanja’ toliko zanima, nego da bi privukli takozvane ‘hodočasnike’, ne sustežu se od vrijeđanja biskupa, od udaranja na njegov moralan život, na izmišljenu izdajničku ulogu”. Citati su to iz posljednje knjige mons. Perića o biskupu Žaniću, no servirani su upravo u vrijeme dolaska Papina čovjeka u Međugorje. Zacijelo nimalo slučajan tajming. Ali u svakom slučaju nepotreban i neprimjeren. Baš kao i ondašnja opaska biskupa Perića mons. Hoseru, kojemu je, kada mu je svratio u Mostar na putovanju prema Međugorju, poručio kako “na temelju brojnih ispitivanja ne drži vjerodostojnim nijedno ‘ukazanje’, nijednu poruku, nijednu tajnu, nijednu pergamenu”.

Kao i da su u “ta nevjerodostojna ukazanja ‘međugorskog fenomena’ uključena i ona navodna u prvih sedam ili deset dana”. A o kojima se pozitivno izjasnilo Međunarodno istražno povjerenstvo Svete Stolice za Međugorje, koje je 2010. osnovao papa Benedikt XVI. i čiji je nalaz sada kod pape Franje. Istoga toga pape Franje, koji u Međugorje prvo šalje Poljaka Hosera, a sada njegova “blizanca” Talijana Cavallija. Zašto? Zbog svih plodova međugorskog fenomena u ovih 40 godina, koje službena Crkva ne može ignorirati.

Darko Pavičić/Večernji list

U Danima pobijenih franjevaca, Puljić se prisjetio 'mučenika' Perića, Komarice i svog prezimenjaka...

Grude.com - klik u svijet — Wed, 16 Feb 2022 23:33:00 GMT

Među stradalim franjevcima bili su fra Leo Petrović, fra Jozo Bencun, fra Rafo Prusina, fra Bernardin Smoljan, fra Grgo Vasilj, fra Kažimir Bebek i fra Nenad Pehar koje su na Svetog Valentina 1945. partizani odveli na Neretvu, ubili i bacili u vodu.

Tjedan ranije Hercegovina se u Širokom Brijegu prisjećala se ubijenih franjevaca, mučenika. Ukupno ih je 66 palo kao žrtva zloglasnog, komunističkog režima.

Ovog tjedna održavala se zajednička sjednica biskupa Hrvatske i BiH. Uz stalno naricanje nad sudbinom hrvatskog naroda u BiH, za kojeg se od strane političkog vrha uglavnom ništa konkretno ne čini da ostane i da se spasi na tisućljetnim ognjištima, biskupi su neizravno pozvali da se glasuje za HDZ BiH na idućim izborima, bez spominjanja odgovornosti te stranke za političke neuspjehe, a naravno nisu spomenuli ni svoju odgovornost s obzirom na sve nevolje koje su priredili franjevačkim župama, osobito u vremenu Ratka Perića, a nema nekih znakova da će se situacija mijenjati i u vremenu Petra Palića, od kojeg su vjernici očekivali barem nadu u bolje sutra, da će mijenjati svijest i o biskupima u Hercegovini koji nisu na dobrom glasu i o političarima koji desetljećima opstaju na istoj priči, dok Hrvata nestaje, piše portal Otpor.media.

Uz sve to, umjesto da se prisjeti pobijenih franjevaca, 66 ih je bilo, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi u katedrali u Mostaru pričao je o mučeništvu biskupa Ratka Perića i biskupa Franje Komarice, te kardinala Vinka Puljića. Koliko je poznato, oni se dobro osjećaju, živi su i zdravi, a ni dlaka im nije pala s glave u svom tom “mučeništvu”, dok su oni koji su upozoravali na njihove pogreške, ili mrtvi ili žestoko kažnjeni.

Citirat ćemo za kraj fra Danka Perutinu koji je predvodio misu za pobijene franjevce i žrtve zloglasnog režima u Mostaru. “Zavjet šutnje je na snazi jer su sinovi zločinaca i dalje živi, neki su čak na vodećim funkcijama.”

Hoće li se Hercegovina, odnosno hrvatski narod u BiH ikad osloboditi tog zavjeta šutnje, tih zločinaca i njihovih nasljednika, dobro je pitanje. Nažalost, zasad nema naznaka promjenama, odnosno dok god bogatstvo ide ispred Boga, a u više slučajeva u Hercegovini tako se postupalo u svim profesijama koje mogu utjecati na društvo, u zemlji Humskoj, kako napisa blagopokojni fra Vendelin Karačić, nema mirna plova…

Otpor.media

Otvaraju se milijunske prilike za tvrtke iz Gruda i Širokog Brijega

Grude.com - klik u svijet — Tue, 15 Feb 2022 17:00:00 GMT

...koje će se prolaskom novog, moglo bi se reći i međunarodno značajnog prometnog koridora, naći u prilici dodatno unaprijediti svoje ionako nadaleko poznato poduzetničko okruženje, piše Večernji list BiH.

Osim bržeg prijevoza ljudi, nova će cesta, zbog činjenice da će se spajati s jedne strane s koridorom Vc koji ide dolinom Neretve, a s druge s autocestom koja prolazi kroz Hrvatsku, značiti i otvaranje novih perspektiva domaćim gospodarstvenicima u Hercegovini, a napose onima iz Širokog Brijega i Gruda koji su uvelike izvozno orijentirani.

Brojke na terenu

Gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević ističe kako svaka prometnica koja se gradi ima svoj značaj, a u ovom konkretnom slučaju brza prometnica spajat će dvije autoceste te će navedeni projekt imati značaj za cijeli prostor zapadne Hercegovine, ali i šire. Ona će dijelom omogućiti obilaženje tranzita, a kako ističe Kraljević, buduća brza cesta od Mostara do granice s RH omogućit će brzi priključak na autoceste - i na jednu i na drugu. Odnosno na koridor Vc s jedne, a autocestu koja prolazi Republikom Hrvatskom s druge strane.

- Sigurno će se raditi o prometnici velikoga značaja - naglasio je gradonačelnik Kraljević.

Načelnik općine Grude Ljubo Grizelj potvrdio je za Večernji list kako se dio buduće brze ceste koja će prolaziti kroz prostor ove općine realizira u dužini oko 20 kilometara, a što je polovina dionice Polog -granica s RH.

Na području općine Grude nalazi se i GP Gorica - Vinjani Donji koji je jedan od najfrekventnijih graničnih prijelaza južno od Gradiške kada je u pitanju broj putnika, osobnih automobila, kao i broj teretnih kamiona.

Grizelj je iznio podatke kako oko milijun putnika, a na temelju referentne 2019., prijeđe preko ovoga prijelaza u jednom smjeru, a tu je i oko 70 tisuća kamiona u oba smjera, odnosno 35 tisuća u jednom smjeru. Sve su to brojke koje dovoljno govore o važnosti navedenog graničnog prijelaza, ali i prilično ilustrativno govore o važnosti buduće brze ceste za promet ljudi i roba. Grizelj ističe kako je Općina Grude životno zainteresirana da se realizira projekt brze ceste kako bi se najprije olakšao život mjesnog stanovništva, ali i kako bi se zadržala konkurentska pozicija grudskoga gospodarstva.

Grizelj pritom podsjeća kako grudsko gospodarstvo sudjeluje u ukupnim rezultatima Federacije dvostruko iznad prosjeka. A posebno su, zaključuje, zainteresirani da se precizno definira spojna točka na samom graničnom prijelazu kako bi cesta nastavila od granice prema Zagvozdu na bazi tako utvrđene spojne točke. Drugim riječima, interes je da brza cesta Zagvozd - Imotski završi na prijelazu Vinjani.

O važnosti projekta za BiH i Hrvatsku govori i činjenica da je nedavno u posjetu gradovima i općinama u ZHŽ-u boravilo izaslanstvo Splitsko-dalmatinske županije predvođeno županom Blaženkom Bobanom.

Sastanak

Domaćin je bio načelnik općine Grude Ljubo Grizelj, a sastanku su nazočili zamjenici župana Stipe Čogelja i Ante Šošić, pročelnik Ureda župana Davor Pavić, zamjenik pročelnika Ureda župana Ivan Baćak, ravnatelj JU RERA S. D. Jozo Sarač, predsjednik Vlade ZHŽ-a Zdenko Ćosić, ministar prostornog uređenja i zaštite okoliša ZHŽ-a Miroslav Ramljak, gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević, gradonačelnik Ljubuškog Vedran Markotić, načelnik općine Posušje Ante Begić i direktor Razvojne agencije HERAG Rade Luburić. Na sastanku je posebice istaknut značaj projekta brze ceste za prostor zapadne Hercegovine, ali i ovoga dijela Hrvatske, piše Vecernji.ba.

Novi nadbiskup stigao u Međugorje, a RTV Herceg Bosne snima petrovce u Cimu

Grude.com - klik u svijet — Sun, 13 Feb 2022 11:29:00 GMT

RTV Herceg Bosne za koju su politički predstavnici Hrvata u BiH lobirali da im se uplaćuje marka putem računa za struju prenosi svetu misu petrovaca na uzurpiranom Cimu koji je oduvijek bio franjevački.

I ranije su pojedini novinari ove televizije otvoreno bili na strani petrovaca u borbi za župe koje su utemeljili i u kojima su (g)radili franjevci, međutim ovo već prevršava mjere dobrog ukusa. Da novi apostolski vizitator i nadbiskup Cavalli koji brine o jednom od najvećih mjesta molitva na svijetu nije dobrodošao na televiziju koja se spominjala i u kontekstu nacionalne kod Hrvata uistinu je žalosno.

Prvu svetu misu Alda Cavallija pak na svojim Facebook stranicama i na radijskoj postaji donosi Radio Mir Međugorje.

Josip Muselimović: I opominjući članak Željka Andrijanića potvrda da se gase posljednje lanterne

Grude.com - klik u svijet — Thu, 10 Feb 2022 23:23:00 GMT

Piše: Josip Muselimović - Odvjetnik, književnik, akademik

Brzinom munje vijest je obišla cijeli svijet. Iz sata u sat vijest je ponavljana u televizijskim i radijskim emisijama i programima.

Ne zbog toga što književni opus Ive Andrića ne zaslužuje najveće književno priznanje, nego pomalo – iz drugih razloga. Naime, Ivo Andrić potječe iz male i nemoćne zemlje, iz malog i nepoznatog bosanskog grada, a uza sve, čovjek je "zanimljive" diplomatske karijere. Kada književnik takva podrijetla i curriculuma pokori književni svijet, onda je to vijest – poput atomske bombe.

Na popisu onih koji su se nadali okititi najvećim priznanjem, bilo je književnika iz velikih država iza kojih su moćni politički, društveni i kulturni lobiji. To je činjenica koja se ne može zanemariti. Zapravo, ona je vrlo važna karika na putu do velikog, zvjezdanog trona.

Na Nobelovo prijestolje Ivo Andrić popeo se bez društvene potpore. Popeo se sam sa svojim romanima i pričama! Prijam kod predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, priča se, bio je kurtoazne naravi. Svjedoci govore da se najviše i najduže razgovaralo o vremenskoj prognozi i predstojećoj turističkoj sezoni. Istina, malo i o reumi, išijasu i drugim nevoljama koje znaju zahvatiti ljude treće dobi.

Razgovaralo se i o drugim stvarima koje se nisu doticale velikog kulturnog događaja i priznanja jugoslavenskoj kulturnoj sceni. Josip Broz Tito svoju suzdržanost pravdao je prijateljstvom s Miroslavom Krležom. Njegov prijatelj nije uspio u tom natjecanju. Ostao je bez Nobelove nagrade!

Sve se mora razumjeti!

Početak 1962. godine bilo je vrijeme najveće slave Ive Andrića. Stizali su pozivi sa svih strana. Iz zemlje i inozemstva. Jedan za drugim! Zvali su gradovi, sveučilišta, udruženja književnika.

Svatko.

Nekoliko mjeseci nakon dodjele Nobelove nagrade, Ivo Andrić bio je pozvan na otvorenje izložbe poznatog suvremenog likovnog umjetnika. Po zidovima beogradske galerije slike su bile poredane, uredno opremljene i savršeno osvijetljene.

Na ulazu u galeriju Andrić je bio svečano dočekan. Ravnatelj je uputio nekoliko riječi dobrodošlice. Mlada djevojka, iz poštovanja odjevena u ukrašenu bosansku odjeću, predala je buket cvijeća. Televizijske kamere i novinari, poput mušica za vrijeme vrelih ljetnih dana, trčkarali su lijevo i desno da zabilježe svaki trenutak i naprave što bolje snimke i fotografije.

Sa šeširom u ruci, nobelovac je išao od slike do slike. Skidao je i stavljao naočale. Primicao se i odmicao od postavljenih slika. Želio je što bolje vidjeti boje i poteze, motive i poruke. Nakon svega, prijateljima je, da nitko drugi ne bi mogao čuti, rekao:
"Od ovih mazarija i crni đavao glavu bi okrenuo. Na ovim platnima nema predjela. Nema likova. Nema ništa osim razbacanih i razmazanih boja. I boje su crne i teške."

Izložba mu se nije svidjela.

Tako nekako je i sa suvremenom poezijom. Nisam ja pozvan suditi, još manje ocjenjivati. Ipak… Postoje pjesmice koje je teško razumjeti, a još teže shvatiti što je pjesnik želio poručiti. Međutim, postoji druga poezija, ona koja se pamti, čita, recitira i koja odjekuje poput moćne artiljerije.

Davno sam pročitao i zapamtio kultnu pjesmu znamenitog bosanskohercegovačkog i hrvatskog pjesnika Mire Petrovića (1955.). Pjesma se zove "Moj stric Mijo" i počinje:

On, potiho, otvara vrata na kojim piše Skupština općine Ljubuški…

Eto, s tom samo jednom pjesmom pokorio je pjesnički svijet i za mlada života zagazio u čitanke, monografije i antologije. Pod tim svodovima ostat će za sva vremena.

Ne postoji profesija bez cehovskog jala i zavisti. Među pjesnicima možda i najviše. Nekada Vesna Parun, Dragutin Tadijanović, Tonko Maroević, Jevrem Brković, a danas živući Ivan Lovrenović, Miljenko Jergović, Veselko Koroman, Luko Paljetak, Avdo Sidran, književna pera prvoga reda, svatko na svoj način, s poštovanjem pišu i govore o Miri Petroviću, magu pjesničke riječi, uredniku i velegraditelju kulturne scene. Pišu i govore o čovjeku poetske uzvišenosti, ljudske poniznosti i franjevačke skromnosti.

Jednom prigodom, u prepunoj dvorani mostarskog Centra za kulturu, Avdo Sidran, veliki pjesnik, svoje obraćanje počeo je riječima:

- Hvala vam, dragi Mostarci. Hvala na ovolikom broju i ovakvoj posjećenosti. Posebno sam počašćen što mojoj poetskoj večeri prisustvuje pjesnik Miro Petrović.

Dvoranom se prolomio buran – baš buran pljesak.

S pjesnikovom suprugom Angelom ponosno sam osluškivao oduševljenje i pljesak mostarske publike. Pjesnik je, oborena pogleda i urođene mirnoće, ispratio ovacije sugrađana. Svoj mir nisu izdržavali uredno ispeglani matoševski brkovi. Samo su oni lagano podrhtavali i radovali se.

Gastarbajterstvo je usud ovih prostora.

U pjesmi "Iseljenik", polemični Antun Gustav Matoš (1873. – 1914.), vodeći hrvatski pjesnik, novelist, esejist i putopisac, prije stotinu godina, pjevao je o pogubnom društvenom trenutku. Jer, mlado i staro, učeno i neuko, kršteno i nekršteno, tražilo je svoj mir i sigurnost u drugim, dalekim zemljama. U potrazi za boljim životom i sigurnim prostorom, ljudi su odlazili do kuda su vlakovi vozili, brodovi plovili i zrakoplovi letjeli. Amerika, Novi Zeland i Australija postale su njihove nove, druge domovine.

Tako A. G. Matoš pjeva:

Na dalek evo krećem put,

Spram ružnih tuđih strana,

Od bola puca moj grud,

U srcu pišti rana:

Oj, zbogom, kućo,

Drago selo, zbogom,

Ja ostah samac,

Sam sa mojim Bogom.

Sa grunta moga tjera me dug,

Za lihvara zaplijeniše mi plug,

K'o slijepac hajde u novi svijet,

Da budem novo roblje,

I ne znam gdje ću i samac mrijet,

Jer tuđinski nas glođe pas,

A konop nam za vratom,

Dok zemlja naša ima samo groba.

No što će meni tuđi krov,

Sloboda tuđeg kraja.

Po narodu si svome sve,

Bez njega nitko

Slobodu traži gdje ti zbori mlijeko majke.

U vrijeme nastanka ovih stihova domovina Antuna Gustava Matoša nije imala samostalnost, politički, odgojni, gospodarski i duhovni okvir. Sve se može razumjeti!

Međutim, teško je razumjeti vrijeme s početka ovog stoljeća. Država kojoj je Svevišnji dao sve – tisuću kilometara plavog mora, tisuću kristalnih otoka, samostalnost i suverenitet, a opet ljudi odlaze. Odlaze u kolonama, s jasnom porukom – nikada više natrag.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, nigdje iskrene potpore. Iz najbližeg okruženja stižu poniženja – "prvo sapun pa onda parfem".

A Bosna, s njom i Hercegovina, zemlja je poniznih, radinih i čestitih ljudi, nobelovskih visina. U prošlom mjesecu putovao sam Livanjskim poljem, Lašvanskom dolinom i Popovim poljem.

Tuga!

Ni čovjeka na njivi, ni pastira za stadom.

Pustoš!

Od bola puca moj grud, u srcu pišti rana, pjeva A. G. Matoš.

U ponedjeljak, 31. siječnja, s Mladenom Bevandom, predsjednikom Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH, pošao sam u Skopaljsku Gračanicu. S uzoritim kardinalom Vinkom Puljićem pošli smo predstaviti veličanstvenu monografiju – "U srcu rajskog kraja".

Dva domaćina, dva svećenika i dva brata – Ilija i Tadija Ivoš, ljudi su blage naravi, tople bosanske duše i vesela osmijeha. Pri prvom susretu svakog čovjeka moraju oduševiti i osvojiti. Na putu smo zastali u Uskoplju i sreli se s Josipom Mlakićem, znamenitim književnikom, koji polako, a sigurno, korača prema visinama svog zemljaka Ive Andrića.

U nevezanom razgovoru začela se teška i bolna priča o odlascima. Tako Josip Mlakić pripovijeda:

"Prije pet godina moja kći iz Uskoplja pošla je na studij veterine u Zagreb. U godini njezine mature u Uskoplju je bilo više od stotinu učenika hrvatske nacionalnosti. Danas ih je samo petnaestak. Ništa bolje stanje nije u bošnjačkom i srpskom narodnom korpusu."

Bosanski lonac ključa.

Sve prazniji – ključa!

U petak, 4. siječnja uz jutarnju kavu čitam omiljeni Večernji list. Na petoj stranci vidim opominjući članak novinara Željka Andrijanića:

"Ljudi su umorni od prošlosti. U posljednjih 10 godina Bosna i Hercegovina oprostila se od pola milijuna ljudi. Puno vremena je uzalud potrošeno. Nade u bolje sutra sve je manje."

Nakon sarajevskih i neumskih propalih razgovora, u našoj zemlji gase se posljednje lanterne.

Piše: Josip Muselimović - Odvjetnik, književnik, akademik

Njemački biskupi kreću svojim putem! Pobuna sve veća! Je li novac u pozadini raskola? Kölnska nadbiskupija bogatija od Vatikana!

Grude.com - klik u svijet — Thu, 10 Feb 2022 17:12:00 GMT

Augsburški teolog, autor knjige i inicijator Youcata, Bernhard Meuser upozorava na drmatično stanje njemačke crkve, za kath.net, i žestoko je ustao protiv tamnošnjih biskupa.

Prema njegovom mišljenju, rimokatoličku biskupi u Njemačkoj uskoro i formano neće biti takvi, već će krenuti s "Njemačkom katoličkom crkvom".

Stoga je on poslao pismo 3000 biskupa diljem svijeta. “Činjenica da je papa Leo X. jednom odbacio teze Martina Luthera kao nebitne ‘redovničke prepirke’ možda je bila pogreška s najozbiljnijim posljedicama u crkvenoj povijesti. Točno 500 godina kasnije, Rimokatolička crkva ponovno je na točki da umanji i zanemari teološku raspravu u jednoj ne tako dalekoj zemlji kao njemački problem. Sljedeći raskol u kršćanstvu je pred vratima. I vratit će se iz Njemačke. Ovaj put zarazit će sve mjesne crkve duhom pobune i izdaje evanđelja ako univerzalna crkva sada ne potvrdi temelje jedne, svete, katoličke i apostolske vjere i iznova je ne predstavi vjernicima.”

Meuser tvrdi da su reagirali biskupi iz Amerike, Australije, Indije... - Važno je znati da Učiteljstvo Crkve nije samo u Rimu. Povjereno je zajedništvu biskupa. Ova zajednica je uznemirena – i to ne samo zbog naše male dobrovoljne inicijative.

Može li se pročitati što ste napisali biskupima?

Meuser: O da. Sve što trebate učiniti je otići na www.neueranfang.online , gdje ćete pronaći kampanju #Sedam pitanja. Tamo se također možete prijaviti za newsletter kako biste uvijek dobivali najnovije vijesti. Preporučio bih ga svima koji, poput nas, vide “zlostavljanje” u njemačkom sinodalnom putu. Srećom, sve više katolika počinje vidjeti svjetlo. A luda stvar je da nas puno evanđeoskih kršćana podržava u našem otporu. Podsjećaju nas na propast njihove vjerske zajednice kroz “samosekularizaciju” i mole nas: “Nemojte napraviti istu grešku!”

Dakle, vi ste grupa otpora?

Meuser: U međuvremenu jesmo. Pokretačka snaga njemačkog sinodalnog puta su funkcioneri i ljevičarski teolozi, a neki od sinodalista širom otvaraju usta, za koje se može sa sigurnošću pretpostaviti da nikada nisu vidjeli katekizam iznutra, a vjerojatno čak i bogomolju rijetko kada gledano iznutra. Nema ni duha ni snage i srušit će se poput kuće od karata kada se dim ugasi i pokroviteljstvo crkvenog poreza presuši. Deset godina nakon Pirove pobjede obići ćemo ruševine. Tada je vrijeme za obnovljenu crkvu onih koji u središte stavljaju Isusa – a to već čine sa spokojem i unutarnjom radošću. Naglašavam: Ovo se događa preko denominacijskih granica! Oni koji sada traže Isusa prepoznaju se kao učenici. Ja mislim da je nije tako teško prepoznati Božji rukopis u događajima. Bog ne griješi. A možda je ono što nam se trenutno čini katastrofalnim i zaprepašćujućim čudesan obrat milosti.

Međutim, postavlja se i pitanje je li novac u pozadini svega. Nadbiskupija u njemačkom gradu Kolnu još je 2015. objavila da raspolaže bogatstvom vrijednim oko 3,35 milijarde eura, što je čini bogatijom od Vatikana.

Papa Franjo još je tada pokušao staviti tamnošnju nadbiskupiju pod kontrolu, međutim u Kölnskoj nadbiskupiji tada su isticali svojdobrotvorni i pastoralni rad na kojeg se troši više od polovine bogatstva...
Kako god bilo iz svih kriza - ma koliko pohlepnih i diktatorski nastrojenih nadbiskupa, biskupa i nekih drugih lica na funkcijama bilo - Crkva će izići nesalomljiva i još jača jer Crkva nisu funkcije, Crkva je Krist, Crkva je narod Božji!

Grude.com

Profesori marksizma u Hercegovačkom slučaju

Grude.com - klik u svijet — Fri, 04 Feb 2022 00:12:00 GMT

Međutim, zapuhaše neki novi vjetrovi, profesori marksizma postadoše uglednici na visokim funkcijama piše hercegovački portal sa sjedištem u Širokom Brijegu Otpor.media.

Proteklih dana objavljen je tekst o razriješenju “Hercegovačkog slučaja”, a autor je, tko bi rekao, profesor marksizma koji je preobukao dres u vremenu demokratskih promjena inicijala M. B., ravnatelj Gimnazije u Širokom Brijegu.

I dočekao je svojih pet minuta da se opet vrati na marksizam pa da može protiv franjevaca. Neće puno, da se fratri s Briga ne uznemire, ali hoće do te mjere da slavodobitno ustvrdi da u Crnač dolaze petrovci (u narodu, popovi) i da u Hercegovini pušu neki novi vjetrovi.

