Kultura

Četiri humanitarna koncerta za izgradnju škole u misiji koju vodi fra Ivica Perić

Grude.com - klik u svijet — Thu, 16 Jan 2025 11:32:00 GMT

Misionari iz Hercegovine već desetljećima djeluju na području Afrike. Sve češće imamo primjere gdje se svećenicima koji su u misijama pridružuju mladi iz Hercegovine koji svojim radom u Africi doprinose projektima koji imaju za cilj izgradnju lokalnih zajednica koje će imati osnovne uvjete za život. Jedna od tih mladih je Marija Zorka Vasilj iz Međugorja koja je zadnjih skoro godinu dana provela u Africi u misiji koju vodi fra Ivica Perić.

Sve ono što je doživjela u Africi cijelo to vrijeme Mariju Zorku Vasilj je toliko dojmilo da je odlučila prilikom povratka u Hercegovinu pokrenuti humanitarni projekt koji ima za cilj uvelike doprinijeti misiji Mwakapandula i djeci na tome području. Zbog toga će Hercegovina imati priliku krajem siječnja i početkom veljače još jednom pokazati svoju humanu dimenziju i pomoći izgradnju škole u spomenutoj misiji.

Marija Zorka Vasilj u suradnji sa svojim prijateljima planira održavanje četiri humanitarna koncerta od kojih će prihod biti usmjeren na izgradnju škole. Koncerti će se održati u Mostaru, Međugorju, Posušju i Livnu, a projektu se već pridružio veliki broj ljudi koji je prepoznao plemenitost ove ideje.

-Ideja je nastala potpuno spontano, još za vrijeme boravka u Africi, gdje sam kroz svakodnevan život i rad s ljudima, posebno s djecom Mwakapandule i misionarom fra Ivicom Perićem, te Udrugom 'Srce za Afriku' uvidjela potrebe stanovništa za bolji i kvalitetniji život, posebice kada je riječ o obrazovanju. I onda kad tu istu ideju predložite svojim prijateljima umjetnicima i glazbenicima, koji su jednako mladi, poletni i dobronamjerni kao vi, onda imate jednu vrhunsku ideju za izrealizirati. Cilj svih ovih humanitarnih koncerata koje organiziramo za misiju Mwakapandula, misionara fra Ivicu i udrugu 'Srce za Afriku' pomoć pri izgradnji planiranih projekata za poboljšanje obrazovanja u tom malom afričkom selu, a pri tome mislim na gradnju škole - govori nam na početku razgovora za pogled.ba Marija Zorka Vasilj.

Koncert u Mostaru planiran je za 30. siječanj u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u 20 sati. U dvorani Ivana Pavla II. u Međugorju 31. siječnja u 20 sati će se održati drugi koncert, dok će se dan poslije u Posušju u kinodvorani u 19 sati održati treći koncert. Livno će biti domaćin četvrtog koncerta 2. veljače u dvorani Narodnog Sveučilišta s početkom u 19 sati.

Ideju je svesrdno podržao mostarski zbor 'Amadeus' na čelu sa Emilom Bevandom koji je već godinama prepoznatljiv po uspješnim humanitarnim projektima u kojima sudjeluju i organiziraju. Niti ovaj projekt za djecu Afrike neće biti izuzetak.

-Vrlo rado smo se odazvali Zorkinu pozivu da zajedno učinimo djela ljubavi za malene u Africi. Ideja je da kroz četiri koncerta obiđemo Hercegovinu pjevajući duhovnu i svjetovnu glazbu. Zbor 'Amadeus', kao jedan od inicijatora i organizatora koncerata, nastupit će na svakom koncertu u suradnji sa lokalnim glazbenicima. Tako će u Mostaru zajedno s nama nastupati Antonija Batinić, Josip Drinovac i fra Marin Karačić, u Međugoju Vinko Ćemeraš, u Posušju fra Marin Karačić i Stjepan Lach, a u Livnu Marko Omazić i Sotto Voce. Na koncertima u Mostaru i Livnu pridružit će nam se mjesni dječji zborovi: dječji zbor župe Svih svetih Livno, dječji zbor Blizanac (župa sv. Tome, Mostar) i dječji zbor Slavuji (Katedrala). Djece Hercegovine će na ovaj način podržati djecu Afrike i kao na svakom događaju u kojem sudjelujemo, emocije i empatije sigurno neće nedostajati - ističe Bevanda.

Marija Zorka Vasilj dodaje kako će se kroz sve događaje narodu Hercegovine približiti život Afrike iz čije jednostavnosti često možemo mnogo toga naučiti.

-Vjerujem da ćemo koncertima, ne samo poslati dio Hercegovine za misiju Mwakapandula nego uspjeti prenijeti i donijeti ljudima dašak Afrike. Jedni od drugih možemo mnogo toga naučiti i kroz ovakve projekte shvatiti važnost svakog dana života, svakog osmjeha i iskrene brige za bližnjega. Vjerujem da će poruke sa ovih događaja dugo ostati među nama i biti nam motiv da svakog novog dana pokušavamo biti što bolji ljudi, duboko svjesni da je svaki dan nova prilika da činimo dobro našim bližnjima i zajednici u kojoj živimo - zaključila je Marija Zorka Vasilj.

U danima pred nama biti će poznati detalji oko svakog pojedinog koncerta, a svi su pozvani da svojim dolaskom na koncerte i donacijama podrže ovaj humanitarni projekt. Nitko ne sumnja kako će Hercegovina još jednom pokazati svoje veliko srce i da ćemo na kraju s radošću moći reći kako smo svojim malim doprinosima djeci misije Mwakapandula osigurali bolje uvjete za obrazovanje kako bi jednoga dana i oni mogli dati svoj veliki doprinos izgradnji boljega društva.

Putevima heroja! Legendarni hajduk iz Gruda, Andrija Šimić, dobio stazu u Runovićima

Grude.com - klik u svijet — Tue, 14 Jan 2025 11:37:00 GMT

Hajduk Andrija Šimić, poznat kao jedan od najslavnijih heroja s područja Hercegovine, Dalmacije i južnih dijelova Bosne, bio je povijesna ličnost koja se borila protiv Osmanskog carstva i nepravdi prema siromašnom stanovništvu. Rođen je na današnji dan 1833. godine u Alagovcu, u Grudama, a svoj život posvetio je borbi protiv turske vlasti i zaštiti siromašnih. Šuma, dalmatinski kamenjar i hercegovački stanovi često su bili skloništa za njega i njegovu družinu.

Nosio je pušku, kuburu i nož te je sa svojim hajducima napadao bogate i dijelio plijen s onima u potrebi. Njegova odvažnost i karizmatična osobnost učinile su ga legendom ovih prostora, a sjećanja na njega čuvaju spomenici i priče, poput onih zabilježenih na runovićkom groblju gdje je pokopan. Njegov grob, kako ističe i članak s 24sata.hr, nalazi se u blizini Proložca, a lokalni mještani i povjesničari često ga posjećuju kako bi se prisjetili njegove priče.

Nakon što je zarobljen 1871. godine, Andrija Šimić je osuđen na 14 godina zatvora. Po izlasku na slobodu 1905. godine, povukao se u kuću obitelji Babić u Imotskom, gdje je i preminuo.

Slobodna Dalmacija piše da su imotski planinari, koji u svojim redovima imaju prave obožavatelje legendarnog hajduka, prekopali povijesne dokumente, ispeglali činjenice i sjeli pred papire i računala kako bi avanture Andrijice Šimića prikazali svijetu i narodu – onima koji je ne znaju i onima koje treba tek malo podsjetiti.

Mjesecima su radili na poučnoj stazi u općini Runovići, koja u nešto više od pet kilometara lagane šetnje runovićkim brdima, kroz deset poučnih ploča, priča i uči o hajducima, povijesnim okolnostima, s naglaskom na glavnu zvijezdu po kojoj je staza i dobila ime.

Hajdučka staza

Staza Andrijice Šimića počinje u Sebišini, a nekih sat i pol kasnije završava na mjesnom groblju Gospe od Karmela u Runoviću, gdje se nalazi i Šimićev grob. Naime, Andrijica je, nakon tri desetljeća uzništva i izlaska na slobodu, kao vitalan starac dane provodio u rodnoj Hercegovini, a kad je došao posjetiti svoje imotske prijatelje u Runovićima, svećenika i narodnog vidara koji mu je za hajdukovanja liječio rane, otpio je gutljaj imotske rakije i izdahnuo baš tu – u kraju iz kojeg se vidi čitav njegov hajdučki put, od Vrana do Kamešnice.

Članovi HPD-a „Imotski“ iznimno su ponosni na svoju ideju i realizaciju i sigurni kako će staza zaživjeti i kako će se i namjerni i slučajni prolaznici zaustavljati i pročitati „koju pametnu“ o velikom hajduku. Branimir Mikulić, predsjednik imotskog Planinarskog društva, kaže kako su mjeseci rada na poučnoj stazi itekako dobro utrošeno vrijeme:

– Rad na ovom projektu, koji je financiran i od strane Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, bio je baš poseban gušt. Prije nego smo došli do faze „bauštele“, odnosno postavljanja tabli i čišćenja i obilježavanja staze, ekipa koja je radila na njima mjesecima je detaljno proučavala dokumente, slušala i analizirala anegdote, tražila fotografije…

Svetkovina je Krštenja Gospodinova

Grude.com - klik u svijet — Sun, 12 Jan 2025 10:13:00 GMT

Nedjeljom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme. Kod krštenja na Jordanu, kad je sveti Ivan krstio Krista, ističe se i ljudsko i božansko u Isusu Kristu: Isus se mogao krstiti samo kao čovjek, a Otac nebeski potvrdio je za Isusa da je Njegov ljubljeni Sin.

''Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!''' (Mt 3,16-17)

Slaveći Krštenje Gospodinovo, sjećamo se dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan, gdje ga je na početku Njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. To je čin koji nas poziva na obraćenje, na novi život i vjernost savezu koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Isus Krist tim činom želi pokazati da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Njegovim silaskom u vodu započinje novo doba čovječanstva i novi život.

Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Ipak, postoji velika razlika između Ivanova krštenja i sakramenta Krštenja koji mi primamo. Ivanovo krštenje bilo je znakom obraćenja. Po Isusovoj muci i smrti, sakrament Krštenja prima otkupiteljsku snagu.

Mnogi ljudi tada su dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to.

Isusov put na krštenje u Jordanu imalo je drugi smisao. On je na početku svog javnog djelovanja stavio znak i želio je pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugačak red grješnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovu društvu, kao što je to kasnije i pokazao. "Došao sam zbog grješnika, a ne zbog pravednika."

Krštenje Isusovo pokazuje cilj Njegova poslanja: kazati nama, grješnicima, da nas Bog ljubi. Danas je dan kad se prisjećamo svog krštenja, svojih odluka u vjeri da se krste naša djeca. I tako po krštenju postajemo ljudi koji su izabrani oko dobrih djela i koji bi trebali biti što revniji u činjenju dobrih djela.

Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj 'da' za cijeli život i tako živimo unutar svojih obitelji i zajednica.

FOTO/VIDEO: Predstavljamo etno skupinu „Didak“: „Psalmi“ nisu samo glazbeno djelo, već i molitva!

Grude.com - klik u svijet — Fri, 10 Jan 2025 20:44:00 GMT

Etno skupina „Didak“ iz Gradnića donosi nam svoju najnoviju glazbenu priču – jedinstvenu interpretaciju biblijskih Psalama, koja kroz snažnu emotivnu izvedbu spaja duboku duhovnost s bogatim nasljeđem etno glazbe. Ovaj projekt nije samo glazbeno djelo, već molitva, i poziv na refleksiju, prožet snagom vjere i nade.

Skladba „Psalmi“: Glas duše u prirodnoj harmoniji

Snimana na visokom prostranstvu Blidinja, okružena zimskim krajolikom, pjesma „Psalmi“ odiše iskonskom snagom. Na hladnoći koju podnose samo najhrabriji, članice skupine „Didak“ utjelovile su emocije sadržane u stihovima Psalama, donoseći zvukove tradicije u kombinaciji s modernim aranžmanima Gabrijela Prusine.

„Ova pjesma nije samo glazba, nego otvaranje duše pred nečim višim. Kroz svaki stih osjećamo povezanost s nevidljivom snagom koja nas podiže u teškim trenucima. U trenucima tuge i gubitka, kad nas pritisnu životni tereti, možemo se osloniti na te melodije koje nas podsjećaju na vječne istine i snagu koja prebiva u našim srcima“, kažu za Herc.info djevojke kojima su nošnju posudili prijatelji iz HKUD-a Sveti Ante Cim. Video režiran od strane Darija Pehara, snimljen u prirodnim ljepotama Blidinja i u Franjevačkoj kući molitve Masna Luka, dodatno naglašava povezanost duhovnosti i prirode.

Posvećenost tradiciji i zajednici

Etno skupina „Didak“, sastavljena od osam talentiranih djevojaka iz Brotnja, već godinama njeguje tradicijsku glazbu poput gange, bećarca i brojnih napjeva. Svojim radom štite kulturnu baštinu i prenose duh fra Didaka Buntića, simbola humanosti i zajedništva.

„Kroz našu glazbu želimo podsjetiti na važnost zajedništva i očuvanja tradicije. Fra Didak se borio za svoj narod, a mi danas želimo kroz pjesmu čuvati ono što su nam ostavili naši preci,“ ističu članice skupine.

Među nastupima i projektima

„Didak“ je već ostavio snažan dojam na domaćoj i međunarodnoj sceni, nastupajući na brojnim manifestacijama u BiH, Hrvatskoj, pa čak i šire. Među najposebnijim trenucima izdvajaju nastup u HD herceg Stjepan Kosača, gdje su prvi put izvele svoju obradu „Abuna Di Bishemaya“ (Očenaš na aramejskom).

Suradnja s violinisticom Nikolinom Pandžom Skoko na skladbi „Ero s onoga svijeta“ te brojni drugi projekti, dodatno su obogatili repertoar skupine. Njihove izvedbe su spoj tradicije i suvremenosti, koje ne ostavljaju publiku ravnodušnom.

U budućnosti, skupina „Didak“ nastavit će raditi na očuvanju glazbene i kulturne baštine Hercegovine. Već su najavile nove skladbe i nastupe, uključujući gostovanje u Švicarskoj, gdje će našim ljudima donijeti dašak rodnog kraja.

Članice skupine

Marija Zubac
Ana Zubac
Marijana Planinić
Gabriela Dodig
Marija Prskalo
Marija Pehar
Tea Pehar
Petra Prskalo

S voditeljem Gabrijelom Prusinom i njihovim predanim radom, etno skupina „Didak“ ne samo da čuva tradiciju, već joj udahnjuje novi život, pokazujući da vjera, ljubav i glazba nadilaze sve granice.

Herc.info

Vukovarska majka čeka svog Miru: Pronaći sina, posljednja mi je želja

Grude.com - klik u svijet — Thu, 09 Jan 2025 23:02:00 GMT

Na samo 70-100 centimetara dubine i oko 100 metara od glavne ceste između Osijeka i Vukovara ekshumirani su posmrtni ostaci dvije osobe. Nova je to grobnica iz Domovinskog rata otkrivena na području Bobote, sela koje naseljava isključivo srpsko stanovništvo i koje je bilo mjesto nestanka, zlostavljanja te ubijanja mnogih hrvatskih branitelja i civila.

Novu je grobnicu odmah nakon dojave došao vidjeti ministar Tomo Medved, ali i obitelji nestalih čiji su najmiliji mogli biti ubijeni i zakopani u tom dijelu. Među njima je i Spomenka Kušić iz Vinkovaca, čiji je 24-godišnji sin Mirabel - Miro nestao u Vukovaru kao branitelj.

„Ministar nas je pozvao da dođemo u Bobotu i pogledamo pronađene kosti jer se zna da je moj sin bio ranjen i zarobljen u Vukovaru, da je potom odveden u Trpinju s većim brojem Vukovaraca, gdje su ih u lokalnom domu zlostavljali i mučili, a potom su mojeg sina i još jednog branitelja odveli u smjeru Bobote. Sve ove godine vjerujemo da je ubijen i zakopan negdje na Bobotskom kanalu, jer su nam tako dojavili određeni ljudi, ali realno i ovo može biti mjesto na kojem su ga ubili i zakopali jer je ovo sam ulazak u Bobotu. Iako sam užasnuta činjenicom da u ovoj grobnici možda vidim kosti svojeg sina, ipak se svim srcem nadam da bih ga konačno mogla pronaći, dostojno pokopati, imati njegov grob pored svojega, jer sve sam starija i nemoćnija, a pronaći njega moja je posljednja želja. I sad sam jedva došla ovamo, suprug je otišao vidjeti tu iskopanu raku jer ja ne mogu toliko hodati po blatu. Nagledali smo se kostiju sve ove godine hodajući po ekshumacijama“, kaže tužno Spomenka gledajući prema velikom iskopanom humku zemlje na čijem dnu su kosti.

Već pri prvom pogledu na njih doktor patolog konstatirao je da su iz vremena Domovinskog rata i da su osobe kojima su pripadali ti ostaci ubijene nasilnom smrću. Zakopani su prilično plitko s obzirom na to da se radi o zemljištu koje je sve ove godine obrađivano.

„Toliko smo puta prošli ovom cestom supruga i ja i nije nam palo na pamet da bi možda tu mogao biti naš sin. Tužno je kad se svim srcem nadaš da ćeš u toj rupi pronaći svoje mrtvo dijete“, dodao je tužno Kušić. I ova je grobnica, kako je istaknuo ministar Medved, otkrivena uz pomoć Sigurnosno-obavještajne agencije, s kojom Ministarstvo branitelja neprestano surađuje u vezi s nestalima. Pretragu terena i iskapanje počeli su 6. prosinca prošle godine.

„Odmah smo utvrdili da se radi o primarnoj grobnici jer su posmrtni ostaci u njoj cjeloviti. Radi se o dvojici muškaraca čiju dob za sada ne možemo definirati dok ne prođe analiza, a dok ne obavimo DNK, ne znamo ni da li su bili civili ili branitelji. No prema dobivenim dojavama, njih dvojica su tu ubijeni tijekom jeseni 1991. godine i samo ubačeni u rovove koji su od ranije iskopani u tom zemljištu jer su u njima boravili pripadnici srpske teritorijalne obrane. Nakon što su ih tu ubacili, zakopali su ih. Na toj je lokaciji i prije bilo probnih iskapanja jer smo imali dojave da tu ima posmrtnih ostataka, no ona nisu dala rezultate sve dok se sad nije došlo do točne mikrolokacije. Ostaci su cjeloviti i vjerujem da ćemo brzo napraviti identifikaciju“, rekao je tom prilikom ministar Medved, koji je porazgovarao i s obiteljima te im objasnio sve o novootkrivenoj grobnici i sve što zna o pronađenim ostacima. Istaknuo je kako je pregledano i raskopano i okolno područje ne bi li se otkrilo još ostataka, no osim dvije, nije pronađeno više ništa.

„Mi svaki put dođemo na mjesto ekshumacije jer svatko od nas se nada da su pronađeni ostaci njegovi. I svaki put smo radosni ako se i jedno pronađe, a ovdje će dvije obitelji konačno naći svoj mir, imati grob svog najmilijeg. Bili bismo još sretniji da se ovakve ekshumacije još češće događaju jer godine prolaze, mi smo sve stariji i bojimo se da ćemo umrijeti, a da ih nećemo pronaći. Tako se i ja bojim da ću i ja otići, a neću pronaći supruga, no nadam se stalno; ako nema nade, nama ne vrijedi ni živjeti“, rekla je Manda Patko iz Vukovara te istaknula kako su obitelji iznimno zahvalne svima koji ulažu silne napore da se otkriju grobnice i pronađu nestali.

Vukovarci u međuvremenu iščekuju identifikaciju deset ljudi čiji su ostaci iskopani u lipnju i srpnju prošle godine na Petrovačkoj doli, golemom smetlištu na kojem već dvije i pol godine traju prekapanja terena i velikih količina smeća. Medved je rekao kako je odlučeno da će se ove godine prebaciti i pretražiti cijelo to brdo smeća jer postoje naznake da ono skriva veći broj posmrtnih ostataka ubijenih branitelja i civila. Problem predstavlja opasan otpad, koji treba pretresti, a među kojim je azbest.

„Intenzivno radimo na identifikaciji pronađenih ostataka iz Petrovačke dole, a istodobno provodimo probna iskapanja na drugim lokalitetima u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji. Sve to uspijevamo zahvaljujući institucionalnom pristupu svih službi koje rade na potrazi za nestalima i svakodnevno razmjenjuju potrebne podatke“, kazao je Medved. Na svim ekshumacijama sudjeluju i predstavnici Državnog odvjetništva, koji svakom grobištu pristupaju kao mjestu zločina te istodobno obavljaju očevid, što znači da će se tragati i za počiniteljima ubojstava.

24sata
Foto:Pixsell

Preminuo hrvatski skladatelj, aranžer i dirigent Stipica Kalogjera

Grude.com - klik u svijet — Wed, 08 Jan 2025 22:46:00 GMT

U 91. godini preminuo je veliki hrvatski skladatelj, aranžer i dirigent Stipica Kalogjera. Zauvijek će u povijesti naše glazbene umjetnosti ostati urezan kao autor neizmjernog talenta, kreativnosti i strasti za glazbom.

Stipica Kalogjera za najbolji aranžman nagrađen je Porinom za pjesmu "Cesarica" autora Zlatana Stipišića Gibonnija. Tada je nagrađen i za producenta godine, a četiri godine kasnije i za album godine "Ministarstvo" Arsena Dedića. Porina za životno djelo dobio je 2010. godine. Svojim je predanim radom otvorio put mlađem naraštaju.

- Stipica Kalogjera je na neki način otac naše profesije ovdje, dakle profesije producenta i aranžera, između ostalog i dirigenta, ali i jedan od prvih koji su se time počeli baviti na jedan fini, profesionalan način i utrli su put nama mlađima koji smo došli nakon toga. On je lik koji je cijeli život se trudio živjeti i raditi mirno i dostojanstveno i pošteno. Na koncu je tako mirno i dostojanstveno i otišao, kazao je glazbenik Nikša Bratoš.

Stipica Kalogjera autor je zabavnih pjesama poput "Vino i gitare", "Krovovi", "Ti si moja obala", "Dobra večer, uzorita", "Sviraj mi, gitaro". Ostvario je mnogobrojne uspješne suradnje s vodećim imenima hrvatske glazbe poput Arsena Dedića, Gabi Novak i Tereze Kesovije.

- Bio je čovjek velikog talenta, ali ono što je razvio do savršenstva je ta zanatska vještina, profesionalnost i time je postao vjerojatno najveći hrvatski producent koji je potpisao oko 4000 različitih pjesama i skladbi. To ostaje iza njega. Mislim da je ispravna usporedba, ono što je Quincy Jones bio u svjetskim razmjerima, Stipica Kalogjera je tu u našim regionalnim ili nacionalnim, rekao je Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja.

Kao skladatelj i aranžer sudjelovao je na mnogim domaćim i inozemnim festivalima zabavne glazbe i osvojio više prvih nagrada. Dirigirao je festivalskim orkestrima na domaćoj sceni. Kalogjera je stekao i titulu doktora medicine, ali se nikada nije profesionalno posvetio liječničkom pozivu - ljubav prema glazbi bila je jača.

Skladao je i scensku glazbu za dječje predstave te glazbu za animirane filmove, dječje TV serije i emisije.

Njegov umjetnički rad obilježila je jedinstvena sposobnost kombiniranja inovativne harmonije, bogate instrumentacije i nepogrešive emocionalne dubine.

Sućut Jandrokovića u povodu smrti Stipice Kalogjere

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković uputio je u srijedu izraze sućuti u povodu smrti Stjepana Stipice Kalogjere, istaknuvši da je Kalogjera bio među onim uistinu posebnim umjetnicima za koje se s punim pravom može reći da su ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi.

U sućuti obitelji Kalogjera predsjednik Sabora istaknuo je da su iza Kalogjere desetljeća neumornog skladanja, aranžiranja i producentskog rada.

- Pritom, jednako se snažno isticao stvarajući za različite festivalske prigode, kao i za kazalište i televiziju. Mnogim poklonicima glazbe u Hrvatskoj u posebnom sjećanju ostaju tolike sjajne izvedbe 'pod ravnanjem Stipice Kalogjere', u kojima je pokazivao dojmljiv dirigentski stil i istinsku osobnu karizmu, istaknuo je predsjednik Sabora.

O snazi njegove umjetničke ostavštine, naglasio je Jandroković, svjedoče i brojne nagrade koje je tijekom dugogodišnje karijere primio, uključujući i Porin za životno djelo.

"Svu raskoš talenta Stipice Kalogjere pamtit ćemo s izrazitim poštovanjem te se sa zahvalnošću sjećati njegova sveukupnog doprinosa hrvatskoj glazbi", stoji u izrazu sućuti obitelji Kalogjera.

Obuljen Koržinek: Svevremenske Kalogjerine uspješnice

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek uputila je sućut obitelji maestra Stipice Kalogjere.

"Kao istaknuti skladatelj, dirigent, a pogotovo aranžer, Stipica Kalogjera svojim je rukopisom uveličao nekoliko tisuća djela domaće zabavne glazbe. Posljednjih pola stoljeća hrvatske glazbene scene gotovo je nemoguće zamisliti bez svevremenskih uspješnica, posebice onih koje su nastale u tandemu sa Zdenkom Runjićem i Oliverom Dragojevićem, poput pjesama Galeb i ja, Skalinada i Bijeli Božić.

Njegovi aranžmani odlikovali su se inventivnošću, originalnim harmonijskim rješenjima i funkcionalnom instrumentacijom, čime je još krajem 1950-tih godina postavio temelje za novo doba hrvatske zabavne glazbe te postao inspiracija budućim naraštajima aranžera i producenata.

Maestro Stipica Kalogjera bio je toliko velik koliko i skroman, i dok su njegove pjesme prštale s pozornice, on bi uvijek stajao sa strane, pred orkestrom i vodio ga svojom uvjerljivom dirigentskom gestom. Sigurni smo da će njegova neprocjenjiva i bogata ostavština nastaviti nadahnjivati nadolazeće generacije", naglasila je ministrica kulture i medija Obuljen Koržinek.

Veliki hrvatski skladatelj, dirigent i aranžer

Kalogjera je rođen 24. svibnja 1934. u Beogradu. Od djetinjstva je pokazivao izniman talent za glazbu. U Zagrebu je najprije počeo svirati violinu, a poslije trubu i klavir, da bi obrazovanje zaokružio na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, gdje je diplomirao 1962. Unatoč tom zvanju, nepokolebljivo se posvetio svijetu glazbe.

Njegova profesionalna glazbena karijera počela je 1958. kada je postao članom Plesnog orkestra Radio Zagreba (danas Big Band HRT). U tom je orkestru bio trubač, zatim pijanist, a 1991.–1993. glazbeni producent.

Skladao je oko 70 zabavnih pjesama, od kojih se ističu "Vino i gitare", "Ti si moja obala", "Dobra večer, uzorita", "Sviraj mi, gitaro", "Vjeruj mi", "Krovovi", "Ti, koju ne poznam", "Poslije kiše dolazi sunce", "Bit ćeš uvijek moja", "Adrese moje mladosti", "Ča je bilo tega više ni", "Ponoćno sunce" i "Tvojih pola sata".

Tijekom bogate karijere, skladao je i aranžirao više od 4000 djela za različite glazbene sastave, od malih ansambala do simfonijskih orkestara, od kojih su neki nagrađeni prestižnim priznanjima. Osobito su uspješni bili aranžmani za pjesme Galeb i Skalinada (Z. Runjić) te Cesarica (Z. Stipišić), za koju mu je i dodijeljena nagrada Porin 1994. za najbolji aranžman. Iste godine zajedno s Arsenom Dedićem dobiva Porina kao najbolji producent za album Tihi obrt, a 1998. također kao najbolji producent s Arsenom Dedićem dobiva Porina za album Ministarstvo straha. Godine 2010. dodijeljena mu je nagrada Porin za životno djelo.

Kalogjera je autor glazbe i za dva mjuzikla, O’Kaj i Kaj20, izvedena s velikim uspjehom u Zagrebačkom kazalištu Komedija. Skladao je glazbu za animirane filmove te dječje televizijske serije.

Kao skladatelj i aranžer sudjelovao je na mnogim domaćim i inozemnim festivalima zabavne glazbe (Zagreb, Split, Opatija, Slavonski Brod, Krapina, Bratislava) i osvojio više prvih nagrada. Dirigirao je festivalskim orkestrima na domaćoj sceni (stalni šef dirigent festivala u Splitu od 1980-ih) i u inozemstvu (Bratislava, Ljubljana, Eurosong u Dublinu 1995. i Birminghamu 1998).

Odlazak jednog od najvećih hrvatskih pisaca, preminuo je Veselko Koroman

Grude.com - klik u svijet — Wed, 08 Jan 2025 07:21:00 GMT

U 91. godini života preminuo je hrvatski književnik Veselko Koroman, jedan od najznačajnijih hrvatskih i bosanskohercegovačkih pisaca 20. stoljeća. Njegovi romani, poezija i eseji obilježili su hrvatsku književnost.

Prenosimo jednu od kolumni Miljenka Jergovića o jednom od najvećih hrvatskih pisaca svih vremena.

Mnoštvo je načina da u hrvatskoj književnosti pisac ostanenevidljiv. Ali od svih tih načina najmiliji mi je onaj Veselka Koromana. Rođen 1934. u Radišićima pokraj Ljubuškog, školovao se u Mostaru i Sarajevu, radio kao nastavnik u selima oko Kaknja, pa u Visokom, da bi se u nedoba, prve godine sedamdesetih, zaposlio kao urednik u sarajevskoj Svjetlosti, tada velikom bosanskom državnom izdavaču, koji će krajem osamdesetih, u nekoliko samrtnih jugoslavenskih sezona, biti vjerojatno i najvažniji književni izdavač u toj povelikoj i šarenoj, te u nakladničkom, knjiškom i književnom smislu veoma bogatoj zemlji. Ali onda je, krajem 1971, objavio jedan u biti posve bezazlen novinski tekst, nakon kojeg je iz urednika degradiran u korektora, tojest u ispravitelja tuđih slučajnih pogrešaka u tekstu. To je bila bit i smisao jugoslavenskog socijalizma: zbog teksta koji se cenzoru nije svidio, pisac bi doživio socijalnu smrt. A bit i smisao bosanskog socijalizma bila je da se umjesto Koromana nađe netko drugi tko će zadovoljavati ključ nacionalne ravnopravnosti u poduzeću Svjetlost.

U sljedećih osamnaest godina, koliko će potrajati pjesnikova socijalna smrt, Koromanu je uspjelo da iz korektora avazira u lektora, tojest u ispravitelja tuđih jezičnih pogrešaka. Morao je pasti Berlinski zid, morao je pasti komunizam, a na vlast su morale doći nacionalističke stranke - bezbeli, sastavljene od samih komunista - pa da poništena bude Koromanova kazna, te da se 1990, s već navršenih pedeset i šest, vrati na profesionalnu poziciju s koje je likvidiran u trideset i osmoj. Urednik u Svjetlosti će biti samo godinu i pol, pa će započeti rat.

U tom predugom vremenu, o kojemu bi vrijedilo dobro porazmisliti prije nego što se išta kaže o ljepotama komunizma s ljudskim licem, bratstva&jedinstva, te Bosne i Sarajeva kao zipki i kolijevki nacionalne ravnopravnosti, Koroman je objavio poduži niz pjesničkih knjiga, jedan roman i niz kritičkih i esejističkih tekstova - inače savršeno apolitičnih, jer je on po svemu bio i ostao dubinski za politiku nezainteresiran čovjek - te se uzdigao u jednoga od najznačajnijih, ako već ne i najznačajnijega živog bosanskohercegovačkog pjesnika. I to je specifičnost tog istog jugoslavenskog komunizma, u odnosu na takozvanu današnju hrvatsku koliko i bosanskohercegovačku demokraciju: kao nepodoban nisi dobivao otkaz (kao što ga danas dobiješ), nego si išao u korektore, te što je važnije, kao nepodoban i profesionalno ponižen mogao si biti priznat kao najveći pjesnik cijele Bosne ili barem jednoga (konstitutivnog) bosanskohercegovačkog naroda. U današnjoj Hrvatskoj ovo drugo je naprosto nemoguće.