Međutim, kao marksist nije puno učio o zakonima u Vatikanu s obzirom da je ustvrdio kako je: Papina odluka nepromjenjiva!

Podsjećanja radi, samo u ‘Hercegovačkom slučaju’ odluke su se tri puta mijenjale, do posljednjeg “Romanis Pontificibusa” kojeg se ne može pronaći u službenom glasilu “Acta Apostolicae Sedis” jer nije ni uvršten.

Promašio je novinar/ravnatelj, a najbolja titula mu je ta iz Jugoslavije da je marksist, a koji se u novini bavi raznim temama, “ceo fudbal” jer je niz primjera kroz stoljeća kako su se mijenjali vatikanski zakoni, dekreti, bule… na kraju krajeva, biskup u Hercegovini ima Zakonik kanonskog prava prema kojem može primijeniti novu odluku i imenovati, primjerice, franjevca u Crnču, vratiti fratre u sustav, ali očito ne postoji želja. Još ako marksisti podupiru da se franjevce Hercegovine još jednom ubije kao 1945., onda zasigurno ni od biskupa neće biti želje da im pomogne.

Ono što marksisti dobro znaju. Ovu situaciju iz Crkve prenijeti i na državu. Svjesni su oni da se njihovo vrijeme vraća. U Crkvi Hrvate se ništa nije pitalo, a Nijemce i Francuze se itekako pita, pogotovo sada kada ih nestaje mogu odlučivati što će, jer Hrvati su mali narod, može im se lako slomiti kičma, misle, a možda i vide… Hrvate se ništa neće pitati ni u političkoj situaciji, oko Izbornog zakona i budućnosti Hrvata u BiH. Sve je negdje već zapisano. Samo će spustiti glavu kada za to dođe vrijeme. Ako se nešto ne promijeni u glavama njihovih lidera… a marksisti znaju da se ništa neće promijeniti… jer hrvatstvo dobrog dijela onih koji se danas busaju u prsa je na razini marksista…

OTPOR.Media

Tuđman je želio kardinala u Grudama, Puljić je suosjećao s fratrima i ovim narodom

Grude.com - klik u svijet — Sun, 30 Jan 2022 09:13:00 GMT

Iako, nažalost, u župama u općini Grude nikad nije predvodio svetu misu, s ovim pukom duboko je suosjećao u svim vremenima. - Pozdravi mi fratre - govorio bi između ostalog vjernicima iz župe Grude koji bi mu dolazili i kazivali da su iz župe kojoj identitet dadoše fra Stanko, fra Bernard i fra Ante. Bio je svjestan patnje ovdašnjih fratara i ovog puka, ali i toga da su mu zbog hercegovačkih biskupa bile svezane ruke. Iako je nadbiskup, praktički, šef svim biskupima ni on nema neograničene ovlasti u biskupijama koje imaju svog upravitelja, a u više navrata pokušavao je hercegovačke biskupe motivirati da osluškuju bilo naroda, uspostave suradnju i krenu graditi Crkvu za dobrobit svih, hercegovački biskupi uglavnom ga nisu slušali, a njihovi kruti stavovi žalostili su ga u više navrata.

Zanimljiva je i priča o dr. Franji Tuđmanu koji je Nadbiskupiju planirao iz Sarajeva premjestiti u Grude. Iako antihrvatski čimbenik Ivo Komšić u novoj knjizi piše kako se to planiralo na silu, iz mržnje prema Sarajevu, činjenica je da je dr. Tuđman brinuo o kardinalu i svećenicima Sarajeva, a Grude kao glavni grad Herceg Bosne bile su logična opcija za ovaj čin. To se nije dogodilo, kardinal je ostao u Sarajevu, preživio razne napade, prijetnje, mržnju... i oprostio svima. Kardinale, odmori se, zaslužio si!

Grude.com

Fra Ante Vučković: A što ako su sjeme i zemlja još uvijek mudriji...

Grude.com - klik u svijet — Fri, 28 Jan 2022 09:26:00 GMT

Toga nema ni u čemu što mi ljudi stvaramo. Jedno računalo ne nosi u sebi sjeme budećega računala. Jedan bicikl nikada na svijet neće donijeti neki drugi bicikl. To što svaka jabuka i šljiva ima, nemaju naša tehnička čudesa.

Zaboravili smo svijet promatrati otvorenih očiju. To što nam je neprestano pred očima više ne vidimo. Što se češće divimo svojim tehničkim ostvarenjima to manje vidimo čudesnost Božjih stvorenja. Sve manje imamo izravnog iskustva sa sjemenom i zemljom, a sve češće s tehničkim proizvodima. Sve češće opažamo druge kako ne vide svijet oko sebe jer im je pogled zarobio zaslon u ruci. Došli smo do toga da više nemamo slika kojima bismo usporedili kraljevstvo Božje. Kad pogledao filmove i serije koji oblikuju naraštaj koji nas već pomalo zamjenjuje, opažamo kako su prepuni apokaliptičkih tonova, strahova od umjetne inteligencije i tehničkih rješenja iza kojih se kriju najprizemnije ljudske strasti kao što su moć i nasilje.

Kojim prispodobama govoriti takvom naraštaju? Je li došlo vrijeme da vježbamo post od zaslona i učimo ponovo blizinu jednih s drugima i zajedničku blizinu zemlji? Jesmo li već nepovratno zapustili sjeme i zemlju i prepustili ih tehnici i profitu? Prijeti li nam naš neshvatljivi nemar prema zemlji da posve izgubimo i odnos s Isusovim slikama o kraljevstvu Božjemu? Nije li Bogu bliža šetnja po polju s mladim naraštajem nego li liturgija na zaslonu i društvenim mrežama?

Možda nas post od hrane može naučiti i važnosti posta od zaslona, informacija i algoritama. A što ako se u sjemenu i zemlji još uvijek krije čudesna blizina kraljevstva Božjega? A što ako su sjeme i zemlja još uvijek mudriji od naših vlada, znanstvenika i influencera? Slutim da post krije više odgovora nego što stanu u jednu malu kolumnu o Riječi i postu.

Fra Ante Vučković/Bitno.net

DR. JURE BURIĆ: Prestanite već jednom plašiti narod!

Grude.com - klik u svijet — Fri, 21 Jan 2022 11:38:00 GMT

Piše: Dr Jure Burić

U toj silnoj želji vaših nakaradnih htijenja sami sebi “skačete u usta” Broj zaraženih vrtoglavo vam raste, a broj onih po bolnicama i na respiratorima pada?!

U čem je onda problem? Zarazit će se očito svi ili većina ljudi koji će onda steći imunitet, puno bolji od ovoga “umjetnog”- cjepivom. Smijete li to potvrditi ili i dalje mislite kako je samo i isključivo cjepivo jedini spas?!

Ukoliko je ovaj virus prirodni, a ja osobno sa dugogodišnjim liječničkim iskustvom od samo početka mislim da je “ljudskih ruku djelo”, onda bi zaštita nakon preboljevanja bolesti trebala biti bolja i sigurnija. Samo nemojte nam trvrditi kako su mutacije problem. Ako i jesu, onda se postavlja opravdano pitanje: pratite li vi vašim cjepivima mutacije ili jesu li one “općenito učinkovite”?

Volio bih da se o ovim problemima povede javna znanstvena rasprava. Ovako samo svojom nedoslijednošću dajete “vjetar u leđa” antivakserima i kojekakvim googlovcima koji misle da kada pročitaju nekolike rečenice medicinske literature da su diplomirali na medicinskom fakultetu, prenosi Fenix Maganzin.

Urazumite se već jednom vi koji sve ovo “slijepo” vodite. Postupiti i zdravorazumski i svom napaćenom narodu dajte malo optimizma, a ne da ga iz dana u dan samo “hranite” strahom, poručuje dr. Burić.

Zašto bi Papa vjerovao narodu čiji su ga biskupi prevarili u više navrata?

Grude.com - klik u svijet — Mon, 17 Jan 2022 14:19:00 GMT

Međutim, Papa Franjo danas mrtvo - hladno o Komšiću reče da je dobar čovjek, narazgovaraše se, razmijenili su i darove. A pisalo se proteklih dana kako će upravo Papa Franjo i njegova administracija kritizirati Željka Komšića.

A zašto bi Papa kritizirao Komšića? Zato što mu je to možda proteklih mjeseci rekao netko od vjerskih dužnosnika iz BiH. Naravno da ne, jer Papa očito više Hrvatima u BiH ne vjeruje.

Podsjećanja radi, vjerski dužnosnici u BiH, konkretno hercegovački biskupi u više navrata su prevarili pape.

Počelo je 60-ih godina prošlog stoljeća kad su Papi podmetnuli razgovor o raspodjeli župa kao dogovor, i stavili lažne potpise u ime naroda i franjevaca. Tada je na čelu biskupije bio Petar Čule. Papa je to odmah shvatio i nikad nije taj lažni dogovor Romanis Pontificibus uvrstio u službeno vatikansko glasilo Acta Apostolicae Sedis. Niti tadašnji sv. Pavao VI. niti ijedan Papa kasnije taj lažni dogovor nisu uvrstili u službene dokumente.

Kasnije se biskup Čule pokajao zbog svega, a to je posvjedočio blagopokojni fra Vendelin Karačić. „Da sam znao na što će ovo izać', nikad ne bih počeo. A da nitko ne ostane poražen, najbolje bi bilo da mi se dadnu Jablanica i Ploče, pa da svi odemo na Brig i da se izljubimo.“

- Tom ključnom izjavom biskupa Čule više smo se puta poslužili i fra Jozo i moja malenkost u razgovorima o hercegovačkom slučaju, kao i u barem jednom razgovoru - dobro se sjećam! - s biskupom Žanićem. Da je istinito ovo što sam napisao potvrđujem zakletvom i vlastoručnim potpisom, prizivajući za svjedoka presveto Trojstvo: Oca i Sina i Duha Svetoga. Tako je, tako mi Bog pomogao! - napisao je fra Vendelin Karačić.

Međutim, bilo je kasno.

Kasnije su se laži gomilale, prvo prema Međugorju gdje su prednjačili biskupi blagopokojni Žanić koji je od početnog podupiratelja djece iz Međugorja postao neprijatelj mjesta ukazanja Blažene Djevice Marije i današnji, živući Ratko Perić koji i danas piše knjige protiv Međugorja.

Situacija je eskalirala do te mjere da je Papa morao Međugorje oduzeti Hercegovini i staviti ga izravno pod Svetu Stolicu. U međuvremenu se pojavio i film "Od Fatime do Međugorja" koji izravno diskreditira hercegovačke biskupe.

Ovih dana govori se o tome kako je lažirana posljednja želja jednog fratra i sve to pod direktivom Ordinarijata u Mostaru.

I ako se zna da je većina problema, prevara Pape i Vatikana, krenula iz Hercegovine, a hrvatsko političko vodstvo u BiH je iz Hercegovine, onda je jasno da Papa ni vatikanska administracija neće olako povjerovati da je Komšić, koji je uistinu negativac kojeg biraju Bošnjaci, uistinu negativac.

Da nisu samo hercegovački biskupi problem potvrđuje i biskup Franjo Komarica koji je 9. siječnja na, zakon kaže neustavni, Dan Republike Srpske primio Orden Republike Srpske, dok je isto odlikovanje odbio muftija Edhem Čamdžić zbog svega što se radi i što se radilo Bošnjacima u Republici Srpskoj. Kasnije je Komarica, kako mu se bliži funkcionerski kraj, promijenio ploču pa postao protivnik Milorada Dodika, međutim lako je sada pričati kad su Hrvati već napustili ta tisućljetna ognjišta, a Komarica više nema nikakvu odgovornost.

Da zaključimo, Papu su prevarili i lagali njegovi prvi suradnici u Bosni i Hercegovini. Strah od Boga ovdje je, očito prevladan, a ako smo se kao narod doveli u tu poziciju, samo je pitanje kakva nas kazna čeka!

Ili se mijenjajmo, postanimo jedinstveni, pokajmo se za laži i nepravde kroz cijelo prošlo stoljeće do danas ili se pomirimo s tim da smo sami sebe sahranili.

Rukopis Gordane Iličić je cjelovita komparativna studija političkog sustava u BiH

Grude.com - klik u svijet — Sat, 15 Jan 2022 20:43:00 GMT

Bio sam korecenzent komparativne politološke studije dr. sc. Gordane Iličić “Politika u BiH. Normativni model teorije demokratske nestabilnosti”, u društvu uglednoga profesora politologije FPZ-a u Zagrebu Branka Caratana i mentora profesorice Iličić tijekom izrade njezine doktorske disertacije. Ne trebam ni objašnjavati: bio sam počašćen ovom ponudom. Jer, rukopis uvažene politologinje Iličić je cjelovita komparativna studija političkog sustava u BiH, u kojoj je predmet istraživanja konzistentno sagledan, te izložen kao jasna struktura u pet umreženih poglavlja na otprilike 300 stranica. K tomu, u ovoj studiji je demonstrirano i vrhunsko poznavanje domaće i svjetske literature koja se tiče teorija nacija i nacionalizma, te posebice upućenost u demokratske metode upravljanja razlikama u višenacionalnim zajednicama, inclusive u metode federalizma i konsocijacije, dok su preostale dvije metode iz ovog seta (tzv. hegemonistička kontrola i intervencija “treće strane”) s pravom zanemarene, jer su sve upitnije u vremenima kulturološkog senzibilizma i novog liberalizma.

Inovativni prijedlozi

Uostalom, u studiji izneseni nalazi i prijedlozi su i usporedivi i provjerljivi, kao što i zahtijevaju visoki metodološki standardi u svim društvenim znanostima, pa i u politologiji, u politološkim komparativnim studijama ovoga tipa. Drugim riječima, autorica Iličić se koristi i iskušanim metodama i odgovarajućom literaturom i odgovarajućim izvorima, navodeći i argumentaciju autora koji su skeptični prema upravljanju nacionalnim razlikama, ili prema konceptu multikulturalizma i interkulturalizma. Posve je druga stvar što se u BiH neće da znade ili uglavnom i ne zna za razliku između demokratskih metoda upravljanja razlikama i onih nedemokratskih, počev od genocida i nasilnog premještanja stanovništva do perfidne nasilne asimilacije i drugih.

Rukopis kolegice Iličić ima i inovativni karakter, posebice kad kritički propituje i teorije i prakse tzv. većinske demokracije i tzv. konsenzualnih demokracija, pa je zato nadmoćan onim studijama u BiH koje jednostrano veličaju modele tzv. većinske demokracije vs. modeli federalizacije i konsocijacije. I osobno sam čvrsto uvjeren da se do političke zajednice u višenacionalnoj zemlji kakva je BiH i ne može stići bez demokratskih metoda upravljanja razlikama, što podrazumijeva i doslovce njihovu primjenu u svakoj administrativnoj jedinici i u cijeloj BiH…

Imao sam potrebu, pak, uz ovu načelnu preporuku dodati i par zapažanja uz predgovor i sva četiri poglavlja koja slijede. Načelno kazano, autorica ove izvrsne studije dr. sc. Gordana Iličić je posvjedočila je i cjelinom i pojedinim dijelovima sjajnu stručnu i znanstvenu politološku izobrazbu te sposobnost komparacije upravo temeljem dobroga uvida u vrhunsku literaturu o nacijama i nacionalizmu.

No, najvažnije je što se tim putom i na tim temeljima pozabavila uspješno s demokratskim metodama upravljanja razlikama, posebice federalizmom i konsocijativnom demokracijom, čime se, implicitno, odredila i naspram nedemokratskih metoda eliminiranja razlikama u višenacionalnim zemljama kakva je i BiH. S krasnom ambicijom da se BiH usporedi, prvo, s onim višenacionalnim zemljama koje su upravo preko konsocijacijskih (i federalističkih) metoda upravljanja razlikama postale zrele demokracije, ili barem pripremljene za tzv. većinske demokracije, kakav je slučaj i Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Republike Austrije, pa potom i Švicarskom Konfederacijom (Konfederatio Helvetica), koja je upravo preko metoda suglasne demokracije (Konkordanz) od sebe napravila zemlju tzv. izvršnog federalizma (Vollzugsfoederalismus) i uzoritom zemljom u svakom pogledu.

Dragocjena su, naravno, i ukazivanja autorice Gordane Iličić na metode upravljanja razlikama u Kraljevini Belgiji, višenacionalnoj zemlji članici EU-a, kao i zemlji klasičnog “zamrznutog konflikta” kakva je Cipar, čiji je tzv. grčki dio članica EU-a. I ovdje se radi i o izravnom i o implicitnom odgovoru svima onima u BiH koji nakaradno tumače proces pristupanja EU tako što forsiraju notorne neistine kako preuzimanje acquisa podrazumijeva i centralizacije i unitarizacije. I na kraju, nije nevažno što je u ovoj studiji stručno problematizirana i tzv. etnička demokracija u Izraelu.

Sve su pobrojane predradnje u prvom poglavlju studije dr. sc. Gordane Iličić bile potrebne, dakle, kako bi se u iduća četiri poglavlja mogla pozabaviti eksplicitno BiH, smještajući s pravom i “case study” ove zemlje u kontekst totalno podijeljenih i nefunkcionalnih zemalja-država. U drugom dijelu studije, naslovljenom “Struktura društva i etnički rascjepi” znalački je, pak, ukazano na povijesne i političke kontekstualizacije, koje su i vodile užasnim međusobnim konfrontacijama u tzv. jugoslavenskim ratovima (1991. - 1995.). Oni su u BiH i definitivno od postojećih razlika u vjerozakonskom pogledu i proizveli “zakašnjele nacije”, nesposobne da se oforme u “nacije države”, ili da razumiju svoju sudbinu unutar višenacionalne međunarodno priznate i unutarnje još uvijek nepriznate zemlje. Za pohvaliti su i posebice odjeljci trećeg poglavlja s reinterpretacijama mirovne konferencije o Jugoslaviji u organizaciji bivše Europske zajednice (incl. 10 mišljenja Badinterova povjerenstva), pa potom i osvrti na mahom problematične intervencije tzv. međunarodne zajednice u BiH, počev od Cutilierovog plana pa do Washingtonskog sporazuma. Jednako se ozbiljno mogu vrednovati i dijelovi četvrtog poglavlja studije Gordane Iličić posvećeni posljedicama nesavršenoga i dijelom nedorečenoga Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.

”Mission Impossible”

U petom dijelu studije, profesorica komparativnih politika u međunarodnim odnosima, uvažena kolegica Gordana Iličić, pokazala je, pak, sposobnost sinteze, dotaknuvši vrlo stručno i par službenih postdaytonskih inicijativa za promjene Ustava BiH (Travanjski paket, Prudski sporazum, Butmirski proces). Ovo mogu posvjedočiti i kao član Stručne skupine za promjene Ustava FBiH koju je početkom 2013. formirala američka administracija da bi na kraju te godine i ta administracija odustala od bilo kakvih ustavnih promjena u BiH. Otuda je i “mrka kapa” za bilo kakve bitnije promjene ustavne materije u BiH. Stoga su skoro istovjetni i moji i skeptični nalazi profesorice Iličić glede ustavnih promjena u BiH: one su do daljnjega “mission impossible”...•

Večernji list

Lauc: Ovo više stvarno nema smisla

Grude.com - klik u svijet — Fri, 07 Jan 2022 08:26:00 GMT

Veliki sam pobornik cijepljenja, no ovo više stvarno nema smisla.

Nema nikakve sumnje da je cijepljenje starih i rizičnih značajno smanjilo smrtnost od COVID-19. Treća doza cjepiva također pomaže kod starijih i rizičnih, no priča tu staje.

“Obnavljanje cjepljenja” svakih nekoliko mjeseci nema nikakve imunološke logike. To onda nije cjepivo, već neki oblik lijeka koji održava visoku razinu određenih protutijela u cirkulaciji.

Kakve će biti posljedice takvog eksperimenta na imunitet protiv ovog virusa ne zna nitko i bilo koga prisiljavati na taj eksperiment je izvan pameti.

Prisiljavati djecu, mlade i one koji su preboljeli COVID-19 na taj tip trajne terapije protivi se temeljnim etičkim postavkama medicine, komentirao je znanstvenik Gordan Lauc na facebooku.

Poruka filma Don't Look Up: Našu civilizaciju će kapitalizam koštati glave

Grude.com - klik u svijet — Wed, 29 Dec 2021 08:49:00 GMT

Još kad tome dodate DiCaprija u ulozi seksi znanstvenika, otkačenu Meryl Streep kao američku predsjednicu (nešto kao Hillary Trump) i standardno sjajnog Marka Rylancea – čiji bi se lik komotno mogao zvati Elon Jobs – zabava je zajamčena.

Par vrlo jasnih poruka

A filmu bi svakako odgovarao i naslov Idiocracy 2: Final Showdown. Samo što se ovaj put idiokracija ne stavlja u budućnost udaljenu od nas par stoljeća, nego praktički u sadašnji trenutak. Ne treba vam puno da shvatite onu bazičnu poruku o nespremnosti naše civilizacije da se jedinstveno pozabavi s pogibeljnim problemom. Inspiraciju za ovakav zaključak autori (McKay i Sirota) očito su crpili iz svega onoga što nam se događa posljednjih godina, a osobito tijekom ove pandemije.

Narod je prikazan kao nespreman za shvaćanje ozbiljnosti situacije, mediji se bave samo temama koje upravo taj narod želi – a na društvenim mrežama dominiraju stupidni memovi i komentari mržnje. Na vrhu svega toga je nesposobna (američka, ali ne samo američka) administracija, čija je glavna preokupacija kako dobiti glasove na izborima.

Stoga i NASA (srećom, samo u ovom filmu) na svom čelu ima anesteziologinju, a znanstvenici do javnosti mogu doprijeti jedino ako su zgodni kao Leonardo DiCaprio. Administracija kreće u rješavanje krize isključivo iz PR-ovskih razloga, prave jedan posvemašnji domoljubni spektakl, a onda odustaju jer misle da su našli bolje rješenje.

Glavna poruka obara s nogu

A to "bolje rješenje" nas i vodi iznenađujućoj glavnoj poruci koja je gotovo pa marksistička – ovoj civilizaciji neće doći glave nesposobna američka administracija, komercijalni mediji, društvene mreže, neobrazovani narod, pa čak ni komet veličine Mount Everesta.

Neće nam, kao u Idiokraciji, glave doći ni činjenica da se idioti bolje razmnožavaju od intelektualaca.

Nama će, kažu autori, presuditi kapitalizam.

I definitivno nemaju u vidu samo neke hiperbogate beskrupulozne biznismene, koji mogu zapovijedati čak i američkoj predsjednici, nego cijelu onu kapitalističku logiku u kojoj je profit doslovce važniji od sudbine cijelog čovječanstva. Mene je osobno oborila s nogu spoznaja da se takva poruka, koju uopće nije teško uvidjeti, nalazi u jednom srednjestrujaškom i komercijalnom američkom filmu. Da su živi, Marx, Engels i Lenjin vjerojatno bi nakon gledanja pobjedonosno izjavili: "Nismo li vam to već rekli?"

Sudbina naroda i sudbina elite

A da je tomu tako, autori samo još više naglašavaju usporedbom sudbine običnih ljudi i društvene elite. Onim prvima na raspolaganju ostaje samo molitva za hrabro prihvaćanje sudbine. Jest da se može učiniti kako je ta scena molitve neki pokušaj autora da se dopadnu onoj američkoj religijskoj većini, ali je satira očita. Molitvu vodi mladić koji decidirano veli da mu se nije dopalo evangeličko kršćanstvo što vlada (i hara) Amerikom, nego je našao svoj put k Bogu. U molitvi mu se pridružuju i potpuni nevjernici, a satira postaje još očitija kad se uvidi kontrast s elitom koja se nikome ne moli jer je dovoljno bogata da plati sebi spas.

A tu elitu autori na kraju bespoštedno prikazuju kao gomilu gologuzih glupana s trbušinama te je konačna sudbina (također gologuze) američke predsjednice ujedno i presuda cijelom jednom sustavu.

Val filmskog antikapitalizma

Ovaj film zapravo nije izuzetak, nego očito imamo trend koji se u zadnje vrijeme sve više zahuktava. Pogledajte indijski Bijeli tigar, prepoznat ćete vrlo radikalnu poruku kako riješiti problem kapitalizma – toliko radikalnu da bi se i osnivači marksizma pomalo snebivali. Tu je svakako i superpopularna (i superkvalitetna) serija Squid Game, u kojoj na piku nisu samo neki izopačeni američki bogataši. Isto tako ćete i u fenomenalnoj animiranoj seriji Arcane lako prepoznati jaki antielitistički naboj i kritiku društva baziranog na žudnji za profitom.

Sad je taj trend došao i do obala Amerike, a nama ostaje vidjeti hoće li gledatelji na kraju sve to shvatiti kao puku zabavu.

Željko Porobija/Index.hr

'BUDIMO GOSPODINOVI! Preko našeg blagoslova, izgubljeni se mogu vratiti'

Grude.com - klik u svijet — Sat, 25 Dec 2021 23:44:00 GMT

Vjernici su svjesni da žive u nikad neizvjesnijim vremenima i da su pred njima brojni izazovi. U snažnoj propovijedi o tome je ovog Božića u crkvi Svete Kate u Grudama i u crkvi Svetog Jure u Dragićini govorio i fra Stanko Pavlović.

Propovijed grudskog župnika prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo.

Drago mi je da niste zaboravili sinoć na badnjak. A badnjaci su ono što su donijeli pastiri koji su bdjeli, koji su bili budni oko svojih stada, one noći kad se Isus rodio. I u štali je bilo naloženo malo vatre, da ugrije Isusa. Eto to je badnjak. I zato se badnjaci unose i zato se badnjaci lože. U onom vremenu velika većina Betlehemaca spavala je. U povijesti ovoga svijeta, u Božjoj povijesti, u našem životu, ima stvari koje su samo jednom i neponovljive više. I ne možemo ih nikada više dostići. Zato valja biti budan, zato valja paziti, zato valja paziti na glavne stvari svojega života, zato valja biti praktično vjeran i odan Gospodinu. Njima koji su prespavali onu noć u Betlehemu bilo je u tom trenutku komotno, ništa ih nije koštalo, ali jesu li bili sretni, je li im bilo dobro zato što je prošao mimo njih najvažniji događaj u povijesti, a to je Gospodinov dolazak na zemlju!?

Draga braćo i sestre, velika većina vjernika i danas spava! Mi živimo u nezgodnim i odgovornim vremenima. Ali se ne smijemo vladati kao oni koji daju ton ovome svijetu! Jer njihov ton nije Božji ton! Mi budimo vjerni onomu koji se rodio radi nas i svih naših! Unatoč prljavom svijetu vrijede i danas čestitost, poštenje i čistoća, na to nas Gospodin obvezuje! Bit će još luđih odluka i postupaka ovih velikih! Neka ih bude, ali mi se držimo Gospodina! S Njegovim rođenjem počelo se ostvarivati ono što je Gospodin za nas predodredio u svojoj božanskoj ljubavi.

Gospodin Bog nije nam mogao biti bliže nego rodivši se i postavši čovjekom za nas. U ovom ludom svijetu, mi budimo Gospodinovi! I onda kad smo Gospodinovi, onda smo na pravome mjestu, onda nema krivih koraka. Onda kad smo Gospodinovi, tek onda smo ispunjeni. Kad smo Gospodinovi, onda i uživamo pravu sreću u svom životu, i na ovome svijetu. Gluma i glumci, i takozvani moćnici, nisu na Gospodinovoj strani. Nisu sretnici. Nego su unesrećeni i unesrećuju druge. A mi, zahvalimo Gospodinu što je zapalio vatru milosti u našim srcima. I čuvajmo vatru te milosti i vatru tog blagoslova. Dakle, preko našeg blagoslova izgubljeni se mogu vratiti!

Isusovo rođenje nas ozbiljno opominje, nadahnjuje i podsjeća na to da imamo život vječni! Njegovo sveto rođenje je realnije nego što smo mi sami! Gospodin je veći nego što smo mi sami. Pa zato, imajmo duha Božjega, tim više što ga drugi nemaju.

U Americi, jedna bogata agentica nekretninama izgubila je veću sumu novca, a jedan beskućnik našao je 10 tisuća dolara, za običnog čovjeka veliki novac. Ovaj beskućnik bio je moralan i razlikovao je dobro od zla. Nije mu palo na pamet da zadrži taj novac koji bi mu jako dobro došao. Nego je otišao na policiju, predao novac, predstavio se. I trajalo je to dosta. I nakon godinu dana bogata agentica nekretninama susretne ga, sazna tko je on i rasplaka se. Podsjetila se na mlađu verziju sebe jer kao djevojka s djetetom i ona je bila beskućnica. Pri tom susretu, on nije ništa očekivao. Za njega je dobro djelo bila dovoljna nagrada. A ona mu je odlučila plaćati stan godinu dana. I u međuvremenu potaknula ga da se krene kao čovjek usavršavati i financirala mu školovanje. I on je upravo tim činom počeo ostvarivati svoje životne snove.

Draga braćo i sestre, ne moramo doživjeti dramu života. Ali ako nam se dogodi. Valja biti Gospodinov, valja biti moralan, valja biti vjeran, i Njemu i sebi! Gospodin i u nemogućim situacijama izvodi sve na dobro. Ova žena o kojoj govorim nije zaboravila u čemu se sve ona nalazila. A beskućnik da je bio sebičan i pohlepan ne bi doživio što mu je dragi Bog namjenio.

Zato draga braćo i sestre, velik je Gospodin što je došao k nama i rodio se za nas da mi ne budemo pustoš ovoga svijeta, nego da budemo prava Božja bića koja znaju živjeti, ljubiti, dijeliti... ljubav, čistoća, vjernost, poštenje... po tome nas Gospodin usrećuje, oplemenjuje, blagoslivlja! Snagu daju dobra djela!

Vjerujmo u Gospodina, ljubimo Gospodina, ustrajmo u Gospodinu. Neka nas ne zbuni ovaj prljavi svijet. Nema životne sreće i dubokog, istinskog zadovoljstva bez Gospodina. Evo to je ono što je Gospodin htio i što želi nama i od nas.

I samo još jedno: Bogu hvala što smo Gospodinovi i što u ovom vremenu i svijetu, u ovom životu, jesmo Njegovi! A tko je Njegov ne boji se ni sadašnjosti, ni sutrašnjosti, ne boji se ovoga života niti vječnoga života. Zato, ostanimo Gospodinovi, ljubimo Gospodina, vjerni budimo, nepokolebljivi budimo, čvrsti budimo, kao granit u ljubavi i vjernosti, u molitvi i žrtvi, u odanosti, i Nebu i svojima. I opet, kad smo malodušni, nemojmo zaboraviti, što je ljudima nemoguće - Bogu je moguće, Bogu je moguće i u našem, i u mom i u tvom životu! Neka nas milost Božja još više ojača, da budemo još gorljiviji s Njim i za Njega i s puno više ljubavi u svim našim obiteljima.

Amen.

Fra Stanko Pavlović - Na Božić 2021. godine

Fra Antina božićna priča: Fratre, ja ću biti uz tebe, nećeš umrijeti sam...

Grude.com - klik u svijet — Fri, 24 Dec 2021 16:43:00 GMT

Božića priča fra Ante Marića za Večernji list, u spomen na sve svećenike preminule u vremenu pandemije

Kao da je iza neke zavjese, iza nečeg tako složenog, teškog. Kao da si trebao skinuti neki veo sa svega. Sa zemlje, s neba, neki veo sa svakog lica.

A misliš da i nema razloga da bude tako. Sve se uspelo nekom standardu, nekoj razini, nečem što je samo po sebi razumljivo. Eto, i nakiti su tu, svjetlucaju cijeli kvartovi, ulice su dobile svoje božićne ukrase. Baš je Advent u gradu. Na svakom koraku.

Tuga kroči ispod svih tih svjetlećih ukrasa. Tuga je sjela na klupu pred jaslicama. Uvila se u svoj ogrtač, debeo i izdašan. Tupo gleda preda se.

S njim sam tolike Božiće proslavio…

Teku misli. Advent izmiče, stiže Badnjak. A njega nema. I ne samo njega, tolikih nema.

No, on je bio jedinstven. Ne samo zato što je bio fratar i ne samo zato što je bio svećenik već jednostavno zato što je bio jedinstven. On, da je bio i vozač autobusa, bio bi jedinstven, da je bio i pilot, bio bi jedinstven, da je bio pekar, rudar, političar, da je bio nogometaš, bio bi neponovljivo jedinstven. Što god da je bio, bio bi jedinstven.

Tako ti ispred očiju teče jedno davno vruće ljeto. Uzeo je trojicu studenata - bogoslova u svoju "volciku" i tek kad su krenuli, pitao je:

- Kamo želite?!

- Na more!

Zagalamili su.

- Može!

- Dubrovnik?!

Galame ona trojica. A on:

- Samo Dubrovnik i ništa više!

I cijeli je dan posvetio njima. Prešli su cijele stare zidine harne Raguze, obišli Stradunom sve znamenitosti i crkve, samostane i Male braće i Dominikanski. I s pjesmom se navečer vraćali u uzavrelu Hercegovinu. Te fotografije sačuvane do danas govore o njemu.

Svoju je prvu pripravu za prvu svetu pričest organizirao o Božiću. Snijeg, bijel i čaroban, i djeca u bjelini, nevina i tek zakoračila u život. Prva sveta ispovijed. Svi su se čudili, otkud prve svete pričesti u ta doba, pred Božić, na hladnoći, nečuveno. No, svi i dandanas pričaju o toj prvoj svetoj pričesti. Jedinstvenoj i neponovljivoj, baš kakav je bio i on, neponovljiv i jedinstven. Da je prva sveta pričest bila u uobičajeno vrijeme, tko bi je spominjao. Bila bi samo jedna od tolikih u nizu.

I pričao je o svom selu, o junacima svoga djetinjstva, o sirotim ženama, ljudima koji ništa nemaju. Ljudima koje nitko nije mogao uništiti baš zato što ništa osim sebe nisu imali. Njegov je Brko živio sam u svojoj kući koja je bila tek jedna puka prostorija. No, puna života. Puna vjere u život. Gojio je krme. I kad god dođe u zadrugu da kupi mekinje, vele da još nisu stigle. Pa tako danima. I kad Brko više ništa nije imao dati svom krmetu, dođe u zadrugu i pita:

- Imate li žvakaći?

- Imamo!

- Daj mi žaku!

- Čega žaku?!

- Žvakaći, rek'o si da imate!

- Imamo, ali što će ti tolike žvakaće?!

- Dat ću gudi da se zabavlja dok vam mekinje ne stignu!

Samo je jedan od događaja koje nam je pričao u našim čestim druženjima. Božići su bili posebno opričani, došašća, božićni običaji, Očići i Materice, sijanje pšenice. Na duhovnim vježbama, koje smo toliko puta zajedno činili, davao je tom vremenu posebni ton.

Uh, imaš li ono o franjevačkoj krunici. To mi se tako svidjelo.

Godine su ostavljale svoga traga, ali duha nisu ni malo umanjile. Duh je bio nedodirnut. Pa i onda kad je iz bolnice izlazio s teškim dijagnozama i kad su se tjelesne mogućnosti smanjivale. Gledao je oko sebe. Braća su samo umirala. Vjernici su samo umirali. Tako je sumorno smrt kročila životom. I onda ga je jednog dana zaboljelo. Završio je na COVID odjelu. Gledao je po ljudima koji se na krevetima bore za dah. Gledao je sestre i liječnike odjevene poput svemirskih bića. U skafanderima, s teškim uređajima za disanje na ustima. Završio je na respiratoru.

Glavom su mu prolazili toliki susreti s ljudima. Sve od one Bijele snježne nedjelje i prve svete pričesti do posljednje svete mise od prije neki dan. Glavom mu je prolazila priča o svećeniku njegovih godina, starcu, na COVID odjelu u Bergamu kako čita Bibliju umirućima držeći ih za ruke.

Bože, hoću li usamljen umrijeti?!

Nije mu misao ni prošla dušom, a k njegovu je krevetu kročila liječnica sva u zaštitnom odijelu, skafanderu s maskom na licu. Stajala mu je sučelice i gledala ga. Prepoznala. Molila je. I on je molio. Onda mu je prišla do uzglavlja i zagrlila ga. Šaptala mu je:

- Kolike si samo u svom svećeničkom životu ispratio u vječnost. Pun ljubavi i sućuti. Ja ću biti uz tebe. Nećeš umrijeti sam.

Sagnula se i zagrlila ga. Stopila je svoje disanje s njegovim. Svoje bilo s njegovim. Šaptala mu:

- Ti si ovo zaslužio. Stotinu puta zaslužio. Neću dopustiti da te u posljednjim trenucima života iznevjerimo.

A njemu je bilo nešto toplo oko srca. Kao da je sav teret spao s njegova tijela i njegove duše. Poletan kao ptica. Penje se laganim korakom ponad njihove kuće. Prešao je preko puta i opet okrenuo uzbrdo. Put njihove ograde. U ruci mu sjekira. Ona mala, očeva.

Valja badnjake usići!

Došao je među hrašće. Vjetar šumi čarobnu melodiju hrastovim suhim lišćem. Čuju se udari sjekire. Sva tri je usjekao. Silazi niz ogradu, opet prelazi put i, evo ga, ulazi u kuću. Sva je čeljad uz ognjište. I djed je tu koji je davno umro, i otac koji je nestao na Križnom putu, tu je majka koja je umrla u bolnici. Svi su tu. Da, zato su tu jer je on tek nejaki dječak. Čuje se miris sarme i kiselog kupusa. No, nitko se ne mrsi. Badnjak je strogi post i nemrs. Ostavio je badnjake pred pragom te se vratio po prvi. Unosi ga i radosno kliče:

- Faljen Isus i Marija!

- Uvike bio faljen!

- Čeljadi, na dobro van došla Badnja noć i sutrašnje porođenje Isusovo!

- I s tobom Bog dao zajedno!

Sav sretan što se nije pomeo, sjeda djedu u krilo, a on ga miluje. Zagrlio ga i ljubi u tjeme. Majka ih sve posipa pšenicom, a otac nazdravlja iz bukare. Poče tiha božićna pjesma, a vani pada gusti snijeg.

Sjeo je među njih. S osmijehom, sretan. Sve ih gleda. Ta dugo djeda nije vidio, ni oca. Ne zna ni gdje mu je grob, a evo ga sada tu na svojoj stolici u njihovoj kući na svom mjestu za obiteljskim stolom. Divota jedna. Majka krepka, hoda cijelo vrijeme od jednoga do drugoga i svakom nešto daje ili ga nečim nuka. Uvijek je takva. Želi svima ugoditi, a njoj kako bude.

Ulazi drugi i treći badnjak. Gore na njihovu ognjištu i pucketaju. Duše griju. Srce milinom ispunjaju. Sad će svi krenuti na polnoćku. Kući će samo majka ostati i čekati ih da se vrate gladni od cjelodnevnog posta i nemrsa.

Liječnica je dugo držala njegovu glavu u zagrljaju i milovala ga svojom rukom. Njegove su oči otvorene nekim veselim pogledom gledale put visina. Ustala je, stala kraj kreveta te počela moliti za pokoj njegove duše. Ispod najlona se vide suze na njezinu licu. Njezine su se naočale zamaglile.•

Što ako počne rat u BiH?

Grude.com - klik u svijet — Mon, 13 Dec 2021 21:48:00 GMT

Te rečenice posljednjih mjeseci slušamo u BiH. A kada god takve stvari slušamo nije dobro. Jer priča se o ratu. Koliko god se činilo kao "nemoguća misija", činjenica je da je Balkan 'bure baruta', sukobi su kao 'dobar dan', a Bosna i Hercegovina je polazište i svjetskih ratova, a kamoli lokalnih, područje s kojeg na ovaj ili onaj način sve počinje, nažalost, uglavnom negativno.

Iako iz ove perspektive lijepo zvuči kako nema tko ratovati. To je prvo koristio Alija Izetbegović kada je napad na hrvatsko selo Ravno nazvao ratom koji "nije naš rat", iako je bio, kao predsjednik Bosne i Hercegovine, i predsjednik Hrvata Ravnog koji su na području BiH. Podcijeniti rat u svim vremenima je pogubno jer divljaci koji žele prisvojiti tuđe ne spavaju nikada. Ni 90-ih godina Hrvati nisu osvajali ničije, branili su svoje, međutim životinje su se probudile u agresorima i odjednom se moralo ratovati, prvo protiv Srba, a kasnije protiv muslimana.

Međutim, pitanje iz naslova u BiH je, nažalost, realno. Jasno je da se između Srba i Bošnjaka, kao dva naroda koja su u stalnom konfliktu u BiH, vodi ozbiljna prepirka koja može rezultirati ratom. Ali, što će u tom slučaju Hrvati? Saveznici u Bosni i Hercegovini ne postoje, ne treba se zavaravati. Postoje oni koji žele što bolju poziciju za svoj narod. Srbe zanima srpski narod, Bošnjake muslimanski narod, a Hrvati su malobrojni, podijeljeni između sebe, proeuropski orijentirani, a mogli bi najgore nastradati u balkanskoj krčmi.

Samo da rata ne bude... ali, oči moraju biti širom otvorene.

Indexu, Klixu: Bakir Izetbegović je kao Slobodan Milošević nekad i zato BiH klizi prema ratu

Grude.com - klik u svijet — Sat, 11 Dec 2021 10:42:00 GMT

Iako Emir Suljagić, Klix, Index i slični žele nametnuti tezu da Milorad Dodik gura Bosnu i Hercegovinu u rat, stvar je itekako drukčija.

Naime, vodeća bošnjačka politika od rata na ovamo uvijek je imala podršku stranaca. Tako su, kroz izmjenu izvornog zakona, razvlašćivali Hrvate i Srbe u BiH. Pošto su Hrvati bili malobrojniji i nisu imali svoj entitet lakše je bilo dovesti do ovoga danas, a to je da Bošnjaci imaju dva člana Predsjedništva, a samo zahvaljujući trećem, Miloradu Dodiku, može se uložiti veto da Džaferović, stari udbaš i hostesa mudžahedinima i Komšić potpuno ne zgaze Hrvate u političkom smislu. Naravno, Dodik čuva sebe i svoj narod, a to ide na ruku Hrvatima koje više nema tko štititi u Predsjedništvu BiH.

Bakir Izetbegović danas se ponaša kao Slobodan Milošević prije raspada Jugoslavije. Želio je sve, želio je Veliku Srbiju, želio je rat. Jedini koji danas u BiH otvoreno spominje rat je Bakir Izetbegović, a želi i bošnjačku državu s potpunom dominacijom. Unatoč tome što ga i dio njegovih sunarodnjaka ne podržava i poziva ga da se dogovori s Hrvatima, da im ne bira člana Predsjedništva, da ne uzurpira ono što je Daytonom Srbima zajamčeno, on je odlučio ići svojim putem te otvoreno poručuje Hrvatima da nikad neće izabrati svog člana Predsjedništva BiH niti dobiti svoj entitet, a Srbima da će se Bošnjaci organizirati, ne navodeći zbog čega će se organizirati.

Situacija nije dobra, a ona priča kako nema tko ratovati... tu priču je Alija Izetbegović pričao i kad je rat počeo, a za napad na Hrvate je govorio kako "nije ovo naš rat"... a onda je doveo i mudžahedine jer je bio nemoćan protiv malobrojnijih Hrvata.

Grude.com

Gruđanin u kolumni prozvao one koji sada planiraju 'spašavati' svijet, a desetljećima su bili najveći zagađivači

Grude.com - klik u svijet — Thu, 09 Dec 2021 00:07:00 GMT

Piše: Kapetan i poduzetnik Andrija Šimić za Glas Istre

Rijetko tko nije vidio film Titanic, voljela ga je moja generacija, a vidim da je i dalje popularan. Svatko ima svoj trenutak po kojem će pamtiti film, nekima je to udar broda u santu leda, nekima je spašavanje s broda i sviranje gudačkog kvarteta melodije ''Bliže o Bože moj'', a većini je ljubavna priča koja se proteže kroz cijeli film. Scena koja je na mene ostavila najsnažniji utisak je trenutak nakon udara u santu leda, kada Thomas Andrews, čovjek koji je dizajnirao Titanic dolazi na most broda zajedno sa Kapetanom Smithom i Brucom Ismay, direktorom White Star Linea, i pokuša shvatiti što se događa. Smith pokazuje Andrewsu kolika je šteta na brodu, vide da je voda ušla u 5 vodonepropusnih odjeljaka. Kapetan Smith i Andrews se pogledaju u stravi, znajući da je sve gotovo, dok se Ismay dere i pita kada se može krenuti dalje sa putovanjem. Andrews mu kaže da nema dalje, da je nedvojbeno da će brod potonuti. Titanic ne može potonuti, dere se u panici Ismay. Titanic je napravljen od čelika, garantiram vam da može potonuti, i hoće, to je matematička činjenica, odgovara mu očajni Andrews.

Nevjerojatno je koliko je taj dijalog simboličan i danas aktualan.

Ismay je simbol kapitalizma, brže, više, jače, svake godine trebamo rasti da bi bili uspješni, uspjeh pod svaku cijenu, pojedinac je nevažan.

Kapetan Smith smo mi, ljudi koji provode odluke naših Ismayja, i svi krivimo Smitha za potonuće Titanica, ali ne zaboravimo da je Ismay naredio Smithu da obori rekord u brzini prelaska Atlantika. Imamo i Andrewsa, znanstvenika koji upozorava da stvari neće funkcionirati, jer on je napravio sve kalkulacije i one su katastrofične, ali njega nitko ne sluša. Za savjet ga pitaju samo u trenutku kada je sve prekasno.

U ovu našu priču na scenu dolazi i netko tko pola sata prije udara broda u santu leda upozorava da će se to dogoditi, govori svima gdje je santa, u nadi da će ga netko čuti. Taj netko u ovoj našoj priči dolazi iz Srbije.

Kod susjeda se ovaj tjedan događa nešto što je presudno ne samo za njihovo područje, nego za cijeli ekosustav. Događa se prvi pravi nacionalni ekološki ustanak. Ako uspiju u svom otporu, postoji ogromna mogućnost da spase cijeli planet.

Prije nego sam krenuo istraživati činjenice za ovaj tekst nazvao sam mog dragog prijatelja i jednog od najvećih novosadskih sinova i pitao ga da li u ovoj priči nešto smrdi. Rekao je: "Nemoj da te odvrati od srži priče trenutno prepucavanje vlasti i oporbe i neredi koji se događaju oko teme Rio Tinta, ovaj dio problema oko lokalnih ljudi i ekoloških problema je stvaran i opasan, piši, neka se zna istina".

Kompanija Rio Tinto (u prijevodu Crvena Rijeka, sarkastično, zar ne) otkupila je prava za rudarenje u Zapadnoj Srbiji.

Rudariti će litij, ili ''bijelo zlato'' kako tepaju ovom kemijskom elementu.

O Rio Tintu neću puno. To je druga najveća rudarska kompanija na svijetu, vlasnik je najvećeg rudnika zlata na svijetu. Otkad je jasno koliku važnost će imati litij u ljudskim životima, svoje interese su prebacili i na rudarenje litija.

Neisplativost recikliranja

Najveći pojedinačni dioničar Rio Tinta je Chinalco, kineska državna kompanija, a Kina je najveći proizvođač litijskih baterija na svijetu. Pametnom dovoljno, dosta o Rio Tintu, 'ajmo mi o litiju.

Litij je trenutno percipiran u svijetu kao novi spasitelj planeta Zemlje, superheroj, najveća zvijezda zelene obnovljive energije.

Da vas samo podsjetim, prije 150 godina isto su govorili za ugljen.

Kao što znate, litijum-ionske baterije se ugrađuju u električne automobile, koji bi trebali promijeniti nepovoljnu ekološku situaciju u svijetu, jer statistika kaže da automobili proizvode 60% ugljičnog dioksida u atmosferi.

Litij je najlakši metal koji se nalazi na našem planetu i nikada ga se ne može naći čistoga, uvijek se nalazi ukomponiran u neki mineral zajedno sa ostalim kemijskim elementima. I tu počinje malo mračnija priča o našem superheroju. Litij se rudari iz zemlje, princip je isti kao i za druge vrijedne metale. Ne dolazi u čistom obliku, već sa ostalim mineralima od kojeg treba biti očišćen. I eto problema.

Za izrudariti jednu tonu litija, stvoriti će se 70 tona neupotrebljive zemlje i također znatne količine radioaktivnog otpada. Uz gore navedeno, za stvoriti tonu litija treba potrošiti oko 2.000 tona vode. Rudarenjem se oslobađaju i ogromne količine ugljičnog dioksida i radioaktivnog materijala u atmosferu.

Sa jednom tonom litija moguće je proizvesti oko 100 baterija električnih automobila.