U isto to vrijeme, naravno, komunisti su, među kojima i moralnopolitički podobni Hrvati, u Koromanu vidjeli ustašu. Nije im bilo pravo što je ustaša tako veliki pjesnik, ali u jednom za današnje prilike ozbiljnom shvaćanju književnosti i pjesništva nije bilo načina da se ustašu likvidira kao velikog pjesnika. Mogao je, dakle, Koroman biti likvidiran kao urednik i kao ugledno građansko lice, ali pjesništvo bilo je nedodirljivo. Iz današnje perspektive, naprosto nezamislivo!

Zahvaljujući toj šikani, koju je lako i vedro podnio - kao kakav lirski monah, Veselko Koroman 1990. postao je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, koja će sljedeće godine postati Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Zaslužio je Koroman, naravno, biti akademik u svakoj akademiji koja raspolaže jezičnim sredstvima za čitanje njegove poezije. Veći je od svakog tog razreda za književnost. Ali teško da bi u Hrvatskoj postao akademik da u Sarajevu nije postao korektor. To znamo po činjenici što je ostao savršeno nevidljiv, i što bi se sad moglo zaći na kroatistiku Filofaksa u Zagrebu, pa provjerom ustvrditi kako je tamo malo tko od profesora pročitao jedan jedini pjesnikov stih. O studentima da ne govorimo. Studenti su, valjda, nepismeni.

I tako nevidljiv, u Sarajevu iz kojeg je u ratu otišao, u Zagrebu do kojeg nikada nije stigao, Koroman objavljuje svoje knjige. Na radost par nas s Parnasa. Pisaca, čitatelja i promatrača. Knjiga "Bit ću negdje" objavljena je 2022. u Zagrebu. U njoj je trideset i šest vrlo kratkih i jednostavnih pjesama. Na svom putu u krajnju jednostavnost, na koji se zaputio još prije šezdeset i pet godina, prvom knjigom koja nosi naslov "Grad prema sjeveru", i kojim se dosljedno kreće, ne mijenjajući smjer ni pravac, poput meteora koji ima svoju putanju, Koroman stiže do one crte, do onih riječi i značenja koji svojom jasnoćom zatrave čovjeka nekako sviklog da mu sve čemu teži, ipak, mora biti nejasno. Tako u knjizi "Bit ću negdje" i pjesma "Stotinu": "I sedamdeset i pet centimetara/ prostora zemaljskog potrebno/ je meni da se ispružim do/ kraja u kolijevci posljednjoj./// To govorim onome što bi,/ nježan, kad stigne vrijeme, ćutjeti se mogao odgovornim za me./// Stvorenju dragom koje će/ sutra poletjeti za mnom,/ s puta, ipak lijepog, odovud - onamo."

Knjiga šarenih, nelijepih korica, u jednoj tipskoj ediciji, koja će uskoro zatim promijeniti vizualni identitet. Uskoro se po izlasku našla na sniženju u knjižari Svjetlosti u Titovoj ulici, koju je vodio čuveni sarajevski knjižar Stipo Vilić, svakako najveći, a možda i posljednji pravi knjižar u mom životu. Kupi ovo i čitaj!, naredio je Stipo, pa sam kupio, ne našavši u sebi bezobrazluka za otpor. Tako sam i čitao. "Mihovil" je tad, meni osamnaestogodišnjem, kratko prije nego što ću poći u vojsku, bio zanimljiv, lijepo napisan roman. Pročitao sam ga u tri večeri, i sjećam se vrlo snažnog dojma da čitam autobiografiju. U bosanskoherceogovačkoj umjetnosti bilo je to vrijeme moćnih autobiografija, oblikovanih kao velika umjetnost: Džamonja, Ibrišimović, prva dva Kusturičina filma, likovno-umjetnička grupa Zvono… Nikada "Mihovila" nisam više pročitao. Nestao je iz kućne biblioteke na Sepetarevcu. Tražio sam ga po mnogim post-jugoslavenskim antikvarijatima, ali mi je u posljednji čas izmicao. Premda je objavljen u Koromanovim Sabranim djelima (Rabic, Synopsis, Sarajevo/ Zagreb 2017.), "Mihovila" bih da još jednom pročitam u izdanju koje sam čitao kao mladić pred kojim su bile otvorene sve mogućnosti.

O kako je samo pogrešno vjerovati da rukopisi ne gore! Eno ih, još uvijek plamte, zapaljeni početkom devedesetih, i nikako da se u pepeo saspu. S rukopisima, naravno, gore i knjige. Tako ovu više nigdje ne nalazim, niti u jednom antikvarijatu. Sliku njezinih korica ne nalazim na internetu, a ne sjećam se više kako je izgledala. Pamtim samo te pjesme. Ali možda ni njih iz knjige koja je, eto, tako bespovratno nestala, izgorjela, rasula se i rasturila, kao što se raspe i rasturi olovni slog neke stare i opasne knjige, što ju je zabranila neka bivša vlast, nego pjesme iz zbirke "Zeleni se što je bilo" pamtim iz Koromanovih Sabranih djela. Kako god da jest, pamtim.

Danas je Božić prema julijanskom kalendaru

Grude.com - klik u svijet — Tue, 07 Jan 2025 09:19:00 GMT

Danas Božić slave vjernici pravoslavnih crkava koje koriste julijanski kalendar, poput Ruske, Srpske i Gruzinske pravoslavne crkve, ali i pripadnici drugih kršćanskih zajednica koje prate isti kalendar, a nisu pripadnici istočne pravoslavne crkve.

Zašto neki danas slave Božić?

Julijanski kalendar je stariji kalendar koji je bio u upotrebi prije nego što je papa Grgur XIII. uveo gregorijanski kalendar 1582. godine. Razlika između ova dva kalendara danas iznosi 13 dana.
Neki pravoslavni kršćani (primjerice Srpska, Ruska i Gruzinska pravoslavna crkva) i dalje koriste julijanski kalendar za određivanje datuma crkvenih blagdana.
Zato Božić po julijanskom kalendaru pada na 7. siječnja po gregorijanskom kalendaru.

Zašto to nije isključivo "Pravoslavni Božić"?

Ne slave svi pravoslavni vjernici Božić prema julijanskom kalendaru. Na primjer:
- Grčka pravoslavna crkva, Rumunjska pravoslavna crkva i Bugarska pravoslavna crkva koriste gregorijanski kalendar, pa Božić slave 25. prosinca.
Isto tako, Koptska pravoslavna crkva u Egiptu i Etiopijska pravoslavna crkva koriste julijanski kalendar, ali nisu pravoslavne u istoj tradiciji kao istočne pravoslavne crkve.

Kako to objasniti jednostavno?

Danas nije "Pravoslavni Božić", već Božić prema julijanskom kalendaru, koji zbog razlike od 13 dana pada 7. siječnja po gregorijanskom kalendaru. Neki pravoslavni vjernici i zajednice koriste taj stariji kalendar, dok drugi, uključujući katolike i neke pravoslavne crkve, koriste gregorijanski kalendar i slave Božić 25. prosinca.

Ovo nije pitanje vjere, već različitih metoda mjerenja vremena koje su povijesno naslijeđene.

Svima koji slave Božić prema julijanskom kalendaru, a koji su dobri ljudi i zalažu se za mir i poštivanje svih ljudi, a nemaju genocidne želje, želimo čestit i blagoslovljen današnji dan, a onima koji suprotno od toga razmišljaju, želimo da im Krist pomogne da postanu bolji ljudi.

Voda blagoslovljena na blagdan 'Sveta tri kralja' ima veliku moć

Grude.com - klik u svijet — Mon, 06 Jan 2025 22:04:00 GMT

Rimski obred predviđa snažan blagoslov Bogojavljanske vode koja izgoni sve zle duhove Dok je blagdan Bogojavljenja u rimskom obredu prvenstveno usmjeren na posjet mudraca, povijesno je bio više usmjeren na krštenje Isusa Krista u rijeci Jordan.

Zbog toga se razvio poseban blagoslov bogojavljenske vode u spomen na Isusovo posvećivanje vode krštenja, piše Aleteia. Ovaj blagoslov vode na Bogojavljenje održavali su istočni katolici, ali rimokatolici također imaju neobveznu ceremoniju koja je odobrena 1890. i koja je odala počast ovoj tradiciji.

Međutim, naglasak blagoslova danas je manje na obilježavanju Isusova krštenja, a više na simboličnoj prirodi vode kao sredstva za čišćenje. Na taj se način blagoslov vode Bogojavljenja u rimskom obredu koristio za istjerivanje Sotone i svih njegovih demonskih anđela.

Snažan blagoslov

To je snažan blagoslov. Svećenik koristi snažan jezik da zazove Božju moć nad zlom. Ovaj blagoslov podsjeća nas na duhovnu snagu blagoslovljene vode. Potiče nas da je koristimo u vjeri, uzdajući se u Božju pomoć koja nas štiti nad našim duhovnim neprijateljima.

Ovdje je izvadak molitve, koji je prilično dugačak, a koji možete moliti kad sami blagoslivljate ovom vodom, svoju obitelj ili dom, a što ste pozvani činiti često.

Molitva izgona zlih dohova vodom blagoslovljenom na Bogojavljanje

“U ime našeg Gospodina Isusa Krista i Njegovom snagom, izbacujemo vas, svaki nečisti duh, svaku đavolsku silu, svaki napad paklenog protivnika, svaku legiju, svaku đavolsku skupinu i sektu; odstupi i ostani daleko od Crkve Božje, od svih koji su stvoreni na sliku Božju i otkupljeni dragocjenom krvlju božanskog Jaganjca. Ne usudi se više nikada, lukava zmijo, varati ljudski rod, progoniti Crkvu Božju, niti udariti izabranike Božje i rešetati ih kao pšenicu. Jer Bog Svevišnji je taj koji ti zapovijeda, Onaj kojemu si se do sada u svom velikom ponosu smatrao ravnim; Onaj koji želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine. Bog Otac ti zapovijeda. Bog Sin ti zapovijeda. Bog Sveti Duh ti zapovijeda. Kristovo veličanstvo, vječna Riječ Božja koja je tijelom postala zapovijeda vam…

Zato, prokleti zmaju i svaka đavolska legijo, zaklinjemo te Bogom živim, Bogom pravim, Bogom svetim, Bogom koji je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da tko god vjeruje u Njega neće propasti, nego će imati život vječni; prestani s obmanom ljudske rase i davanjem im da piju otrov vječnog prokletstva; odusni od nanošenja štete Crkvi i sputavanja njezine slobode.

Odlazi Sotono, ti oče i učitelju laži i neprijatelju čovječanstva. Dajte mjesto Kristu u kojem niste našli nijedno od svojih djela; ustupite mjesto jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi, koju je sam Krist otkupio svojom krvlju. Neka budeš ponižen pod Božjom moćnom rukom. Drhtite i bježite dok zazivamo sveto i strašno ime Isusovo, pred kojim se pakao trese…”

Voda koja ima moć vratiti mrtve u život

Iz Glasnika, službenog lista Đakovačke biskupije za svećenike donosimo popis ‘moći’ koje ima blagoslovljena voda ako se koristi u vjeri:

Blagoslovljena voda čisti nas od lakih grijeha a ima moć i vratiti u život.

Sveti Toma Akvinski o tome veli: „Na tri načina neke stvari proizvode otpuštenje lakih grijeha:

1. ulijevanjem milosti – tako se otpuštaju u Sv. Pričesti, Bolesničkom pomazanju i svim Sakramentima Novog Zavjeta.

2. po znakovima kajanja – opća ispovijed, kucanje uprsa, molitva Gospodnja, dok u njoj molimo: „otpusti nam duge naše“.

3. blagoslovinama – kod stvari koje su znak štovanja Boga i Božjih stvari: škropljenje blagoslovljenom vodom.

Oprašta vremenite kazne

Po Sakramentu Ispovijedi Božje Milosrđe oprašta sve grijehe i vječne kazne, zaslužene po smrtnom grijehu. No uvijek ostaje neka vremenita kazna, za koju moramo zadovoljiti na ovom svijetu ili Čistilištu.

Kad se vjernici škrope ili blagoslovljenom vodom križaju oprašta im se djelomično vremenita kazna. Ovaj učinak blagoslovljene vode glede opraštanja vremenitih kazni možemo namijeniti također dušama u Čistilištu. Kod katoličkih ukopa se ispred lijesa stavi posuda sa blagoslovljenom vodom, da oni koji izražavaju sućut rodbini pokojnika, poškrope tijelo i dušu pokojnika.

Svaki put kada vjernici poškrope blagoslovljenom vodom grobove pokojnika, olakšavaju im se muke. Papa Sveti Pio IX. podijelio je Dekretom 23.ožujka 1866. sto dana oprosta svakome tko bar skrušenim srcem i zazivanjem Presvetog Trojstva prekriži, govoreći pri tome: „U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.Amen“ Oprost se može namijeniti za sebe ili koju dušu u Čistilištu.

Otklanja prisutnost i utjecaj zlih duhova

Škropljenje, a osobito križanje sa blagoslovljenom vodom jako je i sigurno oružje protiv napastovanjima đavla. Kad je već naša skromna molitva moćna nadvladati ma koju napast, očito je da ova moć postaje jača, dok joj se pridruži blagoslovljena voda, koja je specijalno za to zadobila specijalni blagoslov i moć Crkve. Sveta Terezija Avilska spominje u svom životopisu: „Nijedna stvar nije tako moćna, da suzbije đavla, te učini da se više ne povrati koliko krepost blagoslovljene vode. To sam više puta iskusila. I pred Križem đavao bježi, ali se ipak povrati. Moć ove vode mora da je velika.“ ( Život, poglavlje XXX.)

U knjizi Jobovoj se navodi kako je đavao s Božjim dopuštenjem podigao oluju na kuću, gdje su se gostili Jobovi sinovi: porušio je kuću i pod ruševinama zatrpao svu djecu. Sveti Pavao u pismu Efežanima svjedoči kako nečisti dusi obilaze zrakom i da nad njim imaju neku vlast: „I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tome duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnim.“ (Ef 2,1-2) Crkva u svojim bogoslužnim knjigama ne ustručava se ne rijetko pripisati nečistim dusima oluje i bure, te blagoslovljenom vodom zaklinje, da odvrati od naroda nepogode zla vremena.

Vraća zdravlje bolesnima, vraća u život mrtve

Iz života Sv. Ivana Zlatoustoga zabilježen je ovaj događaj. Vjernici Evaliji u Antiohiji se razboli dijete na smrt. Njezina žalost je bila tim teža, što je već izgubila četvoro djece. Sirota majka sa svojim mužem obrati se Sv. Ivanu Zlatoustom, moleći ga vruće da pomogne njihovom djetetu. Svetac kaza kako su bolesti i smrti četvoro djece posljedica roditeljskih grijeha. Žena plačući prizna: „ovo je zaista živa istina, prst i kazna Božja. Svetac reče. „Ako ne učinite pokoru i peto će dijete doživjeti istu sudbinu. Na to otac i mati obećaše nadalje živjeti kršćanski. Tada Svetac dade donijeti blagoslovljene vode i zazivajući ime Presvetog Trojstva, triput poškropi bolesno dijete, koje povrati roditeljima oporavljeno i zdravo.

Vjera.hr

Vatikan: Imenovana prva žena na čelo važnog vatikanskog ureda

Grude.com - klik u svijet — Mon, 06 Jan 2025 15:58:00 GMT

Papa Franjo imenovao je u ponedjeljak prvu ženu na čelo jednog od najvažnijih ureda u Vatikanu, postavivši talijansku časnu sestru, sestru Simonu Brambillu, prefekta odjela odgovornog za sve vjerske redove Katoličke crkve.

Povijesni značaj

Ovo imenovanje predstavlja veliki korak u Franjinim nastojanjima da ženama pruži više vodećih uloga u upravljanju Crkvom.

Iako su žene ranije bile imenovane na druge pozicije u vatikanskim uredima, dosad nijedna žena nije bila postavljena za prefekticu dikasterija ili kongregacije Kurije Svete Stolice, centralnog upravnog tijela Katoličke crkve.

Povijesni značaj imenovanja sestre Brambille potvrdili su i vatikanski mediji, koji su svoje izvještaje naslovili: "Sestra Simona Brambilla prva je žena prefektica u Vatikanu".

Bogato iskustvo

Sestra Brambilla je od 7. listopada 2023. obnašala dužnost tajnice istog dikasterija, a sada postaje prva žena imenovana za prefekticu dikasterija Svete Stolice, prenosi Vatican News.

Sestra Simona Brambilla ima bogato iskustvo, uključujući misijsko djelovanje u Mozambiku. Prije nego što je pristupila Institutu sestara misionarki Consolata, bila je profesionalna medicinska sestra te je vodila institut od 2011. do 2023.

Papa je 8. srpnja 2019. po prvi put imenovao sedam žena članicama Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. Kasnije je sestra Brambilla prvo postala tajnica Dikasterija, a sada i njegova prefektica.

Prisutnost žena u Vatikanu značajno se povećala

Od početka pontifikata pape Franje, prisutnost žena u Vatikanu značajno se povećala. Prema podacima koji obuhvaćaju Svetu Stolicu i Državu Vatikan, od 2013. do 2023. udio žena porastao je s 19,2% na 23,4%.

Apostolska konstitucija Praedicate Evangelium iz 2022. omogućila je laicima, uključujući žene, da vode dikasterije i postanu prefekti, što je ranije bilo rezervirano isključivo za kardinale i nadbiskupe.

U Državi Vatikan papa Franjo imenovao je dvije žene na vodeće pozicije. Godine 2016. imenovao je Barbaru Jattu ravnateljicom Vatikanskih muzeja, što je tradicionalno bila funkcija laika. Godine 2022. imenovao je sestru Raffaellu Petrini za generalnu tajnicu Guvernatorata, što je obično bila uloga biskupa.

Također, u Vatikanu djeluje više zamjenica tajnika, poput Gabrielle Gambino i Line Ghisoni u Dikasteriju za laike, obitelj i život, dok sestra Carmen Ros Nortes iz reda Naše Gospe od Utjehe obnaša tu funkciju u Dikasteriju za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Emilce Cuda je tajnica Papinske komisije za Latinsku Ameriku, dok Nataša Govekar vodi teološko-pastoralni odjel Dikasterija za komunikaciju. Cristiane Murray je zamjenica ravnatelja Ureda za tisak Svete Stolice, a Charlotte Kreuter-Kirchof zamjenica koordinatora Vijeća za ekonomiju. Generalni sekretarijat Sinode također ima zamjenicu tajnika, Francuskinju sestru Nathalie Becquart.

Dana 13. prosinca 2024., papa Franjo imenovao je sestru Simonu Brambillu i Maríju Líu Zervino, bivšu predsjednicu Svjetske unije katoličkih ženskih organizacija (WUCWO), članicama 16. redovitog vijeća Generalnog sekretarijata. María Lía Zervino već je 2022. imenovana članicom Dikasterija za biskupe.

Blagdan je Sveta Tri kralja

Grude.com - klik u svijet — Mon, 06 Jan 2025 13:00:00 GMT

Katolička crkva danas slavi Bogojavljenje, Vodokršće ili Sveta Tri Kralja kao svetkovinu objavljenja Kristova božanstva.

Uoči blagdana Bogojavljenja, katolici običavaju u crkvama blagoslivljati vodu kojom se onda škrope kuće vjernika. Blagdanom Isusova krštenja, koji se slavi u nedjelju po Bogojavljenju, završava u katolika božićno vrijeme.

U mnogim krajevima kršćanskog Istoka u prvim kršćanskim vremenima umjesto Božića slavila se svetkovina Bogojavljenja kao svetkovina objavljenja Kristova božanstva.

Prema Evanđelju po Mateju, mudraci s Istoka pratili su zvijezdu do Betlehema vjerujući da će ih ona dovesti do Isusa, novorođenoga Kralja. Kad su u štalici pronašli dijete s majkom Marijom, poklonili su mu se i prinijeli darove – tamjan kao Bogu, zlato kao Kralju i smirnu (plemenitu mast) kao čovjeku.

Baltazar, Melkior i Gašpar

U Evanđelju se ne navodi njihov broj ni ime, no kroz povijest ustalila su se tri mudraca, tri kralja: Baltazar, Melkior i Gašpar, vjerojatno zbog tri dara – zlata, tamjana i smirne.
Poruka je blagdana, nastalog početkom 3. stoljeća, da je Isus Spasitelj za sve ljude, a to su naznačili, kao prvi predstavnici poganskoga svijeta koji su se došli pokloniti Isusu, upravo mudraci s Istoka – Sveta tri kralja.

U našem hrvatskom jeziku je veoma lijep prijevod i značenje iz izvornih jezika latinskoga i grčkoga – Bogojavljenje. Bog se objavio. Ovoga puta to znači da je Bog s Isusom izašao iz izraelskih okvira i objavio se svemu svijetu. To vidimo danas po različitim znakovima i samim različitim nazivima ove svetkovine koja je, usput budi rečeno, jedna od najstarijih svetkovina kako na zapadu tako i na istoku.

Naziv također Tri Kralja ima svoje označeno mjesto u današnjem evanđeoskom izviješću. Upravo preko ova tri visoka gosta Isus se objavljuje i drugim narodima. Zanimljivo je da u ovom izvješću nema ništa nevažno da bi se podrazumijevalo, pa zbog toga izostavilo.

Isus se objavljuje i drugim narodima

Jedna od tih zanimljivosti je i državnički protokol. Tri kralja ne idu odmah u Betlehem već u Jeruzalem. Ne žele vrijeđati, barem koliko je do njih, kućnoga vladara. Nose svoje darove onako i onakvome za koga su čuli. Velike darove za veliku osobu, kako je i uobičajeno.

Zlato nose jer je kralj, tamjan jer je Bog, smirnu jer je spasitelj koji trpi za nas. Izaija lijepo kaže da je narod koji je hodio u tmini vidio svijetlost veliku. Bog je objavio tajnu koju je oduvijek imao u naumu: malo Betlehemsko Djetešce je spasitelj ne samo izabranoga izraelskoga naroda, već je On Spasitelj svih naroda na zemlji.

Zato današnje evanđelje kaže da mu dolaze sa svih krajeva zemlje mudraci da mu donesu darove. Mogli bismo ovdje mnogo toga nadodavati za razmišljanje od zvijezde koja ih vodi i naziva za zvijezdu, pa zatim Izaijino tama, mrklina do svijetla, međutim možda bismo se rasplijenili u tumačenjima svih ovih pojmova, i izraza i izgubili ono što je danas najvažnije u ovoj svetkovini.

Pored toga što se Isus(Bog) objavljuje svim narodima, kako ja mogu do njega doći, odnosno, ne zaboravimo da je hod mudraca i kraljeva i traženje, raspitivanje za Isusa veoma važna i velika stvar. To je veoma veliko i važno za nas svakoga pojedinoga Isusova sljedbenika.

Bog koji je postao čovjek

Nije dovoljno naći isusa i samo prepoznati u njemu spasitelja ljudskoga roda općenito, onoga koji će vratiti čovjeku dostojanstvo, ili tolike uopćeno izrečene stvari. Isus je prije svega i iznad svega za mene Bog koji je postao čovjek, Riječ što je tijelom postala, pa stoga mu se moram klanjati i ljubiti ga za ono što On je.

Kraljevsko zlato neka znači za mene moju ljubav prema Njemu, tamjan moj poklon Njemu, smirna neka znači moje povjerenje i vera u Svevišnjega.

Našli smo Boga i sada nam ne preostaje nego živjeti sa svojim Bogom u punom zajedništvu. Više nema razloga za raspitivanja. On se objavio meni i tebi, mi smo ga našli i mi smo ga prihvatili, sada slijedi samo jedno živjeti s Njime.

Svatko mora naći svoj osobni put

Ne zavaravajmo se nije lako. Svatko mora naći svoj osobni put kao osobno blago, a ovaj put je težak, dug, osamljen, pun poteškoća, kao i onaj put mudraca-kraljeva. Oni su ga slijedili i našli i veseli otišli svojim domovima.

Zato i mi molimo Gospodina da njegova zvijezda neprestano svijetli i nama, i da nas vodi prema pravome izvoru, prema Gospodinu Bogu. Naravno da će biti trenutaka kada će koji oblak zakriti zvijezdu i njeno svijetlo, ali treba uvijek to unaprijed znati da se poteškoća nikada nećemo moći osloboditi.

No, čovjek je svaki put veći iza pobijeđene kušnje ili prepreke. Sin je upitao oca da mu pokaže Boga; jer, kako ga može slušati, ljubiti i poštivati a komu se ne sviđa?… Ako bi ga, pak vidio, možda bi to sve bilo lakše.

Otac ga savjetuje da malo pogleda u sunce. Dječak je to učinio samo za jedan trenutak, jer nije mogao ustrajati. “Ne možeš gledati ni u sunce, a tražiš da ti ja pokažem Boga. Sunce je samo jedno od njegovih stvorenja.” Začas se otac dosjeti.

Uzme komadić stakla i podimi ga na vatri, te pruži sinu da sada ponovno pomoću ovoga stakla pogleda sunce, govoreći mu:”Ovo je staklo simbol vjere. Kao što sada ovim staklom možeš nesmetano gledati sunce, tako samo vjerom možeš gledati Boga.”(Mabić, Prispodobe I,20).

Zato braćo i sestre, znajmo i mi svoju vjeru čuvati nekada i dječjim pitanjima i odgovorima. Nije važno koliko smo se trudili, jer trud ne možemo izbjeći, već je važno što postižemo na našem hodu za Davidovom Zvijezdom, kako Ivan u Otkrivenju naziva Isusa.

Svjetlo je pobijedilo tamu

Zvijezda je pobijedila tamu i pozvala nas sve da živimo u svijetlu koje možemo gledati očima naše vjere. On nam je darovao i svijetlo i vjeru, zato mu budimo zahvalni što nam je darovao ove darove i našu zahvalnost pokažimo i mi našim darovima, koje ćemo mu položiti ne samo do jaslica u spilji, već mu našu zahvalnost pokažimo životnim darovima iskazujući ljubav Njemu i Njegovoj braći s kojima dijelimo našu svagdašnjicu.

To će biti najveći dar. Veći od svih kraljevskih darova zlata, tamjana i smirne, kao i značenja koju imaju ovi darovi. On nam je dao velike darove.

Zvijezdom da mu i mi uručimo naše velike darove. Darove našega života za Njim i s Njim

Županija ignorirala 140 godina povijesti: Zašto Matica hrvatska nije prepoznata?

Grude.com - klik u svijet — Mon, 06 Jan 2025 12:41:00 GMT

Vijeće Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini izrazilo je razočaranje povodom odluke Vlade Zeničko-dobojske županije da ne uvrsti ovu instituciju među "temeljne organizacije kulture naroda BiH". Unatoč više od 140 godina kontinuiranog djelovanja i značajnog doprinosa razvoju kulturne baštine u BiH, Matica hrvatska ostala je zanemarena, što izaziva zabrinutost i potrebu za preispitivanjem donesene odluke. Priopćenje donosimo u cijelosti:

Sarajevsko Oslobođenje 3. siječnja 2025. godine, izvijestilo je o odluci Vlade Zeničko-dobojske županije kojom se kao "temeljne organizacije kulture naroda BiH" prepoznaju Bošnjačka zajednica kulture Preporod, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta te Jevrejsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo La Benevolencija.
Odluka županijske vlade, kako je navedeno, temeljena je na kontinuitetu i tradiciji djelovanja ovih organizacija koje imaju povijest dugu preko stotinu godina. Ove organizacije dobivaju proračunska sredstva potrebna za njihov rad i programe, što je svakako pohvalan potez, ali istodobno otvara pitanje zašto se Matica hrvatska, kao jedna od najstarijih kulturnih institucija u BiH, nije našla na ovom popisu.

Matica hrvatska u BiH – povijest koja se ne smije zanemariti

Matica hrvatska djeluje u Bosni i Hercegovini još od 1879. godine, što je povijesna činjenica koja je dokumentirana i obilježena prigodnim manifestacijama, uključujući proslavu 140 godina djelovanja Matice hrvatske u Sarajevu 2019. godine.

Povijesni podaci govore o dubokom kulturnom tragu Matice hrvatske u BiH. Ministar Mirza Mušija, nadležan za obrazovanje, znanost i kulturu, a i ostali članovi Vlade bi trebali znati da je Matica hrvatska imala i ima svojeg povjerenika i članove u Žepču, Zenici, Busovači, Doboju, Maglaju, Tešnju te u brojnim drugim bosanskohercegovačkim gradovima. Samo u Sarajevu bilo je 1897. godine 204 člana na čelu s povjerenikom Dragutinom Tomšom.
Neki od članova tada bili su književnici i kulturni djelatnici važni za kulturnu povijest BiH, kao na primjer Josip Vancaš, Safvet beg Bašagić, Edhem Mulabdić, Tugomir Alaupović, Kosta Hoerman, gradonačelnik Mehmed beg Kapetanović, Emilijan Lilek, Nikola Mandić, Ljuboje Dlustuš, Silvije Strahimir Kranjčević, itd. Uz katoličke Hrvate u članstvu Matice hrvatske svih je godina bilo i pripadnika drugih naroda, osobito muslimanskih Bošnjaka, ali pravoslavnih Srba te Židova (npr. Vita Alkalay, Danijel Kajon, Hinko Šlesinger, itd.), što svjedoči o multietničkom karakteru organizacije.

Više o 130 godina, zaista bogatog i plodnog djelovanja Matice hrvatske u Sarajevu može se naći u knjizi: Andrej Rodinis, Matica hrvatska u Sarajevu, 130 godina: 1879-2009, Sarajevo 2011.

Unatoč bogatoj povijesti i značajnom doprinosu razvoju kulture u BiH, Matica hrvatska nije prepoznata u odluci Vlade Zeničko-dobojske županije, iako je njezina uloga u očuvanju i promociji kulturne baštine neosporna.
Posebno je zabrinjavajuće da se Matica hrvatska, koja je povijesno prisutna i u brojnim gradovima Zeničko-dobojske županije, uopće ne spominje u ovoj odluci, iako je jasno da svojim djelovanjem zaslužuje jednako priznanje kao i druge organizacije koje su dobile status "temeljnih organizacija kulture".

Odluka Vlade Zeničko-dobojske županije pozitivna je u smislu podrške kulturnim organizacijama. Međutim, ignoriranje Matice hrvatske, koja ima neprekinuti kontinuitet djelovanja u BiH dulji od 140 godina, ne može se smatrati opravdanim.
Na koncu, pozivamo nadležna tijela da preispitaju ovu odluku i priznaju važnost Matice hrvatske kao nezaobilazne kulturne institucije koja je kroz povijest značajno pridonijela razvoju i očuvanju kulturne baštine Bosne i Hercegovine, te da na poseban način akceptiraju činjenicu kako je u BiH prisutno i Vijeće Matice hrvatske u BiH, osnovano zahvaljujući odluci središnjih tijela Matice u cijelosti i ogranaka koji djeluju u BiH.

Inicijativa da se A1 preimenuje u Autocestu kralja Tomislava

Grude.com - klik u svijet — Sun, 05 Jan 2025 10:39:00 GMT

Ove godine obilježava se 1100 godina od krunidbe kralja Tomislava. Tom prigodom planirane su brojne svečanosti, ali i inicijativa da se ime autoceste A1 promijeni u ono prvog hrvatskog kralja, izvještava Dnevnik.hr.

Tomislav se naveliko slavio i prije 100 godina. 1925. godine, na tisućitu obljetnicu kraljevstva, u Maksimiru je podignut svojevrsni spomen humak od grumenova zemlje donesene iz 155 mjesta iz raznih hrvatskih krajeva u kojim se zbio neki važni povijesni ili kulturni događaj.