Elon Musk predviđa da će do 2028. godine svijet biti u mogućnosti proizvesti godišnje oko 30 milijuna električnih automobila. U brojkama bi to značilo da će rudarenje litija proizvesti godišnje 21 milijun tona neupotrebljive zemlje, 30.000 tona radioaktivnog otpada, te 600 milijuna tona zagađene vode.

Predviđeno je da će do 2050. godine na planetu Zemlji biti oko jedna milijarda električnih automobila. I u trenutku matematički shvatite da je ova situacija jednostavno neodrživa. Potreba za litijem će biti ogromna, rudarenja će biti sve intenzivnija, a rješenja za ekologiju djelomična jer baterije u prosjeku traju oko deset godina. Rreciklaža litija iz baterija je potpuno ekonomski neisplativa, jeftinije je rudariti. I tako se naš superheroj litij, budući spasitelj ljudskog roda, pretvara u silovatelja planeta Zemlje.

Električni automobili će definitivno pomoći bogatom dijelu stanovništva, bogati gradovi će biti bez smoga, i spasit će se puno života. U isto vrijeme u nekoj Boliviji, Čileu, Argentini ili Zimbabweu bit će uništen ekosustav, a dolinama će teći ''Crvene Rijeke''. Njima će bit još gore, jer kad se izrudari litij, kompanije će otići sa tog područja, a ostat će silovana zemlja, još siromašniji seljaci sa zagađenim rijekama i neobradivom zemljom. I vjerujte mi, neće si moći priuštiti novu Teslu da bi se vozili po selu, neće imati niti novaca, niti priključak za struju da pune auto. Krenut će sa svojim konjem ili magarcem prema rijeci, da se blago napoji, ali voda neće biti pitka.

Koliko god to neugodno bilo za javnost, jer u ovom trenutku se borimo s pandemijom, ljudi moraju znati važne činjenice, jer prema onome što nas čeka ako ne progledamo, pandemija je kap u moru.

Potrošnja ugljena i plina

Kada gledamo pojedinačno električni automobil, i onaj s unutarnjim sagorijevanjem, nema nikakve dvojbe da je električni bolji za okoliš. Ali kada zagrebemo malo više po površini, shvatimo da se baterije za te iste automobile ne rade od poljskog cvijeća ili od suza jednoroga, one se rade teškim rudarenjem, za koji smo davno ustanovili i svi se složili da uništava ekosustav na najmanje 300 godina. Moramo shvatiti da trenutno u svijetu samo 28% električne energije dolazi iz obnovljivih izvora, dok ostatak dolazi od ugljena i plina. Povećanje potrebe za električnom energijom će i povećati potrošnju ugljena i plina.

Kina, koja je najveći proizvođač ''zelene'' električne energije u svijetu, je ujedno i najveći potrošač ugljena, troši ga koliko i sve ostale zemlje u svijetu zajedno. Zeleno i zagađenje prate jedno drugo u stopu. Ako se električni automobil napaja električnom energijom koju je proizvela elektrana na ugljen, koliko je taj automobil uistinu zelen?!

U 2021. godini SAD je odobrio proračun od 550 milijardi dolara za razvoj obnovljivih izvora energije, tako da će to ubrzo postati najunosniji posao na svijetu. Već sada im netko mora reći da ovakav način ne funkcionira, da se ubrzano treba krenuti prema novim i zelenijim otkrićima, siguran sam da su već izmišljena, skrivena u nekoj ladici. Nevjerojatno je bitno da se krene u pravom smjeru, jer ako provjerite tko su najveći ulagači u obnovljivu energiju, otkrit ćete da je to ona ista ekipa koja je desetljećima zagađivala planet. Da li stvarno mislite da će ga krenuti spašavati? Pa nisu ljudi ovce. Pa ne može muškarac koji je prebio ženu, ali ju je nakon toga njihovim zajedničkim automobilom odveo na prvu pomoć, na kraju ispasti junak. Ne ide to tako stari, ne u ovoj priči…

Srbi su to ovih dana jasno dali do znanja.''NO PASARAN“

Fra Mario Knezović: Nema Božića, nema muška i ženska, a EU hoće da im vjerujemo VIDEO

Grude.com - klik u svijet — Wed, 08 Dec 2021 15:59:00 GMT

“Je li TEORIJA ZAVJERE i to što je čista istina da Europska komisija kaže da se ne upotrebljava riječ Božić?” pita se se poznati svećenik fra Mario Knezović u propovjedi u kojoj je govorio u okušaju da se “u imeme poltiočke korektostnozi u komuniciji u EU ne koristi riječ Božić nego samo ‘sretni praznici”, a ljudi ne zovu krsnim imjenom. Primjerice da se umjesto Ivan i Marija kaže Malika i Julio.

“Je li TEORIJA zavjere ili istina i to da kažu nema više muški ili ženski spol, nego nešto neutralno? Takvi koji nam daju sotonske preporuke hoće da vjerujemo da se brinu za naše zdravlje!

Dosta je više. Prikrivanju je došao kraj. Istina se razotkrije i onda kad se sva zemaljska mudrost i moć uplete u promoviranje laži”, kazao je fra Mario.

“Nikada nam nitko ne može niti će zabraniti naš najveći blagdan Bozić. Molimo zajedno protiv zla koje hoće da nas sve porobi. Bog je uz nas dragi vjernici, a hvala našem dragom fra M.Knezoviću i drugim dobrim svećenicima koji nisu napustili svoje stado”, pišu mu vjernici.

Europska komisija je pripremila pa povukla interne smjernice o uključivoj komunikaciji u kojoj se preporučuje korištenje rodno neutralnih termina i izbjegavanje spominjanja Božića ili izraza krsno ime nakon što je njihov sadržaj dospio u javnost i podigao dosta prašine.

Pripremi pa povukli smjernice

“Svrha moje inicijative za izradu smjernica kao internog dokumenta za komunikaciju osoblja Komisije u obavljanju njihova posla bila je postizanje važnog cilja: ilustrirati raznolikost europske kulture i pokazati uključivu prirodu Komisije prema svim slojevima društva i vjerskim uvjerenjima europskih građana.

Međutim, objavljena verzija smjernica ne odgovara svrsi. To nije zreo dokument i ne zadovoljava sve standarde kvalitete Europske komisije”, izjavila je povjerenica za jednakost Helena Dalli nakon što je sadržaj dokumenta otkrio talijanski list Il Giornale i nakon što se Helena Dalli javno osramotila.

Najsporniji savjet u tim smjernicama glasi da se u komunikaciji “izbjegava pretpostaviti da su svi kršćani”. “Ne slave svi kršćanske blagdane i svi kršćani ne slave te blagdane na iste datume”, kaže se u smjernicama i preporučuje da se izbjegavaju izrazi poput “božićno vrijeme može biti stresno” i umjesto toga da se kaže “blagdansko vrijeme može biti stresno”.

U smjernicama je naveden čitav niz primjera izraza koje treba izbjegavati i preporuke što koristiti umjesto toga.

“U našoj komunikaciji nikad ne treba pretpostaviti da su svi heteroseksualci, da se svi identificiraju sa spolom po rođenju”, kaže se u smjernicama. Stoga se preporučuje da se ne koristi izraz “dva spola”, da se govor ne započinje s “dame i gospode” i umjesto toga se preporučuje započeti s “dragi kolege”.

Preporučuje se da se u formularima koristi izrazi ime ili uobičajeno ime, umjesto krsno ime. Kada se pripovijeda neka priča preporučuje se da se ne koriste tipična imena iz jedne religije, nego da se primjerice umjesto Ivan i Marija kaže Malika i Julio.

Rekacija Vatikana

Na objavu do9kumenta iz Bruxellesa vatikanski državni tajnik, kardinal Pietro Parolin, reagirao je pitanjem znači li to “poništavanje kršćanskog identiteta naše Europe”.

“Naravno, znamo da Europa svoje postojanje i svoj identitet duguje brojnim doprinosima, ali svakako ne možemo zaboraviti da je jedan od njezinih glavnih doprinosa, ako ne i glavni, samo kršćanstvo”, izjavio je kardinal Parolin.

I Milanović ih ismijava

I hrvatski predsjednik Zoran Milanović komentirao je objavljene pa povučene smjernice o komunikaciji u institucijama EU-a, u kojima se spominje da bi trebalo izbjegavati spominjanje Božića te izbjegavati korištenje krsnih imena.

“ U Europskoj komisiji dijele smjernice kako bi se trebali zvati praznici. To sve dolazi iz iste prljave kuhinje. Ovi pametnjakovići iz Bruxellesa svu tradiciju koju ima Europa pokušavaju pretopiti u kulturu totalne različitosti, to je štetno. Europa ima svoju povijest, Božić u Europi je Božić. Što da se spominje, Oktobarska revolucija? Europa je kulturološki kršćanski kontinent. Temelji dobrog i lošeg u Europi su kršćanski”, pojasnio je.

“Božić je Božić i za ljude koji nisu vjernici kao ja, i za ljude koji su vjernici”, rekao je hrvatski predsjednik

Poslušajte propovijed koju je na Kočerinu izgovorio fra Mario Knezović.

Prof. dr. sc. Alemka Markotić PRIZNALA EKSPERIMENTIRANJE NA DJECI

Grude.com - klik u svijet — Thu, 25 Nov 2021 17:38:00 GMT

Ovih dana svjedoci smo nevjerojatne moći medija. U onome što objave, kako objave, što istaknu, a što namjerno prešute, vidljivo je kako je jako teško dobiti vjerodostojnu sliku onoga što se stvarno dogodilo. A još je vidljivija prljava namjera medija da se stvarni događaj protumači onako kako odgovara „naređenoj istini“ koju moraju prikazati.

PROSVJED PRETVOREN U NAPAD NA NOVINARA

Tako je npr. u svim glavnim medijima, veliki mirni prosvjed od subote 20. 11. 2021. u Zagrebu na kojem je sudjelovalo oko 80 000 građana protiv covid propusnica, za slobodu odluke čovjeka na cijepljenje ili ne (jer je i znanstveno dokazano kako i cijepljene osobe isto tako prenose virus), svedeno na vijest o napadu na novinara i na čovjeka koji se istom rukom počešao po stražnjici, a zatim po licu. Ove dvije slike izbačene u prvi plan preko medija su obojale cijeli ovaj dostojanstveni događaj u nešto primitivno, divljačko i vrijedno svake osude.

EMISIJA IZDVOJENO PRETVORENA U IZRUGIVANJE

Drugi primjer je način izvještavanja o izjavama koje su u ovotjednoj emisiji IZDVOJENO na Laudato TV izrekli oni koji su gostovali: prof. dr. sc. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević', Zagreb, i članica Nacionalnog stožera za borbu protiv COVID-19; prof. dr. sc. mons. Vladimir Dugalić, tajnik Komisije 'Iustitia et pax' HBK-a, i mr. sc. vlč. Robert Šreter, teolog; dr. sc. mons. Želimir Puljić, predsjednik HBK-a i zadarski nadbiskup; prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac s Katedre obiteljskog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu te Krešimir Planinić, odvjetnik.

Prof. dr. sc. Alemka Markotić između ostalog iznijela je šokantnu potvrdu da se ovim cjepivom zapravo eksperimentira na djeci. Evo njezine izjave koju zapravo niti jedan glavni medij u zemlji nije prenio, osim pojedinaca na društvenim mrežama:

"Kažu treba ispitati cjepivo. A na čijoj djeci ćemo ispitati (cjepivo)? Brojna cjepiva su rađena u zapadnim zemljama i ispitivana u siromašnim područjima Azije i Afrike, na sirotinjskoj djeci.

Na nečijoj djeci se to mora ispitati, da bi moje dijete bilo sigurno kad primi (cjepivo). Pa na čijoj ćemo?

Sad se ispituje i na europskoj, i na američkoj, i na drugoj djeci, a ne samo na afričkoj i azijskoj."

Ovdje je zapravo doneseno priznanje da se cjepiva ispituju na djeci i da se sada cjepiva osim na afričkoj, ispituju i na američkoj i europskoj i drugoj djeci. Iz čega proizlazi da ona i cijeli stožer sudjeluju u provođenju pokusa na nama i našoj djeci. To je protivno čl.23 Ustava RH , Zakonima, europskim konvencijama, svim etičkim normama.

Mediji su sve to prešutili podsmješljivo prenoseći samo izjavu mr. sc. vlč. Robert Šretera koji je vidio kako se metalna žlica priljepljuje trojici njegovih prijatelja nakon cijepljenja, tako da je opet cijela vijest o dotičnoj emisiji izgledala kao da su oni koji se protive obaveznom cijepljenju potpuni luđaci i teoretičari zavjera.

ZAKLJUČAK

Pojam „medij“ dolazi od riječi medium - dakle sredina. Sredina između događaja i primatelja. Na način kako mediji prikazuju današnju situaciju u zemlji i svijetu oko covid pandemije, vidljivo je da tu nema sredine, nego se isključivo ide na stranu podilaženja vladajućih. Dedukcijski ispada kako onda sigurno isto tako rade i u većini drugih izvještavanja.

Paula Tomić

U prilogu dio iz emisije IZDVOJENO u kojem dr. Alemka izgovara citirani tekst

Kome god Hrvatska na bilo koji način smeta, Hercegovina mu je omiljena meta!

Grude.com - klik u svijet — Sat, 20 Nov 2021 10:38:00 GMT

Piše: Frano Vukoja - Večernji list

... vatreni pobijedili Ruse i tako se izravno plasirali na Svjetsko prvenstvo 2022., zaorila se i pjesma “Moja Hercegovina”, jedna od uspješnica Mate Bulića koji je dugogodišnji prijatelj s izbornikom Zlatkom Dalićem. Ali ne lezi, vraže! Nekima je pjesma o kamenu, kršu, maslini, vinu, gangi i Neretvi, hitu koji se pjeva ne samo u Hercegovini, jako zaparala uši. Na Poljudu su Hercegovci zdušno pjevali i Mišinu “Poljubi zemlju” i Markovu “Lijepa li si” i hit Alena Nižetića “Dalmacijo, moja ružo procvala”, a Dalmatinci i Hrvati iz čitave Lijepe Naše i dijaspore s njima Matinu “Moja Hercegovina”. Na poljudskom stadionu bilo je mnoštvo navijača iz Hercegovine, po podacima o prodaji ulaznica, i više od polovine. Na graničnim prijelazima pitali su navijače vatrenih iz Hercegovine:

- Je li itko ostao u Hercegovini?

- Je baba Luca koja čuva dicu - odgovorio je jedan Ero s ovoga svijeta.

Prema nekim demografskim procjenama, u RH živi oko milijun Hrvata podrijetlom iz BiH (možda i milijun i 300 tisuća), ponajviše Hercegovaca. Brojni njihovi potomci smatraju se “fetivim” Hercegovcima. Novi predsjednik Matice hrvatske i najizvođeniji dramatičar Miro Gavran smatra se Hercegovcem iako je rođen u RH (Gornjoj Trnavi kod Nove Gradiške) jer mu je otac iz Posušja, a majka iz Ljubuškoga. A takvih je primjera na stotine tisuća. Hercegovina i Dalmacija, pa tako i čitava RH, vezani su kao pupčanom vrpcom. Brojni građani RH vuku podrijetlo iz Hercegovine, ali i iz Bosne, područja koja su stoljećima demografski hranila Lijepu Našu. Prodor Osmanlija u 15. stoljeću natjerao je katolike Huma i Zahumlja na bijeg u Dalmaciju. Dr. fra Robert Jolić ističe da prezimena Herceg, Hero, Herakovića ili Vlašić nedvojbeno upućuju na hercegovačko podrijetlo. Brojni su zbjegovi katolika tijekom stoljeća osmanske vlasti. Nenad Vekarić, istražujući podrijetlo peljeških rodova, zaključio je da, od njih 77 kod kojih postoji sačuvana predaja o starom podrijetlu, čak 60 posto upućuje na Bosnu i Hercegovinu. Slično je s dubrovačkim i splitskim područjem, dolinom Neretve, Hvarom, Visom… Ako je pokojni Bandić, bivši gradonačelnik Zagreba, bio Hercegovac, Tomašević, koji ga je naslijedio, je iz znane bosanske loze Tomaševića.

Vjerujemo da predsjedniku Milanoviću pjesma o Hercegovini na Poljudu nije zaparala uši jer su mu korijeni u Livnu i Rami, ali ni Zvoni Bobanu koji je podrijetlom iz Bobanove Drage kod Gruda. Iz sveg grla pjesmu o Hercegovini pjevao je kapetan Luka Modrić koji je igrao za mostarski Zrinjski. Onaj tko je bio zadužen za razglas pustio je pjesmu nakon što je Dalić pustio suzu radosnicu. Dok je Mostarac Bogdanović nedavno plakao od tuge nakon poraza hrvatske košarkaške reprezentacije protiv Njemačke. I plače hercegovački gorostas od 100 kila i 100 milijuna godišnje jer je izgubila njegova Hrvatska!

Pa se pitamo kako to da nikome ne smeta to što Hercegovci Hrvatskoj donose medalje, a smeta im njihova omiljena pjesma. Pa Borna Sosa, koji je asistirao ruskom reprezentativcu za autogol, odrastao je uz pjesmu “Moja Hercegovina” jer mu je ćaća iz Gruda. Lino Červar inzistirao je na tome da hrvatska rukometna reprezentacija prvi krug Europskog rukometnoga prvenstva 2018., održanog u Hrvatskoj, igra u Splitu zbog velikog broja Hercegovaca među kaubojima. Nikome nije smetalo to što su kauboji nakon osvojenog srebra na Europskom rukometnom prvenstvu pjevali: “Željko Musa, Željko Musa, zabio je zadnji gol!” Taj Musa je Ljubušak, a rodila ga je Širokobriježanka.

Hercegovci su odležali puno godina zatvora zbog pjevanja domoljubnih hrvatskih pjesama, a sad bi ih neki najradije zatvorili zbog pjevanja pjesme o maslinama i vinu. A s njima i ostale Hrvate koji znaju koliko su hercegovački Hrvati doprinijeli stvaranju hrvatske države, ali i BiH. Trebalo je goloruk stati pred 150 tenkova i oklopnjaka JNA u Pologu. Ljevičar Denis Kuljiš napisao je u svojoj knjizi da su, uz Tuđmana, za stvaranje hrvatske države najzaslužniji Šušak i fra Jozo Zovko. Naravno, uz branitelje čiji je simbol Blago Zadro, rođen u Ledincu između Širokog i Gruda. Možda su baš zato onima kojima Hrvatska na bilo koji način smeta, Hercegovci omiljena meta! Mogu govoriti i pisati što hoće, ali nitko im od Hrvata dobre volje neće vjerovati. Kad je jedan komesar nakon Drugog svjetskog rata držao predavanje u jednom hercegovačkom selu i pokušao nazočne uvjeriti da nema Boga, upitao ih je:

- Kako možete vjerovati u ono što ne vidite?

- Evo ja tebe vidim, a ništa ti ne virujem - uzvratio je jedan Ero s ovoga svijeta. •

Frano Vukoja - Večernji list

Kome smeta HERCEGOVINA na Poljudu? Oni su HRVATSKU učinili boljom. I oni su HERCEGOVCI

Grude.com - klik u svijet — Tue, 16 Nov 2021 00:13:00 GMT

Jednom nam je pokojni Fabijan Šovagović koji ima zeta Hercegovca, glumca Dragana Despota, kazao kako je svako uopćavanje daleko od logike i onkraj pameti. Ali neki „šoveni“ pravili su se pametnijima od legendarnog „Šove“. No proteklih godina tiho je na javnu scenu stupila nova paradigma o Hercegovcima, koja razbija spomenute stereotipe i animozitete.

Piše: Frano Vukoja / Večernji list

Inače, stereotip je u tiskarstvu metalna ploča odlivena u matrice, odnosno kopija tiskarskog sloga. U običnom razgovoru, pojam stereotip (po francuskoj riječi stereotype) označava nešto što je konvencionalno, formalizirano, vrlo pojednostavljeno mišljenje o nečemu bez racionalne podloge. Vrlo su opasni stereotipi o čitavim narodima i rasama, a oni koji ih šire nerado prihvaćaju činjenicu da u toj njihovoj raboti ima previše nacionalizma, čak i – fašizma. Žrtvama stereotipa često je humor na svoj račun jedan od obrambenih mehanizama.

Animozitet, prema rječnicima, znači neprijateljsko raspoloženje prema čemu ili nekomu, nesnošljivost, odbojnost, ogorčenost. Postoje animoziteti prema rasama, boji kože, narodima, religijama, svjetonazorima, političkim i drugim opredjeljenjima. A kako je danas sa stereotipom i animozitetom prema Hercegovcima? Gotovo da nitko u hrvatskom javnom prostoru nije pokazao ni trunke jala ili zluradosti kad je prije nekoliko godina Hercegovka Marija Pejčinović Burić izabrana na novu potpredsjednicu i ministricu vanjskih i europskih poslova Vlade RH. Svi se u Hrvatskoj vesele uspjesima Hercegovca Marina Čilića koji se vinuo u sam vrh svjetskog tenisa. Livnjak Mate Rimac svojim električnim vozilima vozi sve Hrvate u četvrtu industrijsku revoluciju. Kad su Karlovčani birali Ljubušaka Damira Mandića za svoga gradonačelnika, uopće im nije smetalo to što je Hercegovac. U Zagrebu je bilo sasvim normalno to da Milan Bandić, Ero s ovoga svijeta, bude doživotni gradonačelnik. Hrvatski televizijski kanali svakodnevno izvještavaju svoje gledatelje o tome koliko je Mostarac Bojan Bogdanović u Americi dao koševa, imao skokova i asistencija.

Puno je toga što još ide u prilog tvrdnji kako su stereotipi prema Hercegovcima gotovo stvar prošlosti. Postoji i mišljenje da je tomu doprinio i silazak s političke scene nekih ljudi koji su te stereotipe o Hercegovcima plasirali. Ranih 90-ih godina prošlog stoljeća u nekim politikantskim kuhinjama skuhana je neukusna popara koja je „smrdjela“ na vrlo opasni šovinizam, ksenofobiju. Krenula je politikantska hajka prema tom važnom dijelu hrvatskog nacionalnog korpusa, počela je antihercegovačka kampanja. Za mnoge u Hrvatskoj Hercegovci su bili primitivni konzervativci, ruralni desničari, zatucani i neuki ognjištari, grmalji, šverceri, bjeločarapaši s mobitelom u Mercedesu. Na najvišoj razini nisko se govorilo o navodnom hercegovačkom lobiju, pa i navodnoj hercegovačkoj mafiji, o tome kako su Hercegovci opljačkali Hrvatsku, kako ugodno žive na račun Hrvatske i slično.

Sve to znalo se koristiti i u predizbornim kampanjama. Govorilo se da su pojedinci dobivali i izbore na antihercegovačkoj kampanji. Stipe Mesić jednom je na televiziji kazao kako Hercegovce treba naučiti loviti ribu (a ne im je davati), a nedugo zatim Hercegovci su u Čapljini organizirali Svjetsko prvenstvo u ribolovu! No Mesić je na televiziji kazao i to kako on ne može imati ništa protiv Hercegovaca jer je otac njegova unuka Hercegovac. Krenuli su i neukusni, neprimjereni vicevi na račun Hercegovaca, a Gojko Šušak je uzvratio: „Nikada nećete moći mrziti Hercegovce onoliko koliko Hercegovci vole Hrvatsku!“ Znakovito je to da nijedan od brojnih stereotipa i predrasuda o Hercegovcima nije imao neko značajnije logično uporište.

Danas pak oni kod kojih predrasude o Hercegovcima još pomalo tinjaju često budu jednostavno zbunjeni „drugom stranom medalje”. Hercegovce se vezalo za bijele čarape, a crno na bijelo vide da su Hercegovci zapravo perjanice hrvatskog bijelog sporta – Čilić i Dodig. Još uvijek pomalo vjeruju u to da su svi Hercegovci zadrti desničari, a onda saznaju da je jedan „okorjeli“ ljevičar Predrag Matvejević – Mostarac. Slušaju na televiziji ljevičara Dragana Markovinu, a onda saznaju da je rođen u Mostaru. Još postoji pokoji otac koji sina uči kako su Hercegovci neuki primitivci, a onda mu nastavnik kaže da je otac hrvatske moderne književnosti A. B. Šimić, Hercegovac iz Drinovaca, koji se školovao u Širokom Brijegu, u kojem je 70-ih godina 19. stoljeća postojao studij filozofije i bogoslovije. Kad se počne govoriti o bardovima hrvatskog novinstva, neizostavan je Veselko Tenžera koji je rođen u Rami-Prozoru (škola u Uzdolu kod Rame nosi Tenžerino ime).

Hercegovce se vezalo uglavnom za HDZ, a dugo su Hercegovci Josip Leko, Ljubo Jurčić i Milan Bandić bili među vodećim ljudima u SDP-u. Neki su, unatoč svemu, poučavali djecu kako su Hercegovci tupasti, zatucani, neuki, a onda klinci na HTV-u gledaju kako hrvatski sveznadar Mirko Miočić u Milijunašu za džoker-nazovi pozove Ljubušaka Radoslava Dodiga, kralja kultne Kviskoteke. A djeca se ne daju dugo varati. Idemo dalje. Hrvatska košarkaška reprezentacija priprema se za kvalifikacije za Europsko prvenstvo, a značajnu ulogu imat će Hercegovci, uz Bogdanovića, Zubac, Bender i još poneki gorostas. Sjećamo se fantastičnog izdanja Širokobriježanina Planinića u kvalifikacijama za Olimpijadu. Navijači hrvatskih košarkaških klubova Hercegovce košarkaše doživljavaju kao svoje.

Među hrvatskim „kaubojima“ brojni su rukometaši iz Hercegovine. S tribina se često skandiralo Mirku Aliloviću, tako će se skandirati i nekim novim hercegovačkim klincima među „kaubojima“. U Hrvatskoj se nedovoljno zna da je mostarski Zrinjski (i bez svog bivšeg igrača Luke Modrića) jedan od najjačih klubova u BiH, da je NK Široki Brijeg bivši osvajač Kupa BiH, da je NK GOŠK iz Gabela ušao onomad u Premijer ligu BiH. Brojni Hercegovci igrali su i igraju u hrvatskim nogometnim klubovima, za očekivati je da će novi Hercegovci zakucati na vrata „vatrenih“ i naslijediti slavne Hercegovce s majicom „kockastih“. Sveučilište u Mostaru ima oko 16.000 studenta, od čega petinu čine studenti iz Hrvatske. Oni svakako kod svojih u Dalmaciji, Slavoniji i drugdje u Hrvatskoj doprinose novoj, ljepšoj slici Hercegovine.

U Mostar stižu i profesori sa sveučilišta u Hrvatskoj, koji su svoje kolege uvjerili kako su stereotipi o Hercegovcima bez ikakve racionalne osnove, a animozitet prema sunarodnjacima u Hercegovini jako štetan. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu znatan je postotak talentiranih studenata iz Hrvatske. Mnogi u Hrvatskoj Hercegovinu su doživljavali kao zemlju golog krša, a njome teku rijeke, pružaju se ravnice koje, zahvaljujući klimi, mogu davati i tri ljetine godišnje. Hercegovina ima 20-ak jezera, među kojima je i Buško jezero, jedno od najvećih umjetnih akumulacija u Europi, i Hutovo blato, jedno od najvećih zimovališta ptica u Europi.

Kad se jedan Zagrepčanin obišao gotovo čitavu Hercegovinu, upitao je: „Dobro, a gdje je taj kamenjar?“ Mnogi koji iz Hrvatske dođu na hercegovačke festivale, kao što su Mediteran Film Festival i West Herzegowina Fest u Širokom Brijegu te Mostarsko proljeće, Mostar Film Festival ili manifestaciju izbora osoba godine Večernjakov pečat u Mostaru, Hercegovinu dožive sasvim suprotno od onoga što se godinama namatalo. Isto je tako i na festivalu animiranog filma NAFF u Neumu, hercegovačkom gradiću na Jadranu, kao i kad Zagrepčani ili Splićani dođu na skijanje na skijalište Risovac u parku prirode Blidinje.

Međugorje je jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta na svijetu, pohode ga mnogi hodočasnici. Oni su u svojim sredinama svakako doprinijeli razbijanju stereotipa o Hercegovini. Isto je tako i s onima koji su posjetili kulturno-povijesnu jezgru Širokog Brijega. Franjevačka galerija u Širokom ima fundus od četiri tisuće slika najrecentnijih slikara. Humačka ploča koja se čuva u muzeju samostana na Humcu kod Ljubuškog spada među najstarije spomenike pismenosti u BiH, pisana je na hrvatskom jeziku starohrvatskom ćirilicom s pet slova glagoljice. Mostar nije samo Stari most, tu je Austro-Ugarska posijala europsko sjeme. Hrvati Mostara još su u 19. stoljeću imali svoje novine, tiskaru…

Mostarac Milivoj Uzelac jedan je od najistaknutijih hrvatskih slikara ekspresionista. Hercegovina je hrvatskoj umjetnosti dala niz značajnih slikara, grafičara, kipara, od Gabrijela Jurkića i Virgilija Nevjestića do Sofije Naletilić Penavuše i Mladena Galića te brojnih drugih, a Akademija likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu rađa nova imena u svijetu umjetnosti. Hercegovački Hrvati daju značajan doprinos ukupnoj hrvatskoj kulturi. U Mostaru postoji Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, u koje je učlanjen znatan broj uglednih pisaca koji djeluju u Hrvatskoj. U Mostaru djeluje i Hrvatsko narodno kazalište. Posljednjih godina u Mostaru se snimaju značajni hrvatski filmovi. Film „Obrana i zaštita“ Mostarca Bobe Jelčića, koji se snimao u Mostaru, u Puli je osvojio sedam Zlatnih arena! Prošle godine u Mostaru je snimljen film „Mrtve ribe plivaju na leđima“ u režiji Kristijana Milića, producent je Mostarac glumac Slaven Knezović, a u filmu glumi niz glumaca iz Hercegovine.

Katolička crkva u Hercegovini dala je veliki doprinos razvoju prosvjete i kulture, a hercegovački svećenici imali su zapažene uloge u političkom životu BiH, ali i šire. Mnogi u Hrvatskoj znaju za djelovanja Paškala Buconjića, Grge Martića, Nikole Mandića, Didaka Buntića, a sve više saznaju kolika je golema uloga Katoličke crkve u očuvanju hrvatstva u Hercegovini i čitavoj BiH. U hrvatskoj javnosti nedovoljno se vrednovala uloga fra Joze Zovka u priznanju Hrvatske.

Hercegovci su dali veliki doprinos u Domovinskom ratu, a Širokobriježanin Gojko Šušak bio je ratni ministar obrane. Blago Zadro, simbol Domovinskog rata, rođen je u Ledincu, selu između Gruda i Širokog Brijega, a krsni kum bio mu je Ilija Leko, otac Josipa Leke. Brojni su Hercegovci kao generali vodili hrvatske postrojbe u oslobodilačkim akcijama, među poginulim hrvatskim ratnicima značajan je postotak Hrvata iz Hercegovine.

Mnogi u Hrvatskoj znaju za bogate poduzetnike Hercegovce Dubravka Grgića, Cirila Zovka, Mirka Grbešića, Anđelka Leku, Milana Artukovića, Luku Rajića, Darinka Bagu, Borislava Škegru, Marinka Zadru i druge, ali manje znaju to da su neki od njih spašavali hrvatske tvrtke od propadanja. Dobro bi bilo da znaju i to da su kompanije Feal Širokobriježanina Joze Bogdana, Grafotisak Gruđanina Stipe Vranješa i Violeta Petra Ćorluke, također iz Gruda, ogledni primjeri europskog poslovanja. Takvi gospodarstvenici na tragu su nove hercegovačke paradigme. U svijetu postoje brojni Hercegovci koji su otišli trbuhom za kruhom i stvorili poslovna carstva, kao što su John Blažević, Steve Bubalo, Diego Miletić, Anton Kikaš…

Sveučilišna klinička bolnica u Mostaru je među najopremljenijim bolnicama u Europi, a trebala bi postati jedna od najkvalitetnijih u pružanju zdravstvenih ustanova u širem okruženju. U tome dr. Anti Kvesiću, ravnatelju bolnice, podršku daju brojni ugledni liječnici Hercegovci koji djeluju u Zagrebu, ali i drugi renomirani liječnici iz čitave Hrvatske. Ako je suditi i po tome da Mostarku Ornelu Višticu izaberu za najljepšu Hrvaticu, a Širokobriježanina Gorana Bogdana hrvatske dame biraju za jednog od najpoželjnijih muškaraca, može se zaključiti da su neracionalni stereotipi o Hercegovcima izgubili bitku s realnošću. No stereotipni vrag ne spava, uvijek će se naći netko tko će Hercegovce u glazbenom smislu vezati samo za gangu jer ne zna, ili ne želi znati, da je Hercegovka Blaženka Cigić Milić bila prvakinja Opere zagrebačkog HNK, da je Zagrebačkom filharmonijom rukovodio Mostarac Miljenko Puljić, da je Čapljinac Niko Pavlović vodio zagrebačko kazalište Komedija u vrijeme hit-mjuzikla i rock-opera ovog kazališta, da je Hercegovac Matko Raguž utemeljio zagrebački Teatar Exit, da su u Međugorju pred tisućama Hercegovaca pjevali Jose Carreras, Andrea Bocelli…

Mediji ipak čine svoje pa rijetko tko u Hrvatskoj ne zna pjevati onu „Kamen, krš i maslina…“ Mate Bulića ili „Hercegovinu u srcu“ Hercegovca Ranka Bobana. Rijetki u Hrvatskoj znaju da akademik Veselko Koroman, po najrecentnijim autoritetima književnosti jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, on je iz Ljubuškog koji se nalazi u dolini hrvatskih pjesnika, što se prostire od Tinova Imotskog, preko Šimićevih Drinovaca do Popova polja Anđelka Vuletića. Kad bi se u hrvatskoj kulturnoj javnosti više pisalo i govorilo o kulturnim projektima u Hercegovini te umjetnicima Hercegovcima, svakako bi slika Hercegovine bila puno ljepša. Lijep primjer bilo je izvođenje prve hrvatske opere u BiH „Diva Grabovčeva“ u Lisinskom.

Nadamo se da će kazališna publika u Hrvatskoj vidjeti pokoju predstavu mostarskog HNK. Nisu svi Hercegovci anđeli, naravno, ali ih se sve trpalo u isti vražji koš, sotoniziralo, stigmatiziralo. William Perry, američki ministar obrane u mandatu Billa Clintona, na pogrebu Gojka Šuška kazao je: „Ono što je Shakespeare rekao u jednoj svojoj drami o jednom velikom Rimljaninu, kažem danas za jednog velikog Hrvata: Otišao je čovjek kakvog više nećemo imati!“ Strani emisari koji su pohodili zemlje bivše Jugoslavije slagali su se oko toga da je Šušak bio najvjerodostojniji političar na tom prostoru, ali nitko iz toga nije „zaključio“ po „logici“ stereotipa kako su Hercegovci, eto, najveći džentlmeni.

Mnogi u Hrvatskoj sve više saznaju kako su hercegovački Hrvati demografski hranili Hrvatsku, da je znatan postotak Zagrepčana, Slavonaca i Dalmatinaca rođenjem ili podrijetlom iz Hercegovine, sve su više svjesni toga koliko je taj dio hrvatskog nacionalnog korpusa bitan kao zaleđe tanke „kifle“ na jugu Republike Hrvatske. Mnogi se uglednici hrvatskog života, iako nisu rođeni u Hercegovini, već „samo“ njihovi roditelji, ponose svojim podrijetlom. Poznati hrvatski dramski pisac Miro Gavran čiji su roditelji iz Hercegovine (otac iz Rastovače kod Posušja, majka iz Ljubuškog) napisao je roman „Nekoliko ptica i jedno nebo“, posvećen fra Didaku Buntiću, i tako povezao Hercegovinu i rodnu Slavoniju.

I u istočnom dijelu Hercegovine rođeni su neki velikani koji su dali veliki doprinos hrvatskoj kulturi, spomenimo samo Fadila Hadžića i Dušana Vukotića, jedinog hrvatskog oskarovca. Nedovoljno se znade i to da su upravo Hercegovci i njihove tvrtke vrlo bitne u plasmanu hrvatskih roba u BiH, gdje RH ostvaruje veliki suficit u robnoj razmjeni. Mnogi znaju da vlasti RH pomažu kulturne projekte Hrvata u BiH, neki im zbog toga zamjeraju, a ne znaju da RH puno više dobiva od vode iz Buškog jezera za HE Orlovac. Ima još puno sličnih primjera na relaciji Hrvatska – Hercegovina, kada bi se rasvijetlili na pravilan način, sve stereotipi o Hercegovini potpuno bi se razvodnili i nestali.

Ako blijede sjećanja, sjaje predrasude. Tako su mnogi zaboravili značaj hercegovačkih studenata u hrvatskom proljeću, znatan broj njih ležao je po zatvorima. Hercegovci u iseljeništvu bili su među najproganjanijima od komunističkih vlasti. Netko će zaključiti kako su upravo pripadnici tih vlasti i smislili stereotipe o Hercegovcima i posijali sjeme animoziteta. Ima mišljenja da taj animozitet ima klicu još od sukoba između A. B. Šimića i Miroslava Krleže. Hercegovac Šimić jednom je dobro „oprao“ i „potkačio“ Krležin književni uradak i tako se zamjerio nesuđenom nobelovcu. Umjesto Krleže Nobelovu nagradu dobio je Ivo Andrić, sva sreća da Andrić nije Hercegovac. U svojoj kolumni „Opet ti Hercegovci“ Večernjakov kolumnist Milan Ivkošić piše kako je jednom zgodom Miroslav Krleža u povodu nekog teksta upitao jednog svoga gosta: „Odakle je taj Tenžera?“ Upitani je odgovorio da je Tenžera iz Konjica (a Tenžera je zapravo iz Rame-Prozora, relativno blizu Konjica), na što je Krleža navodno kazao: „Opet ti Hercegovci!“ Tako je naslovljena i zajednička knjiga kolumni Milana Ivkošića i Zdenka Ćosića, trenutačno predsjednika Vlade Županije zapadnohercegovačke.

Stare ratne sjekire između ponajvećih hrvatskih književnika davno su zakopane, uvjereni smo da je tako i s onima koje su iskopane prije četvrt stoljeća, koje Hrvatima nisu išle ni na čast ni na nacionalni ponos. Mnogi u RH ne zavide svojim sunarodnjacima u Hercegovini i čitavoj BiH na njihovom političkom položaju, sve se više solidariziraju s njima.

U bivšoj državi zapadnohercegovačke općine bile su najnerazvijenije u nerazvijenoj BiH, sada spadaju među najrazvijenije u BiH. Nije vrag da su Hercegovci opljačkali Sarajevo i ostale dijelove Bosne – svi pokazatelji raspodjele novčanih sredstava govore suprotno. Hercegovina bi se trebala i dalje razvijati, ne samo zbog sebe već i zbog Hrvatske. Ona je za Hrvatsku važan most. Hrvati s obje strane granice povezani su sustavom spojenih posuda na više razina, od nacionalne i političke do gospodarske, kulturne, geostrateške… Netko je htio polupati lončiće, sreća da su, poput Hercegovaca, i lončići tvrđi od kamena.

Frano Vukoja / Večernji list

Foto: Vecernji.ba

Hoće li Uprava Filozofskog fakulteta u Mostaru uvesti burku?

Grude.com - klik u svijet — Sat, 13 Nov 2021 08:58:00 GMT

Upravo to se može isčitati iz njihovog pisma da studenti, a pogotovo studentice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru ne poštuju kodeks o odijevanju.

Kako je u Facebook objavi navela nepotpisana studentska predstavnica o odijevanju studenata razgovaralo se u srijedu na sjednici Znanstveno-nastavnog vijeća fakulteta. To je jedan od dva zaključka sjednice koja se, kako navodi predstavnica, tiču studenata. Obavijest o načinu oblačenja je, tvrdi ona, Upravi vrlo kritična.

Oni pak koji su često na Filozofskom fakultetu, sa studentima i studenticama predložili su Upravi da uvede burku jer teško je ustvrditi kako im drukčije ugoditi s obzirom da se studentice i studenti lijepo i pristojno oblače, a ako ima izuzetaka uvijek ih se može upozoriti, a ne bacati ljagu na kompletnu akademsku zajednicu.

Grude.com

'Crkva na kamenu' prenijela kolumnu u kojoj napada Crkvu da šuti

Grude.com - klik u svijet — Wed, 10 Nov 2021 08:40:00 GMT

Na početku, ono što je neshvatljivo je zašto glasilo napada svoju instituciju i zašto sama Crkva na kamenu ne progovori o totalitarizmu za koji smatra da je na snazi, nego prenosi komentare iz Hrvatske koji spadaju u domenu teorija zavjere, a neke je uistinu u današnje vrijeme ogavno slušati.

Tako u kolumni Razumove stoji da je pandemija unaprijed bila planirana i da iza svega stoje, a tko bi drugi, nego Bill i Melinda Gates. Međutim i ovo je novi pothvat jer konačno nije kriv sam Bill, nego i žena (koja je usput rečeno postala bivša) Melinda.

Kolumnistica Razum kaže i da prava opasnost nije u virusu nego u moćnicima ovoga svijeta, a tu su problem i šutljivi liječnici, ali i šutljivi crkveni ljudi, piše u kolumni koju prenosi Crkva na kamenu.

Cjepivo, iako se cijepio i sam Papa Franjo pa i mjesni biskup Petar Palić, kolumna koju prenosi Crkva na kamenu naziva eksperimentalnim i još koješta.

Da stvar bude zanimljivija Crkva na kamenu čak sebe na dnu potpisuje i kao izvor uz portal Narod.

I uistinu, da treba propitkivati treba, ali da ovakve budalaštine može prenijeti portal koji izdaje i vjerski časopis, uistinu je nevjerojatno.

Pored toliko pismenih, crkvenih ljudi u Hercegovini, Crkva na kamenu traži teoretičare zavjera iz Hrvatske s kojom, ako ćemo govoriti o mjerama mi u Hercegovini nemamo nikakve veze, da pričaju o pandemiji.

A možda je i lakše o tome nego o stvarnim problemima kojih je itekako u mjesnoj crkvi.

Je li Udba danas jača nego ikad? 'Ti su ljudi ugrađeni u stupove ovog društva'

Grude.com - klik u svijet — Sat, 30 Oct 2021 22:20:00 GMT

..., autor kultnih filmova i predstava “Balkanski špijun”, “Maratonci trče počasni krug”, “Ko to tamo peva” i drugih, na pitanje žive li i danas Ilije Čvorovići oko nas.

Premda “Balkanski špijun” – zapravo školska lekcija o paranoji, kolektivnoj svijesti koju kreiraju režimske vlasti – portretira ljude i pojave iz prošlog stoljeća na našim prostorima u vrijeme tzv. budnosti i opreznosti jer, prema čuvenoj krilatici, neprijatelj nikada ne spava, priča o prestravljenom malom čovjeku i njegovim progoniteljima iz represivnog aparata nije incident, tvrdi Kovačević. To je mnogo raširenija pojava, u mnogim segmentima, čak i danas.

Tako je i Zdravko Mustač (79), bivši čelnik jugoslavenske tajne službe, a u prvim godinama nakon proglašenja hrvatske neovisnosti i visoki dužnosnik hrvatskog obavještajnog sustava, oglasio predstavkom koju je iz zatvora u Glini, gdje služi doživotnu kaznu zbog ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića, uputio hrvatskim državnim institucijama. Na 300 stranica požalio se na nepravdu, bezakonje i još štošta, no nije propustio obračunati se ni sa sivom eminencijom hrvatskog sudstva Vladimirom Šeksom, nazivajući ga “udbaškim špiclom”, drugim riječima – špijunom.

I onda se ovih dana govori o tome kako je Europska Komisija naredila da se otvore arhivi UDBA-e i KOS-a da se sazna sva istina o tom vremenu... ako to i bude službena odluka, samo je pitanje vremena kada će visoki dužnosnici priču okrenuti u nešto drugo, primjerice rat, a netko će u pozadini skrivati i trajno uništavati dokumente nekdašnjih Udbaša.

Za mnoge, Udba je godinama pritajena neformalna mreža upućenih u tajne, s mnogim važnim vezama u zemlji i inozemstvu i financijski potpuno osigurana, koja zakulisno nadzire i usmjerava sve važne procese u državi. Uistinu, je li Udba u svoje vrijeme bila toliko moćna i jesu li njezini pipci obgrlili Hrvatsku I BiH čak i 30 godina nakon samostalnosti?

Ivan Zvonimir Čičak o Udbi kaže. – Cijeli život bio sam proganjani pas u svim režimima, a vlastodršci su samo mijenjali dresove – kaže na početku razgovora za Večernji list. Prvi susret s Udbom imao je kada mu je bilo 18 godina.

– Bio je Veliki petak ujutro 14. travnja 1966. kada sam prvi put uhićen. Ispitivali su me tri-četiri dana, navodno zbog veza s emigracijom. Jedan pjevač iz zbora u crkvi u Petrovoj tražio je od moga oca, koji je radio na aerodromu, da nekom pilotu preda neko pismo za Njemačku, što je on odbio. Naravno, tada su me pokušali vrbovati i tjerali da prijavljujem sve što je protiv ustavnog poretka. Budući da sam bio tako mlad, ujutro bi me odvezli i navečer vratili kući na spavanje. Nakon toga su tražili da se nađemo u nekoj birtiji i tada sam im rekao da ne znam ništa, da prestanu s tim, da me ili uhite ili ostave na miru i nikada više u životu nisam službeno razgovarao ni s kim iz Udbe – prisjeća se Čičak, dodajući da je puno godina kasnije u jednom intervjuu što ga je Nikola Štedul dao za Večernji list otkrio da se Udba naročito trudila oklevetati one koji nikada nisu pristali na suradnju.

Jedan od takvih bio je i Čičak, stoga mu je Udba disala za vratom desetljećima. Posebna meta bio im je u vrijeme Hrvatskog proljeća početkom 1970-ih.

– Uhićeno je nas 11, plus Bruno Bušić i cijela plejada studenata, a na sud me sproveo mladi djelatnik Udbe, kasnije šef osiguranja predsjednika Tuđmana, Mate Laušić. U vrijeme kada je bio šef osiguranja na Univerzijadi, zabranio mi je prodavanje kravata. U stopu su me pratili i 1980-ih, najviše zbog političkih aktivnosti, jer sam bio čas u Beogradu na suđenju disidentima, čas u Ljubljani, čas u Sarajevu. Moja ideja bila je povezati sve opozicijske snage u rušenje komunizma, ali onda se hajdemo u miru razići. Pitajte Kekića, on tvrdi da sam bio nemoguć za praćenje – kaže Čičak, pa se prisjeća kako je bježao agentima središtem Zagreba kroz prolaze između zgrada, dok je u Splitu jureći pred Udbom prošao kroz crveno i izazvao prometnu nesreću. Tih je godina, 1987., opet završio u zatvoru, na dva mjeseca.

– Bila je to priprema da me se ukloni prije demokratskih promjena, imam i dokaze za to, a dignuli su me, k’o fol, za utaju poreza. Postoji fotografija kako sam izgledao nakon 14-dnevnog štrajka glađu: kao kostur – sjeća se.

Potom priča kako postoje dva razdoblja moći Udbe, prije i poslije pada Aleksandra Rankovića, središnje figure jugoslavenskog obavještajnog i sigurnosnog aparata.

– Nakon njegova pada sredinom 1960-ih morali su posmicati masu tih ljudi, smanjiti aparat i malo se modernizirati, i to su doista i napravili. Bilo je to vrijeme kad su krenule neke liberalne ideje i tada je unutar Udbe nastao sukob, ali ne na nacionalnoj liniji, nego tih demodiranih kadrova i ovih novih – priča Čičak.

Kaže da su udbaši danas stari ljudi, s više od 70 godina života, već zahrđali. – Međutim, koristeći svoje znanje i tehnologiju, i danas imaju stanovite utjecaje kroz vlastite potomke, nasljednike i prijatelje koji sada vladaju – kaže Čičak, dodajući da je samo deset posto zaposlenika hrvatske Udbe uoči Domovinskog rata otišlo u mirovinu te da je manji broj prešao na hrvatsku stranu nastavljajući raditi svoj posao, ali s predznakom hrvatske države.

– Meni tu ništa nije sporno, to je napravila i Njemačka, gdje je pukovnik Gestapoa postao šef njemačke obavještajne službe dugi niz godina – domeće Čičak.

Lustracija, kako kaže, ide od vrha ili ne ide. - Ne treba ići samo prema suradnicima Udbe, nego prema onima koji su ih vrbovali, kao i prema onima koji su određivali političke smjernice, odnosno prema ljudima iz državnog aparata. No, kako se mogla ikada provesti lustracija kada su novu hrvatsku državu uspostavila tri pukovnika Udbe? Konkretno, Tuđman je bio u KOS-u, a Boljkovac i Manolić u Udbi i pritom je od 1948. do 1965. šef svih zatvora i logora u Hrvatskoj – podsjeća Čičak, kojeg žalosti što do dana današnjeg nitko nije objavio ni jednu temeljitu analizu što je bila Ozna i što je bila Udba.