"A1 ujedinjuje sjever i jug Hrvatske, baš kao i kralj Tomislav"

Iste godine kreće i inicijativa za podizanje spomenika kralju Tomislavu koji je postavljen 1947. godine. Glavni inicijator je tada bila, a bit će i ove godine, Družba Braća hrvatskog zmaja. Kao jedna od inicijativa u sklopu obilježavanja velikog jubileja predložena je promjena imena autoceste A1.

"Ono što ta autocesta čini je upravo ujedinjenje sjevera i juga Hrvatske, a kralj Tomislav je simbol ujedinitelja. Smatramo da bi idealno bilo kada bi se autocesta A1 preimenovala u autocestu kralja Tomislava", rekao je predsjednik Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja Mislav Grgić.

VIDEO: Osam bijelih ruža, pjesma u znak sjećanja na osam anđela

Grude.com - klik u svijet — Tue, 31 Dec 2024 10:04:00 GMT

U Posušju je predstavljen spot i pjesma pod nazivom "Osam bijelih ruža". Nastala je u znak sjećanja na osam anđela koji su svoje živote izgubili prvi dan 2021. godine.

"Cijeli grad živi i podupire ovaj projekt, iščekivanje je veliko", rekao je Mladen Bešlić, idejni začetnik čitave priče ističući kako je ponosan jer se ideja realizirala.

Pogledajte spot i priču:

Tradicionalni Napretkov božićni koncert oduševio Široki Brijeg

Grude.com - klik u svijet — Mon, 30 Dec 2024 16:33:00 GMT

Hrvatsko kulturno društvo Napredak - Podružnica Široki u suradnji s Franjevačkim muzejem i galerijom Široki Brijeg, u Franjevačkom muzeju i galeriji u Širokom Brijegu upriličilo je svoj već tradicionalni svečani božićni koncert.

Nazočne je uzvanike, goste i posjetitelje prije početka koncerta u ime širokobriješke Podružnice pozdravila je dr. art. Marijana Pažin-Ivešić, predsjednica Napretkove Podružnice Široki Brijeg.

''HKD Napredak – Podružnica Široki Brijeg mlada je podružnica kojoj se bliži četvrta godina djelovanja, a već iza sebe ima nekoliko zapaženih aktivnosti poput organizacije tradicionalnog božićnog koncerta već četvrtu godinu u nizu, likovnih izložbi i radionica za djecu.

Naš najznačajniji projekt je Bijenale suvremene sakralne umjetnosti koje planiramo održati po drugi put u studenome 2025. godine.

Naše prošle i buduće aktivnosti usmjerene su na suradnju između galerija, obrazovnih, kulturnih i vjerskih institucija, rad s djecom te promicanje i isticanje izvrsnosti i originalnosti kako pojedinca tako i društva i zajednice'', kazala je predsjednica Napretkove podružnice u Širokom Brijegu dr. art. Marijana Pažin-Ivešić.

Zatim se zahvalila na ukazanom povjerenju i podršci u radu i djelovanju širokobriješke Podružnice Gradu Širokom Brijegu te uručila Zahvalnicu gradonačelniku gospodinu Ivi Pavkoviću. Svim nazočnim gostima čestitala je Božić i Novu godinu.

Program koncerta obilježile su najljepše božićne skladbe svjetskih poznatih autora u izvedbi sjajnog Napretkova klavirskog trija Scherzo koji čine prof. Ante Slišković na violini, prof. Silvia Vukojević na klaviru te prof. Nejla Komar na violončelu.

Uz sjajni Napretkov trio Scherzo, koncert je svojim nastupom obogatila i Napretkova klapa Rozeta, mlada ženska klapa širokobriješke Podružnice pod vodstvom prof. Kristine Boras.

Nizale su se numere nenadmašnih svjetskih majstora kao što su: W. A. Mozart (klavirski trio u G-duru, KV 496, I.st-Allegro), A. Piazzolla ( Četiri godišnja doba Buenos Airesa - "Ljeto"), P. Dešpalj ( "Omaggio a Bellini) kao tradicionalne skladbe "Oj djetešce moje malo", "O Isuse ove noći", "Kad se Isus Ditić u Betlem porodi" - obr. J. Ćaleta, "Oj djetešce moje drago"- obr. Ivica Kaleb. Na kraju su svi izvođači zajedno počastili prisutne izvedbom božićnih pjesama: ''Svim na zemlji ''Narodi nam se'' i ''Radujte se narodi''.

Bila je to svečana i ugodna božićna večer za pamćenje kojom je obogaćena proslava najradosnijeg kršćanskog blagdana Božića. Napretkovu božićnom koncertu, između ostalih, nazočili su gradonačelnik Grada Širokog Brijega Ivo Pavković, savjetnik za kulturu i medije Grada Ivan Kraljević te drugi uglednici iz kulturnog i javnog života grada.

Nakon koncerta održana je i prigodna zakuska za goste i uzvanike. Potporu organizaciji Napretkova svečanog božićnog koncerta dali su Grad Široki Brijeg, Središnja uprava HKD-a Napredak – Sarajevo i Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Sarajevo.

Nevina dječica - mučenici koji su stradali za Isusa

Grude.com - klik u svijet — Sat, 28 Dec 2024 11:37:00 GMT

Kao što se možemo cjelovito osloniti na Boga, dopustimo da se i drugi mogu osloniti na nas. Dopustimo djeci neka žive. Obradujmo danas neko dijete, pomilujmo ga, dajmo mu nade, recimo mu da želimo biti dobri, i da želimo da i ono, kad odraste, postane oslonac mnogoj djeci i mnogom čovjeku. Dr. Tomislav Ivančić

Nevina dječica su ona koja su svojim tek započetim životom obilježila Kristov dolazak na zemlju. Herod, u strahu da bi ga taj novorođeni Kralj mogao ugroziti u njegovoj vladavini, dao je poubijati svu djecu do dvije godine života. To je bila zabluda jer je Isus došao uspostaviti Kraljevstvo nebesko, a ne zemaljsko.

Vojnici su to i izvršili. Ne zna se točan broj pogubljene djece.

Isusa nisu uspjeli pogubiti, jer je anđeo Gospodnji na vrijeme u snu poručio svetom Josipu da s Djevicom Marijom i Isusom pobjegne u Egipat. 'I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah sina svoga.' (Mt 2, 15)

Crkva smatra dječicu mučenicima koji su u raju, jer su nevini stradali za Isusa, umjesto Isusa.
Danas kad se prisjećamo na mučeničku uspomenu Nevine dječice, otvaraju se mnoga pitanja u ovome vremenu našeg življenja, od krvavih pobačaja do ubijanja djece u ratnim sukobima.

Zapravo nezamisliva je odluka bilo koje vlasti, vladara da se obračunava s djecom i s pravom se zgražamo nad nasiljem jednog moćnika koji je pod svaku cijenu želio zadržati svoje prijestolje. S pravom se zgražamo nad nasiljem jednog vlastodršca koji beskompromisno želi sačuvati vlast i prijestolje ili bilo koji oblik moći.

IZVOR: Laudato TV

Do kraja je bio uz Isusa i Mariju na Kalvariji, ostavio znak za Posljednja vremena

Grude.com - klik u svijet — Fri, 27 Dec 2024 22:34:00 GMT

Na današnji dan 27. prosinca Crkva slavi blagdan svetog Ivan Evanđeliste, Isusovog učenika.

On je bio najmlađi od dvanaestorice apostola. Pisac je četvrtog Evanđelja, knjige Otrkivenja i tri poslanice. On je bio učenik kojeg je Isus prvog pozvao zajedno s Andrijom, i učenik kojeg je Isus posebno volio. Bio je svjedokom mnogih Isusovih čudesa.

Jedini je od apostola koji iako u prognanstvu, nije umro mučeničkom smrću. Jedini je koji je do samog kraja bio na Kalvariji, uz Isusa i Mariju. I jedini koji je naslonio glavu na Isusovo Srce.

Upravo to srce koje je sveti Ivan iz blizine prvi osjetio za vrijeme posljednje večere očitovalo se upravo na njegov blagdan dana 27. prosinca 1673., svetoj Margareti Mariji Alacoque i tom prilikom joj je Isus rekao: “Moje Božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora raširiti.”

Pobožnost Srcu Isusovu, jedna od najraširenijih kršćanskih pobožnosti diljem svijeta, nosi sa sobom predivna Isusova obećanja i milosti, uključujući pobožnost prvih petaka, koju je sam Isus zatražio od svojih vjernika. Ova pobožnost, duboko ukorijenjena u ljubavi prema Kristu, povezana je s mističnom vizijom svetog Ivana Evanđelista i svetice Gertude Velike, koja je označila početak posebne duhovne poruke za posljednja vremena.

Vizija svetog Ivana Evanđelista i svete Gertude Velike

Sveti Ivan Evanđelist, autor Evanđelja i Knjige Otkrivenja, ukazao se u 13. stoljeću svetoj Gertudi Velikoj, poznatoj benediktinki i mističarki. Gertruda je, u dobi od 25 godina, primila brojne vizije i bila pozvana da položi glavu na Isusovo Presveto Srce, doživljavajući njegovu beskrajnu ljubav i milost.

U toj viziji upitala je Ivana:
“Ljubljeni Gospodnji, jesu li ovi skladni udarci srca koji raduju moju dušu veselili i tvoju kada si počinuo tijekom Posljednje večere na njedrima Spasitelja?”

Ivan je odgovorio:
“Da, čuo sam ih, i moja je duša bila prožeta njihovom slatkoćom čak do samog središta.”

Zatim je Gertruda postavila pitanje zašto Ivan nije pisao o tajnama Isusova Srca u svom Evanđelju. Ivan joj je odgovorio:
“Moja je misija bila pisati o Vječnoj Riječi… ali jezik blaženih pulsiranja Presvetog Srca rezerviran je za posljednja vremena, za svijet izlizan vremenom, koji se ohladio u ljubavi Božjoj.”

Poruka za posljednja vremena

Vizija svetog Ivana Evanđelista i riječi koje je uputio svetoj Gertudi Velikoj predstavljaju jasnu najavu: pobožnost Srcu Isusovu znak je posljednjih vremena. Ivanova vizija nagovijestila je dolazak vremena kada će čovječanstvo, ohladnjelo u ljubavi prema Bogu, trebati ovu pobožnost kao poseban izvor milosti i spasenja duša.

Skoro četiri stoljeća nakon ove vizije, pobožnost Srcu Isusovu postaje sve raširenija i na njegov blagdan vjernici primaju milosti koje vode do duhovnog obnavljanja i spasenja.

Sveti Ivan Evanđelist je uzor ljubavi prema Bogu i poslanja širenja Božje poruke.

Obitelj iz BiH kojoj je uzor Sveta Obitelj

Grude.com - klik u svijet — Fri, 27 Dec 2024 21:59:00 GMT

Po uzoru na Svetu Obitelj koja je primjer vrijednosti ljubavi, vjernosti i otvorenosti životu, Magdalena i Marinko žive već 18 godina. Blagoslovljeni su tako s četvoricom sinova: Petar (17), Matija (14), Karlo (11) i Josip (3) te s „malim anđelom na nebu Franom koji nas je napustio 2017. ubrzo nakon rođenja“, priču je započela Magdalena.
Bez orašara i gnomova

Supružnici Antolović svjesni su kako se slavlje Božića suočava s izazovima, posebice konzumerizma i materijalizma koji mogu zasjeniti njegovo duhovno značenje te se snažno tome odupiru odazivajući se pozivu Crkve da obitelji u Božiću ponovno otkriju toplinu jednostavnosti, prijateljstva i solidarnosti.

Pripovijedaju tako da se Božić u njihovoj obitelji slavi na tradicionalan način, onako kako su ga slavili i njihovi roditelji te kako usađene vrijednosti pokušavaju prenijeti na svoju djecu.

„Trudimo se da nam blještavilo i sjaj okićenih ulica i trgovačkih centara ne ukradu pravi duh kršćanskog Božića. Orašari, gnomovi i djeda mrazovi nisu ukrasi u našem domu. Adventski vijenac je jedini ukras koji imamo sve do božićne devetnice. Želja nam je da priprava bude dobra kako bi i proslava bila lijepa, svečana i radosna. Moramo priznati da to nije lak zadatak u ovom vremenu u komu živimo kad se sve više gubi i istinski duh došašća i Božića. No, i mi ulažemo puno u jaku obranu duha. U vrijeme adventa, kao i u vrijeme korizme, svaku večer zajedno s djecom molimo krunicu. Dio članova naše obitelji, kada uspijemo 'složiti' naš dnevni raspored, odlazi rado i na mise zornice“, pričaju supružnici Antolović kako dočekuju najradosniju kršćansku svetkovinu.

Iščekivanje Boga

Ističu kako njihov dom bude ukrašen kao i brojni domovi tijekom božićnih blagdana, ali kako to ipak rade na drugačiji način, koncentrirajući se na vrijednosti zajedništva i duhovnu pripravu za Božić. Jedini ukras, adventski vijenac, simbolizira im početak dugog putovanja prema istinskom značenju svetkovine rođenja Sina Božjega.

„Neposredno prije Božića pravimo jaslice. Svi radosno sudjeluju, ali u njih još uvijek ne stavljamo maloga Isusa. To čini najmlađi član obitelji nakon što se vratimo s Polnoćke. U maloj procesiji uz božićne pjesme stavljamo ga u štalicu. Bitno nam je da djeca sudjeluju u svemu i da svatko na svoj način, ovisno o uzrastu, pokaže svoju maštovitost. Tako smo jedne godine imali i vrlo neobične lego jaslice. Bor kitimo na sam Badnjak. Često smo u borbi s djecom jer ga žele okititi ranije. Pod borom su, naravno, i mali darovi od Isusa, iščekivani cijelu godinu. Trudimo se da darovi budu simbolični, korisni i zabavni, ovisno o uzrastu djeteta“, priča Magdalena.

Kaže kako je u njihovoj obitelji odlazak na Polnoćku velika radost, a dječicu posebice raduje što tada daju svoje milodare što su brižljivo prikupljali u misijske kasice. „Sretni zbog Božjeg dolaska, bez obzira kakvi su bili mjeseci iza nas, vraćamo se kući puni nade i radosna srca. Djeca uvijek kažu da im je ta noć najljepša u godini. U tim posebnim trenutcima trudimo se prenijeti im vjeru. Govorimo im da rođenje djeteta u štalici, daleko od sjajnih palača, znači da On želi ući u naše srce, ući u naše dubine, tame i promašaje kako bi nam donio svjetlo. Učimo ih da Bog voli svakog čovjeka i da ne moraju biti savršeni da bi ih Bog volio. Jednostavno, živimo život koji im jasno govori da imaju puno povjerenje u našeg nebeskog Oca“, veli ova majka četvero djece.

Čudo života

Izražava zatim kako se i sama uvjerila da Bog nikad ne iznevjeri. Svjedoči kako u božićnom vremenu odvajaju i vrijeme da se sjete onih koji više nisu s njima, te obilaze groblja. „Sjetimo se naših bake i ujke koji su umrli i zahvaljujemo na daru njihova života. Jednom zgodom, nakon odlaska Frana, bake, ujke, sjedile smo na groblju sestra i ja. Zabrinuto me upitala: 'Što misliš, tko je sljedeći od nas na putu za nebo?' Nasmijala sam se i glasno rekla - vrijeme je za život. To je bila ohrabrujuća šala u jednom teškom razdoblju naših života, koja je urodila plodom već sljedeće godine. Čudesno smo rodile obje u jednoj godini, s razmakom od devet mjeseci, i to ona u 45. godini života. Um i srce ne mogu objasniti ono što je Božji plan, ali mi smo se uvjerili da je dar života nešto na čemu svaki put iznova zahvaljujemo“, priča Magdalena.

Primjer Svete Obitelji

Ističe nadalje kako ni obitelj Antolović ne zaobilaze izazovi postmodernoga vremena te kako je teško otrgnuti tehnologiju i konzumerizam iz odgoja djece. „Teško je naći pravu mjeru i postaviti granice. Lijepo je komunicirati s obitelji koja je na drugom kraju svijeta, ali je bitno i ne zaboraviti ljude koji žive u našoj blizini. Ne možemo zatvarati oči pred činjenicom da danas djeca vide i čuju mnoge stvari. Odgajaju ih, pored nas, i škola i društvo. Često dolaze kući puni pitanja i zbunjeni. Kod kuće se trudimo razgovarati o svemu. Potičemo ih da budu slobodni postaviti bilo kakva pitanja. Odgovaramo im, koliko god nas Gospodin nadahne, u istini i u svjetlu evanđelja, jasna i čvrsta stava. Kažemo im da se ne plaše biti autentični i da su pozvani ovom svijetu biti svjetlo“, odlučna je Magdalena koja naglašava kako su svjesni da je obitelj središte odgoja djece, te da svoj uzor, odnosno primjer vjerodostojna života vide u Svetoj Obitelji. Kaže kako im Sveta Obitelj daje odgovore na sve životne situacije i pomaže im u borbi te rastu u vjeri i zajedništvu.

„Cilj nam je u malim stvarima svjedočiti vjeru gledajući u Josipa i Mariju kao primjere“, veli dodajući kako svi rado čitaju i razmatraju duhovne teme te će se ovog Božića „u toj prelijepoj i svetoj noći zaustaviti i promišljati o riječima Sv. Terezije iz Kalkute: 'Moja molitva za vas je da Krist, kada vam dođe na Božić, nađe u vama topli dom, toplu ljubav poput one pune ljubavi, poput ljubavi jednostavnog pastira koji je bio prvi izabran da vidi Krista'“, kaže na kraju Magdalena pokazujući tako želju da toplina njihova doma obuhvati ovoga Božića i domove drugih.

Katolički tjednik

Danas je blagdan sv. Ivana apostola

Grude.com - klik u svijet — Fri, 27 Dec 2024 08:18:00 GMT

Danas, 27. prosinca, Katolička Crkva slavi blagdan Svetog Ivana, apostola i evanđelistu. Današnji sveti zaštitnik je Isusov učenik, najmlađi od 12 apostola. Štuje se kao zaštitnik teologa, pisaca, skladatelja, slikara, zazivaju ga kod opeklina, žrtava požara te kao zaštitnik prijateljstava.

Ivan je rođen u ribarskom mjestu Betsaidi, na Genezaretskom jezeru. Otac mu je bio ribar Zebedej, a majka Saloma, koja se spominje na više mjesta u Novom zavjetu, i to kao pobožna žena koja je pratila Isusa na njegovu križnom putu te kao jedna od svjedokinja njegova uskrsnuća.

Svetog Ivana je, zajedno s bratom Jakovom, jednom prilikom, dok su krpali mreže, pozvao sam Isus da pođu za njim, što su oni spremno i učinili. Njih su dvojica, zajedno sa Svetim Petrom, bili najbliži Isusovi učenici, koji su mogli svjedočiti o posebnim događajima iz života Gospodina. Tako su jedino oni nazočni u situaciji kada je Krist izliječio Petrovu punicu, kada je oživio Jairovu kćer, prilikom Kristova preobraženja na brdu Tabor, kao i onda kada se smrtno znojio na Maslinskoj gori, piše nedjelja.ba.

Zbog njihove vatrene naravi, Isus Ivana i Jakova naziva ''sinovima groma''. Primjerice, kad su se jednom vraćali iz nekog samarijskog sela koje nije htjelo primiti Isusa i apostole, njih su dvojica predložila Isusu da pošalje vatru s neba i uništi mjesto. No, unatoč takvoj žestokoj naravi, obojica će itekako posvjedočiti ljubav i vjernost svome Učitelju.

Jakov je prvi od apostola podnio mučeničku smrt, a Sveti Ivan je svoju vjeru u uskrslog Gospodina svjedočio životom, posebno osnivajući kršćanske zajednice i posvećujući se pisanju. Nakon Marijine smrti, koju joj je Isus na križu povjerio kao svoju majku, putovao je Judejom i propovijedao, a potom je otišao u Malu Aziju i ondje osnovao sedam Crkava.

Prema predaji, odveden je u Rim i mučen u vrelom ulju, a nakon što je preživio, prognan je na otok Patmos u Egejskom moru i osuđen na rad u rudnicima. Ondje je napisao Knjigu otkrivenja, a kad je za vrijeme cara Nerve bio oslobođen, vratio se u Efez, gdje je napisao svoje Evanđelje i tri poslanice i ondje je u dubokoj starosti od oko 100 godina i umro.

Umjetnici ga obično prikazuju s perom, a njegov je simbol orao, što treba gledati u svjetlu posebne dubine njegove misli. Poznata je rečenica ranokršćanskog pisca Origena, koji kaže ovako: ''Cvijet Biblije su evanđelja, a cvijet evanđelja je Ivanovo evanđelje". Njegove se pak poslanice često nazivaju ''poslanice ljubavi'', jer se ljubav u njima spominje više od 50 puta.

Poruka Blažene Djevice Marije na Božić preko Jakova Čole, međugorskog vidioca

Grude.com - klik u svijet — Wed, 25 Dec 2024 22:56:00 GMT

Jakov Čolo, jedan od šestero vidioca kojima se 1981. godine ukazala Blažena Djevica Marija u Međugorju, primio je i ove godine Gospinu poruku na svoj godišnji dan ukazanja, 25. prosinca. Na svom posljednjem svakodnevnom ukazanju 12. rujna 1998. Gospa mu je rekla da će ubuduće ukazanje imati jednom godišnje, upravo na Božić.

Ovog Božića ukazanje je počelo u 14 sati i 45 minuta i trajalo je 8 minuta. Nakon ukazanja, Jakov je prenio Gospinu poruku:

„Draga djeco, danas na ovaj milosni dan na poseban način vas pozivam da ne živite život težeći ka zemaljskim ciljevima i ne tražite mir i radost u zemaljskim stvarima, jer tako vaš život obuzima tama i ne vidite smisao vašeg života. Dječice, otvorite vrata vašeg srca Isusu, dopustite mu da obuzme cijeli vaš život da biste počeli živjeti u Božjoj ljubavi i milosrđu.
Djeco moja, samo s Isusom u vašim srcima spoznat ćete pravi cilj vašega života, te težiti ka vječnom spasenju. Ja vas blagoslivljam svojim majčinskim blagoslovom.“

Ova poruka još jednom naglašava važnost duhovnog života, otvaranja srca Kristu i traženja smisla iznad prolaznih zemaljskih stvari. Poruka je podsjetnik na Božju ljubav i vječnu nadu koju donosi Isusovo rođenje.

Evo što moliti prilikom gašenja svijeća na Božić

Grude.com - klik u svijet — Wed, 25 Dec 2024 16:23:00 GMT

Prema Božićnim običajima, koje je za portal Grude.com donio Željan Šimunović uz gašenje svijeća, jasno, idu i prigodne molitve. A kako nas vrijeme "gazi" pa zaboravljamo što su nas stari učili, podsjetit ćemo iz Željanovog priloga što se moli prilikom gašenja svijeća.

Na kraju ručka domaćin, s pisanog kruha, izreže krug i umoči ga u vino. Istim redom kako je i palio svijeće gasi namočenim kruhom izgovarajući ''svićo ja tebe kruvom i vinom, a sveto i slavno Porođenje Isusovo sve nas obdarilo svojim mirom u ime Oca i Sina i Duva Svetoga Amen''. Od ovog komada kruha svi dobiju po malo ''da se pričeste i da ih ne boli trbu'', a onda popiju po jedan gutaj vina.

Svi se prekrste kleknu na koljena pa se moli pet Očenaša, Zdravo Marija i pet Pokoj vječno vječnji ''u čast pet rana Isusovi za one duše koje su s ovoga svita otišle naboje, a s nami su se na današnji dan radovale i veselile, a ako se nalaze u čistilištu da se očiste i priđu u kraljestvo nebesko''!

Pet Očenaša, Zdravo Marija i Pokoj vjčnji ''za one duše koji se nema ko spomeniti i željne su naših molitava''.

Tri Očenaša, Tri Zdravo Marije i tri Slava Ocu ''da nam Bog dadne zdravlje i veselje i duševno spasenje i da nam pomogne u svakoj potribi duovnoj i vrimenitoj''.

Zdenko Tolić: I ovih ću blagdana pričati potomcima o Božiću u tišini Tolića sela, zvonima s Kamene ljepotice, pratrovoj propovijedi

Grude.com - klik u svijet — Tue, 24 Dec 2024 08:33:00 GMT

Badnji dan i božićno vrijeme vrijeme su kada se mnogi prisjećaju djetinjstva, rodnog kraja i obiteljskih uspomena koje ostaju duboko utkane u našu svijest. Zdenko Tolić, legendarni i najdugovječniji šef sajmišta i sajmovanja ilitiga šef tržnica u Zagrebu, agronom, pjesnik, pučki pisac, ljubitelj svog zavičaja, danas u mirovini sjeća se lijepih dana iz ranijih vremena, a za Grude.com podijelio je svoja razmišljanja o Zagrebu, Božiću, rodnom selu Tolići i nostalgičnim uspomenama koje ga vežu uz Hercegovinu. Njegove priče ispunjene su ljubavlju prema rodnoj grudi, obitelji i tradiciji koja ga prati kroz život.

Grude.com: Kakvi su Božići u Zagrebu i koliko sjećanje u ovim danima vraća u rodni kraj?

Zdenko Tolić: Vrijeme adventa ili predbožićno vrijeme gotovo je idealno za osvrtanje na životni put. Kako god okrenem taj mozaik događaja, uvijek mi u prvi plan iskaču posebno drage sličice asocijacija na djetinjstvo i mladost provedenu tamo gdje sam i rođen i gdje je dragi Bog vjerojatno i predviđao da živim, u mojim Grudama i zavičaju.

No, međutim, životna realnost bila je drukčija; više od dvije trećine života živim daleko od rodne grude, u glavnom gradu svih Hrvata, gdje sam na neki način posložio i elementarne životne uvjete. Tu mislim na period nastavka školovanja, zasnivanja radnog odnosa, gradnje obiteljske kuće te stvaranja obitelji s brojnim potomstvom, na što sam posebno ponosan.

Pored tog zadovoljstva i rezultata mjerljivih materijalnim gabaritima, i dalje sanjam i sa svojom obitelji rado posjećujem rodno ognjište i kuću u kojoj sam progledao i prohodao. Posjetim, osvježim i ukrasim grobove onih zbog kojih sam to što jesam, napijem se do mile volje vode s naše čatrnje, uživam u tišini rodnog sela oplemenjenoj zvonjavom zvona sa Svetog Izidora i amaterskim kukurikanjem Ćišića pivca (nema konkurencije u selu da bolje uvježba kukurikanje), odem na nedjeljnu Svetu misu u najljepšu crkvu na svijetu poslije koje svratim u pratra na ledenu rakijicu i još puno toga što me ispunjava i što mogu ispričati prijateljima i staroj majci kad se vratim ovdje u svakodnevicu.

Grude.com: Napisali ste puno pjesama o rodnom kraju, kao da se u njima čuju i bol i vapaj. Koliko nakon dugog radnog vijeka stižete doći u svoje selo, među svoje ljude, i kome se ovdje posebno obradujete?

Zdenko Tolić: Činjenica koju želim posebno naglasiti jest realizacija odluke o obnavljanju obiteljske kuće u Tolićima prije dvadesetak godina, u selu koje je jedva davalo znakove života i u okolnostima kada su me mnogi, čak i prijatelji, zbog toga smatrali maltene luđakom. Sada, kad pogledam s vremenske distance, vidim da je to bio pravi potez.

Moja obitelj i ja provodimo cijelo ovo vrijeme godišnje odmore i druge cjelogodišnje trenutke ugode na najdražoj lokaciji. U međuvremenu je krenula i sada već dobro poznata priča o Tolića susretima kojima sam, slobodno mogu reći bez lažne skromnosti, dao pristojan obol. Kad ovo kažem, u prvom redu mislim na autorske radove grba, zastave, statuta i himne Tolića susreta "Kreni desno", te literarne radove raznih formi kao što su "Tolića nostalgija", "Evo mene rodna grudo", "Nosi kenjca na babine", "Hercegovka", "Mojoj majci", "Dva bokala" i slično, a radim i na rječniku lokalnog izražaja i izričaja.

Organizirao sam nabavu i postavljanje prometnih znakova koji obilježavaju selo. Pored navedenog, osmislio sam i u skromnim količinama proizvodim liker pod nazivom Herceg-mix, čije glavne komponente čine ljekovito bilje s lokaliteta Gornjih Gruda, kvalitetna domaća loza rakija i još neke male tajne kojima, u formi ukusne aromatične kapljice, pokazujem ljubav prema rodnoj grudi.

Radeći sve navedeno, stalno mi je bilo na umu stvaranje uvjeta za povratak. Plodna tamno crvena zemlja, asfaltirana cesta, javni vodovod i električna energija stvaraju pristojne uvjete za život u nekom mjestu, a to sve selo Tolići sada ima, pa stoga nema razloga da njihovi potomci polako ne izrađuju planove povratka. Zadatak nas koji smo tu rođeni jest da djeci prenesemo prepoznatljive poveznice s tim krajem, a sve će ostalo ići uz Božju pomoć i zadovoljstvo. Siguran sam da će do povratka doći, pitanje je samo vremena.

Grude.com: Hoćete li se ove zime vratiti u rodni kraj i što prvo radite kad dođete u Hercegovinu?

Zdenko Tolić: Čekajući i ovogodišnji Božić širom otvorenih vrata, uvjeren sam da bi mi ovaj naš najdraži blagdan bio puno ljepši kao nekada u tišini Tolića sela, gdje bi božićni sjaj i blještavilo bili u kućama i obiteljima, a ne u parkovima ili na balkonima, kao što je ovdje u najvećoj mjeri. A kako je tek lijepo čuti prepoznatljive zvuke zvona s Kamene ljepotice, pratrovu božićnu propovijed, izljeve poštovanja i dobrote na platou ispred crkve, čestitati Božić uz obaveznu rakijicu iz politrene boce uz dodatak pokoje suhe smokve ili oraška, poslušati nezaobilaznu i nama omiljenu gangu i još puno toga što je teško opisati raspoloživim fondom riječi!

Tješeći se da sam ipak sve ovo osjetio i doživio, a u nadi da će to doživjeti i moji potomci, svima vama koji ćete participirati u ovogodišnjoj grudskoj božićnoj priči želim čestit, sretan i blagoslovljen Božić i Sveto porođenje Isusovo, a ja ću iskoristiti i ovogodišnje božićno obiteljsko okupljanje da svojoj djeci i unucima ispričam još poneku priču koja će dodatno učvrstiti ljubav prema zavičaju i našim korijenima.

I za kraj, tebi, tvojoj obitelji, našem fra Stanku i kolegama iz tvoje redakcije, ČESTIT, SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ I BOŽIĆNE BLAGDANE želi prijatelj Zdenko i cijela obitelj Tolić iz Zagreba.

Ž.Andrijanić/grude.com

Na dobro vam došao Badnji dan i sveto porođenje Kristovo!

Grude.com - klik u svijet — Tue, 24 Dec 2024 08:25:00 GMT

Badnji dan, koji se slavi 24. prosinca, poseban je dan u kršćanskoj tradiciji i predstavlja vrhunac došašća, razdoblja iščekivanja Kristova rođenja. Ovaj dan obilježava se svečano i s dubokim duhovnim značenjem diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uz mnoge tradicionalne običaje koji su se prenosili s generacije na generaciju.

Badnji dan nosi ime po badnjaku, simboličnom drvetu koje se nekada unosilo u kuće i palilo na ognjištu, predstavljajući svjetlost i toplinu. Ta simbolika usmjerava misli na Krista kao svjetlost svijeta i donosi radostan duh u domove. U mnogim krajevima Hrvatske, posebno u ruralnim sredinama, običaj sječe i unošenja badnjaka još uvijek je prisutan. Badnjak se često posipao pšenicom i vinom uz molitve za plodnu i sretnu godinu.