I negdašnji kotačić u Udbinu mehanizmu, Željko Kekić, danas u demokratskoj Hrvatskoj također vidi krakove bivše tajne službe.

– Početak ovog rusvaja koji sada imamo u državi počiva upravo u vremenima tranzicije između stare i nove tajne službe 90-ih. Neki moji kolege, da ne kažem suradnici, izuzetno su se dobro umrežili u tom trenutku i dok smo mi bili na fronti do 1995., oni su savršeno odradili sve što treba odraditi u Zagrebu, u administraciji, u zakonodavstvu, u arhivima, u dokumentaciji i svemu i oni su praktički danas gospodari ove države – tvrdi Željko Kekić, dodajući kako mnoge od njih i danas gleda na javnoj, političkoj i društvenoj sceni.

– Da, s nekima sam i dobar, da budem iskren, on zna da ja znam, ali mi tu ne možemo ništa, takav je život, sustav je tako složen. Ako ih javno prozovem, sudski će me oderati, sto posto. To je mahom sada već neka druga generacija, od nas 850 udbaša pitanje je je li nas 400 živo. Ja sam zadnja generacija, a imam gotovo 60 godina. Međutim, tu vam se više ne radi o klasičnom špijuniranju, ti su ljudi ugrađeni u stupove ovog društva i ja ih vidim na pozicijama ministara, šefova velikih firmi, kao moćne privatnike u ovoj državi, to su ljudi svih mogućih zanimanja. Oni su tu i Hrvatska je na neki način njihova država, a ne država branitelja koji su se za nju borili – zaključio je Željko Kekić.

Žuta kuća u Makarskoj je više od kuće: Ona je spomenik jednom vremenu

Grude.com - klik u svijet — Wed, 27 Oct 2021 20:39:00 GMT

Legenda kaže da su upravo Hercegovci ustalili taj naziv Žuta kuća, kao mjesto susreta, jer se najlakše bilo pronaći pored tada još žute kuće, a upravo je i neslužbeni naziv Gradske plaže postao Žuta kuća.

Ovih dana priča se o tome da će ona otići u povijest.

Nezadovoljnika je mnogo. Jedni se šale kako se neće znati snaći u Makarskoj ako se sruši žuta kuća, drugi, ozbiljniji smatraju da je to rušenje uspomena, neki mole da se barem sačuva zid...

Čak se najavljuje i da će u Gradsku upravu slati i pisma kako bi na neki način žuta kuća ostala sačuvana.

Žuta kuća je spomenik jednom vremenu. Susretali su se tu prijatelji, poznanici, zemljaci, neznanci, pisale su se tu životne priče, ljubavne priče koje ostaju za sva vremena... iako joj je boja odavno izblijedila... Žuta kuća je više od kuće...

Grude.com

Nikad neizvjesnija zima u Europi

Grude.com - klik u svijet — Mon, 18 Oct 2021 10:20:00 GMT

Partneri EURACTIV-a diljem Europe analizirali su raspoloženje u glavnim gradovima bloka jer bi Europa mogla ući u tešku zimu za svoje stanovništvo siromašno energijom, koje mnogi vide kao prijelomnicu za vodeću politiku Europske komisije - Europski zeleni plan.

Jutarnji list piše da EU čeka zimu sa zebnjom: Od nereda strahuje Pariz, Rim želi spriječiti ekonomsko krvoproliće...

Je li sustav u bolnicama pacijente prepustio same sebi?

Grude.com - klik u svijet — Mon, 18 Oct 2021 09:34:00 GMT

Međutim, jučer je Klix objavio da ECMO aparat postoji na sarajevskom KCUS-u, UKC-u u Tuzli i SKB-u u Mostaru. S obzirom da se nitko nije javio iz spomenutih bolničkih centara nameće se zaključak da nema osposobljenih kadrova za rukovanje ovim aparatom. Također, kako vrijeme prolazi sve je više upitno kakav se kisik koristi u BiH i ima li u BiH dovoljno osposobljenih za rukovanje respiratorom.

Također, neki tvrde da se pacijente prerano stavlja na respirator, neke i pri punoj svijesti, a pojavljuju se i priče kako na Covid odjelima pacijenti imaju izuzetno lošu njegu, u odnosu na bolnice u Hrvatskoj. Također, ističe se i činjenica da neki bolnički centri u BiH mogu pacijenta priključiti na 15 litara kisika u minuti, dok u Hrvatskoj skoro sve bolnice mogu dati pacijentu i do 60 litara kisika u minuti i tako ih nastoje spasiti od respiratora.

Koliko god u ovom slučaju krivili bolnice, narod se mora zapitati kolika je njegova krivnja u svemu ovome. Godinama se šutjelo zbog sumnjivih nabavki i poslovanja u bolnicama, mito se davao liječnicima u svakoj prilici kako bi se "bolje pobrinuo za pacijenta", a da ne pričamo o tome da su u BiH na čelu svih bolnica liječnici, umjesto menadžera koji neće liječiti, ali će pospješiti poslovanje i osposobiti što više kadra. Da šefovi bolnica isprazne svoje džepove napunjene novcem od privatnog, farmaceutskog biznisa, koliko bi se samo liječnika i medicinskih sestara još moglo zaposliti.

Za kraj ćemo se osvrnuti na izjavu iz jednog intervjua Nikole Zebića jednog od vodećih urologa u klinici u Bayreuthu i jednog od najboljih u Njemačkoj, a koji je rodom iz Kostajnice kod Konjica koja najbolje oslikava stanje u ovoj zemlji.

- Problem na prostorima BiH i RH, gdje je mentalitet sličan, je taj što, kad jedan liječnik dođe na mjesto šefa, onda ima takav mentalni sklop da je to njegovo vlasništvo i ponaša se kao da je Bogom dan. Po mom mišljenju, mnogo bolje bi bilo da taj šef misli na odjel, kako ga razviti i kako će dosegnuti bolju razinu te kako će ostali liječnici ostati tu i biti zadovoljni. Jer ne možete zadržati nekoga ako on želi operirati i razvijati se, a da mu ne dopustite to raditi. Samo je pitanje vremena kada će otići ako ima imalo ambicija. A oni koji ništa ne traže, koji nemaju ambicija, bolje bi bilo da ne rade taj posao. Smatram kako su potrebni bolji međuljudski odnosi, važno je pružiti priliku mladima te, naravno, koliko je moguće, treba poboljšati opremu na odjelima i u klinikama. Važna je i financijska strana, koja je u Njemačkoj za liječnika dobra. Mladog čovjeka moguće je zadržati ako mu ponudite opremu kojom će raditi i financijske uvjete koji će ga zadovoljiti jer, ako mu ništa ne ponudite, on će samo tražiti priliku da ode.

Odlazi Papin izaslanik koji je u Hercegovinu doveo izvanjske biskupe da riješe hercegovački i međugorski slučaj

Grude.com - klik u svijet — Tue, 12 Oct 2021 11:49:00 GMT

Piše: Jozo Pavković/Večernji list

Papa Franjo umirovio ga je prije nešto više od mjesec dana. Navršio je 75 godina, a prekjučer je u Međugorju slavio i 50 godina svećenstva, svoju zlatnu misu. Ostavio je dubok trag u provođenju politike Svete Stolice u BiH. Ako kroz nadbiskupa Pezzuta personaliziramo odluke Vatikana, onda možemo reći da je pomladio Crkvu u BiH.

Imenovao je nekoliko novih biskupa. Tihom diplomacijom relaksirao je odnose unutar Katoličke crkve, osobito u Hercegovini. Uredio je pastoralno djelovanje u Međugorju. Legalizirao je hodočašća u toj župi i svojim čestim dolascima dao dignitet tamošnjim vjerskim događanjima, prije svega Mladifestu. Silno se trudio sagraditi mostove s drugim religijama i narodima. Činio je sve da zaživi Temeljni sporazum sa Svetom Stolicom.

Međutim, u državi kakva je BiH teško je očekivati da će se to skoro dogoditi. Svakako, to će biti jedan od težih zadataka koje ostavlja svome nasljedniku. Sveti je Otac preko svoga izaslanika Pezzuta dao pomoć u otvaranju centara socijalne animacije i igrališta za migrante u kampu Ušivak (Sarajevo) i kampu Sedra (Bihać).

Kao Papin izaslanik, Luigi Pezzuto svakako će se s ponosom sjećati kako je Svetom Ocu organizirao dolazak u Sarajevo. Uistinu je to bio nezaboravan posjet. Nikada ni prije, a ni poslije tog travnja 2015. Sarajevo nije bilo tako multietnično, multikulturalno i multireligijsko. Tada su Sarajlije i BiH uistinu svijetu pokazali svoju ljepšu stranu. I kako bi ljudi dobre volje i u državi i izvan nje, poput Svetog Oca i njegova izaslanika, ovu zemlju mogli učiniti normalnijom. Papi je to uspjelo u jednom danu.

S koliko je osjetljivosti i balansa za Pezzutova mandata Vatikan vukao poteze može se iščitati iz imenovanja biskupa. Primjerice, u Hercegovini su postavljena dva, a ni jedan nije s tog područja. Dapače, nisu ni iz Bosne, čak ni iz Hrvatske. U Međugorju je to bio pokojni Poljak mons. Henryk Hoser, a na čelo Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske (hercegovačke) biskupije imenovan je Janjevac s Kosova Petar Palić. Sveti je Otac znao da će biskupi sa strane lakše rješavati ta dva za Crkvu i narod osjetljiva “slučaja” - hercegovački i međugorski. Kompenzaciju za kadrovsko zaobilaženje Hercegovaca Vatikan je nadomjestio time što je za nasljednika Vinka Puljića u Vrhbosanskoj nadbiskupiji imenovao mons. Tomu Vukšića iz zapadne Hercegovine, a za kotorskog biskupa u Crnoj Gori mons. Ivana Štironju iz istočne Hercegovine.

Sveta Stolica priznala je BiH i s njom uspostavila diplomatske odnose 1992. godine. Prvi apostolski nuncij bio je nadbiskup, sada kardinal, Francesco Monterisi (1993. - 1998.). Njega je naslijedio nadbiskup Giuseppe Leanza (1999. - 2003.) te nadbiskup Santos Abril y Castelló (2003. - 2005.). Nadbiskup Alessandro D’Errico bio je od 2005. do 2012., a nakon njega nadbiskup Luigi Pezzuto. Do dolaska novog nuncija njegove će poslove obavljati otpravnik poslova mons. Amaury Medina Blanco (Venezuela).

Apostolski nunciji iz hrvatskoga naroda u službi Svete Stolice su nadbiskup Nikola Eterović na službi u Njemačkoj, nadbiskup Petar Rajič u Litvi, Estoniji i Latviji te nadbiskup Ante Jozić u Bjelorusiji. Apostolski nuncij bio je i nadbiskup Martin Vidović koji je svoju službu obavljao u Bjelorusiji od 2004. do 2011. Njima treba pridodati i mons. Josipa Uhača, hrvatskog svećenika u službi Svete Stolice, koji je 1998. imenovan kardinalom, ali je preminuo dan prije svečanoga konzistorija.

Prema normama međunarodnoga prava definiranima Bečkom konvencijom iz 1961., apostolski nuncij ima čin izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika s istim prerogativima kao i veleposlanici bilo koje druge zemlje. Njegova je zadaća da se svakodnevno učvršćuju i čine djelotvornijima veze jedinstva koje postoje između Apostolske Stolice i mjesnih crkava. I ne samo katoličkih. Ne miješajući se u njihove ingerencije, pomaže mjesnim biskupima i predlaže Svetoj Stolici imenovanja biskupa. Sveta Stolica ima diplomatske odnose s oko 180 država.

Uz to što je mons. Pezzuto službovao kao Papin izaslanik u BiH, bio je zadužen i za Crnu Goru. Prije toga bio je nuncij i u Tanzaniji, Monaku, Kongu, Gabonu, Salvadoru i Belizeu te još na službi u Gani, Paragvaju, Novoj Gvineji, Brazilu, Senegalu, Ruandi i Portugalu. U mirovinu se vraća u Squinzano na jugoistok Italije. I odatle će nastaviti promicati vrijednosti za koje se zalagao cijeli život, za mir i suživot u svijetu. Hrvati katolici u BiH uvijek će mu biti zahvalni za sve što je učinio u internacionaliziranju istine o njihovu položaju. Koliko su cijenili njegov rad, govori i činjenica da ga je Sveučilište u Mostaru proglasilo počasnim doktorom. Grazie, Eccellenza Pezzuto, grazie, amico Luigi!•

Piše: Jozo Pavković/Večernji list

KRISTOVI RATNICI, KRŠĆANI, SU PRVACI SVIJETA

Grude.com - klik u svijet — Sun, 10 Oct 2021 13:21:00 GMT

Muhammad Ali, rođen kao Cassius Marcellus Clay, postao je jedan od najvećih proroka Islama u prošlom stoljeću. Tim putem nastavio je i Anthony Joshua koji je 2017. nokautirao Vladimira Klička. Međutim, njemu je isprva zasmetalo što ga se provlači u tom kontekstu. "Ne želim objašnjavati te stvari, jer ne osjećam da to moram. Ako želim da budem u džamiji, katoličkoj crkvi ili običnoj crkvi, to je moja odluka. Odem u crkvu, ali nisam kršćanin i glupo je takvu usporedbu raditi", govorio je.

Međutim, u posljednje vrijeme došlo je vrijeme kršćana na boksačkom tronu.
Prije dva tjedna, usred Londona Ukrajinac Oleksandr Usyk uvjerljivo je pobijedio Anthonyija Joshuu i oduzeo mu titule po verzijama WBA, IBF, WBO i IBO.

Nakon toga dao je zapanjujuću izjavu. - Želim se zahvaliti Isusu Kristu, sve dolazi od njega - istaknuo je.

Tyson Fury noćas je savladao Deontaya Wildera i zadržao titulu WBC-ova prvaka u teškoj kategoriji. Imao je na glavi kapu "ISUS KRALJ DOLAZI". "Želim zahvaliti Gospodinu i spasitelju Isusu Kristu. Ja ga slavim, a on mi daje ove veličanstvene pobjede", kazao je Fury.

Iako će se mnogi zgroziti nad boksom i boksačima, činjenica je da je kod mnogih vjera mlaka! Primat dobivaju Jude i kukavice koji su se spremni odreći Krista i svoje vjere, stoga su ljudi poput Usyka i Furyija, kršćani, itekako potrebni čovječanstvu!

Grude.com

Poruka iz Gruda: OTETO PROKLETO! Dokumentiranu laž strovalimo u provaliju

Grude.com - klik u svijet — Thu, 07 Oct 2021 10:17:00 GMT

O fra Antinu mučeničkom životu i mučeničkom životu samih Gruda i drugih hercegovačkih župa govorio je fra Antin ministrant, urednik i novinar Željko Andrijanić, te predsjednik Hrvatke akademije znanosti i umjetnosti i predsjednik Napretka iz Mostara fra Andrija Nikić.

Andrijanić se u tekstu osvrnuo na veličinu fra Ante Šaravanje, ali i poslao poruku o Hercegovačkom slučaju zbog kojeg se Krist već pola stoljeća krvavim znojem znoji u Hercegovini.

Hvaljen Isus i Marija,
Dragi župljani od čitlučkog Dobrog Sela preko Međugorja, Čapljine, župa u Tomislavgradu i Ljubuškom pa sve do Gruda, cijela napaćena Hercegovino i svi koji nas gledate putem internet platformi, rodio se za Nebo, na blagdan Svetog Franje, naš fra Ante Šaravanja.
Izdvojit ću dva događaja kroz protekla tri mjeseca. Sjedim s fra Antom i s fra Stankom i fra Ante mi s osmijehom na licu kaže: Ja se smrti ne bojim, idem svom Gospodinu, a znam da ćeš mi između ostalima govor, a moji župljani me lijepo ispratiti. Onog jutra na blagdan Svetog Franje kad se rodio za Nebo, sanjao sam i fra Antu i fra Bernarda. Bez velikih detalja ću vam reći nakon bura i oluja, na kraju sna, sunce je zasjalo i fra Ante je našao svoj mir, a u istom trenutku završetka sna meni je fra Stanko javio da je fra Ante otišao svom Gospodinu.

Župljani, da se danas gleda vjernost Gospodinu, hrabrost u vjeri, srčanost u propovijedima, milost prema drugome, Fra Ante Šaravanja bi bio i blaženik i svetac. Podršku za te riječi imamo u Gospodinu, jer nama koji smo ga poznavali fra Ante će ostati i blaženik i svet čovjek, mučenik koji je 2000. poslušao glas Gospodnji i krenuo u mučeničke, franjevačke Grude. Krist je uzeo svoj teški križ 33. godine, fra Ante 2000. Mogao je fra Ante odustati jer je njegovo zdravlje već bilo načeto, mogao je i birati gdje će jer je izdaja i prodaja svog naroda među Hrvatima uvijek nagrađivana i judinim škudama i visokim funkcijama! A naš fra Ante niti je izdao niti je prodao niti je odustao, već je uzeo svoj križ i rekao: Gospodine neka bude volja tvoja. Idem gdje me ti vodiš. A On ga je doveo u Grude i osnažio da tolike godine poživi i promiče vjeru ne samo u Grudama nego i u cijeloj Hercegovini gdje se tražila njegova pomoć.

U zborniku Župe Grude objavljenom još u prošlom tisućljeću piše: Na inicijativu fra Ante Šaravanje 1984. godine kada je uputio pismo "Franjevačkim samostanima i župama u Hercegovini i hercegovačkim misijskim postajama u Europi da bi pomogli izgradnju kuće, svi su se velikodušno odazvali...“ Danas smo u uređenoj crkvi. Najljepšoj na svijetu kako mnogi kažu. Nađite u širem okruženju crkvu pred kojom se u posljednje vrijeme više novih bračnih parova fotografiralo. Imamo najljepši plato. Gledamo župnu kuću lijepu poput samostana. izgradiše nam crkvu naša četvoricu fratara, župnik fra Stanko, naš fra Bernard, naš fra Ante, ni fra Andriju ne zaboravljamo. A možda još važnije dadoše identitet ovoj mučeničkoj župi.

Život neumorno teče. Ne okrenemo se, a čini nam se da je sve već prošlo. Međutim, ostaju djela. Iza fra Ante ostaju graditeljski pothvati, propovijedi koje otvaraju vrata Raja onima koji će ih živjeti i poruke koje će nakon njegovog odlaska u Nebo postati još upečatljivije.

Župljani, govorim danas u vaše ime, ali sad ću malo govoriti i kao Željko Andrijanić, fra Antin ministrant, ne toliko zbog vas ovdje u crkvi jer vi ovo što ću reći dobro znate, nego zbog onih koji nas putem internet platformi gledaju i slušaju, a ne znaju zbog čega nam otimaju župu i zašto se mi borimo. Upravo mi je fra Ante u onom tamo prijelomnom vremenu rekao: Željko, izaberi neko zanimanje i progovori, a citirao mi je i jednog uglednika izvan naše župe koji mu je rekao: stvorite kritičnu masu za slučaj i medijski ga izložite. Slučajno ili je to bilo fra Antino čudo, poslovni put mi se spojio s tim uglednikom. Fra Ante hvala. Fra Špiro Andrijaniću, hvala tebi na ovom Gospodnjem, svetom oltaru. I reći ću riječi koje nekima nisu drage, ali ne mogu me prekinuti, kako reče dok je primao nagradu za Osobu godine Enis Bešlagić. A zašto vam njega spominjem. Prije 5 mjeseci razgovaram s njim i spominjem ugroženost hrvatskog naroda u BiH. Pričamo, i u jednom trenu dođemo na temu Hercegovačkog slučaja i on mi ovo reče: Brate, tko mene ugrožava u mom Tešnju ili tebe u tvojim Grudama? Sto posto ste Hrvati, a fratre, one koji su izgradili ovu zemlju, žele vame odatle otjerati. Ušutio sam. U mojim Grudama, u mojoj Hercegovini progone ih i odavde izgone takozvani moji, takozvani naši.

Mi danas pričamo da je svijet u nikad većim problemima još od II svjetskog rata. Spominje se kako su problemi počeli 2015., migrantskom krizom, izraženijim radikalizmom i slično. A nitko ne spominje jednu fotografiju iz te godine... spominjali su je naš fra Ante, naš fra Bernard i naš župnik fra Stanko. Sjetite se onog dječaka u Siriji, tijelo mu izranjeno, nema više snage, tijelo mu je izranjavano, na umoru je, posljednje riječi mu bijahu: SVE ĆU VAS REĆI BOGU. Što imamo od tada? Intenzivirane ratove, još radikaliziranije skupine, bolesti koje se stoljeće ovako nisu širile, nemire na svakom dijelu zemaljske kugle. Pričamo što se događa nakon smrti jednog djeteta i riječi: SVE ĆU VAS REĆI BOGU.

U jednoj Hercegovini, neki na pozicijama moći, u jednom ordinarijatu, unijeli su sjeme razdora u narod, slali pisma protiv franjevaca i Međugorja u svijet, na temelju dokumentirane laži prisvajali župe u koje su utkane franjevačke kosti... neka se takvi u svojoj duši zapitaju jesu li svjesni da je sada jedan od najboljih propovjednika u Hercegovini, čovjek koji je krenuo iz Dobrog Sela, a onda i iz župe Međugorje sijući ljubav i milosrđe, koji se zaredio 1975. kad je promovirana prevara RP, danas s Gospodinom i onim djetetom koje je reklo SVE ĆU VAS REĆI BOGU.

Dok se crkve u svijetu zatvaraju ova naša mučenička i druge mučeničke prepune su vjernika. I mi koji se bavimo javnim poslom, a još više vi u centrima moći koji možete promijeniti ovo stanje snosite odgovornost i bit ćete odgovorni ako Hercegovinu pretvorite u Njemačku gdje crkve zatvaraju i privatiziraju ili Švicarsku gdje bez raznih potvrda vjernike ne puštaju na misu ili Francusku gdje vjernike sablažnjavaju, a to ste mogli ovih dana vidjeti.

Jedina stvar na temelju koje vi takozvani naši nas progonite je dokumentirana laž iz vremena Jugoslavije koju ste ranije gurali uz podršku Hercegovini dalekih moćnika, a koji su danas pod raznim istragama. A dekret o Hercegovačkom slučaju mijenjao se nekoliko puta kroz prošlo stoljeće, a vi danas nas uvjeravate: Ne može se promijeniti!

Vi koji ste novi u tom centru moći, učite na pogreškama ovih nedavno smijenjenih. Ne promijenjenih, iako njima ljepše zvuči da su promijenjeni, nego smijenjeni. Nisu oni slomili zube na Grudama i drugim mučeničkim župama, kako neki vole reći, nego na Kristu. Krist kažnjava pohlepu i sujetu. Dok su oni kalkulirali s Bogom, ovaj narod je molio i vapio, uzdao se u Boga bez ikakvih kalkulacija, čuvao s ovim mučenicima ovu svetu vjeru. Novi ste! Pitajte prethodnike koliko su nemira osjećali kada bi im se samo spomenula crkva u mučeničkim župama. A zašto? Postoji izreka OTETO PROKLETO. I kada Krist dođe na zemlju ponovno, ta će izreka odjekivati jače od ičega. Otimati na temelju prevare i nametanja kadrova u župu u koju su utkane franjevačke kosti i izgovorene tolike nebu vapijuće molitve ne može završiti s blagoslovom.

Fra Vendelin Karačić prije rođenja u Nebo je napisao: KRIST SE U HERCEGOVINI VEĆ POLA STOLJEĆA ZNOJI KRVAVIM ZNOJEM. Puno je ovdje isplakano suza i izgovoreno u nebo vapijućih molitvi da bi Gospodin nijemo promatrao ovo što vi neki iz centara moći radite Hercegovini. Iako nas tlačite, ponižavate, gazite, da bismo zaustavili rat kojeg ste vi započeli, pružamo vam ruku pomirenja da ovu dokumentiranu laž strovalimo u provaliju prije nego što Krist koji se ovdje pola stoljeća znoji krvavim znojem sve nas ne potopi. Neka vam uvijek u primisli bude dječak koji je rekao: SVE ĆU VAS REĆI BOGU. Jer život prođe prije nego što se nadate, a sve te pozicije moći zbog vas, zbog nas, zbog kojih vas sada u nebesa dižu oni koje smatrate prijateljima, i one će proći.

Sveti Franjo Asiški koji je na svoj blagdan bio na Zemlji da povede fra Antu u nebo rekao je: Zapamtite, kad napustite ovu zemlju, sa sobom ne možete ponijeti ništa što ste dobili - samo ono što ste dali: puno srce, obogaćeno iskrenom službom, ljubavlju, žrtvom i hrabrošću.
To je fra Ante dao drugima i zato je nama župljanima s osmijehom od uha do uha ove godine govorio: Ja idem svom Gospodinu!
Bog se pobrinuo da sačuvamo snimku fra Antine propovijedi ove godine na Uskrs. Strepili smo tada zbog pandemije, a vjernici smo. Onda je on došao pred nas i protresao naše misli riječima: NE BOJTE SE! ISUS JE USKRSNUO. Postoji ta snimka i poslušajte je u kojoj god situaciji možete.

Sačuvali smo i snimku kada je za Veliki petak 2020. vapio za punom crkvom, a domalo svake nedjelje i svetkovine unatoč svemu bijaše puna, prepuna.
Fra Ante, prepuna je vjernika i danas tvoja Crkva kad se opraštamo od tebe. I Nebo plače i suosjeća s nama. Ali gore gdje s oka svaka suza nestaje, gdje si ti došao, sunčano je. Raduju ti se tvoji roditelji, tvoje sestre, časna sestra Veselka Veronika, sestra Marija, fra Bernard... brojna obitelj i prijatelji, fratri i ostali svećenici koji su te voljeli i poštivali.
Tvoj grudski puk kojeg si ispraćao kroz ove godine kušnji i patnje, a opet ponosa i radosti u Gospodinu i koji nije znao živjeti bez svog fra Ante opet je s tobom i zamislimo njihovu sreću kad su te vidjeli.

Sada si još jači, bez bolesti i bez progona, sada si sa svojim Kristom i sa zborom vjernika. Zagovaraj na nebu fratre naš, mučeniče naš da istina dobije glavnu riječ, a Hercegovina mir i svećenike nekad crkvene velikane poput fra Alojzija Mišića i fra Rufina Šilića, te poput naših iz Gruda rođenih za Nebo fra Gabre Grubišića, fra Tihomira Zupca čije tijelo pogubiše i skriše na Križnom putu, fra Andrije Šoljića, fra Ante Bašića, fra Bernarda Marića i tebe moj fra Ante. Peti franjevče čije tijelo počiva u mučeničkim Grudama, a šesti naš mučenik fra Tihomir je u našem srcu i duši.

Fra Ante, vjerujemo da ćemo se kada dođe naš čas radovati tvojim propovijedima na Nebu, naši preci i stari župljani iz Hercegovine već se raduju. A znamo da ćeš nadahnuti nekoga da ih čujemo opet i ovdje na zemlji.

Naš mučeniče rođen u Nebu na blagdan Svetog Franje moli za nas sa Uskrslim Kristom i zagovaraj za svoj puk.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine
I svjetlost vječna neka mu svijetli
Počivao u miru Božjem
Amen

Željko Andrijanić, župljanin župe Grude, zajedno sa župljanima

___________________________________________________________________

Predsjednik Hrvatke akademije znanosti i umjetnosti i predsjednik Napretka iz Mostara fra Andrija Nikić u svom govoru je istaknuo kako je fra Antu zaredio papa Pavao VI i kako je omiljeni franjevac i kada su mu fizičke snage bivale slabije, uz molitve za Narod, Crkvu i Provinciju ostavljao je svoju domoljubnu, kršćansku i franjevačku privrženost vjernomu katoličkom narodu.

Kad umre fratar, ožalošćeni postaju rodbina! Danas nas je u svetištu Svete Kate u Grudama okupio naš fra Ante Šaravanja kako bi zahvalni u vjeri zamolili Stvoritelja da mu oprosti grijehe i nagradi dobra djela. Na svetkovinu Svetog Franje Sestrica smrt je došla po fra Antu i preselila ga sa Zemlje u Nebo. Od sada Zemlja je stan njegovih tjelesnih ostataka, a Nebo novi dom vječnoga mira.

Napustio nas je i okupio u ovom Svetištu fratar koji je davnoga 22. kolovoza 1949. godine iz Dobrog Sela preko Tepčića krenuo na put. Redale su se njegove životne postaje: Čitluk, Split-Poljud, Humac, Sarajevo, Freiburg-Njemačka i Tomislavgrad (Duvno). Nakon poziva iz Rima uputio se u Vatikan na svećeničko ređenje papi Pavlu VI. To je onaj Papa koji je pobjednike Vjeronaučne olimpijade, koje je poučavao fra Jozo Zovko, u vatikanskoj dvorani punoj hodočasnika srdačno i znakovito pozdravio: "Među nama pozdravljam vjeronaučne pobjednike iz Jugoslavije." Taj je pozdrav izazvao burni i dugi pljesak vatikanske dvorane, stoga je sam Sveti Otac Papa blago posredovao kako bi utišao nazočne. Potom je čvrsto, odlučno i poticajno rekao: "Dobro činite što ih pozdravljate jer oni dolaze iz Crkve mučenika."

Upravo tako - iz mučeničke Hercegovine na svetkovinu svetih Petra i Pavla 29. lipnja, iste 1975. godine. pet hercegovačkih franjevačkih đakova papa Pavao VI. zaredio je za svećenike. Pozvao je sve mladomisnike na služenje i vjernost katoličkom putu.
Fra Ante se vratio u svoju mučeničku Hercegovinu, među patnički puk i fratre koji su i tih godina, uz političko - proživljavali i crkveno kažnjavanje. Djelovao je u Međugorju, Seonici, Čapljini te Grudama kao župnik gdje je tijekom tri godine dovršio župnu kuću. Potom djeluje u Čitluku, Bukovici i Veljacima.
U kolovozu 2000. godine fra Ante je ponovno u Grudama. Tada s fra Bernardom Marićem: "Taj je povratak u Grude Božji puk pozdravio velikim pljeskom. Drukčije i nije moglo biti. Muke Božjega puka i njegovih svećenika, ujedinjene s Kristovim mukama, tvore veličanstveni liturgijski čin."
Međutim, zajedničku radost pokušale su prekinuti kazne. Fra Ante i fra Bernard su odgovorili: "Vaše drakonske kazne, kojima jednostavno zasipljete hercegovačke fratre, viđene kroz suvremene sudbene standarde i Evanđelje, zoran su primjer razorna logičko - etička kaosa u poslu u kojem je to najmanje dopustivo. Pouzdano se zna samo tko je kažnjen. A sve je drugo u tim kaznama upitno: ne zna se, tako, je li uopće učinjeno to što je kažnjeno, ni je li kažnjivo to što bi moglo biti učinjeno. Iz složena, ostjetljiva i iznimno odgovorna sudskog postupka Vi ste izdvojili pravorijek i jedino se njime bavili. A on je u Vašem sudovanju uvijek i samo kazna. Iza takva kažnjavanja mogu stajati samo etički zapušteni i nedovoljno pokršteni crkveno-činovnički moćnici... Kažnjavati, tobožnji, neposluh hercegovačkih fratara i ne spomenuti dekret R.P., mogu samo potpuno neupućeni, i samo oni kojima uopće nije stalo do istine o Dekretu i Božje volje što je urezana u tu istinu. Uzaludno se trudite. Kaznama nas ne možete utjerati u pobunu protiv Boga. Ali tim kaznama, izrečenima bez saslušanja i suda, možete nam nametnuti iznimno zahtjevan život i postupno nas pretvarati u svjedoke vjere... Puk ima velika oči. U svojim prosudbama... nerijetko je bliži istini od svojih nametnutih vjerskih predstavnika, i vjerniji od njih nalogu što ga je Bog urezao u tu istinu... u njemu (puku) golemi je dio pameti, dobrote, i pravne moći Crkve u Hercegovini. Stoga se može reći da je kroz naklonost puka prema fratrima progovorila Crkva u Hercegovini...

... Ako nekomu precrtate srce, razum, savjest i volju: što je ostalo njemu od njega? Ništa! Izvan tih uoprišta, naime, uzaludno je tražiti čovjeka. Crkveno-činovnički moćnici čine upravo to puku i fratrima dulje od triju desetljeća. Surađivati s njima možemo samo kao razoreni kršćani i razoreni ljudi. A takvi Bogu nismo potrebni.
Istječe vrijeme naše duge i strpljive patnje, Bogom propisane i nadom opravdavane. Tiho i oprezno ulazimo u milosno vrijeme velikih iskoraka."
Tako su fra Bernard Marić i fra Ante Šaravanja završile svoje pismo u Grudama 1. studenoga 2001.

Draga braćo i sestre, uistinu i fra Ante je poput fra Bernarda u nemirnim vremenima Crkve proživio svoj život, svoje franjevaštvo i svoje svećeništvo. Nije se predao. I kada su mu fizičke snage bivale slabije, uz molitve za Narod, Crkvu i Provinciju ostavljao je svoju domoljubnu, kršćansku i franjevačku privrženost vjernomu katoličkom narodu.
Fra Ante je konačno u Grudama i nitko ga više iz Gruda ne može ukloniti. Vjerujemo i ponizno molimo Onoga u čije je ruke stavio cijeli svoj život da ga pozove riječima: "Fra Ante, 'slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga'.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Počivao u miru!
Amen.

Fra Andrija Nikić

Humac - Grude, 4. - 6. listopada 2021.

FOTO: HERCEGOVINA ISPRATILA SVOG FRA ANTU ŠARAVANJU U ZAGRLJAJ KRISTU

BOG JE POZVAO K SEBI FRA ANTU ŠARAVANJU, NA BLAGDAN SVETOG FRANJE

Stigla je jesen, pastiri zajedno sa stadom napuštaju planine

Grude.com - klik u svijet — Wed, 06 Oct 2021 16:39:00 GMT

Stigla nam je jesen, po plodovima i bojama najraskošnije godišnje doba. Pastiri koji su tijekom ljeta boravili na planinama, sada se spuštaju sa stadom u nizine svojim domovima.

Hercegovina je pogodna za bavljanje stočarstvom zbog brojnih planinskih ispaša, no stočarstvo je svejedno na niskim granama. Nekada su se s planine spuštala nepregledna krda ovaca, to su bili dani blagostanja, čitavo selo je živilo nekim novim životom i sve je odisalo dobrim raspoloženjem.

A nekada je bilo ovako…
U svaku kuću stigla bi po mišina sira i masla. Na taj način obiteljski jelovnik bio bi raznovrsniji, a pura začinjena (sa samim) talogom od pritopljenog masla, bila je pravi delikates. Naime svi oni koji nisu imali svoja imanja u planini (ovčari), a držali su ovce, preko ljeta davali su ih na čuvanje planinarima. Znalo bi se tih godina na prostoru Dugopolja naći po nekoliko desetaka tisuća ovaca. Veliku poteškoću čobanicama predstavljale su njive zasijane žitom (ječam i ozimica -raž), a ovcama su bile prava poslastica. Ako bi ih poljar uhvatio u šteti, kazne su bile drastične.

Tijekom ljetne ispaše čobanice su čuvale i muzle ovce, a stopanjice su mlijeko u sir i maslo pretvarale. Ovce su bivale na ispaši od početka lipnja, pa sve do kraja rujna. Po svakoj ovci, dobivalo se kilo sira i kvarat masla. Planinarima bi ovčari davali novac za kupovinu soli, za ovce na ispaši. Protokom vremena i smanjivanjem interesa za uzgoj ovaca, smanjivali su se i prinosi po ovci. Najprije se ukinulo davanje masla,a nedugo zatim i sira. Danas ovčari ne dobivaju ništa, a planinarima za čuvanje po ovci plaćaju 20 KM.

Iz tih davnih vremena imamo nekoliko vrlo traumatičnih iskustava, koje su čobanice proživjele čuvajući velika stada. Neke od tih hrabrih cura koje su mladost provele u planini uz ovce po vrletima Vrana i Čvrsnice, nikada više nisu poželjele doći „na mjesto zločina.“ Toliko im se taj posao ogadio da bi planinu najradije proklele.

Čobanice su na vazdanak čuvale stado od 300 do 400 ovaca. Kad bi stado s ipaše stiglo u tor na mužu čekao ih je novi mukotrpan posao. Potom bi noću u kolibici spavale jedna s jedne, a druga s druge strane tora. Te drvene kolibice bile poput pseće kućice. Kad bi čobanica legla u nju, noge bi joj gotovo u cijelosti ostajale vani. Ograda tora sastojala se od drvenih kolaca, koji su bili povezani bukovim letvama do visine jednog metra.

Jedne noći tor je napao čopor vukova i sve su ovce uspjeli istjerati vani. U tom metežu čobanice su pustile kerove, koji inače po danu idu s čobanicama i stadom na ispašu radi obrane od vukova. Čitavu noć čula se bleka ovaca, lavež pasa i potjera za uljezima, koji su ovce usmjerili prema Vran planini. Kad se razdanilo, čobanice su vabile ovce i tako ih ponovo vratile u tor. Nakon dovršetka potjere i brojanja, ovce su na sreću sve bile na okupu.

Pedesetih godina bilo puno je ajvana u planini, a jedan od većih problema bio je pojenje stoke, osobito ovaca. Pojila za ovce bila su daleko iza Vrana ili na Blidinjskom jezeru. Jedna od čobanica išla je ispred stada i vabila ovce, a druga je išla iza da koja ovca ne bi zaostala. U povratku s pojila stado i čobanice napala su dva medvjeda. Na jedanput je nastao metež.

Čobanice su u prvi mah pomislile da su vuci i počele vikati „A pust, a pust“ Međutim kad su ovce počele praviti stampedo po klekovini, ugledale su dva medvjeda kako ih dave. I životinje su shvatile da se radi o velikoj pogibli, pa su sumanuto počele bježati. Medvjed samo šapom udari ovcu po stomaku i prospe joj drobinu, a ona jadna pokušava uteći i tako slijedeću pa devet komada. Tada su se umiješali psi, stalni pratitelji stada, ali medvjedi svejedno nisu uzmicali. Raspršeno i uznemireno stado vabeći su pokušavale prikupiti i što prije udaljiti. Kada su se sa stadom već bile dosta odmakle od mjesta događaja, medvjedi su nastavili jesti masakrirane ovce. Kad su ih došavši u tor pokušale musti ni jedna nije imala mlijeka zbog pretrpljenog šoka.

Sutradan je kućni starješina uzjahao konja i do Duvna, da prijavi nastalu štetu. Iako su medvjedi u međuvremenu„uklonili“ dokaze, ostao je po klekovini dio razbacane ovčje drobine. Komisija je izvršila očevid i uskoro je stigla financijska naknada. Jednoglasnom odlukom planinara i vlasnika ovaca, novac je dodijeljen čobanicama kao „nadnica za strah“ Cure su poklon rado prihvatile i novac iskoristile za kupovinu prisvlaka, da bi se mogle urediti kad budu išle k misi.

Iste godine čobanice su sa stadom ovaca išle u ispašu za Vran. Pri povratku ispred ovaca išli su kerovi i najedanput zalajali. Jedna od čobanica s pristojne udaljenosti zviznula je na prste, što je očito medvjeda uznemirilo, uspravio se na zadnje noge, pogledao uokolo i uz lavež pasa dao petama vjetra. Kada su se sa stadom primakle mjestu odakle je medvjed pobjegao, ugledale su zastrašujući prizor. U klekovini je ležao ubijeni vol s raskomadanim butovima. Obuzeo ih je veliki strah, pa su s ovcama brzo pobjegle u smjeru tora. Nakon što su dovršile mužu ovaca, otišle su kazati vlasniku što mu se desilo s volom.

Sutradan je vlasnik naoružan lovačkom puškom s još jednim susjedom došao na mjesto događaja i ugledao medvjeda gdje razvlači preostale dijelove lešine. Toliko su mu se ruke počele tresti od straha da napunjenu pušku nije mogao opaliti, a susjedu je za malo kapa pala s glave. Pobjegli su glavom bez obzira, u strahu za vlastiti život. I medo je u miru mogao dovršiti svoj obrok.

Inače su tih godina krda goveda bivala danima bez čobana na ispaši za Vranom. Goveda su noć provodila na otvorenom, a njihovi vlasnici su samo povremeno dolazili do njih kad bi im donosili sol. Krdo bi se noću samoorganiziralo tako da bi junice i mladi volovi bili u sredini , a oni stariji i jači ležali su uokolo s rogovima okrenutim prema vani. Tako dobro organiziranom krdu ni čopor vukova nije mogao naškoditi.

Na cijelom polju možemo zateći pastirske stanove ili ostatke pastirskih skloništa. Karakteristična kolibica za zaklon i čuvanje stoke je pojata, većinom su građene tako da im se krovište spusti do zemlje, a slamnati krov se pritisne drvenim mertecima radi zaštite od vjetrova. Za razliku od nekada, danas planinskim pašnjacima pasu malobrojna stada ovaca i krava. Iako ih je sve manje, sigurni smo da ova tradicija neće prestati i da će svake godine, kada se priroda ponovno počne buditi, pastiri zajedno sa svojim stadom oživjeti planinske pašnjake.

Priča o čobanici preuzeta s dobrkovići.com

foto: BlidinjeNET

Prevladava mržnja!

Grude.com - klik u svijet — Thu, 23 Sep 2021 15:50:00 GMT

...koji se čak u određenim stvarima počelo uspoređivati sa susretom Dinamo - Zvezda od prije 30 godina u praskozorje jugoslavenskog raspleta, piše Večernji list BiH. U BiH se inače danima podižu napetosti koje nisu samo vezane uz sport, od zapaljivih izjava raznih političara, javnih osoba, pa i huškanja medija oko izdaje ili prodaje nacionalnih interesa, podjele Bosne, odcjepljenja... Već poslije uvodnih kadrova, nakon što su se uključile kamere Arena Sporta, postalo je jasno da će se svakoga trenutka prekinuti utakmica nabijena negativnom energijom ako stvari krenu loše za domaće. Prvi zgoditak koji je banjolučka momčad postigla razmjerno rano stigao je iz sumnjive situacije, što je dodatno uzburkalo strasti. No, drugi, postignut u 81. minuti, bio je posve regularan.

Horor u tunelu

To nije zaustavilo navijače da uđu na travnjak i prekinu susret. Imalo se dojam kako su se i zaštitari doslovno sklonili kada je manja skupina navijača sišla s tribina stadiona u Vrapčićima. Tada je delegat natjecanja procijenio da ne postoje sigurnosni uvjeti da se susret nastavi. Naime, službeni predstavnik na susretu Dragomir Đajić iz Istočnog Sarajeva u svom je izvješću napisao kako policija nije mogla jamčiti sigurnost na stadionu, zbog čega je prekinut susret.

Nakon toga prava je drama tek slijedila, no ipak ništa nije nagovješćivalo da će epilog biti umalo koban za prvoga djelitelja pravde. Čak su pojedini mediji “ispratili” glavnog suca susreta Sabriju Topalovića jer je objavljen videozapis, koji se brzo proširio društvenim mrežama, o odlasku sa stadiona u Vrapčićima u upadljivom sivom Mercedesovu karavanu. To se dogodilo 20-ak minuta nakon okončanja prekinutoga nogometnog susreta. S njim u vozilu bili su četvrti sudac Admir Šehović te član Odbora za suce i suđenje u Nogometnom savezu BiH Adnan Alispahić. Pedesetak minuta kasnije, nakon što su u pratnji policije napustili Mostar te krenuli kroz tunel Lendava iznad Jablanice, dogodio se napad. Njihovu vozilu zapriječen je prolaz sivim Golfom, nakon čega je iz njega izišlo više osoba koje su palicama i metalnim šipkama porazbijale prozore. Nakon toga ubacili su više baklji u automobil koji je brzo planuo te se pretvorio u buktinju. Topalović i Šehović prošli su nedirnuti, no ozljede je zadobio supervizor natjecanja Alispahić kojemu je prva pomoć pružena u Jablanici.

Ubrzo je na mjesto događaja stigla policija koja je započela tragati za počiniteljima. Prva kvalifikacija ovoga djela je nasilničko ponašanje, a u cijeli slučaj uključeno je i Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanske županije. Nedugo nakon utakmice objavljeno je i kako se na samome susretu događalo nasilje nad igračima, u čiju su obranu stali igrači Veleža, ali i nad članovima uprave gostujuće momčadi. Najprije se požalio predsjednik Borca Stojan Malbašić. On je ustvrdio kako je njega i direktora Dejana Lukendića na poluvremenu utakmice napao jedan domaći navijač. - Kada se završilo prvo poluvrijeme, krenuli smo do toaleta, Lukendić je bio ispred mene i samo sam vidio da ga je jedan čovjek udario nogom. Pitao sam ga u čemu je problem, a onda me je odgurnuo i udaljio se. Sve se dogodilo na stepenicama koje su strme. Sreća je što nitko nije pao. Incident smo prijavili delegatu utakmice - rekao je Malbašić.

Hasićeva “ironija”

Na stadionu je, nakon što je izbio kaos, napadnut i igrač Borca Jovo Lukić. - Pobjegao sam s terena i krenuo u tunel te sam tada dobio cipelu u glavu - rekao je Lukić za medije. Posljedice ovoga nasilja za nogometni klub Velež još su se jučer mogle nazrijeti nakon istupa predsjednika Nogometnog saveza BiH Vice Zeljkovića. Pri tome je posebno osudio istup predsjednika Veleža Šemsudina Hasića. - Hasić mjesecima unatrag u medijima daje zapaljive izjave i ide putem koji nije nogometni, ali to je njegov izbor i sramota. To što “obrće” stotine milijuna KM u zdravstvu i što je dobar poduzetnik, zaslužuje čestitke, ali u nogomet je zalutao. Napad koji se dogodio na suce mogao je završiti tragično i mogle su pasti mrtve glave - dramatično je upozorio Zeljković.

Rezultat toga je da je stadion Veleža suspendiran, a Hasić kažnjen zabranom sudjelovanja u sportu. Hasić, međutim, nije vidio ništa sporno u tome što se dogodilo, pa je napad na suce i zapaljenje vozila posprdno okarakterizirao kao probleme s “automehaničarem i održavanjem vozila”. Dodatno su strasti potaknute nakon što se u ovu nasilničku epizodu uključio i SDP-ov visoki dužnosnik Aner Žuljević koji je podržao prekid utakmice, da bi se kasnije ispričavao i objašnjavao stajalište kako zapravo ne podupire nasilje. Upadljivo je kako su se na sve “tri” strane u BiH, ako u ovome slučaju i postoje, čule različite istine, interpretacije, povodi, ali i dijagnoze stanja. Komentari na društvenim mrežama daju prostora za zabrinutost. Prevladava mržnja!

Zoran Krešić/Vecernji.ba

Palić: Nema izbačenih iz svećeničke službe u Hercegovini, slučaj je otvoren

Grude.com - klik u svijet — Mon, 20 Sep 2021 17:31:00 GMT

"Svećenici koji mimo svih kanonskih propisa djeluju u nekim župama nisu izbačeni iz svećeničke službe", kazao je među ostalim.

Palić je rekao i da je cijela situacija u rukama Kongregacije za nauk vjere, što znači da slučaj nikad nije došao do drugog stupnja presude nego je još u postupku. Vrijedi naglasiti i da na potpisima kojima se kažnjavalo hercegovačke franjevce nigdje nema potpisa Pape Ivana Pavla II.

Jedino se 2006. godine Papa Benedikt XVI pismeno obratio Ratku Periću, te odbio njegov zahtjev da franjevačke mučenike svede na laički status. To je dokument kojeg birokracija krije već desetljeće i pol kako se ne bi saznalo za taj Ratkov poraz, a što bi bio udarac i ratkovcima.

Palić je također u odgovoru spomenuo i krivičnu odgovornost svećenika, međutim nije naveo smatra li se otmica krivičnom odgovornošću, s obzirom da upravo njegovi na taj način žele oteti župe koje su franjevci osnovali i u kojima petrovci nikakvog udjela nemaju, a nije jasno precizirao i što je konkretno za njega lažno predstavljanje, s obzirom da je upravo Romanis pontificibus predstavljen Vatikanu kao dogovor između franjevaca, biskupa i naroda, što je naravno prvoklasna laž pa bi dobro bilo da odgovorne traži upravo u Ordinarijatu u Mostaru ili da preispita cijeli ovaj slučaj.

Zanimljivo je da biskup Palić izvrsno poznaje politička pitanja u BiH, pa je pitanje kako bi reagirao na to Papa Franjo koji je prije nekoliko dana rekao: Biskup mora biti pastir, ne političar. Međutim, BiH je specifična zemlja i vjerujemo da bi Papa shvatio važnost toga da jedan od čelnih ljudi Crkve u BiH poznaje prilike u političkom svijetu.