Na Badnji dan obiteljsku atmosferu ispunjavaju pripreme za Božić. U kućama se postavljaju jaslice koje simboliziraju Isusovo rođenje u skromnoj štalici, dok se kuća ukrašava borom i drugim blagdanskim ukrasima. Večera na Badnjak ima poseban značaj. Obitelj se okuplja oko posnog stola na kojem se tradicionalno nalaze bakalar, riba, grah, kiseli kupus, sušeno voće i orasi. Slama se u nekim krajevima prostire ispod stola ili u kutovima sobe, simbolizirajući skromne uvjete u kojima je Krist rođen.

Posebnu čar daju božićne pjesme koje se pjevaju tijekom večeri, uz molitvu i paljenje svijeće koja simbolizira Kristovu svjetlost. Vrhunac dana je odlazak na polnoćku, svečanu misu koja se slavi u ponoć. Polnoćka okuplja vjernike u molitvi i zahvalnosti za dolazak Spasitelja na svijet.

Badnji dan u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nije samo dan priprema, već i trenutak obnove obiteljskog zajedništva i vjere. Običaji poput donošenja badnjaka, postavljanja jaslica i okupljanja za posnu večeru odražavaju duboku povezanost s vjerom i tradicijom. Iako se u različitim krajevima običaji mogu razlikovati, zajednička nit svih proslava je iščekivanje radosti Božića i slavljenje rođenja Isusa Krista, koji donosi mir, ljubav i nadu.

Na dobro vam došao Badnji dan i sveto porođenje Kristovo! Neka ovaj dan donese mir, ljubav i zajedništvo u vaše domove. Blagoslovljen Badnji dan svim vjernicima i njihovim obiteljima!

Napretkov svečani božićni koncert u Mostaru održat će se u subotu 28. prosinca 2024.

Grude.com - klik u svijet — Mon, 23 Dec 2024 14:24:00 GMT

HKD Napredak, Glavna podružnica Mostar u subotu, 28. prosinca 2024. godine u kapelici Crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru s početkom u 19,00 sati priređuje svoj tradicionalni Napretkov svečani božićni koncert. Na koncertu će nastupiti „Napretkov trio Senso“ kojeg čine mezzosopranistica Monija Jarak Mikulić, prof, Marijana Pavlović, prof., klavir i Elina Gvozdić, prof., violončelo.

Uz Napretkov trio Senso na koncertu će nastupit i Napretkovi stipendisti, članovi HKD Napredak Glavna podružnica Mostar, Danijel Perić, bariton, Tomislav Perić, bariton, Roko Škobić, gitara, Marija Mila Milas, flauta, i Ante Milić, prof. harmonike, također član HKD Napredak Glavna podružnica Mostar. Voditeljica programa bit će Antonela Mandić, članica HKD Napredak Glavna podružnica Mostar.

Očići – pučki običaj uz 4. nedjelju došašća

Grude.com - klik u svijet — Sun, 22 Dec 2024 11:57:00 GMT

U nekim katoličkim krajevima, posebno u dijelovima Bosne i Hercegovine, Dalmatinskoj Zagori i Bačkoj, još uvijek su sačuvani stari lijepi običaji obiteljske prisnosti i šale, a vezuju se uz drugu, treću i četvrtu nedjelju došašća.

Tako se druge nedjelje došašća obilježavaju Djetinjci, treće Materice, a četvrte Očići. Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, svima je zajedničko zbijanje šale, takvo koje ima za cilj još više međusobno zbližiti ukućane, rodbinu i prijatelje, a manifestira se kroz razne oblike darivanja kakvom sitnicom – na Djetinjce djeca daruju roditelje, na Materice to čini majka djeci i drugim čestitarima, a na Očiće otac kuće.

Djeca bi se tako na Očiće ustala rano i odmah išla kakvim konopčićem “svezati” oca, koji je potom morao platiti svoje oslobođenje tako da ih daruje novčićem ili nekom drugom sitnicom, piše vjeraidjela.com (Isto bi činila na Materice, samo što bi se onda vezivala majka, a koja bi ih darivala orasima, lješnjacima, smokvama, slatkišima i sl.) Potom bi Očiće čestitali i svim drugim muškarcima među rodbinom i susjedima, a pri tome bi ih pozdravljali ovim ili sličnim riječima:

“Faljen Isus, očići, božićno je vrime,
mi smo došli sada tražit’ vaše otkupljenje.
Pođite na tavan, donesite mese,
ako nije suvo, otvorite kese.
Ako ništa nema, višanje se sprema!”

Devetnica priprave za Božić

Grude.com - klik u svijet — Fri, 20 Dec 2024 10:51:00 GMT

Svetkovina Božića je "pred vratima"! Ako se tijekom dosadašnje adventske priprave niste uspjeli duhovno "skoncentrirati", učinite to jedinstvenom molitvom kroz devetnicu.

Premda u hrvatskom narodu postoje različite molitve koja ih pripravljaju na svetkovanje Isusova rođenja, ipak je na osobit način sadržajna ona koju je sastavio papa Pio IX. (1792. – 1878.) i katolicima ponudio 23. rujna 1846.

Prvotna je nakana ove molitve intenzivnije razmišljati o tajni Utjelovljenja, a može ju se moliti tijekom cijele godine, no ipak osobitu važnost ima u prosincu i danima neposredno pred Božić.

Sazdana od pet predanja ili "ponuda" koje se mole jedna za drugom te zaključne molitve, ova je devetnica ujedno i podloga za meditaciju koju svatko može na svoj način osmisliti, kako piše Aleteia.org.

Prvo predanje

"Vječni Oče, predajem tvojoj časti i slavi, a za moj spas i spasenje svih ljudi, tajnu Rođenja našega Božanskog Spasitelja. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom…".

Drugo predanje

"Vječni Oče, predajem tvojoj časti i slavi, a za moje vječno spasenje, patnje najsvetije Djevice i Sv. Josipa u tom dugom i iscrpljujućem putu od Nazareta do Betlehema; predajem Ti njihovu bol koju su pretrpjeli zbog nemogućnosti pronalaženja dostojnoga utočišta, gdje bi Spasitelj svijeta bio rođen. Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu…".

Treće predanje

"Vječni Oče, predajem tvojoj časti i slavi, a za moje vječno spasenje, štalicu gdje je Isus rođen, grubu slamu koja mu je poslužila kao krevet, hladnoću koju je pretrpio, povoje koji su ga stezali, suze koje je prolio i njegov blagi dječji plač. Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu…".

Četvrto predanje

"Vječni Oče, predajem tvojoj časti i slavi, a za moj vječni spas, bol koju je Božansko dijete Isus otrpio u svom nevinom tijelu od oštroga noža prilikom obrezanja. Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu…".

Peto predanje

"Vječni Oče, predajem tvojoj časti i slavi, a za moj vječni spas, poniznost, mrtvljenje, strpljenje, ljubav i sve vrline Djeteta Isusa; zahvaljujem Ti i volim Te; blagoslivljam Te bez kraja za ovo neizrecivo otajstvo Utjelovljenja božanske Riječi. Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu…

- Riječ je tijelom postala.

- I prebivala među nama.

Pomolimo se:

Bože, čiji nam se jedinorođeni Sin, očitovao u obličju našega tijela; daj nam, molimo Te, da se naše duše iznova obnove po Njemu, kojega su oči naše vidjele, koji s Tobom živi i kraljuje u vjeke vjekova! Amen!".

FOTO: BOŽIĆ SVIMA ODUŠEVIO NA SVOM OTVARANJU

Grude.com - klik u svijet — Mon, 16 Dec 2024 23:28:00 GMT

Humanitarna akcija "Božić svima" u Grudama započela je na najbolji način već u prvoj večeri. Već oko 16 sati svijet se počeo lagano okupljati, a oko 17.30 na scenu su stupili Ruđerovi genijalci, te su djevojčice i dječaci zapjevali i zaplesali u ritmu božićnog ugođaja.

Oko 19 sati u Park hrvatskih velikana spustio se i sveti Nikola, u svijetu poznat i kao Djed Božićnjak. Iako bez sobova koji nisu dobili radnu dozvolu, djedica je odradio svoj zadatak kako i priliči.

Uslijedio je zabavni program uz fantastične DJ-e, te bend Good Times.

Vrijedi istaknuti da su nove poslastice poput sarme to go i one već tradicionalne na ovom događaju, poput burgera, ali i hercegovačkih specijaliteta svima bili po ukusu.

Volonteri su još jedan priredili vrhunski program, a ono što je najbitnije sav prihod, kao i uvijek ovdje, ide potrebitima općine Grude.

Program se nastavlja i ovog poslijepodneva i večeri, a mi vam donosimo fotografije za koje su zaslužne volonterke Ivona, Dora, Mihaela i Karla.

FOTOGALERIJA: Božić svima 2025. - prva noć

Hvaljen Isus, gazdarice, čestitam ti Materice! Ja sam doša’, znaš, da mi nešto daš!

Grude.com - klik u svijet — Sun, 15 Dec 2024 11:03:00 GMT

Materice su stari narodni i crkveni običaj koji se obilježava uz treću nedjelju došašća. Ovaj običaj sačuvan je u nekim krajevima, poput Posavine, srednje Bosne, Dalmatinske Zagore, nekih hercegovačkih krajeva te među bunjevačkim Hrvatima. Običaji povezani s Matericama razlikuju se ovisno o regiji, ali zajednička je poruka slavljenje majčinstva i međusobne povezanosti unutar obitelji i zajednice.

Darivanje i čestitanje

Na Materice, mladići, muškarci i djeca čestitaju svojim majkama i bakama. Domaćice im zauzvrat poklanjaju sitne darove, poput naranči, oraha, lješnjaka, jabuka, suhih smokava ili slatkiša. Ponekad se daruju i vrijedniji pokloni, poput vunenih čarapa ili rakije.

Jedan od tradicionalnih običaja uključuje djecu koja rano ujutro vežu majku ili druge ukućane, a potom traže “otkupninu” kako bi ih oslobodili. Sve prolazi u duhu radosti i smijeha. Kod bunjevačkih Hrvata majke često daruju čestitare ukrašenom jabukom, u koju se zabadaju kovanice, orasi, rupčići i druge sitnice.

Poseban pozdrav čestitara

Materice su također poznate po tradicionalnim pozdravima čestitara, poput ovog:

Hvaljen Isus, gazdarice, čestitam ti Materice!
Ja sam doša’, znaš, da mi nešto daš!
Ja sam stig’o priko mora da mi dadeš koji ora’!
Snašla me je vel’ka muka, ‘ajde daj mi i jabuka!
Ja sam doša’ priko strane, da mi dadeš malo ‘rane!
Vidio sam i ovaca, daj ti meni i novaca!
Na polju je zdravo zima, molim jednu čašu vina!
Ja sam doša’ priko polja, da mi bude bolja volja!

Toga dana muškarci često odlaze i punicama u čestitare, a od njih također iznude darove.

Povezanost s liturgijom

Osim što su Materice slavili po kućama i selima, taj dan bio je posebno svečan i u crkvama. Na svetim misama molilo se za sve nazočne majke, kao i za majke koje nisu mogle biti prisutne. Ovaj običaj pokazuje lijepu povezanost liturgijskog i narodnog života, gdje se narod nadahnjivao ljepotom Božje riječi, dok su crkveni obredi crpili inspiraciju iz bogate vjere naroda.

Povezanost s drugim običajima

Materice su dio šireg ciklusa adventskih običaja, uz Djetinjce (na drugu nedjelju došašća), kada se vežu djeca i traži “otkupnina”, te Očiće (na četvrtu nedjelju došašća), kada očevi daju darove za svoju slobodu. Ovi običaji ističu toplinu, radost i zajedništvo unutar obitelji, ali i zajednica.

Materice nisu samo simbol povezivanja obitelji, već i podsjetnik na ljepotu jednostavnih međuljudskih odnosa koji su nekada činili temelj života u zajednici.

Danas je Nedjelja radosti! Pali se treća svijeća, Svijeća radosti

Grude.com - klik u svijet — Sun, 15 Dec 2024 08:44:00 GMT

Treća nedjelja adventa u kršćanskoj tradiciji nosi naziv Nedjelja radosti (Gaudete), prema početnim riječima ulazne pjesme: "Radujte se u Gospodinu uvijek!" Ova nedjelja, kao i cijeli treći tjedan došašća, prožeta je pozivima na radost i radosnim ozračjem koje nas podsjeća na približavanje Božića.

Posebnost ove nedjelje očituje se i u liturgiji. Naime, svećenik na treću adventsku nedjelju može nositi ružičastu misnicu, umjesto uobičajene ljubičaste, dok je i jedna od svijeća na adventskom vijencu ružičasta. Ova svijeća naziva se Svijeća radosti ili Svijeća pastira, simbolizirajući radost dolaska Spasitelja.

Paljenje treće svijeće: Obred u obiteljskom krugu

Predlaže se obred paljenja treće adventske svijeće, koji se može organizirati u obiteljskom ozračju. Svijeća se pali u subotu navečer ili na samu nedjelju, a blagoslov može predvoditi član obitelji. To je prilika za zajedničku molitvu i promišljanje o radosti koja proizlazi iz vjere, nade i ljubavi.

Radost: Temeljna značajka došašća

Treća nedjelja nas podsjeća na riječi apostola Pavla: "Uvijek se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte!" (1 Sol 5,16-18). Radost u kršćanskom životu dolazi iz povjerenja u Božju blizinu i spoznaje da je unatoč poteškoćama naš život usmjeren prema dobrom ishodu – vječnom životu u Bogu.

Duhovna poruka treće nedjelje

Radost nije nešto što možemo stvoriti, ali je možemo birati. Ona je plod odluke kako ćemo se postaviti prema životnim izazovima. Možemo proklinjati tamu ili odlučiti upaliti svjetlo. Također, radost se ne može narediti, ali je možemo probuditi – kroz vjeru, nadu i ljubav.

Radujmo se u ovom tjednu jer Krist dolazi. On donosi svjetlo koje raspršuje tamu i podsjeća nas na važnost ljubavi, zajedništva i nade. Radujte se, Krist dolazi!

Vjernici dirnuti činom mlade Makaranke: izvana je bila je poput svojih vršnjaka, a onda se potpuno predala Bogu...

Grude.com - klik u svijet — Sat, 14 Dec 2024 12:47:00 GMT

Župa Sv. Marka iz Makarske zajedno sa svim svojim župljanima posebno je ponosna na monaško posvećenje Makarke – sestre Marije Danijele Lužija čiji je obred proslavljen u Drugu nedjelju došašća u samostanu sestara benediktinki sv. Marije u Zadru.

Tim povodom su u Zadar, uz obitelj i rodbinu svečarice, organizirano hodočastili i vjernici makarske Župe sv. Marka Evanđeliste.

Kako prenosi Rogotin portal, uz župnika velečasnog Juru Lovrinčevića, na svečanosti su sudjelovali bivši makarski župnik vlč Pavao Banić i vikar vlč Ante Žderić, a misno slavlje i obred monaškog posvećenja predvodio je zadarski nadbiskup msgr. Milan Zgrablić, uz benediktinskog opata o. Jeronima (Adama) Marina, više svećenika, sestre benediktinke sv. Marije na čelu s opaticom Anastazijom Čizmin te brojnim vjernicima.

Nakon propovijedi nadbiskupa, uslijedio je čin monaškog posvećenja, koji je bogat znakovitošću. Naime, pravilo sv. Benedikta predviđa cjeloživotni boravak u istoj redovničkoj zajednici, koja (p)ostaje obitelj posvećenice. Čitanjem i potpisivanjem vlastite povelje, nova sestra izriče svoju nakanu i obećanja.

Prostracijom pred oltarom iskazuje potpuno predanje Bogu, koje biva posvećeno nadbiskupovom molitvom. Vanjski znakovi koje nova sestra tom prilikom prima su veo, prsten, korska tunika, časoslov i vijenac na glavi.

Ne treba ni spominjati koliko su svi okupljeni u crkvi sv. Marije bili dirnuti tim činom. On pokazuje uvijek aktualan Božji zahvat u čovjekovu stvarnost, bez obzira u kojem kraju svijeta i vremenu čovjek živio.

Sestra Marija Danijela Lužija rođena je i odrasla u Makarskoj. Ni po čemu izvanjskom se nije razlikovala od svojih vršnjakinja, a odgajana je u vjeri i stasala je uz svećenike u Župi Sv. Marka pa je osjetila poziv posvetiti život nečem većem, na što je Bog poziva.

Nakon više godina traženja kroz iskustva, okvir za ostvarenje svog poziva pronašla je u samostanu sestara benediktinki u Zadru. Zanimljivo je da je Makarska u zadnjem desetljeću postala svojevrsno rasadište duhovnih zvanja. Naime, u okviru Župe Sv. Marka kroz deset zadnjih godina slavljene su čak četiri mlade Mise.

U vremenu sveopće društvene krize, spremnost na odaziv mladih ljudi lijep je i poticajan znak koji govori, i onima koji ne dijele vjernički svjetonazor, kako ni najveći mrak ne može ugasiti ni najmanje svjetlo.

Sretan vam blagdan svete Lucije! Ovo su običaji današnjeg dana, donosimo molitvu svetici

Grude.com - klik u svijet — Fri, 13 Dec 2024 09:05:00 GMT

Sveta Lucija (lat. Lucia) je važna kršćanska sveta koja se slavi 13. prosinca, a njen blagdan duboko je ukorijenjen u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, osobito među Hrvatima katolicima. Tradicije vezane uz sv. Luciju proširuju se i na druge zemlje, no običaji u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini imaju posebnu simboliku i značaj.

Život svete Lucije

Sveta Lucija bila je kršćanska mučenica iz Sirakuze (na Siciliji), koja je živjela u 3. stoljeću, za vladavine cara Dioklecijana. Prema legendi, Lucija je bila kći bogatih roditelja koji su je željeli udati za bogatog mladića, no ona je odlučila posvetiti život Bogu i pomaganju siromašnima, osobito slijepima.

Lucija je zbog svoje vjere bila mučena i poginula mučeničkom smrću. Jedan od poznatih elemenata njezine priče je da je, prema legendi, za vrijeme mučenja bila oslijepila, ali joj je Bog vratio vid. Zbog toga je ona zaštitnica slijepih i često se moli za zdravlje očiju. Sveta Lucija simbolizira svjetlost koja dolazi u tamne, zimske dane.

Tradicije i običaji u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

Blagdan svete Lucije slavi se u mnogim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, gdje se održavaju različiti običaji povezani s svjetlom i novim životom, s obzirom na to da Lucijin blagdan pada u vrijeme najdužih noći u godini.

Sijanje pšenice – Tradicija sijevanja pšenice na blagdan svete Lucije prisutna je u mnogim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pšenica se sije u male posude (često u male plitke tanjuriće ili posudice) na Lucijin dan, a nekoliko dana kasnije ona nikne u obliku zelenih izboja. Ovaj običaj simbolizira plodnost, novi život i nadu, a zelena pšenica koja izrasta do Božića često se koristi kao ukras na božićnoj trpezi ili kao simbol nove godine.
Svjetlost – U mnogim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine blagdan svete Lucije povezan je s običajem paljenja svijeća. Svjetlo svijeća simbolizira pobjedu svjetlosti nad tamom i nadu u božićno svjetlo koje dolazi. Iako se ovaj običaj posebno prakticira u Švedskoj i nekim drugim skandinavskim zemljama, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini često se na Lucijin dan uz svijeće odražava molitva za zdravlje, zaštitu i blagoslov.
Molitve i procesije – Na Siciliji i u nekim drugim katoličkim krajevima, Lucija je posebno poštovana i često se održavaju procesije i molitve u čast svete Lucije. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini također postoje običaji u kojima se ljudi okupljaju u crkvama na molitvu, a obiteljima je važan trenutak okupljanja, pripreme za Božić i molitve za blagoslov.

Zaštitnica slijepih i zaštita od bolesti

Sveta Lucija je također poznata kao zaštitnica slijepih i onih koji imaju problema s očima. Na njen blagdan često se mole molitve za zdravlje očiju i zaštitu od očnih bolesti. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ljudi također mole sv. Luciju za zaštitu od bolesti i nesreća, a njezina zaštita simbolizira borbu protiv tame i zla.

Sveta Lucija u kulturi

Sveta Lucija je simbol svjetlosti, što ima posebno značenje u zimskom periodu. Na njezin blagdan, Lucija postaje simbol nade u najtamnijim danima godine, jer njezino ime znači „svjetlost“ (od latinskog lux). U nekim krajevima, obiteljima je običaj zajedno ukrasiti kuću, a na Lucijin dan sijati pšenicu, kako bi im donijela sreću i plodnost u nadolazećoj godini.

Ukratko, blagdan svete Lucije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nosi snažnu poruku nadu, plodnosti, svjetlosti i zdravlja, a običaji vezani uz sijanje pšenice i paljenje svijeća odražavaju duhovnu snagu ove svete i njezin značaj u životima vjernika.

Molitva za blagdan svete Lucije

Sveta Lucijo, plemenita mučenice,
koja si svoj život posvetila Bogu i pomagala onima u nevolji,
molimo te, zagovaraj nas kod Boga.
Ti koja si nosila svjetlo vjere u svijetu tame,
svjetlije od svih svijeća na ovom svijetu,
donesi svjetlost i mir u naše živote.

Zaštiti nas od svih nesreća,
osvijetli naše umove i otvori naša srca
za ljubav i dobrotu prema bližnjima.
Molimo te, sveta Lucijo,
budi naš zaštitnik i pomoćnik u životnim nevoljama,
posebno u pitanjima zdravlja, osobito zdravlja očiju,
koje si ti svojim zagovorom tako snažno štitila.

Daruj nam snagu da u životu uvijek budemo svjetlost
kojom ćemo svijet učiniti ljepšim i svjetlijim.
Kao što si ti pomagala slijepima,
pomogni nam u svim našim nevoljama,
i vodi nas na putu vječne svjetlosti,
po Kristu Gospodinu našemu.

Amen.

Znate li za Čudo Svetog Križa, to je bio povijesni dan za hrvatski otok, krv je tekla kao iz čovjeka...

Grude.com - klik u svijet — Fri, 13 Dec 2024 06:47:00 GMT

Čudo Svetog Križa spomen je na događaj od 23. srpnja 1413. g., kada je u dominikanskoj crkvi Sv. Antuna opata u Starom gradu Pagu pred vjernicima prokrvario korpus križa. Paški dominikanci tu su krv tada skupili u pliticu koja se sada kao relikvija nalazi u crkvi Sv. Tome od Frara u Veneciji, gdje su je paški dominikanci ponijeli kada su otišli iz Paga 1807. g., jer je tada za Napoleonovih osvajanja prestao postojati paški dominikanski samostan.

Kronike pišu da je krv iz njega tekla kao iz živog čovjeka. To je bilo čudo. Križ je iz dominikanskog samostana u pašku zbornu crkvu prenesen 1811. g. Inače se nalazi u kapeli Svetog Križa u paškoj župnoj crkvi i nosi se u procesiji na Veliki petak oko grada Paga. Uz Sveti Trn iz Isusove krune i Majku Božju od Staroga Grada koju se osobito štuje od Velike Gospe do Male Gospe, Sveti Križ treća je velika paška svetinja. O njima su za svojih pohoda Pagu tijekom povijesti govorili svi papinski vizitatori i biskupi.

Predvođeni tim čudotvornim Križem, Pažani su došli iz Starog grada u novi Pag, čija je gradnja počela 1443. g., a prvi stan u novom gradu Pagu potječe iz 1478. g. U spomen na taj povijesni događaj i želji da se počasti nekadašnja prisutnost dominikanaca u Pagu koji su stoljećima bili čuvari toga križa, o. Anto Gavranović, prvi dominikanac iz župe Pag nakon 200 godina, u procesiji prije mise unio je čudotvorni križ u pašku zbornu crkvu. Iz dominikanske crkve Sv. Antuna opata u pašku zbornu crkvu preneseni su čudotvorni križ, oltar na koji je križ položen, a nalazi se u pokrajnjoj desnoj kapeli paške zborne crkve, i oltar Gospe od Ružarija koji se nalazi na ulazu u zbornu crkvu.

Kardinal Ruini o Međugorju: Prva ukazanja su bila vjerodostojna

Grude.com - klik u svijet — Tue, 10 Dec 2024 12:07:00 GMT

Talijanske dnevne novine Corriere della Sera objavile su opširan intervju s Camillom Ruinijem koji slavi sedamdeset godina svećeništva. Na početku intervjua govorio je o tome kako je odlučio postati svećenik na kraju srednje škole i na taj način ”služiti Bogu u kojeg sam oduvijek vjerovao i posvetio mu cijeli svoj život”.

Ne krije da je imao mnogo kušnji protiv vjere, ali nikada nije posumnjao u Božje postojanje, u vječni život, u uskrsnuće tijela…Kušnje su kaže dolazile ne samo od Sotone, nego i od studija, čitanja knjiga… Za iskušenje je rekao kako je to poticaj da se kaže: ”Ja vjerujem”.

”Što više poznajete teologiju, to više znate kolike su poteškoće. Ali sada, kao starac, iskušenja gotovo da više i nemam”, kazao je kardinal Ruini.

Govorio je i o uskrsnuću tijela, svom svećeničkom putu, talijanskoj politici i političarima, svojim odnosima s papama… Prisjetio se i svog prvog susreta s papom Ivanom Pavlom II.

”Bila je jesen 1984. Pozvao me na večeru, na moje veliko iznenađenje, i postavio mi nekoliko pitanja o Talijanskoj biskupskoj konferenciji i konferenciji u Loretu, koja je bila u pripremi. Odgovorio sam vrlo otvoreno, ne skrivajući probleme. Tako se rodila duboka veza, koja je trajala do njegove smrti”, kazao je kardinal Ruini, koji je za papu Benedikta XVI. rekao kako mu nije odgovaralo praktično upravljanje Crkvom te da je prvi prepoznao to ograničenje, ”ali svojim naukom i molitvom učinio je toliko dobra za Crkvu i društvo”. Pojasnio je i kako s papom Franjom nije imao sličan odnos kao s njegovom dvojicom prethodnika jer je već imao 82 godine i bio u mirovini kada je Bergoglio izabran za papu, ali je naglasio kako se ne slaže s onima koji ”u njegovu pontifikatu ne prepoznaju ništa dobroga”, prenosi Radio-medjugorj e.com.

Papa Benedikt XVI. kardinala Ruinija 2010. godine imenovao je na čelo Međunarodnog povjerenstva koje je ispitivalo fenomen Međugorja pa ga je i novinar Aldo Cazzullo upitao: ”Danas je Bezgrješno začeće. Predsjedavali ste međunarodnim istražnim povjerenstvom o Međugorju. Kakvu ste sliku stekli?”

”Da su prva ukazanja vjerodostojna. Bila je to zaista Gospa koja je govorila. Za ostala odgađam prosudbu”, odgovorio mu je kardinal Ruini.

Kardinal Ruini govorio je i o krizi vjere i krizi zvanja, budućnosti katoličanstva, aktualnim pitanjima u Crkvi, odbacio je mogućnost ređenja žena i ukidanja celibata, kao i mogućnost sklapanja homoseksualnih brakova, navodeći kako je to nijekanje samog koncepta braka koji mora biti između muškarca i žene.

Sarkofag svetog Nikole pronađen u Turskoj – baš pred Božić

Grude.com - klik u svijet — Mon, 09 Dec 2024 17:19:00 GMT

Tijekom iskopavanja crkve Svetog Nikole u turskom gradu Miri, došlo je do povijesnog otkrića – sarkofaga iz rimskog doba, ukrašenog detaljima ribljih ljuski i akantusovog lišća, za koji se vjeruje da je pripadao Svetom Nikoli.

Dio kostiju, za koje se pretpostavlja da su njegove, izložen je u Muzeju Antalije. Crkva je prepoznata kao jedan od najistaknutijih primjera građevina iz rimskog razdoblja na Bliskom istoku, zahvaljujući svom arhitektonskom stilu i dekoracijama. U srednjem vijeku bila je značajno hodočasničko odredište za kršćane koji su putovali prema Jeruzalemu mediteranskom rutom. Od 2000. godine nalazi se na Tentativnoj listi UNESCO-ve svjetske baštine.

Crkva Svetog Nikole, jedno od najsvetijih mjesta u kršćanskom svijetu, danas dočekuje posjetitelje u novom ruhu zahvaljujući restauraciji i uređenju okoliša koje je prošle godine završilo Ministarstvo kulture i turizma Republike Turske. Natpis bi razjasnio sadržaj grobnice Vođa iskopavanja, docent dr. Ebru Fatma Fındık, s Fakulteta za povijest umjetnosti na Univerzitetu Hatay Mustafa Kemal, vjeruje da su prvi put naišli na sarkofag koji je ostao na originalnoj lokaciji.

“Veoma smo uzbuđeni što smo otkrili sarkofag tako blizu crkve za koju se smatra da sadrži grob Svetog Nikole. Naša najveća nada je pronaći natpis na sarkofagu. To bi nam pomoglo da razjasnimo sadržaj grobnice i utvrdimo točan period iz kojeg potiče. Sretni smo što radimo na iskopavanju i restauraciji ovog područja i doprinosimo turizmu naše zemlje”, kazala je.

Iskopavanja se provode uz podršku Ministarstva kulture i turizma Turske u okviru projekta ‘Nasljeđe za budućnost’. Sveti Nikola, poznat i kao Djed Mraz, rođen je u 4. stoljeću kao sin bogatog trgovca pšenicom u važnom likijskom gradu Patari. Pod imenom Nikolaos, godinama je služio kao biskup Mire, glavnog grada Likije, posvećujući svoj život dobročinstvu i pomaganju siromašnima. U tajnosti je ostavljao poklone na prozorima i dimnjacima, čime je postao zaštitnik djece, trgovaca i pomoraca.

Antički grad Mira, čiji se ostaci nalaze u regiji Demre, bio je u svoje vrijeme drugo najveće biskupsko središte Anadolije. Sveti Nikola – “Svetac čuda” – kao biskup Mire stekao je ljubav naroda svojim dobrim djelima. Njegova smrt 6. prosinca 365. godine u crkvi u kojoj je služio donijela je žalost cijeloj regiji. Kako bi se odala počast ovom plemenitom čovjeku, u drevnom gradu podignuti su mauzolej i bazilika.

Zidovi bazilike, oslikani prizorima čuda pripisanih Svetom Nikoli, pretrpjeli su velika oštećenja tijekom zemljotresa i napada, no u 9. stoljeću bazilika je obnovljena u obliku crkve s kupolom, priopćila je Agencija Arterija.

Danas je druga nedjelja Adventa, evo što današnja svijeća na vijencu simbolizira

Grude.com - klik u svijet — Sun, 08 Dec 2024 13:40:00 GMT

Ove nedjelje zablistat će druga adventska svijeća, poznata i kao Betlehemska svijeća, koja simbolizira ljubav i označava putovanje prema Kristovu rođenju. Svjetlost ove svijeće donosi toplinu i podsjeća nas na važnost zajedništva, mira i ljubavi u blagdanskom razdoblju.

Simbolika

Druga svijeća na adventskom vijencu,, ima posebno značenje. Ljubičasta boja simbolizira pokoru, duhovnu pripremu i iščekivanje, dok sama svijeća naglašava ljubav koja se očituje u dolasku Spasitelja. Naziva se i Betlehemskom svijećom jer podsjeća na putovanje Josipa i Marije prema Betlehemu te na njihovu vjernost i snagu u suočavanju s izazovima.

Adventski vijenac, sa svoje četiri svijeće, simbolizira Kristov dolazak kao svjetlost u tamu svijeta. Svake nedjelje pali se nova svijeća, povećavajući svjetlost na vijencu i približavajući nas iščekivanom trenutku Kristova rođenja. Druga svijeća predstavlja ljubav koja povezuje ljude, zajednice i obitelji.

Poruka

Paljenje druge svijeće poziva nas na razmišljanje o važnosti ljubavi u svakodnevnom životu. Ovo je prilika za otvaranje srca prema drugima, bilo kroz dobrotvorni rad, obiteljsko zajedništvo ili pomaganje onima kojima je to potrebno. Advent nije samo vrijeme pripreme za Božić, već i prilika za preispitivanje vlastitih djela i odnosa prema bližnjima.

Blagdansko razdoblje često donosi stres i užurbanost, no druga adventska svijeća poziva nas da usporimo i usmjerimo pažnju na ono što je zaista važno – ljubav, mir i zajedništvo. Svjetlost svijeće podsjeća nas da male geste ljubavi i dobrote mogu donijeti svjetlost u životima drugih.

Advent kao put

Tradicionalno, adventski vijenac ima tri ljubičaste svijeće i jednu ružičastu. Svaka od njih nosi posebnu simboliku: nadu, ljubav, radost i mir. Druga svijeća, sa svojim značenjem ljubavi, priprema nas za nadolazeće slavlje Božića i potiče nas da razmislimo o vlastitim prioritetima i vrijednostima.

Kako svjetlost adventskog vijenca raste iz tjedna u tjedan, ona nas podsjeća na svjetlo koje Božić donosi u naš svakodnevni život – svjetlo ljubavi, nade i radosti koje možemo širiti među ljudima oko nas. Druga adventska svijeća tako postaje ne samo simbol ljubavi, već i poziv na djelovanje – da kroz male geste i iskrene namjere budemo svjetlost jedni drugima.

Advent nas poziva da budemo svjesni ljubavi koju širimo i da u svakodnevnim gestama dobrote činimo razliku u životima drugih. Kroz ljubav možemo pripremiti put za Kristovo rođenje i donijeti svjetlost u svijet oko nas.

Sveti Ambrozije bio je vrhunski propovjednik i prijatelj siromaha, vrsni pčelar

Grude.com - klik u svijet — Sat, 07 Dec 2024 06:40:00 GMT

Današnji sveti zaštitnik je Ambrozije (latinski Aurelius Ambrosius, talijanski Sant' Ambrogio), milanski biskup i crkveni naučitelj. Rođen je oko 339. godine u Trieru (južna Galija, danas Njemačka) u uglednoj rimskoj obitelji. Njegov otac bio je visoki carski činovnik u Galiji, a mladi Ambrozije školovao se u Rimu, gdje je studirao književnost, govorništvo i pravo.

Godine 372. postao je rimski upravitelj Ligurije i Emilije sa sjedištem u Milanu, a nakon smrti arijanskog biskupa Auksencija, izabran je 374. godine za milanskog biskupa, iako tada još nije bio ni kršten. Dao se krstiti, a u roku od osam dana primio je sve redove, uključujući i biskupski red. Odabrao je asketizam, a svoje je bogatstvo podijelio sirotinji i Crkvi.

Ambrozije se posvetio teološkom obrazovanju, osobito proučavanju grčkih crkvenih otaca, te je postao slavni govornik, pisac, i savjetnik careva. Borio se za neovisnost Crkve od državne vlasti, te protiv arijanstva i poganstva. S carem Teodozijem Velikim ušao je u sukob zbog pokolja u Solunu 390. godine, prisilivši ga na javnu pokoru.

Poznat je kao vrhunski propovjednik, prijatelj siromaha i crkveni naučitelj. 387. godine obratio je svetog Augustina na kršćanstvo.

Teološka djela i liturgijska ostavština

Ambrozije je autor mnogih teoloških djela koja se bave pastoralnim i moralnim pitanjima. Pisao je crkvene himne, od kojih se oko 20 smatra autentičnima. Neki stručnjaci vjeruju da je upravo Ambrozije autor glasovitog „Te Deuma“. Njegove himne bogate su melodijskim ukrasima, a kombiniraju arhajsko rimsko pjevanje, lokalni milanski stil i orijentalne utjecaje.

Unaprijedio je liturgiju, pa se posebnosti milanske liturgije i danas nazivaju ambrozijanskom liturgijom.

Smrt i nasljeđe

Sveti Ambrozije preminuo je u Milanu 4. travnja 397. godine, a crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1298. godine papa Bonifacije VIII. Poznat je kao „pastoralni doktor“, a zbog sjajnih govorničkih sposobnosti i slatkorječivosti nazvan je „mednim doktorom“. U ikonografiji ga često prikazuju s pčelama i košnicama jer je bio i vrsni pčelar.

Zaštitnik

Sveti Ambrozije je zaštitnik pčelara, pčela, svjećara, trgovaca na malo, učenika, studenata, školske djece, proizvođača voska, Lombardije, Milana i milanske nadbiskupije. Brojne župe, crkve, kapelice i udruge nose njegovo ime

FOTO: Bili smo na predstavljanju nove knjige velikog Josipa Muselimovića! Akademik, odvjetnik i književnik proslavio 80. rođendan!

Grude.com - klik u svijet — Fri, 06 Dec 2024 22:37:00 GMT

Bili smo na predstavljanju knjige "Putevi i stranputice" akademika Josipa Muselimovića pred mnogobrojnom publikom u Mepasovoj dvorani.

Kultni hercegovački akademik, legendarni odvjetnik i uspješni književnik danas je uz predstavljanje još jedne knjige koja ostaje za povijest ovog naroda i zemlje, poroslavio i 80. rođendan!

Ova knjiga, prema riječima autora, nosi snažnu poruku o putu koji je narod prošao kroz neprilike i nemirna vremena. Muselimović je istaknuo kako je osjećao potrebu napisati djelo koje će ostaviti trag o jednom vremenu, ili bolje rečeno, o nevremenu koje je obilježilo sudbinu zemlje: „Vremena su takva i osjetio sam potrebu napisati ono što sam smatrao da sam trebao napisati, tako da ostane trag o jednom vremenu ili, bolje rečeno, jednom nevremenu“, kazao je autor.

O knjizi je govorio i Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske, koji je istaknuo duboko promišljanje koje Muselimović nudi o situacijama u društvu, kao i pomirljive poruke koje knjiga nudi. Knjigu su pedstavili i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH, Dragan Čović, nadbiskup metropolit vrhbosanski u miru Vinko Puljić, predsjednik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH, akademik Mladen Bevanda, a program je vodila Misijana Brkić Milinković.

FOTOGALERIJA: Predstavljanje knjige Josipa Muselimovića "Putevi i stranputice"

Grude.com

Antonija Galić dobitnica nagrade 'Gordana Jelić' za volonterku godine u BiH

Grude.com - klik u svijet — Fri, 06 Dec 2024 16:06:00 GMT

Ovogodišnju nagradu "Gordana Jelić" za najbolju humanitarku u BiH dobila je Antonija Galić, predsjednica Udruge "Narcis", koja kroz svoje aktivnosti podiže svijest o prevenciji raka dojke i pruža podršku ženama oboljelima od ove teške bolesti.

Dobrobit zajednice

Kako navode iz Humanitarne udruge "Fra Mladen Hrkać" (HUMH), koja je dodijelila ovu nagradu u četvrtak na Međunarodni dan volontera, Galić je organizirala besplatne mamografske preglede i edukativna predavanja diljem Hercegovine, čime doprinosi zdravlju i dobrobiti zajednice.

"Od srca zahvaljujem na dodijeljenoj nagradi. Iskreno me iznenadila, ali htjela bih biti još malo iskrena. Želim ovu nagradu podijeliti sa svim volonterima u srcu i u duši. Uistinu vjerujem da biti volonter jest poziv, a vjerujem da takvih ima napretek. Možda se za njih ne zna niti ih se ističe. E, upravo s njima želim podijeliti ovu nagradu. Još jednom hvala povjerenstvu na ovoj prekrasnoj nagradi", rekla je Antonija Galić nakon što je saznala da je dobitnica nagrade "Gordana Jelić".

Najbolja volonterka u Hrvatskoj je s. Antonija Zora Grubišić, duhovna asistentica u Zavodu za dječju onkologiju i hematologiju ''Dr. Mladen Ćepulić'' u Klaićevoj bolnici u Zagrebu, poznata kao ''teta Kikić'' ili ''teta Anđeo'', nesebično pruža duhovnu i emocionalnu podršku djeci oboljeloj od raka, njihovim obiteljima i medicinskim timovima.

Značaj i vrijednost volontiranja

Humanitarna udruga "Fra Mladen Hrkać" na godišnjoj razini dodjeljuje nagradu "Gordana Jelić" istaknutim pojedincima iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine za sudjelovanje u organizaciji i provedbi volonterskih aktivnosti čime značajno doprinose poboljšanju kvalitete života korisnika ili općoj dobrobiti zajednice, aktivnom uključivanju građana u društveno odgovorna događanja te u konačnici razvoju humanijeg i solidarnijeg društva.

Nagrada se dodjeljuje s ciljem podizanja svijesti o značenju i vrijednosti volontiranja kao dobrovoljne aktivnosti koja pozitivno utječe na kvalitetu života pojedinca i zajednice u cijelosti, ali i na osobni i profesionalni razvoj volontera, čime u konačnici doprinosi razvoju solidarnijeg i humanijeg društva.

Nagrada nosi ime "Gordana Jelić" u čast preminule profesorice psihologije i pedagogije iz Širokog Brijega koja je svojim volonterskim angažmanom i inicijativama ostavila dubok trag u radu i djelovanju Humanitarna udruga "Fra Mladen Hrkać".

Profesorica Gordana Jelić je bila inicijator i začetnik provedbe modela pomoći putem trajnog naloga koji je danas temelj sigurnosti i stabilnosti udruge.

Danas je sveti Nikola! Ovo je njegova biografija, pročitajte je djeci i osnažite njihovu i svoju vjeru u Božjeg čovjeka koji pomaže sirotinji

Grude.com - klik u svijet — Fri, 06 Dec 2024 06:45:00 GMT

Sveti Nikola rođen je u Maloj Aziji u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dugo nisu mogli imati djece, pa su molili Boga da dobiju dijete i dobili su malog Nikolu koji je dobio ime po stricu, biskupu Nikoli. Nažalost, njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali nije se uzoholio, već je uvijek imao srca za ljude u potrebi. Tako je pomogao siromašnom susjedu koji nije imao novca za miraz svojim kćerima. Nikola noću ubacuje vrećice s novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako bi otac sretno udao svoje kćeri. Zbog toga sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upućuje na svetost i pobožnost.

Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire, i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on, skroman i u strahu od te časti, bježi u Palestinu, gdje jedno vrijeme provodi samački život.

Vratio se nakon nekoliko godina i to trenutku kad umire nasljednik njegova strica. Ovog puta nije mogao izbjeći biskupsko mjesto te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći se, a dane pomažući nesretnima i šireći vjeru. Iscrpljen pokorom i poslovima, umire 6. prosinca 327. godine. Pokopan je u Myri gdje se i danas nalazi sarkofag u kojem je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. No, zbog turskih osvajanja, svetčeve posmrtne ostatke prenijela su 62 vojnika u svoj grad Bari u svibnju 1087. godine, gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mora i mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

Sveti Nikola kao biskup živio je jako skromno. Cijelog života shvaćao je da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim.

Uz Svetog Nikolu povezani su i brojni narodni običaji darivanja poklona djeci po uzoru na svetog Nikolu biskupa, koji je prema legendi noću potajno kroz prozor donosio darove siromašnim ljudima.

Velikog Sabu kao sveca časte i istočna i zapadna Crkva! Osnivao je samostane, činio čuda, živio kao pustinjak

Grude.com - klik u svijet — Thu, 05 Dec 2024 07:15:00 GMT

Sveti Saba, zvan i Saba Veliki, jedan je od najvažnijih osnivača i promicatelja redovničkog života na kršćanskom Istoku. Rođen je 439. godine u Mutalasku, blizu Cezareje Kapadocijske (današnja središnja Anatolija u Turskoj) kao sin rimskog časnika. Kad mu je otac premješten u Egipat, Saba je ostavljen na brizi ženinog brata, dječakovog ujaka. Međutim, njegova ujna nije podnosila dječaka, pa je on, s tek pet godina, pobjegao stricu, očevom bratu.

Ova situacija izazvala je sukob među obiteljima, zbog čega se Saba, sa samo 8 godina, sklonio u obližnji samostan. Nakon deset godina pokorničkog života, 456. godine hodočastio je na sveta mjesta u Jeruzalemu. U Aleksandriji je susreo svog oca koji ga je pokušao odvratiti od redovničkog života, ali nije uspio. Po dolasku u Jeruzalem, u dobi od 20 godina postao je duhovni učenik svetog Eutimija Velikog, a potom i svetog Teoktista.

S 30 godina, Saba je odlučio živjeti kao pustinjak u jednoj spilji, gdje se posvetio molitvi i uzdržavanju izradom vrbovih košara za obližnji samostan. Nakon Eutimijeve smrti, preuzeo je vodstvo nad više od 1000 redovnika i pustinjaka. U brdima oko Jeruzalema osnivao je samostane, među kojima je najpoznatiji Mar Saba, smješten u gudurama Cedrona, jugoistočno od Jeruzalema. Taj samostan, poznat i kao "Velika lavra", postao je središte monaštva na Istoku.

Kao opat samostana Mar Saba, Sveti Saba se borio protiv tadašnjih vjerskih zabluda, poput monofizita i origenista. Pripisuje mu se i bogoslužni red za čitavu crkvenu godinu, poznat kao "jeruzalemski tipikon", te redovničko pravilo koje nosi njegovo ime. Bio je poznat kao čudotvorac; prema predaji, ozdravljao je bolesnike, dozivao kišu u vrijeme suše, a u svom samostanu stvorio izvor svježe vode.

Godine 494. postao je arhimandrit svih samostana u Palestini. Sveti Saba preminuo je 5. prosinca 532. godine u Jeruzalemu, u dubokoj starosti od 93 godine. Kao sveca ga časti i istočna i zapadna Crkva. U njegovu čast, u Rimu, na Aventinu, sagrađena je lijepa bazilika, a njegove relikvije su godinama bile smještene u Veneciji. Kako bi posvjedočio ljubav prema istočnoj kršćanskoj braći, papa Pavao VI. odobrio je 1965. godine da se te relikvije prenesu u samostan svetog Sabe u Jeruzalemu.

Dario Šimić otkrio koja ga je knjiga dovela do Gospodina! Imao sam slavu i novac, a nisam mogao platiti da osjetim mir

Grude.com - klik u svijet — Wed, 04 Dec 2024 22:59:00 GMT

Na Duhovno-duhovitim večerima, koje svakoga četvrtka u crkvi sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu vodi fra Stjepan Brčina, prošlog je četvrtka gostovao poznati nogometaš Dario Šimić (49). On je pričao o svojoj velikoj ljubavi prema nogometu i velikom daru za taj sport, kako je počeo igrati u za Dinamo te postigao veliki uspjeh 1998. s hrvatskom reprezentacijom. Nakon čega je otišao igrati u Inter iz Milana, jedan od najvećih svjetskih klubova, oženio se, dobio i sina, no da je s druge strane nogomet zahtjevan te da fizički i psihički iscrpljuje te da nije lako izdržati sve napore i ono negativno što se također događa, piše Vjerujem.hr.

„Premda sam tradicionalni vjernik, u crkvu sam išao jedino kad su bile mise u Italiji, no tada nisam poznavao svoju vjeru, pa sam išao sam nekako na vlastiti pogon i ubrzano sam se trošio. U jednom sam trenutku osjetio anksioznost i opterećenje, kao što vjerujem da se osjeća svaki čovjek u svojem svakodnevnom životu kad mu je nešto teško i da ne može više izdržati. Zato se ljudi i okreću Bogu, da im to lakše prođe“, posvjedočio je Šimić, dodajući kako mu u toj fazi nije bilo nimalo lijepo i ugodno.

„Imao sam slavu i novac, što mi je posebno bio problem, jer to nikako nisam mogao riješiti. Nisam to mogao platiti, uzeti neku tabletu ili liječnika, kako bih riješio problem preko noći. Htio sam da mi je lijepo, da sam sretan, ispunjen i miran. Mislim da to svaki čovjek ovdje želi i da živi za to da mu je lijepo i da je ispunjen“, kazao je Šimić mladima u prepunoj crkvi.

„Zabrinula me ta dugotrajna anksioznost. A pod dugotrajnom mislim da je čak i jedan dan ili sat dugo. Da ne kažem dva dana ili pet dana. Najgore od svega bio mi je očaj da nema izlaza iz te situacije i to me najviše zabrinjavalo, bacalo čak u depresiju, jer nisam želio živjeti da mi je stalno teško te da sam tužan i nezadovoljan. Nije to bila teška klinička depresija. Morao sam igrati i nastupati pred 60.000 – 70.000 ljudi, što nije lako, jer su oni navijači i oni očekuju i žele rezultat i ne zanima ih kako se ja osjećam. Što je i u redu, jer smo mi i plaćeni za to“, objasnio je svoju ondašnju situaciju. Pitao se što raditi. Ljudi znaju u takvim trenucima pronaći izlaz u tome da nešto popiju ili uzmu drogu kako bi im otupjeli osjećaji…

„Sjećam se kako se tada nisam mogao previše ni smijati ni plakati, pa sam se počeo zanimati kako to riješiti. Bilo je to 2002./2003. i čuo sam da neki svećenici mole za zdravlje, pa me zanimalo što se tu nudi. Premda je cijela moja obitelj i u komunizmu išla u Crkvu, nismo crpili snagu iz toga. Počeo samo moliti, čitao neke knjige, proplakao sam i bilo mi je lakše, tj. kao da sam u tom trenutku osjetio živoga Gospodina“, kazao je Šimić te naveo kako su mu u ruke tada došle i knjige Marije Valtorte, mističarke koja je vrlo iscrpno opisala Isusov život.

„Budući da nije bilo interneta preko kojega bih bio stalno uključen, a često smo bili u karanteni i ostajali sami, čitao sam njezine knjige i to mi je bilo kao melem na dušu. Neću reći da me ozdravljala, ali bilo mi je mnogo lakše dok sam je čitao. Tu sam se pobliže upoznavao s Isusom, kako je djelovao i što je točno htio od nas“, rekao je.

„Dalje sam nastavio tražiti i tu je možda bio važan sportski duh da sam htio ići dalje. Naprosto sam želio da mi je dobro, bez obzira na sve. Preko nekih ljudi dobio sam prigodu produbiti svoju vjeru. Tu je bio i pokojni fra Smiljan Kožul, koji je molio za moje ozdravljenje, ali nisam tada baš imao mnogo vremena, jer sam igrao u Italiji i nisam mogao prisustvovati ovakvim susretima, jer ih nema mnogo u Italiji. Preporučili su mi duhovne vježbe sv. Ignacija Lojole i to mi je mnogo pomoglo, jer sam i to gledao kroz sport. Naime, mi moramo kao sportaši biti u formi i trenirati da bi bili dobri“, ispričao je Šimić.

„Ako smo Isusa prihvatili da je istina, put i život, onda gledamo što mi moramo napraviti i čega se mi moramo osloboditi da bi nam bilo bolje i da bi mogli odgovoriti na njegov poziv“, posvjedočio je, a na pitanje fra Stjepana Brčine kako usprkos slavi i novcu ostati prizeman i ponizan, kazao je kako nije čudno da su to veliki izazovi.

„No ako stavimo Boga na prvo mjesto, onda sve ostalo dolazi na svoje mjesto. Ja sam išao svojim snagama, mnogo sam uspio i postigao velike rezultate, ali i najjači kamen kad ga lupiš pet stotina puta sigurno će puknuti. Ali ako stavimo Boga na prvo mjesto, ako idemo na njegov pogon, ako njemu predamo određene stvari u svojem životu, onda nam je mnogo lakše. I upravo taj rad kad čovjek radi na sebi, poput duhovnih vježbi sv. Ignacija, pokazuje kako postati bolji i odgovoriti na Božji poziv. Kroz to sam upoznao i Bibliju, jer sam kao sportaš na neki način poput vojnika odgojen da idem do kraja, da sam uporan i sustavan“, odgovorio je Šimić, dodajući kako se ništa nije dogodilo preko noći. I sam ima četiri sina te zna u kojim su mladi danas izazovima te kako mnogi žele instant rješenja i riješiti s jednim ili dva klika svoje probleme.

Budući da živi blizu Vinogradske bolnice, gotovo svakodnevno odlazi na misu u crkvu Presvetog Srca Isusova, koja je u sklopu Vinogradske bolnice, gdje je misa svakoga dana u 18,30 sati.

„Ta je misa kratka, slatka i lijepo nam je tamo. Sakramentalni život se podrazumijeva i sve se nadopunjuje jedno s drugim. Ako vjerujemo u živoga Boga, onda nam i misa nešto znači, možemo je prikazivati za nešto ili za nekoga, tako da nas i to oplemenjuje. Tu je i post na neku nakanu. Osjetio sam ako uspijem utorkom i petkom ništa ne jesti da sam lakši i sretniji, da mi je poslije i hrana bude slađa, tako da mislim da je to jako korisno. Pokušavam činiti sve da mi je dobro. Naravno, na prvome mjestu slaviti Gospodina, jer je to glavno načelo i temelj, ali važno mi je da se ja zbog toga dobro osjećam“, rekao je Šimić, prenosi Vjerujem.hr.

Na pitanje fra Stjepana Brčine kako gleda na praznovjerje svojih kolega nogometaša, koji se istodobno izjašnjavaju kao vjernici, kaže kako se radi o tome da oni nisu do kraja produbili svoju vjeru i da ne razumiju što rade.

„Talijani su prvaci u praznovjerju i moj je direktor cijelo vrijeme nosio zbog toga žutu kravatu, a imao je na stotine kravata. Mi sve predajemo Gospodinu i onda smo slobodni i mirni. To je najveće bogatstvo koje čovjek može imati“, objasnio je Šimić, dok je na pitanje o braku, obitelji i djeci, kazao kako ima četiri sina od 21., 19., 17 i devet godina te da prolazi s njima sve izazove i probleme mladih te da ih dobro može razumjeti.

„Iskreno, mislio sam da će biti lakše. Premda sam iz tradicionalne obitelji, odmalena sam se molio za svoju djecu i pokušavao im usaditi da naš Bog nije netko o kome se samo priča, nego da konkretno djeluje u našem životu. I da nam pomaže. Skrenuo sam im pažnju i oni kao mladi probaju proći duhovne vježbe. Te da pokušavaju živjeti predbračnu čistoću. Možda im to nije logično i zašto to napraviti. Kazao sam im da ako će se boriti za to i poistovjete se s time, imat će mnogo veću šansu napraviti najvažniji izbor u svojem životu, a to je izbor ženidbenog druga. S kojim će biti cijeli život“, rekao je Šimić.

„Mnogo se ljudi žali, a i mi sami, zašto nam je Bog dao ovaj križ. No nije nam ga Bog nužno dao, nego smo ga mi izabrali. Mnogo puta mi izabiremo, pa pitamo Boga zašto nam je to dao. Rijetko kad nam Bog nešto tako daje da to ne možemo nositi. Ako nam daje, onda nam daje da to možemo nositi“, kazao je i dodao kako pobjeđuju uporni, a ne samo najnadareniji.

„U sportu često, kao i u životu, igramo srijedom i nedjeljom, pa kad izgubiš, moraš se brzo dignuti i ići prema naprijed. Dizanje bi bila ispovijed. Prvo da navijestiš borbu sa zlom, jer imamo instrumente kao što je ispovijed. Moramo prepoznati gdje i što griješimo. Vjerujem u deset Božjih zapovijedi i da one oslobađaju. Za nekoga su one opterećenje, a za mene su sloboda. I tko ih se drži, on je slobodan čovjek. Tu treba biti beskompromisan i jednostavno navijestiti borbu i boriti se. Bez obzira koliko će trajati i koliko ćemo to moći. Svi instrumenti su nam dani i samo treba gledati koje možemo koristiti kako bi bili pobjednici. Ispovijed je ta koja diže u svakom slučaju“, rekao je Dario Šimić i poručio mladima u crkvi da su na pravome mjestu, da smo pobjednici i da je svaki problem rješiv.

„Uz Isusa pobjeđujemo i siguran sam da svatko, kao i ja sam, želi biti sretan do kraja života“, kazao je Šimić na kraju svojega svjedočanstva.

Blagdan je svete Barbare, mučenice! Vlastiti otac joj je dao odrubiti glavu, odmah nakon njene smrti ubila ga je munja

Grude.com - klik u svijet — Wed, 04 Dec 2024 07:00:00 GMT

Sveta Barbara, također poznata kao velika mučenica Barbara, bila je ranokršćanska grčka mučenica rođena sredinom trećeg stoljeća u Heliopolisu u Feniciji.

Barbara je bila kći bogatog poganina Dioskora. Nakon smrti Barbarine majke, Dioscor je posvetio život svojoj jedinoj kćeri.

Barbara je bila poznata kao izuzetno lijepa. Kako bi je "zaštitio", Dioscor ju je stavio visoko u zatvorenu kulu. Dopustio je da je vide samo njezini poganski učitelji.

Barbara je dane provodila gledajući u brda i diveći se svim Božjim kreacijama. Često je razmišljala o "Prvom uzroku i Stvoritelju tako skladnog i sjajnog svijeta". Ubrzo je shvatila da idoli koje su obožavali njezin otac i učitelji nisu Božje stvorenje.

Mučeništvo svete Barbare

Isus je potajno ušao u njezino srce i osvojio je.

Barbara je potajno postala kršćanka i posvetila svoj život upoznavanju pravog Boga i obznanjivanju njega drugima. Ona se potpuno predala Gospodinu, odabravši život posvećenog djevičanstva.

Kako je Barbara rasla, njezin otac Dioscor počeo joj je predstavljati muškarce za udaju. Sve ih je odbila i upozorila oca da bi njegova upornost mogla zauvijek narušiti njihov odnos.

Dioscor je dopustio Barbari da napusti svoju kulu, nadajući se da će malo slobode promijeniti njezin stav. Barbara je iskoristila ovu priliku za susret s drugim kršćanima. Poučavali su je o Gospodinu Isusu, Presvetom Trojstvu i Crkvi. Svećenik iz Aleksandrije, prerušen u trgovca, krstio je Barbaru u Krista i Njegovu Crkvu.

Dok je Barbara istraživala svijet, njezin je otac dao sagraditi privatno kupalište za nju. Prvotni arhitektonski planovi su predviđali izgradnju dva prozora, ali, dok je otac bio odsutan, Barbara je savjetovala radnicima da naprave treći prozor, stvarajući Trojstvo svjetla.

Barbarino kupalište postalo je mjesto puno ljekovite moći i tu su se događala mnoga čuda. Sveti Simeon Metafrast ga je čak usporedio s rijekom Jordan.

Nakon Dioskorova povratka, Barbara ga je obavijestila da je postala kršćanka i da više neće štovati njegove idole. Pun bijesa, njen otac je zgrabio mač i krenuo da je udari. Prije nego što je uspio, Barbara je pobjegla.

Otac je pojurio za njom, ali je naglo zaustavljen kada mu je brdo prepriječilo put. Brdo se otvorilo i sakrilo Barbaru u pukotini. Dioscor je tražio i tražio svoju kćer, ali je nije mogao pronaći.

Nakon strašnog mučenja i poniženja otac je naredio da joj odrube glavu.

Dioscor je naišao na dva pastira i upitao ih jesu li je vidjeli. Prvi je zanijekao, ali je drugi izdao Barbaru. Neke legende govore da je on pretvoren u kamen, a njegovo stado u skakavce.

Njezin otac Dioscor pretukao je svoju kćer, zatvorio je i izgladnjivao. Zatim ju je predao Marcijanu, prefektu grada. Zajedno su je nastavili tući i mučiti, no Barbara se nikada nije odrekla svoje kršćanske vjere. Molila se Isusu i on se pojavio da joj izliječi rane. To je samo natjeralo Marcijana da se više trudi da je natjera da se odrekne Gospodina i svoje kršćanske vjere. Ona je to odbila i njen Gospodar joj je dao snagu da ostane čvrsta.

Barbara, zajedno s još jednom čestitom kršćankom po imenu Juliana, ozlijeđene su grabljama i kukama i vođene su gole po gradu.

Nakon što se Barbara molila, anđeo je došao i pokrio ih ogrtačem, a baklje koje su služile za spaljivanje Barbare su se ugasile kada su joj se približili.

Konačno, Barbaru je njezin otac osudio na smrt odrubljivanjem glave. Njeno mučeništvo dogodilo se 4. prosinca.

Kao kaznu za svoje postupke, Dioscor i Martianus su ubijeni nakon što ih je pogodila munja odmah nakon njene smrti.

U 6. stoljeću relikvije svete Barbare prenesene su u Carigrad. Šest stotina godina kasnije u Kijev ih je odnijela kći bizantskog cara Aleksija Komnena. Danas počivaju u katedrali Svetog Vladimira u Kijevu.

Neraspadnuto stopalo sv. Barbare čuva se u župnoj crkvi u Vodnjanu u Hrvatskoj.

Molitva sv. Barbari za dobru smrt

Sveta djevice Barbaro! Kad si svjedočila za svetu vjeru Isusovu svojom krvlju, onda ti je premilostivi Isus obećao da će oni koji te zazivaju u pomoć, biti oslobođeni od nagle i nepripravne smrti. Učini, dakle, pomoćnice moja, da se Isus spomene prolivene djevičanske krvi i žarke ljubavi tvoje te po dobrostivom obećanju svojem ne dopusti da duša moja izađe iz tijela prije nego se očisti pravom ispovijeđu i Presvetim se Oltarskim sakramentom okrijepi za put u vječnost! Amen! (Pučka predaja)

HT Eronet daruje: ''Čarobni ključ'' za svu djecu Mostara

Grude.com - klik u svijet — Tue, 03 Dec 2024 21:28:00 GMT

U povodu nadolazećih božićnih i novogodišnjih blagdana, te desete obljetnice djelovanja Maloga teatra, HT Eronet daruje svu djecu Mostara predstavom „Čarobni ključ“.

Predstava je na programu ovoga četvrtka, 5. prosinca od 17 sati, u velikoj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače. Riječ je o edukativnoj i zabavnoj priči u čijem je središtu bajka o bratu i sestri, Pim i Pam, koji rade u radionici Djeda Božićnjaka.

Pim i Pam vrijedno pripremaju darove i skupljaju sva dječja pisma u veliki poštanski sandučić, no na njihovu putu stoji Ledeničar sa Studen-planine, čiji je plan ukrasti sve darove. Hoće li u tome uspjeti? Hoće li uspjeti prevariti naivnoga Pima? Hoće li se pas Koko uspjeti oduprijeti Ledeničarovoj čaroliji? Sve to možete saznati u ovome uzbudljivome i poučnome tekstu, u kojemu je poseban naglasak stavljen na obrazovanje putem knjiga i komunikaciju, kao i interakciji s dječicom.

Uz predstavu, tu je i iznenađenje – oslikavanje malih dječjih lica/ facepainting.
Požurite u četvrtak u Kosaču i zajedno s HT Eronetom i Malim teatrom uživajte u „Čarobnom ključu“!

Sveti Franjo Ksaverski krstio je više od 40 tisuća duša, danas je njegov dan

Grude.com - klik u svijet — Tue, 03 Dec 2024 07:45:00 GMT

Sveti Franjo Ksaverski (Franciscus Xaverius, Francisco Javier) bio je veliki isusovac i misionar, apostol Dalekoga Istoka, poznat po svom neizmjernom žaru u širenju kršćanske vjere. Rođen je 7. travnja 1506. godine u obiteljskom dvorcu Javier (baskijski Xabier) u kraljevini Navarri, u sjevernoj Španjolskoj. Ime mu je bilo Francisco de Jasso y Azpilicueta.

Studirao je u Parizu, gdje je 1529. godine doktorirao, a tijekom studija upoznao je svetog Ignacija Loyolu. Potresen osobnim tragedijama, poput majčine i sestrine smrti, Franjo se odlučio za život posvećen Kristu. Nakon duhovnih vježbi i zavjeta na siromaštvo i čistoću, pridružio se Ignaciju u osnivanju Isusovačkog reda 1534. godine u Parizu.

Franjo Ksaverski bio je prvi misionar novog reda i, kao papinski legat, otputovao je 1541. u portugalsku Indiju. Tijekom svog misionarskog djelovanja posjetio je Gou, jugozapadnu Indiju, Malaju, Molučke otoke (1545-46) i Cejlon (1547). Najpoznatiji je po svom radu u Japanu, gdje je kao prvi misionar osnivao kršćanske zajednice i preveo temelje za daljnje širenje vjere. U svojim misijama nije se obazirao na vrućine, hladnoće, teške uvjete ni jezične barijere. Njegova nevjerojatna upornost i predanost donijeli su plodove, jer se vjeruje da je krstio više od 40 tisuća duša.