Također, iz intervjua je vidljivo da biskupu Paliću nije previše drag fra Ivo Pavić kojeg je svrstao u "neke svećenike", te je rekao da mu je stalo da vjernici budu odgojeni i žive od vjere koja je djelotvorna u ljubavi i kojoj su strani razni spektakli. S obzirom da je fra Ivo Pavić jedan od omiljenih franjevaca u BiH, a djeluje na području Bosne, dobro bi bilo da biskup Palić ne otvara i frontove na relaciji hercegovački i bosanski franjevci, s obzirom da dulje vremena na toj relaciji postoje određeni problemi, te ulje na vatru ne treba dolijevati.

Unatoč svemu, optimistično je što Palić franjevačke mučenike naziva svećenicima, jer je raniji mostarski rukovoditelj tu istinu prikrivao, a dobro je i da znamo da Kongregacija za nauk vjere još nije odradila svoj posao, što znači da se više od dva desetljeća slučaj vodi kao otvoren, odnosno ako toliko vremena nema konačne presude može se preispitivati i zastara slučaja kao i razmatranje protutužbe s obzirom na svu nepravdu koju Ordinarijat u Mostaru čini više od dva desetljeća na temelju presude koja nije konačna i, što je još bitnije, na ranijim dokumentima nema potpisa nijednog od papa.

Palić je na kraju krajeva, nov čovjek u Hercegovini koji govori o problemima, a vjerujemo da će uskoro početi razgovarati i s vjernicima, fratrima čiji je slučaj još otvoren, te s ostalim akterima slučaja jer, kao što reče Papa Franjo, “Kako li je lijepa skromna Crkva koja se ne izolira od svijeta i ne gleda na život iz daljine, već živi u njemu, Crkva bliska stvarnim životima ljudi... Crkva mora biti simbol slobode i prihvaćanja i skromna poput Isusa koji je odbacio sve svjetovno i postao siromašan kako bi nas obogatio." To je put Crkve u Hercegovini, uzoriti. Ono što je radio vaš prethodnik, ono je za krivičnu odgovornost, od tog što je činio franjevcima, zatim Međugorju, ali i šire.

Grude.com

Fra Mario Knezović: U ime pandemije ruše savjest, slobodu i ljudska prava

Grude.com - klik u svijet — Mon, 20 Sep 2021 09:39:00 GMT

Najprije odlučno želim izreći slijedeću napomenu: Naime, najlakše je površnim zaključkom koji je zaodjenut u jednoumnu misao one koji misle drugačije proglasiti šarlatanima, ljudima bez kompetencije, ljudima bez znanja i tako ih abortirati iz javnoga diskursa.

Na takvo što ne pristajem. Govorim i govorit ću jer pastir svojih duša mora se brinuti za stado, kako ono u ovčinjaku tako i ono izvan ovčinjaka. Pastir je pozvan čuvati svoje stado od grabežljivih vukova.

Zato poručujem: Ne želim odlučivati o zdravlju nego o ljudskim slobodama. Najgora stvar koja nam se može dogoditi je podjela i mržnja. Zato i jest smišljeno lansirana podjela po principu na one koji su za cijepljenje ili protiv njega. Govor o slobodi savjesti koju nam je Boga dao i govor o ljudskim slobodama i pravima, koje crpimo iz Ustava i svih pozitivnih zakonskih propisa, ne trpe ratne rovove u koje ljude nasilno trpaju ili proglašavaju robljem.

Zazirem od podjele na ove ili one. Ne želim u takvu kutiju. Čovjek je biće slobode. Od početka pandemije govorim kako me ne zanima forma i svrstavanje, nego me zanima sadržaj, istina i pošten, a ne pristran znanstveni pristup.

Ne niječem medicinska dostignuća niti treba prešutjeti nadljudski trud medicinskoga osoblja. Hvala im i Bog im ustrajnost dao. Zdrav razum nam govori kako pandemija postoji – i to ne želim nijekati. No, isto tako zdrav razum nam govori da je pandemija poligon za, u najmanju ruku, mutne procese na svjetskoj sceni. Dakle, ne niječem pandemiju i bol ljudi, ali glasno i oštro niječem teror nad ljudskom savjesti koju nam je Bog dao i niječem nametnutu mantru ponašanja koja se kreira u centrima moći.

Na javnim skupovima borimo se za zdravo društvo, zdravo školstvo, zdravu ekonomiju, zdrave medije, zdravo pravosuđe i zdrav razum. Jer ako se u sustav uvuče bolest tada će njezine metastaze biti vidljive na djeci i mladima. Ako u bezuvjetnoj pokornosti i nametnutoj ideologiji straha budemo odgajali djecu i mlade – tada nam nikakav lijek u budućnosti neće pomoći.

Kao čovjek iz svijeta znanosti čudim se prigovorima nekih znanstvenika o potrebi propitivanja i sumnje u neka znanstvena dostignuća. Zar su neki znanstvenici ušli u zaborav pa ne znaju kako se znanost temelji i svoj napredak ima upravo zato što sumnja potiče nova istraživanja, traži dokaze i empirijske postupke. Znanost koja ne postavlja pitanja i ne sumnja nije znanost nego slijepa ropkinja interesa.

Bilo bi suludo one, ili ako hoćete nas, koji propituju smatrati neprijateljima znanosti. Nismo na skupovima slobode kako bi negirali znanost nego kako bi dali novi poticaj znanosti koja nehotice može biti zarobljena ideološkim usmjerenjima i misaonim zastranjenjima.

Ne želimo gaziti činjenice, ali isto tako ne želimo da se gazi ljude koji podastiru drugačije dokaze. Hoćemo istinu koja nije isključivo proizvod laboratorija pod utjecajem globalnoga kapitala. Zato svima mora biti jasno kako oni koji imaju drugačiji stav o pristupu liječenju od Covida nisu neka znanstvena sekta koja se hrani teorijama zavjere. To je podvala na koju ne pristajemo.

Pitam javnost: Je li zabranjeno tražiti najbolji put u suradnji sa svima kako bi našli najbolji model odupiranja ovoj pošasti koja je odavno izišla iz okvira medicine a prešla u ruke politike, kapitala i jaše na magaretu novog svjetskoga poretka.

Kao čovjek koji radi u medijima i predaje odnose s javnošću ne treba me nitko uvjeravati kako je u mnogim medijima na djelu propaganda, cenzura i blokada drugoga mišljenja. Ako nije tomu tako zašto govornike ovoga skupa ili sličnih skupova ne možemo čuti u mainstream medijima? Imamo li pravo na jednaka mjerila ili je nečiji metar 100 centimetara, a nečiji 150?

Kao svećenik znam koliko su opterećene ljudske savjesti i duše i zato pozivam: Prestanite vršiti mobing, moralno nasilje i ucjene na ljude koji promišljaju cijepiti se ili ne. Prestanite tretirati nazadnima, odgovornima za smrti i bolest one koji se po savjesti i na temelju dostupnih spoznaja ne žele cijepiti. Prestanite unositi podjelu u društvo. A dobro je znano da je sotona izvor podjela. Nikad neću pristati na podjelu na ove ili one. Poštujem sve koji su izabrali cjepivo. Ne treba vas prozivati niti sotonizirati. Bog i vas ljubi. To ste učinili, tako vjerujem, po savjesti i svome uvjerenju. Zato tražim od svih da i oni, koji misle i osjećaju drugačije, ne budu stigmatizirani i eliminirani iz društva. Imao li pravo na jednako dostojanstvo?

Savjest nema alternativu. Sloboda kretanja nema alternativu. Moralno nasilje mora stati. Savjest jest, mora biti i ostati posljednje mjerilo naših odluka. Onoga dana kad se uguši glas savjesti kao krici će se pojaviti razne traume, psihička oboljenja, duševne tegobe. Pitam: Je li ideja da jedna vrsta bolesti bude uzrok tolikih drugih oboljenja koji se u strahu i ucjeni rađaju? Pitam: Je li imamo pravo za moralno prihvatljivo i medicinski provjereno cjepivo? Pitam: Na temelju čega se želi posegnuti za cijepljenjem djece?

Dragi ljudi. Isus Krist poručuje: Ne bojte se. U borbi za slobodu savjesti, slobodu izražavanja moramo biti ustrajni. Upravo tako mislimo i na sebe i na druge. Mogu nas svi prešutjeti, odbaciti ali je u konačnici najvažnije da nismo prešutjeli savjest – Božji glas u nama i da tako od Boga nismo odbačeni.

Ako smo mi, koji o određenim temama promišljamo drugačije, jedini problem društva onda problema i nema.

Katarina Alpeza - Lipi moji

Grude.com - klik u svijet — Sat, 18 Sep 2021 19:03:00 GMT

Piše: Katarina Alpeza

Ne znam, možda bi did Vlado i oprostio, ali njegov brat Vincel sigurno ne bi. Svi smo već upoznati činjenicom da su None i Mađo postali glavni među zadarskim studentima, ali nitko nije upoznat činjenicom da su did i Vincel glavni kod jedne profesorice. S njima dvojicom, pokoj im duši, oko Nove godine imala sam jedan dug intervju. Znam da za to jako malo ljudi zna, ali to je bilo za fakultet. Sa svakim sam odvojeno razgovarala i pisala odgovore. Iako je intervju bio namijenjen samo za dida, svi znamo da je Vincel bio jako ponosan na svoju unučad, ali i didovu pa je bio sritan što će mi tako pomoć. Imali su trnovit put, ali did kaže da je bez obzira na sve bio uvik sritan. Zanimljivo je da su na jedno pitanje dali identičan odgovor. Obojica su rekla da im nije važno hoće li živit dugo, ali im je važno da budu zdravi i da mogu vladat samim sobom. Profesorica je posebno istakla didovu rečenicu na pitanje o smrti: Smrt je normalna - što i pripada staru čoviku. A Vincel je samo nadoda: Još da moremo gangu slušat, to naj volimo. E, da je vidio sprovod, Juru, Damira i gangu. Pa bili ste hit dana na Radio Grudama, na fejsu, na internetu, a pokoj vašim dušama poželio je i Mate Bulić. Vidiš ti naših didova, probili se pravo. Kako ste živili skupa, skupa ste i otišli. Baš u vašem stilu. Naš did je odma mora za Vincelom, baš je otišao polako, s mirisima jutra. Ali znam ja zašto, znam da više nije mogao čekat, požurio je Vincelu i sad pokušavaju nekim gangaškim duetom zadivit sv. Petra da ih pusti „tamo gori“. Zaista ne znam gangali se inače u raju, ali znam da sad je sigurno. Znam da vam se veseli gori cila ekipa, i Drina i Ćuće, a evo kažu Franka i Milena da su i ona njihova dvojica. Ali samo želimo reć da vas ni mi nećemo zaboravit. Iva i ja ćemo se uvik sićat naših druženja i odlazaka s vama na sve moguće i nemoguće smotre. Od Kočerina, Dužica i Knešpolja, naše kave u Venecije i nizanja duvana. Nikad ne bi mogla zaboravit neke didove odlaske u Njemačku, a tek vrećice meda bombona, meni najdražeg Montea i džepove uvijek pune bombona i oraha kojima bi nas unučad uvijek privlačio u svoje krilo. O njemu je Jure već dosta reka: „Skroman čovjek, radišan, bez velike priče, ali od velikih djela. Nije bio nametljiv, nikada se nije isticao, a uvijek bio susretljiv, nasmijan i od šale. Umjeren i odmjeren čovjek u svemu. Bio je vrhunski gangaš…“ Na didov i Vincelov intervju i na njihovu ikavicu, profesorica je samo dala peticu i napisala mail: Katarina, stvarno imaš posebnog dida. Znam da stvar nije bila u mom pisanju, nego u njihovom životu. Drugi dan mi je rekla da je oduševljena njima dvojicom i da od mene očekuje knjigu o njihovom životu, kad „njihova Kaja“ bude stvarno profesorice i bude imala vrimena sve to zapisati. Nažalost, moram razočarat profesoricu jer su njih dvojica otišli, zajedno, i nekako, svima nama prebrzo bez obzira na njihove godine. Ne brinite, čuvat ćemo vam vinograd, duvan i gangu…Porosila je i kiša. Da ste živi sigurno bi rekli da je to dobro za ovo i za ono. Ali ova kiša je bila samo podsjetnik da ste stigli gore i da je malo i nebo zaplakalo. Ovih dana vas vidimo i tražimo u svemu, a posebno Tinin Filip i Mađina Marta, valjda i oni osjete. Ma baba Anica i Mara su stvarno bile prave sretnice s vama tako posebnima. E, da, did mi je reka da nema posebnih želja osim da mu svi dobro i blagoslovljeno živimo. Također je naglasio da se veselio mirovini i povratku na Ledinac ženi i dici. A Vincel je tio i didovu i svoju unučad okupit na neku kavu, to mi je odavno govorio, pa eto valjda ćemo se nekad skupit bez obzira što ih više nema. I još nešto Vincele, nadam se da te nećemo razočarat i da ćemo završit fakultete kako si i tio i bit ti na ponos. Pokazali ste da ste ljudi s velikim i zlatnim slovima i uvik ćete ostat dio naše osobnosti i na ponos, a nadam se i mlađima od nas. Pokazali ste da se od malenih stvari grade one velike i velika vam HVALA na tome!

„Ja umirem zbogom selo moje, odavno me crna zemlja zove.“

Kritike Komšiću i iz Sarajeva: 'Štetočina želi soliti pamet Merkelici'

Grude.com - klik u svijet — Wed, 15 Sep 2021 18:45:00 GMT

Dan poslije Merkel se u glavnom gradu Albanije Tirani sastala s ostalim liderima zapadnog Balkana.

To je nakon susreta u Predsjedništvu BiH s novim visokim predstavnikom Christianom Schmidtom prokomentirao i Željko Komšić, kojem kancelarkino ponašanje očito nije po volji te je javno zapitao zašto „Merkel dolazi Vučiću na noge“.

- Nemam dileme da u institucijama u Berlinu nedostaju neke informacije, samo je pitanje šta je cilj te politike. Ako je cilj praviti od Srbije regionalnog šefa, to neće ići. To sam rekao i Šmitu. Možemo biti jednaki i samo na toj osnovi možemo razgovarati. Nema više gazda na Balkanu - poručio je na kraju Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH.

Nije propustio priliku ni da „naruži“ Schmidta, za kojeg je rekao da je „neupućen“.

I dok Merkel, kako Komšić kaže, „dolazi Vučiću na noge“, on u svom stilu daje bahate izjave pune lažne samouvjerenosti kako nešto ne može prolaziti i kako nema gazda. A pravo pitanje na koje bi Komšić i njegovi partneri iz SDA trebali odgovoriti je zašto Merkel dolazi Vučiću na noge, a ne njemu, odnosno njima.

Točnije, koji su konkretni učinci njegovog sjedenja u Predsjedništvu koje je, kad uračunamo prethodna dva mandata, već ušlo u 12. godinu?

Tih 12 godina očito nije bilo dovoljno za Komšića da uspostavi bilo kakve ozbiljnije diplomatske odnose s bilo kojim državama ili državnikom svijeta. Članovi Predsjedništva od svjetskih lidera uglavnom nemaju susret ni s kim.

Za razliku od Beograda, u Sarajevo odavno već ne dolazi nitko od ozbiljnih državnika, osim povremeno Erdogana da s Dodikom dogovara ozbiljnije projekte, a kod Izetbegovića učvrsti tradicionalnu lojalnost i servilnost.

Tipična Komšićeva reakcija na favoriziranje Srbije od Merkel i drugih europskih lidera među Bošnjacima, nažalost, uglavnom nailazi na infantilne gnjevne reakcije o nepravednom i islamofobičnom svijetu.

Da, svijet u kojem živimo možda jeste nepravedan, no sami smo sebi krivi što u njemu nismo etablirali bolju poziciju.

Danijal Hadžović/Avaz

I jedno je previše

Grude.com - klik u svijet — Tue, 07 Sep 2021 13:23:00 GMT

Dok istražitelji tragaju za majkom novorođenčeta, a javnost se zgražava nad sve crnjim sadržajima crnih hronika, teško je oteti se dojmu da smo i u ovom segmentu, kao društvo, zakazali i da informacije o nasilju nad djecom, pa i slučajevi ubojstava najmlađih više nisu rijetkost.

I jedno je previše, ali i najjednostavnija pretraga arhiva informacija u posljednjih nekoliko godina pokazat će da su slučajevi ubojstava tek rođenog djeteta policiji prijavljivani u skoro svim dijelovima BiH i regije.

Načini izvršenja i motivi ovih neopisivih tragedija, o kojima smo, također, informirani, možda trebaju ostati unutar sudnica, jer interes javnosti nije da sazna baš svaki detalj.

Okidačima zbog kojih najčešće roditelj počini tako užasan čin neka se bave psiholozi. Mnogo ih je u državi koja desetljećima nosi teške posljedice rata i poslijeratnih godina borbe sa životom, za egzistenciju i pravdu, a gdje je briga o psihičkom zdravlju i dobrobiti obitelji na vrlo niskoj razini.

O kaznenoj politici u ovakvim slučajevima trebaju se izjasniti pravni eksperti koji trebaju reći je li visina kazne od jedne do pet godina za kazneno djelo čedomorstvo dovoljna da djeluje preventivno. Državne institucije stavove stručnjaka, uz preporuke međunarodnih i domaćih organizacija, trebaju pretočiti u strategije i zakone.

Za početak, osigurati jedinstvenu evidenciju ovakvih, ali i svih slučajeva nasilja kojem su djeca u BiH izložena tijekom svog odrastanja, a koja ne postoji, te podržati mjere prevencije i edukacije kroz obrazovne, socijalne, zdravstvene ustanove i druge segmente društva.

Od bolnih vijesti teži su šutnja i nezainteresiranost.

Alen Bajramović/Avaz.ba

Herceg Bosna je u proljeće 1994. godine unijela svoje temelje u tadašnju hrvatsko-bošnjačku Federaciju

Grude.com - klik u svijet — Sat, 28 Aug 2021 20:43:00 GMT

..., snage i hrabrosti kroz Hrvatsku zajednicu, a nakon toga i Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu pružiti odgovor na sve izazove te stvoriti temelje za opstanak na prostorima koje je branilo Hrvatsko vijeće obrane.

Piše: Dario Pušić/Večernji list

Danas, u daytonskoj BiH hrvatski narod traži svoja politička prava, a Herceg Bosna, kao oblik organiziranja koji je težio srednjem putu unutar BiH, između unitarizacije i disolucije, bila je odraz težnji za Bosnom i Hercegovinom u kojoj će sva tri naroda biti ravnopravna.

Zahvala

Ovih dana prisjećamo se 28. godišnjice utemeljenja Hrvatske Republike Herceg Bosne, a tom prilikom izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora i Glavnog vijeća HZ HB položilo je vijence i zapalilo svijeće pred spomen-obilježje ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, prisjećajući se svih umrlih dužnosnika i utemeljitelja HR HB, kao i svih poginulih branitelja. Nešto kasnije na grobu pokojnog predsjednika Mate Bobana također su položeni vijenac i zapaljene svijeće. Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović u izjavi medijima kazao je kako se 28 godina nakon utemeljenja Hrvatske Republike Herceg Bosne s još više žara i jasnog odnosa prema utemeljiteljima Hrvatske zajednice, a potom i Hrvatske Republike Herceg Bosne prisjećamo tog vremena ponosni. - Svi oni koji su tada imali dovoljno mudrosti, snage i odlučnosti u posebno izazovnom vremenu za Bosnu i Hercegovinu, a i Hrvate u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj donosili su odluke s kojima smo očuvali hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, a time i samu Bosnu i Hercegovinu - poručio je Čović, uputivši veliku zahvalu svima čijim su se sjenama naklonili i za njih pomolili, ali i ohrabrenje svima onima koji danas dvoje oko vrijednosti Domovinskog rata. Domovinski rat je, naglasio je Čović, svetinja za hrvatski narod. - Na njega moramo biti ponosni, biti ponosni na svakog našeg branitelja. Oni koji bi željeli špekulirati ratom, zločinima u ratu, neka dođu pogledati dugometražni dokumentarni film “Zidine” koji govori o logorima u Bosni i Hercegovini i stradanju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Da nije bilo Hrvatske Republike Herceg Bosne, Hrvatske zajednice Herceg Bosne i Hrvatskog vijeća obrane i svih onih koji su bili u takvoj jednoj političkoj, vojnoj i policijskoj strukturi, siguran sam da mi danas ne bismo imali Bosnu i Hercegovinu, niti bi hrvatski narod mogao maštati o svojoj jednakopravnosti na svakom dijelu Bosne i Hercegovine. S te strane, velika hvala svima onima koji su u to vrijeme pokrenuli ovaj veliki projekt - istaknuo je Čović.

Također, u sklopu ove obljetnice u ponedjeljak, 30. kolovoza, s početkom u 19 sati u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače bit će prikazana premijera dugometražnog dokumentarnoga filma “Zidine” o logorima za Hrvate u Domovinskom ratu. Ustroj Hrvatske zajednice Herceg Bosne, a koja je prethodila Republici, bio je prvenstveno odgovor na nesposobnost tadašnjih državnih institucija BiH zaštititi svoje građane, u ovom slučaju Hrvate koji su se prvi našli na udaru agresije JNA. Kroz Herceg Bosnu Hrvati su dali nemjerljiv doprinos očuvanju teritorijalnoga integriteta Bosne i Hercegovine, dok je u političkom smislu Herceg Bosna bila izraz težnje hrvatskog naroda za stvaranje Bosne i Hercegovine u kojoj će sva tri naroda biti jednakopravna.

Politička prava

Herceg Bosna je u proljeće 1994. godine unijela svoje temelje u tadašnju hrvatsko-bošnjačku Federaciju, uz nadu kako će taj entitet biti prostor za osiguranje pune institucionalne i teritorijalne ravnopravnosti Hrvata u BiH. Podsjećamo, i sama je Federacija Washingtonskim sporazumom i bila zamišljena na taj način, ali je u razdoblju koje je uslijedilo nakon okončanja rata došlo do nametanja niza promjena kojima su hrvatskome narodu oduzimana politička prava, a Federacija pretvorena u entitet u kojemu se svaka odluka može vrlo lako donijeti i bez glasova političkih predstavnika Hrvata. Istodobno, erozija političkih prava Hrvata nametnutim promjenama dovela je do situacije u kojoj jedan narod - bošnjački Hrvatima danas može birati izaslanike u Dom naroda, kao i člana Predsjedništva, a ukinuta je i odredba prema kojoj su u izboru predsjednika i potpredsjednika FBiH klubovi naroda (bošnjački i hrvatski) odvojeno kandidirali po jednu osobu, kao i odredba kojom je bila potrebna većina u svakom klubu Doma naroda.

Večernji list

Dan Herceg Bosne: Dolazi Erdogan, Bakir pravi feštu, a Alijine riječi još odjekuju

Grude.com - klik u svijet — Thu, 26 Aug 2021 21:10:00 GMT

Ovog petka je svečanost obilježavanja 28. obljetnice utemeljenja Hrvatske Republike Herceg – Bosne, hrvatske upravne jedinice u sklopu Bosne i Hercegovine. Republiku Herceg Bosnu Mate Boban i suradnici utemeljili su 28. kolovoza 1993. godine, a dan ranije 27. kolovoza, trajale su posljednje pripreme za još jedan pothvat naroda koji je branio i obranio dvije domovine. Ta noć zbog ponosa i pozitivne treme bila je besana za hrvatskog čovjeka.

Svečanost će početi polaganjem vijenaca u 11:00 sati, kod spomenika ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, Mostar, a u 19:00 sati je polaganje vijenaca i paljenje svijeća na grobu predsjednika HR HB mr. Mate Bobana.

Ovog petka na dan svečanosti u povodu utemeljenja Republike Herceg Bosne u Bosnu i Hercegovinu dolazi turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, a Bakir Izetbegović pravi feštu povodom svatova svoje kćeri. Je li slučajno da jedan od najmoćnijih državnika svijeta dolazi baš u danima utemeljenja Hrvatske Republike Herceg Bosne, a svadba kćeri Bakira Izetbegovića baš je morala biti na Dan Herceg Bosne.

Vrijedi napomenuti da će Erdoğan i Bakir ovog petka otići na grob Alije Izetbegovića, predsjednika Bosne i Hercegovine koji je nekoć govorio kako dragu Herceg Bosnu moramo čuvati, a njegove riječi još odjekuju.

Grude.com