U svojoj misiji u Japanu, Franjo je ostavio dubok trag i širio vjeru u krajevima koji su do tada bili nepristupačni za kršćanstvo. Njegova misionarska metoda bila je prilagodba na život i razmišljanje naroda kojem je propovijedao, integrirajući se u njihove vjerske predodžbe, čime je stvorio dugoročne i stabilne zajednice koje su ostale odane katoličkoj vjeri.

Preminuo je 3. prosinca 1552. godine na otoku San Tchao (Shangchuan), čekajući brod koji će ga odvesti u Kinu. Iako nije uspio doći na kinesko kopno, njegovo naslijeđe i djelo nastavili su živjeti kroz misionarske napore drugih isusovaca.

Sveti Franjo Ksaverski ubraja se među najveće misionare u povijesti, a njegova pisma puna su žara i poticaja za novim misionarima. Propovijedao je na ulicama i cestama, liječio bolesne, brinuo se o nemoćnicima, hranio uboge i poticao druge na vjeru. Njegova teološka izobrazba, duhovnost i organizacijske sposobnosti učinile su ga uzorom i primjerom za sve misionare koji su uslijedili.

Proglasio ga je blaženim 1619. godine papa Pavao V, a svetim 1622. godine papa Grgur XV. Danas je zaštitnik misija, misionara, moreplovaca, te brojnih zemalja i regija, uključujući Australiju, Novi Zeland, Kinu, Indiju, Japan, Borneo, Navarru i mnoge druge. U Hrvatskoj ga zazivaju u brojnim krajevima, među kojima su Zagreb-Ksaver, Donji Vugrovec, Plešivica, Bojana, Kozarevac, Dropkovec, Samci, Viduševac, Karlovac-Švarča, Gornji Lović, Rtić i mnogi drugi.

Sveti Franjo Ksaverski, svojim životom i djelovanjem, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti kršćanske misije i širenja vjere, a njegov sveti život nadahnuće je milijunima ljudi diljem svijeta.

Sveta Bibijana mirno je podnijela mučeništvo, mnogi joj se danas utječu

Grude.com - klik u svijet — Mon, 02 Dec 2024 23:40:00 GMT

Sveta Bibijana rodila se 352. god. u Rimu, a njezini roditelji Flavian i Dafrosa kao i sestra Demetria doživjeli su mučeništvo pod carem Julijanom Apostatom i njegovim rimskim guvernerom Apronijanom, piše Bitno.net.

Prvi put se spominje u knjizi “Liber Pontificalis”, gdje u životopisu pape Simplicija (468. – 483.), piše da je “posvetio baziliku svete Bibijane, u kojoj se nalazi njezino tijelo, u blizini palače Licinianum”. Ta bazilika postoji i danas u rimskoj četvrti Esquilino, sa svetičinim kipom, djelom Giana Lorenza Berninija.

Predaja govori da je kao pripadnica nadasve ugledne rimske obitelji iz vremena upravitelja Apronijana Bibijana bila progonjena te zbog vjere podnijela mučeništvo. Otac Flavijan umro je u progonstvu, dok je majci odrubljena glava. Mlada Bibijana podnijela je muku tamnice zajedno sa sestrom Demetrijom, u međusobnu hrabrenju. Demetrija je preminula za vrijeme okrutnog ispitivanja, dok se sveta Bibijana uspjela, velikom snagom duha, suočiti s još nekoliko teških mjeseci utamničenja, za vrijeme kojih ju je Apronijan podvrgao najrazličitijim pogrdama, kako bi je naveo na odreknuće i oskvrnuće vjere. Tako ju je bezuspješno zatočio u ćeliju s jednom zlom ženom, stanovitom Rufinom, kako bi je ova svratila na zlo i navela na prostituciju. Bibijana je, međutim, svoju čistoću očuvala neokaljanom, a svoju vjeru zadržala nedotaknutom i zaštićenom od dodira zloće i grijeha. Mirno je podnijela i posljednje okrutno mučenje: nesmiljeno bičevanje, kojemu je naposljetku njeno žensko nježno tijelo i podleglo…

Njezino tijelo bacili su divljim zvijerima, ali nijedna ga zvijer nije dotakla. Nakon dva dana pokopao ju je svećenik Ivan u vrtu roditeljske kuće. Dogodilo se to oko 363. godine. Ta je kuća kasnije pretvorena u crkvu. Nad Bibijaninim grobom izrasla je biljka kojom su liječili glavobolju i epilepsiju. Zbog toga je i zazivaju kod napada epilepsije, glavobolje, mamurluka, ludila i mentalnih bolesti, a zaštitnica je i neudanih žena, te žrtava mučenja.

Ime je etruščanskoga porijekla i znači “koja ima život”, “živahna”, “živuća”.

FOTOGALERIJA: Mali zbor Sveta Kata razveselio srca svih u Kamenoj ljepotici, djeca pjevala kao slavuji VIDEO

Grude.com - klik u svijet — Sun, 01 Dec 2024 22:28:00 GMT

Uz nadaleko poznati Veliki zbor Sveta Kata, ponos župe Grude postaje i Mali zbor Sveta Kata. Ovaj mladi zbor ponovno je oživio u rujnu 2023. godine, a malim pjevačima i sviračima predano vodi Antonija Marić.

Večeras su se članovi zbora, oko 40 njih, okupili u crkvi svete Kate u Grudama te održali svoj adventski koncert. Mali pjevači i svirači priredili su niz prekrasnih pjesama koje su s puno entuzijazma izvodili pred okupljenim vjernicima. Svi koji su nazočili koncertu uživali su u glazbenom programu, koji je bio istinsko kulturno uzdizanje ovog kraja.

Grudski župnik fra Stanko Pavlović nije skrivio ponos zbog nastupa svog zbora, pohvalivši njihov trud i zalaganje. Istaknuo je kako mali zbor ne samo da svojim koncertima uljepšava adventsko vrijeme, već redovito obogaćuje i nedjeljne svete mise u Grudama, donoseći posebnu duhovnu atmosferu.

Ovaj adventski koncert još je jedan dokaz kako glazba i zajedništvo mogu biti snažna poveznica koja povezuje mlade generacije s tradicionalnim i duhovnim vrijednostima.

Prije fotogalerije, od ovog ponedjeljka počinju svete mise zornice, portal Grude.com će nastojati putem društvene mreže Facebook donijeti molitvu i kršćansko zajedništvo u sve domove iz crkve svete Kate u Grudama.

FOTOGALERIJA: Koncert Malog zbora Sveta Kata

Grude.com

Odlazak hercegovačke heroine: Spašavala ranjenike iz Vukovara, obnovila dom za djecu bez roditelja...

Grude.com - klik u svijet — Sun, 01 Dec 2024 21:58:00 GMT

Napustila nas je dr. Marica Topić, cijenjena liječnica, humanitarka i heroina Domovinskog rata, čiji je život bio posvećen pružanju pomoći onima kojima je bila najpotrebnija. Otišla je tiho, ostavljajući neizbrisiv trag na Lipik, na brojne živote koje je dotaknula te na hrvatsku medicinu, ali i širu zajednicu – piše Compas.

Rođena Hercegovka mladost je provela u Čapljini. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu te radila kao liječnica u rodnom Mostaru i Gradačcu prije nego ju je ratni vihor doveo u Lipik 1990. godine. Kao specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije te svojedobno i ravnateljica Toplica Lipik – Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju, bila je nezaobilazna osoba u liječenju i rehabilitaciji pacijenata, osobito branitelja i onih s neurološkim i ortopedskim stanjima.

Dr. Topić pokazala je nevjerojatnu hrabrost tijekom Domovinskog rata. Dragovoljno je pružala pomoć na prvim crtama bojišnice, liječila ranjenike u improviziranim ratnim ambulantama i riskirala vlastiti život kako bi izvlačila konvoje ranjenika iz Vukovara. Iako je i sama patila od teške kronične bolesti, nikada nije posustajala u svojim naporima.

Jedan od najsvjetlijih trenutaka njezina života bila je obnova Dječjeg doma u Lipiku, uništenog na samom početku Domovinskog rata. Pokrenula je ovu inicijativu jer je, kako je često govorila, osjećala duboku povezanost s djecom bez roditelja. U suradnji s britanskim pukovnikom Markom Cookom i brojnim međunarodnim donatorima, dom je obnovljen i postao je simbol nade i zajedništva. Njihova priča obišla je svijet, a njezina ustrajnost i vizija prepoznati su i izvan granica Hrvatske.

Dr. Marica Topić bila je omiljena među braniteljima, koji su je od milja zvali „Dokica“. Kao predsjednica Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a Pakrac-Lipik, bila im je oslonac, ne samo u medicinskom smislu već i kao prijateljica koja ih je nesebično podržavala. Dobitnica je brojnih priznanja, uključujući Spomenicu Domovinskog rata, Red hrvatskog trolista i Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, kao i nagrada Grada Lipika, Pakraca te brojnih humanitarnih organizacija.

O životu i radu dr. Topić snimljeni su dokumentarni filmovi, a njezina priča o ustrajnosti, ljubavi i domoljublju ispisana je u povijesti Lipika i Hrvatske. Lipička djeca, branitelji i pacijenti njezinim su odlaskom izgubili ne samo liječnicu već i zaštitnicu, majku i prijateljicu.

Danas Lipik tuguje, ali i ponosno čuva uspomenu na dr. Maricu Topić. Ostaje nam njezina ostavština – primjer kako pojedinac, vođen ljubavlju prema ljudima, može promijeniti svijet. Počivala u miru, draga doktorice, zauvijek ćete ostati u srcima svih nas.

Danas se pali prva adventska svijeća - Vjera i nada nek vas prate kroz život

Grude.com - klik u svijet — Sun, 01 Dec 2024 09:07:00 GMT

Danas smo ušli u adventsko razdoblje ili došašće, te ćemo, do Božića, svake nedjelje paliti jednu adventsku svijeću. No, jeste li znali da one u sebi kriju određenu simboliku? Svaka svijeća nosi posebnu poruku, a prema tradiciji, prva svijeća označava vjeru i nadu, druga mir, treća ljubav, a četvrta radost. Ovu tradiciju započeo je njemački luteranski pastor Johann Hinrich Wichern, koji je također rekao da bi prve tri svijeće trebale biti ljubičaste, a posljednja crvena.

Prva adventska svijeća - Vjera i nada

Prva svijeća, koja je obično ljubičaste boje, simbolizira vjeru i nadu. U kontekstu kršćanstva, ona označava očekivanje dolaska Isusa Krista i poziv na pripremu za Božić, kada vjernici slave Kristovo rođenje.

Vjera simbolizira vjeru u Božju prisutnost u životima vjernika, vjeru u njegovu ljubav, milost i obećanje spasenja. Ova svijeća podsjeća vjernike na važnost vjerovanja u Krista kao Spasitelja i na potrebu da se kroz vjeru približimo Bogu tijekom Adventa.
Nada se odnosi na nadu u Kristov dolazak i spasenje. U Adventu, koji je vrijeme duhovnog čekanja, vjernici njeguju nadu da će Isus Krist doći ponovno, donoseći mir i spasenje svijetu. Advent je stoga i vrijeme ponovnog otvaranja srca za Božju ljubav i povjerenje u njegov plan spasenja.

Advent je stoga vrijeme preispitivanja i pripreme, tijekom kojeg vjernici obnavljaju svoju vjeru i nadu u Krista, dok se pripremaju za njegov dolazak u Betlehemu.

Herc.info

Sve o današnjem svecu koji nas priprema za Advent! Sveti Andrija nas poziva na odricanje, post i molitvu

Grude.com - klik u svijet — Sat, 30 Nov 2024 08:58:00 GMT

Vrijeme priprave za Božić – Advent započinje nakon svetog Andrije (30. prosinca). U Dolini, župi kod Bosanske Gradiške, kaže se: “Sv. Andrija – zavezanija”. To znači da je vrijeme Adventa obilježeno odricanjem, postom i molitvom. To je vrijeme kad se ne ide u kolo, vrijeme kad se ne ženi niti udaje, dakle ne prave se svatovi niti bilo koje drugo veselje. Večeri se nastoji posvetiti intenzivnijem duhovnom životu i što boljoj duhovnoj i materijalnoj pripravi za Božić.

Također, smatralo se da "Sveti Andre sijede brade", znade koji će prosac u vrijeme advenskih dana zaprositi koju djevojku, a djevojke, znatiželjne kao što samo mladi znaju biti, pokušavale su na vrlo različite načine od Svetog Andrije "izvući" tu dragocjenu informaciju.

- Božićni običaji u godišnjim običajima prate prirodne cikluse, tako da se ti dani, ili čak dio mjeseca studenoga i cijeli mjesec prosinac, vezuju uz zimski solsticij i početak agrarne godine - zapisao je dr. sc. Silvio Braica, ravnatelj Etnografskog muzeja u Splitu u svome radu koji se bavi upravo božićnim običajima.

Fra Ivan Slišković je o današnjem svecu zapisao:

Sveti Andrija apostol je bio jedan od najbližih Kristovih pratitelja i učenika. Evanđelja ga spominju na više mjesta. Uz uobičajeno navođenje trojice koji su bili s Isusom u njegovim važnijim životnim situacijama (Petar, Jakov i Ivan), na nekim mjestima nalazimo i Andrijino ime, kao četvrtog. Ivanovo evanđelje nam donosi susret Andrije s Isusom upravo kao prvi susret Isusa s jednim od njegovih budućih učenika. Naime, kad je Isus jednom prilikom prolazio uz obalu Jordana, na obali je stajao Ivan Krstitelj, s dvojicom svojih učenika, Andrijom i „ljubljenim učenikom“ (Ivanom apostolom). Krstitelj ugledavši Isusa viknu: „Evo Jaganjca Božjega!“, na što evanđelje dodaje da su te riječi čuli Andrija i Ivan i odmah pošli za njim; upitavši ga gdje stanuje, ostali su kod njega tu večer. Vidljivo je iz ovog da je Andrija samim time što je bio Ivanov učenik bio i jedan od onih koji se pripremao svojim životom za Mesijin dolazak. Bio je pobožan i krepostan Židov, u školi najvećeg židovskog proroka tog vremena. Njegov dotadašnji život je bio priprema za Boga, priprema za Mesijin dolazak. Zato Andrija u Kristu otvorena srca jasno odmah prepoznaje Mesiju – Nadu Izraelovu – i ide za njim.

Evanđelje nam kasnije govori da je Andrija, nakon što je proveo tu večer u Isusovu društvu, otišao svom bratu Šimunu (Petru) s radosnom viješću: „Našli smo Mesiju!“ Petar, očito pozitivno iznenađen tom Andrijinom viješću, također dolazi k Isusu. Kristovo „Dođi i vidi!“ upućeno Andriji postaje Andrijino „Dođi i vidi!“ upućeno Petru. Stoga, Andrija ne samo da je „Prvozvani“, kako ga istočna tradicija voli zvati, već je i prvi evangelizator, onaj koji nakon susreta s Kristom doziva i dovodi druge k njemu. Tako nam on pokazuje da odnos s Kristom ima smisla jedino ako Krista donosimo drugima.

U daljnjem povijesnom slijedu novozavjetnih spisa nemamo više ništa što bi nam govorilo o Andrijinom apostolskom djelovanju i smrti. No, predaja nam kaže da je podnio mučeništvo razapinjanjem na križ u grčkom gradu Patrasu, 60. godine. Njegova smrt je slična smrti brata mu Petra: ne smatravši se dostojnim umrijeti razapet na isti način poput Krista, biva razapet na križu u obliku slova X (danas zvan „Andrijin križ“). U Patrasu u grčkoj pravoslavnoj katedrali posvećenoj njemu čuvaju se njegove relikvije; dio tih relikvija, koji je bio čuvan u Vatikanu, papa Pavao VI. je 1964. g., u znaku dobre volje prema Grčkoj pravoslavnoj Crkvi, odlučio vratiti u Patras.

Sveti Andrija, i sam ribar, posebno se časti kao zaštitnik ribara.

Učimo se od svetog Andrije otvorenosti prema Kristu, kao i otvorenosti i spremnosti naviještati Krista drugima, prvo onima najbližima pa i ostalima oko nas. Molimo njegov zagovor da i sami budemo privučeni što više Isusu, kako bi potom mogli i druge njemu privlačiti.

Sveti Andrija apostole, moli za nas!

Od 30. studenog počinje Adventsko bdijenje, Centar Ignacije omogućio sudjelovanje svima koji to žele

Grude.com - klik u svijet — Thu, 28 Nov 2024 10:14:00 GMT

Centar Ignacije predstavio je novu manifestaciju Adventsko bdijenje četiri subote koja donosi duhovnu dimenziju u bogati program zagrebačkog Adventa. Ova manifestacija prilika je za duhovnu pripremu za Božić, a održavat će se svake subote tijekom došašća, od 30. studenog s početkom u 20 sati u kapeli Ranjenog Isusa na Trgu bana Jelačića, piše Vjerujem.hr.

Adventska bdijenja animirat će četiri katoličke zajednice – Božja pobjeda, Molitvena zajednica Srce Isusovo, Taizé i SKAC Palma. Uz slavljenje i svjedočanstva, Bdijenja su prilika za zajedničku i osobnu molitvu te Svetu misu.

Novu adventsku manifestaciju predstavili su duhovnik SKAC Palme, pater Bojan Bjelić, suvoditeljica Molitvene zajednice Srce Isusovo, Jelena Grbešić i pater Tvrtko Barun, voditelj Centra Ignacije koji je poručio da manifestacija omogućuje svakome, samo nekoliko koraka od Trga bana Jelačića, ući u kapelu, pomoliti se i promisliti o pravom smislu Božića.

“Advent u Zagrebu posjeti stotine tisuća ljudi i šteta je ne ponuditi posjetiteljima mogućnost za molitvu u centru grada. Bdijenja su prilika da se povučemo iz gradske vreve, slavimo Boga u zajedništvu i onda s tim plodovima izađemo u svijet gdje smo pozvani naviještati Krista.”, istaknuo je pater Barun koji je zajedno s urednicom Odjela Religija Hrvatskoga radija, Blaženkom Jančić, predstavio i projekt Meditacijom do Božića. Riječ je o vođenim audio meditacijama nad biblijskim tekstom koje će pripremati duhovni pratitelji i suradnici Centra Ignacije.

„Cilj ovog projekta nije samo omogućiti slušateljima trenutke privatnog vjerskog iskustva već dati poticaj da iz tog iskustva gradimo bolje međusobne odnose i društvo.”, poručila je Jančić i pozvala slušatelje da se svakoga dana od 1. prosinca pa sve do Božića u 19:20 sati pridruže Prvom programu Hrvatskog radija i kroz vođene meditacije duhovno pripreme za Božić. Meditacije će biti dostupne kao podcast i u Slušaonici Hrvatskog radija, a subotnje emisije uživo pružit će priliku i za javljanje slušatelja.

Fra Stjepan Brčina: Pred nama su dani najvećeg licemjerja, vrijeme derneka i profita

Grude.com - klik u svijet — Wed, 27 Nov 2024 20:39:00 GMT

"Ako ne iskoristimo pametno prigodu adventa, da pustimo Isusa u srce i da zadobijemo mir opet smo napravili propust kao što su napravili i Židovi u Svetom pismu. Međutim, za deset dana počinje najveće licemjerje u našem gradu, tzv. 'advent'! Ponavljam, počinje licemjerje! Jer nigdje nisam vidio većeg licemjerja nego u današnjim adventima, zato što to nisu više katolički adventi. To nisu više oni adventi koji ti donose mir, nego su to zamaskirani adventi, koji ti donose nemir i koji te čine tako glupim da propuštaš prigodu prepoznati mir i zadobiti Isusa", kazao je poznati svećenik fra Stjepan Brčina.

Fra Stjepan tu nije stao. "Zato što danas nitko nema hrabrosti jasno i glasno kazati da ono što se naziva adventom nisu kršćanski advent. I zašto se sve to radi? Čovjek bi rekao da zvuči kršćanski i tako bi trebalo biti u jednoj kršćanskoj zemlji, ali se sve čini da izgubimo mir i da izgubimo prigodu susresti se s Isusom'... Nitko nema hrabrosti kazati da advent nikad manje nije bio kršćanski, u pravom katoličkom smislu", rekao je Brčina.

Naglasio je da se priključujemo se nekom adventu koji nas ispunjava nemirom, a ne mirom. "Uz sve ono što nam se kroz takav advent nudi, mi gubimo prigodu susresti se s Isusom. Jer advent je vrijeme priprave i iščekivanja, a ne vrijeme derneka i profita", rekao je i nastavio: "Dobrodošlo nam je i ovo zahlađenje, možda padne i snijeg, pa malo svjetla, fritula i vina, sve to čini blještavilo čarobnom atmosferom kako bi se u čovjeku probudile emocije".

'Isus plače i gleda'

"I k tome pod bujicom lijepih političkih riječi o adventu, u čovjeku se budi osjećaj da poželimo što prije i mi u svoje katoličke domove unijeti ono s ulice. Pa su se neki katolici opredijelili već na prvu nedjelju adventa učiniti Božić i trče u šoping, kite se borovi već u adventu, sve se čini kao da je advent postao Božićem, a to je maska. Jer se tako gubi prigoda susresti Isusa.

Isus će plakati nad tobom i nada mnom, jer će ti advent proći u fešti i slavlju, u lažnom miru, jer nećeš susresti njega. Isus plače i gleda Jeruzalem i njihovu okorjelost, a njih je baš briga što im je Isus nadomak. Hoćemo li i mi slaviti advent i s ulice unijeti ga u naše domove, a Isus će nam biti nadomak, ali ga nema, jer smo sve učinili da ga nema".

Time se, nastavio je, prekriva prava istina da mnogi kršćani nisu više pravi katolici i vjernici. "Sav taj spektakl služi tome da prekrije da nema više pravih kršćana ili ih je jako malo koji se duhovno pripremaju kroz advent. I kroz advent koriste prigodu da se pripreme i susretnu s Isusom. Kako Isus možda ne bi plakao nada mnom i nad tobom. Jer ako vidi da smo kroz advent prepustili grijehu i da smo bez ikakve pripreme, on mora plakati. Zato što zna da ćemo tako provesti i Božić. Nemoguće je profeštati advent i doživjeti Božić radosno i u srcu", dodao je fra Stjepan Brčina u propovijedi, prenosi Vjerujem.hr.

Svetkovina je Krista Kralja! S ovom nedjeljom završava crkvena godina

Grude.com - klik u svijet — Sun, 24 Nov 2024 10:48:00 GMT

Svetkovina Krista Kralja svega stvorenoga, uvedena 1925. godine, zaokružuje liturgijsku godinu i naglašava nepromjenjivost Božjega kraljevstva. Dok su se na Zapadu mijenjala autokratska uređenja u demokratska, Crkva je isticala duhovnu stvarnost koja ostaje postojana unatoč promjenama u zemaljskim odnosima. S ovom nedjeljom završava crkvena godina.

Molitva za dolazak Božjega kraljevstva, sadržana u Očenašu, poziv je na prihvaćanje zakona ljubavi prema Bogu i bližnjima, kako ih je objavio Krist Kralj. Usklađujući svoje postupke s Isusovim primjerom, vjernici omogućuju Božjoj ljubavi da vlada njihovim srcima i svijetom. Kristovo kraljevstvo temelji se na praštanju i milosrđu, suprotstavljajući se zemaljskim kraljevima čija vladavina često počiva na nasilju i ratovima.

Za razliku od zemaljskih moćnika, Krist Kralj dolazi kao sluga čovječanstva, oslobađajući ljude od grijeha i zla. Njegovi simboli vlasti – kruna od trnja, trska kao žezlo i križ kao prijestolje – prikazuju kraljevstvo temeljeno na ljubavi i žrtvi, a ne na sili i moći. Križ, nekoć simbol sramote, u Kristovu je kraljevstvu preobražen u znak spasenja.

Priča iz Evanđelja o dvojici razbojnika na križu ilustrira suštinu Kristova kraljevstva: jedan razbojnik prepoznaje Isusa kao Kralja i moli za ulazak u njegovo kraljevstvo, dok drugi odbija tu istinu. Kristovo kraljevstvo otvara se onima koji, poput raskajanog razbojnika, prepoznaju Kralja u svojoj patnji i traže milosrđe.

Krist Kralj i danas prolazi kroz naš život u liku siromašnih, potlačenih, bolesnih i zaboravljenih. Poziva nas da ga prepoznamo i služimo bližnjima s ljubavlju, znajući da svaka naša gesta milosrđa odražava njegovu prisutnost. Isus, Kralj svega stvorenoga, ne dolazi u sjaju zemaljske vlasti, već u liku potrebitih, ostajući uz nas dok čekamo njegov ponovni dolazak.

Neka nam ova svetkovina otvori oči kako bismo prepoznali Krista u svakodnevnim situacijama i služili mu s ljubavlju, vjerujući da nas vodi prema konačnom zajedništvu u njegovu kraljevstvu, prenosi Herc.info.

Fratar iz Hercegovine preuzeo biskupsku dužnost

Grude.com - klik u svijet — Sat, 23 Nov 2024 21:00:00 GMT

U subotu, 23. studenoga, u kotorskoj katedrali Sv. Tripuna održano je biskupsko ređenje mons. Mladena Vukšića, OFM, novoimenovanog kotorskog biskupa. Glavni zareditelj bio je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, uz suzareditelje splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Zdenka Križića i barskog nadbiskupa mons. Rroka Gjonlleshaja. Obredu je prisustvovalo 30-ak biskupa, 80-ak svećenika te brojni vjernici iz BiH, Hrvatske i Crne Gore.

Liturgijsko slavlje animirao je zbor Fra Grga Martić iz župe Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Posušju, zajedno sa župnim zborom kotorske katedrale. U liturgijskoj asistenciji sudjelovali su bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije. Ceremonijari tijekom ređenja bili su fra Andrija Majić i don Robert Tonsati.

Mons. Vukšić, rođen 1965. u Ljubuškom, preuzima službu kotorskog biskupa s geslom "Ostani vjeran!" Njegov dosadašnji rad obilježile su pastoralne i odgojne službe, uključujući župničku službu u Posušju i Kočerinu.

Na kraju svečanog obreda, pozdravne govore uputili su apostolski nuncij nadbiskup Francis Assisi Chullikatt, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš.

Ređenju su nazočili i predstavnici političkog vrha Hrvata u BiH, uključujući predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i predsjedateljicu Vijeća ministara BiH Borjanu Krišto.

Predstavljena knjiga Josipa Kalaice o stradanju bugojanskih Hrvata

Grude.com - klik u svijet — Sat, 23 Nov 2024 16:15:00 GMT

U Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu ovih je dana predstavljena knjiga “Poginuli, nasilno odvedeni i nestali u Domovinskom ratu, Bugojno 1991. – 1996.”, autora Josipa Kalaice.

Treća je to knjiga ovog autora koga govori o stradanju i zločinima nad hrvatskim pukom Bugojna. Pored brojnih uzvanika promociji su nazočili i dr. sc. Gordan Grlić-Radman, ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Žana Čorić izaslanica Zvonka Milasa, državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji je pripomogao tiskanje knjige, Dijana Strujić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna, Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i ravnatelj Nacionalnog Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić, kao i župnik župe sv. Ante Padovanskog u Bugojnu fra Nikica Vujica.

Pisma potpore uputili su i Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila Republike Hrvatske te. prof. dr. sc. Dragan Primorac, znanstvenik, forenzičar i patolog te brojni drugi predstavnici civilne, crkvene i političke vlasti i institucija svih razina iz BiH i Republike Hrvatske.

Na promociju u Zagrebu Hrvati Bugojna podsjetili su da je ove godine obilježena 31. obljetnica stradanja i progona Hrvata u Bugojnu, te da više od tri desetljeća obitelji žrtava Bugojna čekaju odgovore i traže pravdu. Tijekom Domovinskog rata poginula su, preminula i nasilno odvedena 342 branitelja i civila, preko dvije tisuće zarobljenih prošlo je logore Armije BiH, a prognano je preko 15 tisuća Hrvata, podatci su na koje podsjeća i knjiga autora Josipa Kalaice. Kalvarija hrvatskog puka Bugojna sažeta je u mnoštvo podataka i činjenica o razornoj snazi zla koje je u proteklom ratu pogodila Hrvate Bugojna.

. Knjiga donosi mnoštvo dokumenata koji su ujedno i dokazi zločina i ima nemjerljivu vrijednost u autentičnom kazivanju i argumentiranom svjedočenju činjenica. Naglasili su i promotori; prof. Josipa Ćorić-Kalaica; prof. dr. sc. Zdenko Klepić, koji je uz prof.dr.cs. Ivu Lučića potpisuje recenziju sve tri knjige. O knjizi su govorili i dr. sc. Hrvoje Mandić i u ime autora Josipa Kalaice, njegova kći Josipa, kao i arhitekt i hrvatski pjesnik Zdenko Antunović koji je ujedno bio i moderator prezentacije. Životopis autora Josipa Kalaice pročitala je psihologinja Jelen Strujić, kćerka Dijane i Mihovila-Miće Strujića, jednog iz skupine „Nasilno odvedenih i
nestalih Hrvata Bugojna“ u kojem je navedeno da Josip Kalaica u sukobu s Armijom BiH biva zarobljen 23. srpnja 1993. godine. Razmijenjen je 19. ožujka 1994. godine poslije 239 dana s preostalih 293 zatočenika iz zloglasnog logora NK Iskra „Stadion“.

Posebice je bilo emotivno svjedočenje prof. Josipe Ćorić-Kalaica (kćeri Josipa Kalaice), koja u danima, mjesecima i godinama u kojima je odrastala pronalazila snagu govoriti o očevima koji su imali snage braniti i podnositi žrtvu za svoje obitelji.Fra Nikica se u kratkom obraćanju obratio nazočnim Bugojancima, svojim vjernicima porukom zajedništva i očuvanja stoljetnih ognjišta.

Ministar Gordan Grlić-Radman je ukazao na dužnost pronaći preostale nestale osobe, dostojanstveno ih pokopati i osigurati kažnjavanje svih odgovornih za počinjene zločine, uključujući njihove nalogodavce. Naglasio je i da su Hrvati Bugojna, unatoč svim povijesnim izazovima, uspjeli su očuvati svoj identitet, te da će im u tome Vlada RH nastaviti pružati podršku Hrvatima u BiH kroz projekte prekogranične suradnje uključivo i nacionalna sredstva i fondove Europske unije.

Uz zahvalnost autoru Josipu Kalaici i svima koji su pomogli da ove knjige, ova vrijedna dokumentacijska djela, koja oslikavaju svu patnju i bol i stradanje hrvatskog puka Bugojna i ljude koji su imali hrabrosti svoju zemlju voljeti, najavljen je i skori izlazak nove autorove knjige „Porušeni katolički sakralni objekti bugojanskih župa od 1992. do 1997. godine“.

Promocija knjige “Poginuli, nasilno odvedeni i nestali u Domovinskom ratu, Bugojno 1991. – 1996.“ u Zagrebu bila je prigoda i za susrete bugojanskih Hrvata koji žive u Zagrebu i okolici. Susret je započeo Misnim slavljem u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca, koji je predvodio preč. Miroslav Martinjak, u koncelebraciji s rektorom zagrebačke katedrale mons. Zlatkom Korenom, župnikom župe sv. Ante Padovanskog u Bugojnu fra Nikicom Vujicom te župnim vikarom u župama Tijela Kristova u Sopotu i sv. Mateja apostola i evanđelista u Dugavama vlč. Petrom Belinom. Održana je I skupština Kluba Bugojanaca na čijem je čelu Dragan Lučić i prijatelja grada Bugojna u Zagrebu. Promocija knjige kao i druženja koja su je pratila bila su obojena emocijama, istrajnošću u borbi za pravdu i istinu kao i zajedništvu.

Vatikan odobrio čašćenje sv. Leopolda Mandića kao zaštitnika oboljelih od tumora, donosimo molitvu

Grude.com - klik u svijet — Wed, 20 Nov 2024 14:33:00 GMT

Istaknuli su kako u Hrvatskoj bolesnici i njihove obitelji posebnom pobožnošću časte svetoga Leopolda Mandića iz Herceg Novog, prezbitera iz reda manje braće kapucina, koji je svoj život posvetio službi sakramenta pomirenja i koji je i sâm, vedrinom vjere, dugo nosio teško breme oboljenja od tumora.

Podsjetili su kako je zbog toga predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Dražen Kutleša, prikupivši mišljenja biskupā, odobrio izbor svetoga Leopolda za zaštitnika pred Bogom bolesnika u Hrvatskoj oboljelih od bolesti tumora. Nadbiskup Kutleša je nakon toga 4. siječnja 2023. uputio zamolbu Dikasteriju da taj izbor i odobrenje budu potvrđeni u skladu s odredbama o imenovanju svetih zaštitnika.

Dekret o potvrđivanju sv. Leopolda Mandića zaštitnikom oboljelih od tumora u Hrvatskoj potpisan je 11. listopada 2024., na spomendan svetoga pape Ivana XXIII.

MOLITVA BOLESNIKA (odobrena od mjerodavnih crkvenih vlasti):

O, dragi sv. Leopolde, uvijek si pomagao i tješio one koji su ti se utjecali u svojim duhovnim i materijalnim potrebama.
Oživljen velikim povjerenjem, i ja se ti obraćam, tako bogatoj dobroti i velikodušnosti. U tvojem životu iskusio si nemir i teškoće življenja s tumorom: budi mi blizu. Poznaješ moju uznemirenost i strah: priteci mi u pomoć. Pomozi mojoj vjeri, ojačaj moju nadu i podaj mi milost suočiti se s patnjom i liječenjem mojeg zla da uspješno nadiđem ovu kušnju. Zagovaraj kod Oca kako bi moje srce pronašlo pravi mir i spokoj. Dopusti mi da prokušana srca mogu zahvaliti milosrdnom Bogu kojega si ti sâm nazivao Liječnikom i Lijekom.

(VIDEO) Trenutak za naježiti se: Prepuni Poljud zapjevao 'Ne dirajte mi ravnicu' u čast Vukovara

Grude.com - klik u svijet — Tue, 19 Nov 2024 13:10:00 GMT

Na sinoćnjoj utakmici Hrvatske i Portugala na rasprodanom Poljudu dogodio se trenutak koji će se pamtiti. U čast Vukovara, simbolu hrvatske borbe za slobodu, cijeli je stadion zapjevao emotivnu pjesmu "Ne dirajte mi ravnicu".

Toliko glasova ujedinjenih u pjesmi stvorili su trenutak koji je oduševio igrače i navijače, dok su emocije bile opipljive u zraku. Stadion je postao mjesto zajedništva i ponosa, a Poljud je još jednom pokazao kako nogomet može povezati ljude u sjećanju na povijesne događaje.

Pogledajte kako je izgledao ovaj dirljivi trenutak u kojem je cijela Hrvatska stala iza Vukovara i svih onih koji su dali svoje živote za slobodu.

Najava znanstveno-stručnog skupa pod nazivom ''Domovinski rat u dolini Neretve od 1991. do 1995. u različitim perspektivama''

Grude.com - klik u svijet — Sat, 16 Nov 2024 13:10:00 GMT

U povodu obilježavanja 33. obljetnice od utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne bit će održan znanstveno-stručni skup pod nazivom „Domovinski rat u dolini Neretve od 1991. do 1995. u različitim perspektivama“ od 18. do 20 studenoga.

Prvi dan skupa 18. studenoga (ponedjeljak) započet će polaganjem vijenaca na spomenik ispred Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače u 10.45 sati, a u 11.00 sati uslijedit će uvodna obraćanja i otvaranje skupa u Galeriji kraljice Katarine Kosača te će biti predstavljen zbornik radova „Muslimansko (bošnjačko) – hrvatski rat s posebnim osvrtom na oružane sukobe i stradanja Hrvata u središnjoj Bosni“.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 19. i 20. studenoga na znanstveno-stručnom skupu održat će se izlaganja brojnih zapovjednika, znanstvenika i uglednika u amfiteatru Antun Branko Šimić u 9.00 sati.

Izjave za medije bit će organizirane 19. studenoga (utorak) u 8 sati i 30 minuta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Cilj skupa je podrobnije analizirati ratna događanja i osvijetliti ulogu i značaj Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u očuvanju Hrvata u BiH. Organizator je Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH, a suorganizator je Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru.

Tradicionalno izdanje maraka HP Mostar u povodu Božića i Nove godine

Grude.com - klik u svijet — Fri, 15 Nov 2024 23:05:00 GMT

Marke su tiskane u arku 10, prvi dan izdanja je 15. 11. 2024. godine.

Anđeo Gabrijel navijestio je Blaženoj Djevici Mariji da će začeti sina po Duhu Svetom i nadjenuti mu ime Isus. Događaj Kristova utjelovljenja i rođenja od Djevice Marije u kršćanstvu je povijest spasenja. U Starom zavjetu prorok Izaija upućuje proročke riječi nevjernom kralju Ahazu: „Čujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ Knjige Staroga i Novoga zavjeta nerazdvojiva su cjelina, a ispunjenje proročanstva dogodilo se utjelovljenjem Isusa Krista i rođenjem u Betlehemskoj štalici.

Prvoga siječnja širom svijeta slavi se početak Nove godine. Veselo i bučno, uz obitelj i prijatelje. Ali, prvoga siječnja slavi se i blagdan Marije Bogorodice - Majke Božje, Majke Crkve i Majke svih ljudi. Na taj način, s početkom nove godine, Crkva nas stavlja u Marijino okrilje i pod njenu zaštitu.

Ovo izdanje, koje autorski potpisuje Magdalena Džinić Hrkać, kao i starija izdanja poštanskih maraka HP Mostar, može se kupiti jednostavno i online preko web shopa www.epostshop.ba

Molitva od nekoliko riječi koju je Krist predao redovnici: Ovako ćeš neprestano ljubiti

Grude.com - klik u svijet — Fri, 15 Nov 2024 09:30:00 GMT

Pierina Lorenzina Betrone rođena je u Saluzzu 6. travnja 1903. kao kći Pietra Betronea i Giuseppine Nirino, koji su bili vlasnici tvornice kruha. Pierina je bila druga od njegovih šest kćeri.

Bila je zdrava i dobro je rasla; Bila je ljubazna i zabavna. Nitko nije zamišljao da ju je Isus izabrao da bude jedna od njegovih voljenih “duša žrtava”.

Nakon normalnog djetinjstva, Pierina je postala tinejdžerica. Bila je marljiva u svom molitvenom životu i predana krunici. Jednog dana, u dobi od 13 godina, otišla je obaviti neke poslove za svoju majku kada je doživjela iskustvo koje je opisala kao eksploziju molitve iz svog mladog srca.

Stala je i unutra su se čule riječi “Bože moj, volim te!” Obuzeo ju je osjećaj duhovnog intenziteta i taj je trenutak bio početak njezina posebnog odnosa s Gospodinom.
Sestra María Consolata izrekla je posljednje zavjete 8. travnja 1934. Radila je skrivena od svijeta kao kuharica, podvornica i postolarka. 9. studenoga iste godine napisala je da joj Isus otkriva intimne patnje svoga Srca, uzrokovane nevjerom Njemu posvećenih duša.

Došlo je vrijeme kada je sestra Maria Consolata počela žarko željeti iskupiti se za grijehe svijeta, piše Vjera.hr. Napisao je da joj je Isus rekao:

“Nemojte o meni razmišljati kao o oštrom Bogu jer ja sam prije svega Bog ljubavi.”

U to je vrijeme Isus je dao sestri Tješiteljici molitvu koju je želio da svi mole od tog trenutka: “Isuse i Marijo, volim vas! Spasite duše.”

Časna sestra ju je počela neprestano moliti. Isus joj je rekao da je, izrazima te molitve, izraženo “neprestano djelo ljubavi”.

Do Božića još 40-ak dana, počinju pripreme za advent... Svijet ulazi u blagdansku čaroliju

Grude.com - klik u svijet — Thu, 14 Nov 2024 22:28:00 GMT

Do najradosnijeg kršćanskog blagdana Božića ostalo nam je još 40-ak dana i već je u svijetu počela blagdanska čarolija koja, kao i svake godine, aktivno počinje pripremama za advent. Upravo se advent, kao svojevrsno vrijeme priprave za Božić, već tradicionalno obilježava u svim kršćanskim krajevima svijeta. Povijest nas uči kako je ideja adventskog vijenca izvorno nastala u vrijeme došašća. Naime, prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se još 1838. godine u domu za siromašnu djecu “Das Rauhe Haus” (Trošna kuća) u njemačkom gradu Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. - 1881.) okupio je 1838. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. U svome dnevniku zabilježio je da se tijekom adventa, želeći svojim štićenicima ovo razdoblje u godini učiniti što ljepšim, dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve zapale jednu svijeću. Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće: 20 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za četiri adventske nedjelje.

U brojnim se zemljama božićni blagdani slave na različite načine. I pripreme počinju sve ranije, već u studenome. Što se može vidjeti i po okićenim izlozima trgovina u BiH. U Mostaru je više trgovina, restorana i kafića već okićeno, svijetle stotine božićnih lampica.

U Velikoj Britaniji pripreme za Božić počinju s hranom, slanjem božićnih čestitki, ukrašavanjem kuća te pripremom darova.

Velika Britanija bila je prva država koja je kao božićni ukras počela koristiti imelu. Vjenčićima imele ukrašena su vrata i domovi, a svatko tko se zatekne ispod vijenca može biti poljubljen ili nekoga poljubiti. U Covent Gardenu sam Djed Božićnjak pali svjetiljke, a na poznatom trgu Trafalgar nalaze se prekrasan bor i imela. S druge strane kanala La Manche, u Francuskoj, djeca na Badnjak ostavljaju cipele pokraj kamina kako bi ih Djed Božićnjak (Pere Noel) obradovao darovima. Na sjeveru Francuske djeca se darivaju 6. prosinca, na dan sv. Nikole, umjesto na Božić. Odrasli se međusobno darivaju na Novu godinu. Francuzi rade čokoladnu tortu u obliku debla - La Buche de Noel. Isto to deblo u neka druga vremena spaljivali su kako bi tim svjetlom rastjerali duhove. Božićno drvce proizvod je Francuza - prvo drvce zasvijetlilo je u pokrajini Alsace 1840. godine.

U Italiji božićno vrijeme traje tri tjedna, a počinje 8 dana prije Božića i poznato je kao devetnica (Novena). Tjedan dana prije Božića djeca idu od kuće do kuće obučena kao pastiri te pjevaju božićne pjesme, za što dobivaju novac. Pravo slavlje počinje postom 24 sata prije Badnjaka uz obrok u kojem dominira panettone - torta/kruh duguljastog oblika. Nakon zalaska sunca pucanj iz topa na Castel S. Angelu u Rimu označava početak blagdana. U 21 sat u crkvama počinje misa. Nakon mise pristupa se blagdanskom objedu u krugu obitelji. Na Božić u podne papa daje blagoslov svima koji se okupe na vatikanskom trgu. Božićno vrijeme u Švedskoj počinje 13. prosinca na dan sv. Lucije. Tradicija je da u zoru najmlađa kći u obitelji obuče bijelu haljinu te nosi krunu na glavi sa svijećama i takva budi roditelje te ih poslužuje kavom i Lucijinim kruhom. Badnja večer naziva se Julafton, a priprema se kao smorgasbord - švedski stol te poslužuje božićna šunka, svinjske nožice, sušeni bakalar i razne slastice.

Nezaobilazni lik Djeda Božićnjaka rođen je u SAD-u 1860-ih godina. Ime Santa Claus došlo je od nizozemske riječi za sv. Nikolu (Sintaklaas). Poznat postaje nakon što ga Washington Irving stavlja u svoju novelu koju je napisao 1809. Božićni i adventski običaji u SAD-u razlikuju se od jedne savezne države do druge. Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, a pjevaju se i na zornicama. Neke od poznatijih su “Padaj s neba”, “Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Poslan bi anđeo Gabrijel”, “Ptičice lijepo pjevaju”, “Visom leteć ptice male”. U vrijeme došašća diljem Hrvatske i BiH služe se rane jutarnje mise - zornice koje simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić. Adventski vijenac simbol je borbe čovjeka protiv životnoga mraka. Adventski vijenac čini dva temeljna simbola - krug i svijeće odnosno svjetlo. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak.

Na Sv. Barbaru, 4. prosinca, u hrvatskim krajevima običaj je sijanja pšenice. U nekim krajevima pšenica se sije na Sv. Luciju. U Slavoniji su na Sv. Barbaru počinjali božićni ophodi. Na Svetu Luciju sijala se i božićna pšenica kao simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Ukrašavala se hrvatskom trobojnicom. Na isti se dan darivaju djeca u Slavoniji i Dalmaciji. Kod Hrvata u Mađarskoj dječaci obilaze kuće s dobrim željama, a čestitari bačkih Hrvata zažele da kvočka čvrsto sjedi na jajima. Hrvati u okolici Sarajeva obilazili su kuće tražeći tko će im što dati. Obično su im darivali jaja, ponešto novca i sl., prenosi šibenski portal. Međutim, kada govorimo o adventu, odmah nam svima na pamet padnu prelijepo okićena božićna drvca, raskošne lampice u različitim bojama, zvuk zvončića, kao i neizostavni miris cimeta i klinčića u kuhanom vinu. Za većinu ljudi u svijetu to je najljepše doba godine i zato je svake godine prava navala na božićne sajmove diljem Europe i svijeta. Božićni sajam u Beču, koji datira iz 1294. godine, na jednom mjestu donosi sve ono što možete poželjeti u predbožićno vrijeme. Naime, riječ je o fenomenalnom spoju više tržnica raspoređenih po cijelom austrijskom glavnom gradu. Povijest ovog sajma počinje u vremenu kada je Albrecht I. građanima dao privilegij održavanja prosinačke tržnice ili Krippenmarkta. Advent u Salzburgu jedan je od najstarijih božićnih sajmova, a tradicionalno otvara svoja vrata u četvrtak prije prve nedjelje u došašću. Riječ je o mjestu u kojem je rođen slavni Mozart, a koje još od 15. stoljeća ugošćuje božićni sajam koji se tijekom stoljeća razvio i postao jedan od najljepših u Europi. Salzburški Christkindlmarkt doista je poseban događaj.

Božićni sajmovi i advent

Još jedan adventski događaj koji svakako valja posjetiti i vidjeti jest berlinski božićni sajam. Berliner Weihnachtszeit svake se godine smjesti oko crkve sv. Marije u blizini koje je i srednjovjekovna tržnica. Božićni sajam ispred bazilike svetog Stjepana u mađarskoj prijestolnici nekoliko je puta izabrana za najbolji božićni sajam u Europi. I glavni hrvatski grad ima svoju posebnu adventsku priču. Za nešto više od dva tjedna Zagreb će uroniti u pravu božićnu bajku. Uz neizostavne blagdanske delicije, bogat glazbeni program, popularni Ledeni park, ali i čaroliju na nekim novim lokacijama, mnogima omiljena manifestacija - Advent u Zagrebu službeno se otvara 30. studenoga, i to tradicionalnim paljenjem prve adventske svijeće na Manduševcu. Prijenos baleta “Orašar” ispred HNK bit će 20. prosinca.

Mnogi već planiraju kupnju božićnih darova i svega što je nužno kako bi Božić i ove godine bio u svečanom ruhu obiteljskog okupljanja i darivanja. Zato put pod noge na neki od adventskih događaja jer blagdani nam stižu...

Prvi hrvatski svetac – sveti Nikola Tavelić

Grude.com - klik u svijet — Thu, 14 Nov 2024 22:28:00 GMT

O životu svetog Nikole Tavelića ne zna se mnogo. Bio je iz ugledne plemićke obitelji. Na temelju poznatih podataka povjesničari zaključuju da se rodio oko 1340. godine. U franjevački red stupio je u rodnom Šibeniku. Po završenom studiju i svećeničkom ređenju poglavari Nikolu šalju u Bosnu, gdje je u to vrijeme bilo ''mnoštvo raskolnika i krivovjeraca'', kako nam potvrđuju pisma pape Grgura XI. Pod krivovjercima se misli na bogumile koji su imali jaku obranu u Vukšićima, Hrvatinićima i nekim drugim bosanskim banovima i kraljevima. U Bosni je Nikola djelovao 12 godina, nakon čega je otputovao u Svetu Zemlju, prenosi laudato.hr

U samostanu na brdu Sionu, u Jeruzalemu, boravio je ''više godina''. Uz Nikolu su bila još trojica njegove braće. Franjevci su u Jeruzalemu bili dušobrižnici za katolike u Svetoj Zemlji. K tome su nastojali obraćati i muslimane koji su zemljom vladali. Oni su gotovo jedini vodili brigu o bolesnicima, siromasima i hodočasnicima. Time se bavio i Nikola, a bio je neumoran u propovijedanju vjere. Nikolin zanos i odanost kršćanstvu, kao i žar propovijedanja Evanđelja, bili su zaista izvanredni i prožimali su sav njegov život i rad.

Jasno i vjerodostojno svjedočanstvo, koje je napisao očevidac i svjedok njihova mučeništva, govori da su franjevci u Jeruzalemu bili ljudi veoma velike pobožnosti i vodili su veoma krjepostan život. Pripovijeda se, osim toga, da su bili potpuno vjerni zakonima i odredbama svoga reda, sa starješinama najspremnijom voljom sjedinjeni i od njih veoma mnogo cijenjeni. A, njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onom času kad su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti Njegovo evanđelje.

Vođeni takvom odlukom, tj. da služe dobru nevjernika, savjetovavši se prije dugo s razboritim i mudrim ljudima, da ne bi počinili nešto što se protivi istini i dužnoj ljubavi prema svakom, otišli su k najvećoj muslimanskoj, tzv. Omarovoj džamiji, a zatim do kadije, koji je vršio vjersku upravu u gradu, da u djelo provedu stvorenu odluku. Bilo je to 11. studenoga godine 1391. Slavio se blagdan Kurban-bajram, uz veliko sudjelovanje svijeta. Ušavši u kadijinu kuću, sasvim slobodno i smjelo govorili su o uzvišenom i spasonosnom Kristovu nauku.

Svojim nastupom razljutili su kadiju, njegove vijećnike i nazočne muslimane, tako da su sva četvorica osuđena na smrt. Najprije su ih isprebijali, zatim bacili u tamnicu te treći dan, 14. studenoga 1391., isjekli i tjelesa bacili u vatru. Detaljan izvještaj poslao je u Europu fra Gerard Chalvet, gvardijan sionski, koji je nazočio izvršenju smrtne presude. On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao njihovu mučeničku smrt i izvještaje poslao u Vatikan, Leipzig, Šibenik i drugamo.

Ne zna se za njegov grob ni za grobove njegove trojice braće iz Francuske i Italije. Grobovi su ostali nepoznati, ali imena su postala slavna. Čini se da je Nikoli najdublja želja srca bila – umrijeti za Krista. Jednostavno umrijeti za Onoga koji je za njega umro. Takav je bio Nikola.

Papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim 1889., a papa Pavao VI. uzdigao ga je na čast oltara i svečano uvrstio u popis svetaca Katoličke crkve 21. lipnja 1970. Važan je kao prvi Hrvat kojega, kao svetca, slavi cijela Crkva.

Duhovni vođa hrvatskog narodnog hodočašća u Svetu Zemlju, zagrebački nadbiskup koadjutor, kasnije kardinal, a sada blaženi Alojzije Stepinac, svečano je posvetio 25. srpnja 1937. u kapeli Apostolske delegature, u Jeruzalemu, oltar u čast jeruzalemskom mučeniku, bl. Nikoli Taveliću.

Sv. Nikolu Tavelića prikazuje se s dugom sijedom bradom, u franjevačkom odijelu. Po tijelu i na čelu ožiljci su od mučenja. Obično je na slici na lomači ili pokraj nje. Nekad ga se prikazuje s raspelom u ruci, a najčešće kao propovjednika.

Kao relikvije sv. Nikole Tavelića u njegovu svetištu, u Šibeniku, pri samostanu franjevaca konventualaca sv. Frane, čuvaju se njegove sandale.

FOTO: Sajam ćuptera oduševio! Fra Mile Vlašić: Ćupter je mali i sladak, i ima veliku vrijednost

Grude.com - klik u svijet — Thu, 14 Nov 2024 09:22:00 GMT

Šesti sajam ćuptera održan je u Tepčićima kod Čitluka, okupio je 13 izlagača iz Hrvatske i BiH. Po ocjeni stručnog žirija, ovogodišnji najbolji ćupter izradila je Željka Miletić. Drugo mjesto osvojila je Blagica Bevanda, dok je treće mjesto pripalo Tei Šaravanji. Stručni žiri ocjenjivao je proizvode prema kriterijima kao što su okus, izgled, tvrdoća, slatkoća i prozračnost.

Otvarajući Sajam, Džemil Hajrić, direktor Agencije za sigurnost hrane BiH, istaknuo je važnost promocije lokalnih proizvoda i očuvanja tradicije. Također je s ponosom naglasio da je Hercegovački ćupter dobio oznaku geografskog podrijetla, najveću razinu zaštite, čime se dodatno podupire promocija Hercegovine kao prepoznatljive destinacije.

Mario Doko, predsjednik Društva "Ante" Tepčići - Čitluk, naglasio je jedinstvenost ćuptera kao tradicionalne slastice, čiji se recept prenosi kroz generacije. Doko je istaknuo da je svrha dobivanja zaštitnog znaka bila očuvanje ćuptera od zaborava i povećanje prepoznatljivosti te kvalitete proizvoda. Zaštićeni ćupter sadrži najmanje 70% žilavke ili blatine, ovisno o vrsti, te mora imati brašno ili griz, a certifikat Agencije dodatno osigurava autentičnost.

Ćupter je postao prepoznatljiv na tržištu, pogotovo među stranim posjetiteljima koji su zadivljeni jednostavnošću sastava, bez aditiva, te neograničenim rokom trajanja.

U propovijedi povodom Sajma ćuptera, fra Mile Vlašić, inicijator hvale vrijednog projekta, podsjetio je okupljene na važnost tradicije i simbolike ove slastice. Fra Mile je istaknuo da, iako je ćupter "mali i sladak", ima veliku vrijednost u okupljanju i povezivanju zajednice. U šaljivom tonu, kazao je da će njegova propovijed, poput ćuptera, biti kratka i slatka, a pozvao je prisutne da razmisle o vrijednostima koje su utkane u ovu tradiciju.

Propovjednik je također naglasio kako je ćupter poput malog dara koji donosi radost drugima, potičući prisutne da kušaju ćupter i da njime daruju druge. Na kraju, propovijed je zaključena zahvalom Bogu za sve darove i ljude okupljene na ovom događaju, posebno istaknuvši sve one koji su pridonijeli organizaciji sajma.

Sajam ćuptera u Tepčićima ne samo da je osnažio lokalnu zajednicu već je pokazao kako je moguće očuvati jedinstvene običaje i kroz njih prenijeti vrijednosti zajedništva i zahvalnosti, te pomjeriti granice s jednim proizvodom do međunarodnih.

Herc.info

Sajam ćuptera kod Čitluka: 13 izlagača iz Hrvatske i BiH

Grude.com - klik u svijet — Tue, 12 Nov 2024 08:59:00 GMT

Na ovogodišnjem šestom po redu Sajmu ćuptera, koji se održava danas u Tepčićima kod Čitluka, sa svojim proizvodima predstavit će se 13 izlagača iz Hrvatske i BiH.

Unikatan i jedinstven proizvod u svijetu

''Na ovogodišnjem sajmu sudjelovat će izlagači iz BiH i Hrvatske. Imamo izlagače iz Vrgorca koji izlažu već treću godinu za redom. Vrgorac je 2019. godine registrirao svoj ćupter, ali izgledom i recepturom nije kao hercegovački. Najviše izlagača ima s područja Brotnja'' - istaknuo je predsjednik Društva ''Ante'' Mario Doko dodavši kako će svoj štand na sajmu imati Udruga roditelja i prijatelja djece s posebnim potrebama ''Susret'' iz Čitluka.

Naglasio je kako je ćupter unikatan i jedinstven proizvod u svijetu.

''Poslastica o kojoj se puno ne zna. Naše bake su pravile ćupter kako bi imali nešto slatko za velike blagdane, najčešće za Božić. Uzimale su sok od grožđa koji se ocijedi i odmah ga kuhale te u tu smjesu dodavale brašno ili griz. To je se miješalo i kuhalo do određene gustoće želatine, nakon toga se izlijevalo u plitke tanjure gdje je se sušilo 10 do 15 dana'' - pojasnio je Doko.

Priznanje izvorne kvalitete

Po njegovim riječima hercegovački ćupter dobio je svoj zaštitni znak i priznanje izvorne kvalitete (ZOGP).

''Ovo je od velike važnosti za sve proizvođače. Htjeli smo ćupter izvući iz zaborava. To je bio prvobitan cilj i to smo napravili. Sami znak i značka koju smo uspjeli dobiti povećavaju cijenu ali i kvalitetu ćutera. Svaki proizvođač mora proizvod poslati u Agenciju za hranu u Sarajevo da se proizvod ispita jer smo ga zaštitili isključivo na tom da bijeli ćupter sadrži 70 posto žilavke, a crni 70 posto blatine i da mora sadržavati brašno ili griz. Na osnovu toga se dobiva certifikat ili značka koja se lijepi na proizvod'' – naglasio je.

Prošlogodišnja sajamska cijena ćuptera je bila 7 maraka, a ista će cijena biti i ove godine.

''Ćupter se po Međugorju prodavao i po 10 marka. S ovim certifikatom koji smo dobili, uz lijepo pakiranje i ambalažu cijena može ići još gore'' – istaknuo je Doko.

Slastica prepoznatljiva na tržištu

Rekao je kako je spomenuta slastica prepoznatljiva na tržištu.

''U blizini smo Međugorja. Stranci su oduševljeni ćupterom. Njima je nemoguće zamisliti da ima neki slatkiš bez ikakvih aditiva. Receptura je sama po sebi posebna, nema ograničenog roka trajanja što duže stoji on je bolji. Sličan je medu. Ćupter je prihvatljiv svima, čak i dijabetičarima'' - naglasio je Doko.

Što se tiče samog Sajma ćuptera Doko je naveo kako se stručni žiri na ovogodišnjem sajmu sastoji od enologa, tehnologa i običnih ljudi.

''Žiri ima pet članova koji imaju dvanaest parametara. Ocjenjuje se okus, izgled, tvrdoća, slatkoća i prozračnosti. Pobjednik je onaj tko skupi najviše bodova. Svake godine proglasimo prvo, drugo i treće mjesto. Vlasnici najboljih ćuptera dobiti će pladanjeve u obliku ćuptera od hrasta'' - zaključio je Doko.

Osim natjecateljskog, sajam je i prodajnog, duhovnog i kulturno-zabavnog karaktera, a odvija se u organizaciji Društva ''Sv. Ante'' Tepčići - Čitluk.

Molitva i pomoć za obitelj Ujdur – skromna obitelj suočena s teškom situacijom traži podršku

Grude.com - klik u svijet — Thu, 07 Nov 2024 13:47:00 GMT

Kristina Čeh Ujdur, majka obitelji, suočava se s brojnim zdravstvenim dijagnozama. Nedavno je rodila djevojčicu, a uz to se svakodnevno nosi s ozbiljnim izazovima. Otac Niko, koji je do nedavno bio bolestan, sada naporno radi kako bi prehranio obitelj, no uz najbolju volju troškovi liječenja njihovog sina Marija su sve veći i prelaze njihove mogućnosti. Mario je u bolnici pod stalnim tretmanom, no prognoze, prema riječima obiteljskih prijatelja, nažalost nisu optimistične. Uz njih je i kći od 14 godina koja stoički podnosi sve obiteljske nedaće.

Obitelj Ujdur živi u podstanarskom stanu i vodi skroman život, a trenutna situacija donijela im je velike financijske izdatke. Uz stalne hospitalizacije, dodatne troškove i liječenje, obitelj se oslanja na skromna primanja oca Nike. Uz financijsku podršku, obitelj moli za podršku u molitvi i suosjećanju u ovom teškom razdoblju.

Kako možete pomoći: Donacije za obitelj Ujdur primaju se na računu Kristine Čeh Ujdur u OTP banci. Podaci za uplatu su:

Broj računa: HR9624070003232856520

VIDEO: Detalj koji je presudio za Trumpa - Harris zanijekala Isusa

Grude.com - klik u svijet — Thu, 07 Nov 2024 09:02:00 GMT

"Isus je Krist" – zavikala je jedna sudionica predizbornog skupa Kamala Harris. Tu je poruku odmah prekinula kandidatkinja za predsjednika Harris poručivši: "Ekipa, vi ste na pogrešnom skupu. Vaš skup je niže dolje." Nakon toga je Trump je odgovorio kako vjeruje u pomoć našeg Spasitelja.

Brojni su na X-u objavili kako je to bio detalj koji je pomogao da Harris izgubi izbore, a Trump pobijedi.

This is why she lost pic.twitter.com/A5n2EZuNAX
— Mr Overprayed (@MrOverprayed) November 6, 2024

Mnogi katolici u SAD-u drže snažna stajališta protiv pobačaja, što je centralno pitanje za konzervativne vjernike. Trumpova administracija bila je čvrsto protiv pobačaja, imenovala je suce konzervativnog usmjerenja i podržavala politiku protiv prava na pobačaj. Biden i Harris podržavaju pravo na izbor, što je mnogim konzervativnim katolicima neprihvatljivo. U očima nekih katolika, podržavanje kandidata koji zagovara pravo na pobačaj smatra se nespojivim s katoličkim moralnim načelima.

Crkveni vođe i mediji konzervativnog usmjerenja također su odigrali ulogu u promoviranju Trumpa kao "prikladnijeg" kandidata za katoličke vrijednosti. Konzervativni katolički vođe često su govorili o važnosti glasanja protiv kandidata koji podržavaju pobačaj, što je dodatno oblikovalo percepciju mnogih katolika o Trumpu kao poželjnijem izboru.

Herc.info

''Ako je Isus podnosio Judu, zašto ja ne bih podnosio Brcka?''

Grude.com - klik u svijet — Thu, 07 Nov 2024 07:47:00 GMT

Danas, 7. studenog, obilježava se spomendan svetog Brcka, sveca iz 4. stoljeća, poznatog po svom neobičnom životnom putu koji je mnogima postao nadahnuće za osobnu preobrazbu. Iako ga danas štuju kao zaštitnika vinograda, polja i zdravlja, povijest ga pamti kao osobu tvrdoglavu, uobraženu, nervoznu i sklonu pričama rekla-kazala, što ga je činilo izuzetno zahtjevnim karakterom. Unatoč tome, zahvaljujući dugogodišnjem strpljenju i dobrohotnosti svetog Martina, Brcko se s vremenom obratio, postavši uzorom vrline i posvećenosti.

Sveti Martin, Brckov duhovni učitelj, svojim je odnosom prema Brcku pokazao veličinu kršćanske ljubavi i praštanja, čak je znao reći: "Ako je Isus podnosio Judu, zašto ja ne bih podnosio Brcka?" Ova rečenica zorno opisuje njihovu zajedničku borbu i upornost svetog Martina, koji je trpljenjem i vjerom nepodnošljivog Brcka usmjerio prema svetosti.

Kroz godine službe kao redovnik, a kasnije i kao nasljednik svetog Martina na biskupskoj stolici, Brcko je imao priliku potpuno promijeniti svoj život. Posljednjih godina Brcko se posvetio molitvi i duhovnom radu te izgradio prvu baziliku na grobu svetog Martina, u kojoj će kasnije i sam biti pokopan. U spomen na svetog Brcka, njegovo ime danas nosi mjesto Brckovljani pored Dugog Sela, čiji mještani ovog svetca štuju kao zaštitnika i zagovornika.

Današnji dan obilježava se misama i molitvama posvećenima svetom Brcku, a mnogi vjernici, posebno iz vinogradarskih krajeva, mole za njegov zagovor u očuvanju polja, vinograda i zdravlja svojih obitelji. Sveti Brcko ostaje simbolom mogućnosti obraćenja i unutarnjeg rasta, inspirirajući sve nas na putu prema vrlini.

Ivan Zvonimir Čičak – proljećar koji je Hrvatsku živio do posljednjeg daha

Grude.com - klik u svijet — Wed, 06 Nov 2024 23:57:00 GMT

Ivan Zvonimir Čičak, istaknuti hrvatski aktivist i borac za ljudska prava, preminuo je, ostavljajući za sobom nasljeđe hrabrosti, principijelnosti i nesebične borbe za slobodu. Bio je jedan od najvažnijih javnih glasova u Hrvatskoj, posebno u vrijeme kada je to bilo najteže i najopasnije.

Čičak je rođen 1947. godine u Zagrebu, a već je u mladosti postao simbol borbe za slobodu i pravednost. Početkom 1970-ih, tijekom političkog pokreta poznatog kao Hrvatsko proljeće, Čičak se zajedno s brojnim studentima i intelektualcima zauzimao za demokratizaciju i veća prava Hrvatske unutar tadašnje Jugoslavije. Unatoč velikim opasnostima, bio je jedan od onih koji su se usudili javno suprotstaviti tadašnjem komunističkom režimu, što ga je dovelo do uhićenja i boravka u zatvoru.

Iako je taj period bio izuzetno težak, Čičak je pokazao nevjerojatnu nepokolebljivost i odlučnost da ostane vjeran svojim principima. Njegova je hrabrost bila simbol otpora i inspiracija mnogima u borbi za pravednost, bez obzira na visoku cijenu koju je morao platiti. Nakon izlaska iz zatvora, nije se povukao; naprotiv, nastavio je neumorno raditi na zaštiti ljudskih prava.

Godinama kasnije, Čičak je osnovao Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO), organizaciju koja je postala ključni instrument u zaštiti i promociji prava svih građana Hrvatske, bez obzira na njihovu nacionalnu ili političku pripadnost. U okviru HHO-a, Čičak je neumorno radio na zaštiti političkih zatvorenika i prava marginaliziranih skupina, uvijek vjerujući u dostojanstvo i jednakost svakog pojedinca.

Odlaskom Ivana Zvonimira Čička, hrvatsko društvo izgubilo je jednog od svojih najneumornijih i najprincipijelnijih boraca za slobodu, demokraciju i jednakost. Njegova ostavština nastavit će živjeti kroz sve one kojima je dao glas i čije je živote dotaknuo svojom nesebičnom borbom.

Herc.info

VIDEO Župu od poplave zaštitila relikvija s hodočašća u Međugorju – sve okolo je bilo razoreno

Grude.com - klik u svijet — Wed, 06 Nov 2024 19:07:00 GMT

Župa San Antonio u Catarroji u Valenciji ostala je netaknuta nakon poplava koje su za sobom ostavile razorne posljedice u istočnoj Španjolskoj, piše bitno.net

Prema mišljenju župnika, vlč. Frana Martíneza, to što crkva nije pretrpjela nikakvu štetu pravo je čudo koje on povezuje s relikvijom Padra Pija koja je nedavno stigla u župu.

“Čudo je da voda nije ušla u župnu crkvu koja je ostala kao oaza, oaza usred razaranja. Vidjeli ste kako je sve vani, a ovdje ništa nije ušlo”, rekao je svećenik kako prenosi ACI Prensa.

Prije samo 15 dana vlč. Martínez je sa skupinom vjernika bio u Međugorju. Tijekom putovanja jedna od hodočasnica, gospođa Blanca Llantada, osjetila je poseban poziv od Djevice da vlč. Martínezu pokloni relikviju Padra Pija koja joj je pripadala.

Iako svećeniku isprva nije bilo jasno zašto mu treba ta relikvija, prihvatio ju je sa zahvalnošću. Nekoliko dana kasnije, po povratku u župu, dogodila se velika poplava koja je opustošila okolna područja, ali ne i župu.

U videu dostupnom na YouTubeu gospođa Blanca se prisjetila kako je u večeri poplave poslala vlč. Martínezu poruku upitavši ga kakvo je stanje s njim i s crkvom, na što joj je svećenik odvratio „Dogodilo se čudo jer je Padre Pio zaštitio župu, nije dopustio da joj se išta dogodi.”

Vlč. Martínez je zahvalio ljudima dobre volje koji su pomogli žrtvama istaknuvši da je “pomoć bila golema” i da su “ljudi bili izuzetno susretljivi”.

Prema riječima španjolskog svećenika, čudo koje se dogodilo u Catarroji je i Božja prisutnost koja se dogodila kroz služenje i milosrđe. “Jučer me netko upitao: ‘Gdje je ovdje Bog?’ Rekao sam mu da je, ako ga ne vidi, jako slijep. Pogledajte oko sebe, vidite kako ljudi pomažu jedni drugima, vidite kako su ljudi prestali gledati samo na sebe i tijekom vikenda podigli pogled i pogledali druge.”

Fra Marko Bandić predvodio obnovu zavjeta Dragice i Petra Hercega! 'Sve je isto kao i prije 60 godina, samo je sada više svata i obilniji ručak'

Grude.com - klik u svijet — Tue, 05 Nov 2024 11:53:00 GMT

Dragica i Petar Herceg iz Prologa kod Ljubuškog proslavili su dijamantni pir - 60 godina braka. Dragica i Petar kažu: "Mi smo jedna duša u dva tijela!" I ništa više! Kratka jezgrovita rečenica bez filozofiranja, suza, filmske dramaturgije…, čemu su pripadnici ljudske vrste skloni kada je o ljubavi riječ, piše Večernji list BiH.

Poslije kraće potrage za pandanom te jezgrovite misli, nađosmo ga u misli: "Kad voliš nekoga, voliš cijelu osobu, onakvu kakva jest, a ne onakvu kava bi trebala biti" - napisa to veliki Lav Nikolajevič Tolstoj u svome čuvenom romanu "Ana Karenjina".

Naravno, nisu Dragica, rođena 1946. godine, i Petar, rođen 1943., pripadnici dokonog plemstva, nego ljudi koje život nije mazio. Kad smo njihova sina Zdenka pitali što su radili, reče nam: "Otac je pet-šest godina bio gastarbajter, a mirovinu je zaradio kao lučki radnik, koji je do luke u Pločama znano i pješice potegnuti i, naravno, kad stigne, bio je i težak". Dragica je, reče, bila kućanica, a to je za Hercegovinu u drugoj polovini 20. stoljeća, uz odgoj djece i kućanske poslove, podrazumijevalo i rad u polju, što će reći, dok je s mužem Petrom podizala obitelj i kopala je i orala. Tako je to bilo...

Dragica i Petar dijamantni su pir proslavili u krugu obitelji koju čini četvero djece, petnaestero unučadi i četvero praunučadi. Zavjete su obnovili u staroj samostanskoj crkvi na Humcu, gdje su se i vjenčali 9. veljače davne 1964. godine.

Svečanost obnove zavjeta i svečarsko misno slavlje predvodio je fra Marko Bandić. Nakon crkvenog dijela svečanosti proslava je nastavljena u Svadbenom salonu "Ohio" u Ljubuškom u krugu obitelji, šire rodbine i prijatelja. Na kraju u šali rekoše: "Sve je isto kao i prije 60 godina, samo je sada više svata i obilniji ručak!"

Flora i fauna na markama HP Mostar

Grude.com - klik u svijet — Mon, 04 Nov 2024 14:38:00 GMT

„Flora 2024.“ sadrži dvije marke s motivima endemske dinarske večernice i zaštićene hrvatske bresine.

Dinarska večernica (Hesperis dinarica) je endem Balkanskog poluotoka sa središtem rasprostranjenosti na bosanskohercegovačkim Dinaridima. Raste u svijetlim prorijeđenim šumama i prosjekama pretplaninskog i alpskog pojasa.
Hrvatska bresina (Micromeria croatica) je zaštićena trajna zeljasta biljka koja raste u pukotinama vapnenastih i vapnenasto–dolomitskih stijena, na kamenjarskim travnjacima gorskih i pretplaninskih pojaseva Bosne i Hercegovine.

Ernesto Markota autor je izdanja „Fauna 2024.“, na četiri marke prikazane su različite vrste ptica.

Planinska ševa (Eremophila alpestris) je vrsta vrapčarke iz roda Eremophila. Duga je oko 16 cm s upadljivim crno-žutim licem, smeđe-sive boje odozgo i bijele odozdo. Gorska pastirica (Motacilla cinerea) vitka je ptica dugog, crnog repa s bijelim rubovima. Ova plašljiva i živahna ptica stalno je u pokretu, a karakteristična je po neprestanom dizanju repa. Ima svijetložut trbuh dok su joj leđa siva.

Kosac (Crex crex) je ptica koju rijetko možemo vidjeti jer se skriva u gustoj travi. Ima svijetlo, kamuflažno perje. Vodeni kos (Cinclus cinclus) je ptica iz reda vrapčarki i jedinstvena je među njima jer može roniti i plivati pod vodom. Malena je i zdepasta, ima kratak rep i kratka krila, ali snažne noge.

Ova izdanja, kao i starija izdanja poštanskih maraka HP Mostar, mogu su kupiti jednostavno i online putem web shopa www.epostshop.ba

Snažna molitva za oslobađanje duša u čistilištu

Grude.com - klik u svijet — Sat, 02 Nov 2024 22:16:00 GMT

Na današnji Dušni dan, prisjećamo se svih onih koji su prešli u vječnost, ali čije duše još traže mir i očišćenje. U duhu suosjećanja i ljubavi, izgovaramo molitvu za oslobađanje duša u čistilištu, moleći za njihov oprost i ulazak u vječnu radost neba:

Vječni Oče, prikazujem Ti Predragocjenu Krv Tvoga Božanskoga Sina Isusa Krista, sjedinjenu sa svim svetim misama slavljenim danas širom svijeta, za sve svete duše u čistilištu, za grešnike u čitavoj Crkvi, za grešnike diljem svijeta i za one u našim obiteljima. Amen.

Ova molitva postaje most ljubavi koji povezuje nas s onima koji čekaju konačno sjedinjenje s Bogom.

Blagdan je Svih svetih, prilika za duboko promišljanje o prolaznosti života

Grude.com - klik u svijet — Fri, 01 Nov 2024 07:45:00 GMT

Blagdan Svih svetih, koji se slavi 1. studenog, jedan je od najvažnijih katoličkih blagdana posvećen prisjećanju na sve svece i mučenike koji su živjeli pravednim životom i pridonijeli širenju vjere. U Crkvi se blagdan prvi put pojavio u 4. stoljeću, kada su se vjernici počeli sjećati svih onih svetaca koji nemaju svoj poseban dan u crkvenom kalendaru. S vremenom je blagdan postao dan kada se moli za sve vjerne, bilo poznate ili nepoznate, koji su umrli u milosti Božjoj.

Na ovaj dan, vjernici širom svijeta okupljaju se na misama, posjećuju groblja i pale svijeće u znak sjećanja na svoje voljene pokojne. Svijeće simboliziraju svjetlost Krista i vjeru u vječni život. Na današnji dan obitelji tradicionalno posjećuju grobove svojih bližnjih, uređuju ih cvijećem, najčešće krizantemama, i pale svijeće. To je trenutak ne samo tuge i sjećanja, već i prilika za obnavljanje nade i povezanosti s voljenima koji su preminuli.

Blagdan Svih svetih ima važnu duhovnu dimenziju. Podsjeća vjernike na težnju za svetim životom te na kršćanski ideal života ispunjenog ljubavlju, poniznošću i dobrotom. Crkva nas poziva da se ugledamo na živote svetaca, koji su svojim primjerom pokazali kako slijediti Božju volju. Svetost nije rezervirana samo za izabrane, već je, prema crkvenom nauku, poziv za sve ljude. Vjernici se na ovaj blagdan prisjećaju kako svi mogu težiti svetosti kroz svakodnevna djela milosrđa, strpljenja i suosjećanja.

Idućeg dana, 2. studenog, slavi se Dušni dan, kada se posebno mole za sve duše koje su još u čistilištu. Ova dva blagdana zajedno naglašavaju kršćansku vjeru u vječni život te trajnu povezanost živih i pokojnih. Vjernici izražavaju vjeru da će se jednog dana ponovno sresti sa svojim voljenima u Božjoj prisutnosti.

Blagdan Svih svetih tako je prilika za duboko promišljanje o prolaznosti života i o našoj povezanosti s onima koji su nas prethodili. Kroz molitvu i zajedništvo, vjernici izražavaju zahvalnost za živote svih onih koji su živjeli u vjeri, doprinoseći svojim djelima izgradnji boljeg svijeta.

Narodna nošnja iz Žepča na markama HP Mostar

Grude.com - klik u svijet — Thu, 31 Oct 2024 16:30:00 GMT

Narodne nošnje, a posebno ženske, neizmjerno su blago koje trebamo njegovati i sačuvati za buduće naraštaje. Među najljepše srednjobosanske hrvatske nošnje svakako pripadaju ženske narodne nošnje iz okolice Žepča. Poštanska marka prikazuje starinsko oglavlje udane žene kakvo se nekoć ženi slagalo prvo jutro po vjenčanju. Tako se na glavu, oko fesa, najprije postavljala koturača - koncentričan prsten od grančica vinove loze omotan šarenim platnom. Na koturaču se zatim slagala šarena platnena marama zvana ćenar, koja se vezala na potiljku. Povrh koturače i ćenara omotale bi se i pletenice te svezale na zatiljku, a zatim bi se položila i krpa - rubac tkan od pamuka „u dva nita” ukrašen vezenim ili tkanim ukrasom. Bogatije su žene „pod krpu” stavljale još i nisku dukata. Na FDC-u je prikazan tipičan hrvatski ženski pojas u Bosni - pâs od raznobojne svile tkan „u četiri nita” - koji na krajevima ima srebrne filigranske kopče - pafte ili pavte ukrašene dragim kamenjem. (Marinko Jurić)

Autor likovnog rješenja je Zoran Vlašić, nominalna vrijednost 1,30 KM. Izdanje se, kao i starija izdanja poštanskih maraka HP Mostar, može kupiti jednostavno i online preko web shopa www.epostshop.ba

Fra Stanko Pavlović uputio snažnu poruku: Evo što su radile naše matere i bake za Dušni dan

Grude.com - klik u svijet — Thu, 31 Oct 2024 15:27:00 GMT

Blagdan Svih svetih i Dušni dan obilježeni su brojnim svetim misama i tradicionalnim običajima u župi Grude. U središnjoj župi, svete mise na uočnicu Svih svetih održat će se u četvrtak na Vrljića groblju u 14 sati i Barića groblju u 15:30 sati. Na blagdan Svih svetih, u petak, mise će biti služene u Lončacima u 9 sati, na Gomilicama u 11 sati, na Krstini u 12:30 sati, u Borajni u 14 sati te na Starom Zorića groblju u 15:30 sati.

U subotu, na Dušni dan, mise će se održati na Zagomili u 9 sati, na Cerama u 11 sati, na Šimića groblju u 12:30 sati, na Boboški u 14 sati i na Novom Zorića groblju u 15:30 sati.

Fra Stanko Pavlović prisjetio se običaja naših predaka, opisavši kako su naše matere i bake dolazile na groblje za Dušni dan:

„Kad bi došle na Dušni dan na groblje, najprije bi očistile i uredile grobove svojih najmilijih. Pomolile bi se za njihove duše, ukrasile grob cvijećem i svijećama. Ali nisu se tu zaustavljale. Otišle bi i na grobove onih koji više nemaju nikoga svog, onih koji su zaboravljeni. I za njih bi se pomolile, da ih se netko sjeti. Tako da i vi znate.“

Ova dirljiva izjava podsjeća nas na vrijednosti koje su nam prenesene – suosjećanje, sjećanje na sve pokojne i zajedništvo u molitvi.

Zaređen Croat Balija, njegova predanost ostavlja snažan dojam na sve

Grude.com - klik u svijet — Sun, 27 Oct 2024 18:32:00 GMT

U svečanom misnom slavlju održanom 26. listopada u bazilici sv. Kvirina u Sisku, biskup Vlado Košić predvodio je obred ređenja, tijekom kojeg je kandidat Croat Balija primio red đakonata. Ova svečanost, puna simbolike i emocija, privukla je rodbinu, prijatelje te brojne svećenike, uključujući Ivicu Mađera, generalnog vikara Sisačke biskupije, te rektorate bogoslovnih sjemeništa u Zagrebu.

Biskup Košić, u nadahnutoj propovijedi, naglasio je važnost službe đakona u Crkvi, pozvavši novog klerika na nesebično služenje i pomaganje zajednici. Podsjetio je na ulogu đakona iz Djela apostolskih, ističući da je služenje ne samo obaveza nego i izvor radosti za one koji je vrše iz ljubavi prema Bogu i ljudima.

Neobično ime, veliki ideal

Iako je novoimenovani đakon Croat Balija izazvao zanimanje svojim neobičnim imenom i prezimenom, njegova predanost i poziv ostavljaju snažan dojam na sve, piše Herc.info. Njegovo ime naglašava korijene i ponos, a biskup ga je ohrabrio da s poniznošću slijedi Kristov primjer i ustraje na putu prema prezbiteratu.

Služba i planovi za budućnost

Croat Balija će tijekom svoje đakonsko-pastoralne godine služiti upravo u Župi sv. Kvirina u Sisku. Sisački biskup je naglasio važnost molitve za novog đakona te pozvao zajednicu da ga podrži u njegovu duhovnom rastu i pripremama za buduće svećeništvo.

Glazbeni dio liturgije predvodio je Zbor bazilike uz ravnanje Katarine Mandić i pratnju orguljaša Roberta Jakice, dodatno obogativši ovaj svečani trenutak.

Herc.info

Mijo Barada dolazi u Hercegovinu, predstavit će i novu knjigu 'Pod majčinim srcem'

Grude.com - klik u svijet — Sun, 27 Oct 2024 12:04:00 GMT

Pozivamo vas na posebno duhovno okupljanje u hotelu President u Čapljini, 30. listopada 2024. u 18 sati.

U sklopu ovog događaja održat će se promocija nove knjige "Pod majčinim srcem" autora Mije Barade, uz zajedničku molitvu krunice. Ova večer obećava biti ispunjena duhovnim nadahnućem, zajedništvom i molitvom pod Majčinim zagovorom.

Tko je Mijo Barada?

Mijo Barada poznat je u Hrvatskoj i šire po svom duhovnom radu i djelovanju među vjernicima. Mijo se posvetio duhovnoj obnovi, evangelizaciji i pružanju pomoći onima koji žele produbiti svoju vjeru. Prepoznat je po svojoj jednostavnoj, ali snažnoj poruci – pozivu na molitvu, osobno obraćenje i povjerenje u Boga.

Barada je poznat i po svom radu s pokretima za duhovnu obnovu, osobito s obiteljima, pomažući im da pronađu mir i Božju prisutnost u svakodnevnom životu. Njegova predanost molitvi krunice, povezanost s Marijom i dar propovijedanja privukli su mnoge vjernike koji u njemu prepoznaju autentičnog svjedoka vjere.

"Pod majčinim srcem" donosi nove uvide i razmatranja o Marijinoj ljubavi i ulozi u životu vjernika, te će ovo biti prilika da se sudionici događaja još više povežu s porukama koje Gospodin upućuje ljudima na Zemlji.

Je li ovo Želimir Puljić u isti koš svrstao Žanića, Perića i Palića kao protivnike Međugorja?

Grude.com - klik u svijet — Sun, 27 Oct 2024 10:28:00 GMT

Predstavljanje nove knjige bivšeg biskupa dijela Mostarsko-duvanjske Ratka Perića, a koja se bori protiv ukazanja u Međugorju održano je pred malobrojnim posjetiteljima koji su uglavnom željeli čuti što Perić ima konkretno protiv Međugorja.

Na predstavljanju je prvi govorio banjolučki biskup Željko Majić, koji je izrazio zadovoljstvo što sudjeluje na događaju te podsjetio da knjiga sadrži dva uvodna teksta i 15 tematskih studija. U svom izlaganju biskup Majić se osvrnuo na dva kontroverzna pitanja koja su obilježila rad biskupije – hercegovački slučaj i međugorski fenomen. Istaknuo je da Međugorje Nota Dikasterija za nauk vjere nije priznala kao mjesto Gospinih ukazanja, već samo kao mjesto pobožnosti.

Voljeli bismo ne saznati na koji način Perić ucjenjuje svećenike, s obzirom da je Majića na sve načine želio izgurati iz Mostarsko-duvanjske biskupije kad ga je ovaj odbio za funkciju, a sad ga je uspio natjerati da predstavlja knjigu, s kojom se, nadamo se, ni Majić ne slaže.

Prof. dr. sc. Nediljko Ante Ančić također se dotaknuo teme Međugorja, naglasivši da Dikasterij za nauk vjere u novim normama izbjegava izričito potvrditi nadnaravni karakter događaja. Iako je priznao da duhovni plodovi iz Međugorja ne mogu biti zanemareni, govornici su u svojim izlaganjima ipak nastojali relativizirati važnost ovih fenomena, kao što su i radili dok su i službeno bili na utjecaju, a i danas se čini da su jači nego ikad.

Na kraju događaja govorio je bivši nadbiskup Želimir Puljić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije i član triju komisija koje su donosile sud o Međugorju. Uz pohvalu mons. Periću za studiozno pripremljeni „teološko-mariološki vodič“, valja istaknuti da su i njegov prethodnik mons. Pavao Žanić, kao i nasljednik mons. Petar Palić, u duhu Zadarske izjave (10. travnja 1991. – koja nije našla da su „ukazanja i objave nadnaravne“), činili sve da se u Međugorju ne događaju devijacije i duhovne manipulacije, nego da se „promiče zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji u skladu s učenjem Crkve“ (Zadarska izjava). Istina, bilo je nesporazuma, disciplinskih ukora i opomena pojedinih svećenika.

Bivši nadbiskup Puljić nije spominjao film "Od Fatime do Međugorja" u kojem se govori zbog čega je biskup Žanić, pokoj mu duši, promijenio odluku, a tko je gledao film zna o čemu se radi i koliko je to, pogotovo za ono vrijeme, bilo kontroverzno i zastrašujuće. Iako bi to trebao biti skandal u svakom vremenu.

Povezane vijesti:

PAPIN TAJNIK OTKRIO: HERCEGOVAČKI BISKUP SPRIJEČIO PAPIN DOLAZAK U MEĐUGORJE!

NOVI ŠOKANTAN FILM: 'Od Fatime do Međugorja' otkriva stravičnu istinu o vezi biskupa Žanića, Perića, agenta Lasića Gorankića, Udbe i KGB-a

Započnite danas molitvu Devetnice Svim Svetima

Grude.com - klik u svijet — Wed, 23 Oct 2024 14:53:00 GMT

Devetnica Svim svetima molitva je u kojoj kroz 9 dana molimo za zagovor sve kanonizirane i ne kanonizirane svece za određenu potrebu.

Sa stranice "Bog je tu" donosimo devetnicu sastavljenu od službenih molitvi Svima Svetima.

Devetnica se moli na sljedeći način:

1. Na početku se moli Zaziv Duhu Svetomu.

2. Zatim se moli Molitva devetnice.

3. Na kraju se dodaju Litanije Svim Svetima.

DEVETNICA

ZAZIV DUHU SVETOMU

O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.

Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.

Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.

Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.

Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu, sa tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.

MOLITVA ZA SVETOST ŽIVOTA

O, Isuse, raspeti za moje grijehe, gledam u Tvoje ranjeno Srce iz kojeg je potekla Krv i Voda i dolazim k Tebi ponizno Te moleći da opereš moje srce, um i tijelo da bih iskusio Tvoju neizmjernu ljubav.

Ulij u mene snagu Duha Svetoga da Ti uvijek ostanem bliz i nastavim živjeti u svetosti po Tvojoj svetoj volji.

Iskreno se kajem za sve grijehe koje sam učinio(la) u svome životu (pokaj se za sve grijehe).

Za okajanje mojih grijeha prikazujem Ti svoje male patnje i boli i pridružujem ih Tvojim neizrecivim i bolnim mukama na križu.

Prikazujem Ti i sva dobra djela koja sam učinio u Tvoje ime.

Isuse, moj slatki Spasitelju, ponizno Ti se potpuno predajem.

Čeznem da Te dotaknem, da osjetim Tvoju snagu kako kroz mene prolazi, da Te vidim svojim očima, da svojim ušima čujem Tvoj glas, da osjetim slatki miris Tvoje božanske prisutnosti, da osjetim slatkoću Tvoje ljubavi, da mogu živjeti u Tebi i Ti u meni.

Gospodine, operi i očisti odaje moje unutrašnjosti da težim za onim što je gore
i da živim po željama Duha. Gospodine Isuse, dopusti mi svojim rukama dotaknuti Tvoje svete Rane (učini to u Duhu i vjeri označujući i pomazujući svaki dio svoga tijela),
da potpuno budem izdvojen od svijeta za Tebe i Tvoje Kraljevstvo.

Štiti me svojom nježnom rukom od svakoga zla i svih grešnih prigoda.
Duše Sveti, dođi i nastani se u meni, boravi u meni s Isusom i Ocem,
da budem svet i bez mane, zajedno sa svima svetima. Amen.

LITANIJE SVIM SVETIMA

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Oče nebeski Bože, smiluj nam se!

Sine Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, moli za nas!

Sveta Bogorodice, moli za nas!

Sveta Djevo djevica, moli za nas!

Sveti Mihaele, Gabriele i Rafaele, molite za nas!

Svi sveti anđeli, molite za nas!

Sveti Abrahame, moli za nas!

Sveti Mojsije, moli za nas!

Sveti Ilija, moli za nas!

Sveti Josipe, moli za nas!

Sveti Ivane Krstitelju, moli za nas!

Svi sveti patrijarsi i proroci, molite za nas!

Sveti Petre i Pavle, molite za nas!

Sveti Andrija, moli za nas!

Sveti Ivane i Jakove, molite za nas!

Sveti Toma, moli za nas!

Sveti Mateju, moli za nas!

Svi sveti apostoli, molite za nas!

Sveti Luka, moli za nas!

Sveti Marko, moli za nas!

Sveti Barnaba, moli za nas!

Sveta Marijo Magdaleno, moli za nas!

Svi sveti učenici Gospodnji, molite za nas!

Sveti Stjepane, moli za nas!

Sveti Ignacije Antiohijski, moli za nas!

Sveti Polikarpe, moli za nas!

Sveti Justine, moli za nas!

Sveti Lovro, moli za nas!

Sveti Ciprijane, moli za nas!

Sveti Bonifacije, moli za nas!

Sveti Toma Beket, moli za nas!

Sveti Ivane Fišer i Toma Mor, moli za nas!

Sveti Pavle Miki, moli za nas!

Sveti Izače Žog i Ivane Brebefski, molite za nas!

Sveti Petre Šanel, moli za nas!

Sveti Karlo Luanga, moli za nas!

Svete Perpetuo i Felicito, molite za nas!

Sveta Janjo, moli za nas!

Sveta Marijo Goreti, moli za nas!

Svi sveti mučenici, molite za nas!

Sveti Leone i Grgure, molite za nas!

Sveti Ambrozije, moli za nas!

Sveti Jeronime, moli za nas!

Sveti Augustine, moli za nas!

Sveti Atanazije, moli za nas!

Sveti Bazilije i Grgure Nazijanski, molite za nas!

Sveti Ivane Zlatousti, moli za nas!

Sveti Martine, moli za nas!

Sveti Patriče, moli za nas!

Sveti Ćirile i Metode, molite za nas!

Sveti Karlo Bartolomejski, moli za nas!

Sveti Franjo Saleški, moli za nas!

Sveti Pio Deseti, moli za nas!

Sveti Antune, moli za nas!

Sveti Benedikte, moli za nas!

Sveti Bernarde, moli za nas!

Sveti Franjo i Dominiče, molite za nas!

Sveti Toma Akvinski, moli za nas!

Sveti Ignacije Lojola, moli za nas!

Sveti Franjo Ksaverski, moli za nas!

Sveti Vinko Paulski, moli za nas!

Sveti Ivane Marija Vijaneju, moli za nas!

Sveti Ivane Bosko, moli za nas!

Sveta Katarino Sijenska, moli za nas!

Sveta Terezijo Avilska, moli za nas!

Sveta Ružo Limska, moli za nas!

Sveti Ljudevite, moli za nas!

Sveta Moniko, moli za nas!

Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas!

Svi sveci i svetice Božje, molite za nas!

Milostiv budi, oprosti nam Gospodine!

Od svakog zla, oslobodi nas Gospodine!

Od svakog grijeha, oslobodi nas Gospodine!

Od zasjeda vražjih, oslobodi nas Gospodine!

Od srdžbe, mržnje i svake zle volje, oslobodi nas Gospodine!

Od smrti vječne, oslobodi nas Gospodine!

Po utjelovljenju svojem, oslobodi nas Gospodine!

Po rođenju svojem, oslobodi nas Gospodine!

Po krstu i svetom postu svojem, oslobodi nas Gospodine!

Po križu i muci svojoj, oslobodi nas Gospodine!

Po smrti i pokopu svojem, oslobodi nas Gospodine!

Po svetom uskrsnuću svojem, oslobodi nas Gospodine!

Po čudesnom uzašašću svojem, oslobodi nas Gospodine!

Po poslanju Duha Svetoga, oslobodi nas Gospodine!

Po slavnom dolasku svojem, oslobodi nas Gospodine!

Da nam oprostiš, molimo Te, usliši nas!

Da se dostojiš na pravu pokoru nas privesti, molimo Te, usliši nas!

Da se dostojiš nas same u svetoj službi ohrabriti i očuvati, molimo Te, usliši nas!

Da sve dobrotvore naše vječnim dobrima nagradiš, molimo Te, usliši nas!

Da se dostojiš plodove zemlji dati i očuvati, molimo Te, usliši nas!

Da se dostojiš svoju svetu Crkvu ravnati i očuvati, molimo Te, usliši nas!

Da se dostojiš apostolskog poglavicu i sve crkvene redove u svetoj vjeri sačuvati, molimo Te, usliši nas!

Da se dostojiš svima, koji u Krista vjeruju, jedinstvo podijeliti, molimo Te, usliši nas!

Da se dostojiš sve ljude k svjetlu Evanđelja privesti, molimo Te, usliši nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Pomolimo se:

Bože, utočište naše i kreposti, priteci pobožnim molbama Crkve svoje, sam početniče pobožnosti, i podaj da ono što vjerno molimo, zasigurno postignemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Djevojke iz Hercegovine u misiji u Africi! Volonterki Mariji Zorki Vasilj pridružile se Monika, Ivona, Anita, Lucija i Ivana. Učile su djecu i rukometu

Grude.com - klik u svijet — Wed, 23 Oct 2024 13:11:00 GMT

Povodom obilježavanja 98. Svjetskog misijskog dana, proslavljenog 20. listopada 2024. godine, Radiopostaja Mir Međugorje ugostila je u svom programu djevojke iz Hercegovine koje su volontirale u dalekoj Zambiji. U misiji Mwakapandula, pod vodstvom misionara fra Ivice Perića, volonterke su bile uključene u humanitarni rad koji se prvenstveno bavi osiguravanjem hrane i obrazovanjem za lokalno stanovništvo pogođeno sušom.

Marija Zorka Vasilj, jedna od volonterki, prisutna je u misiji od proljeća, dok su joj se u rujnu pridružile djevojke Monika Milićević, Ivona Milićević, Anita Radoš, Lucija Vistorop i Ivana Drežnjak, koje su tamo boravile dva i pol tjedna. Istaknule su kako ih je ovaj put transformirao te su osvijestile koliko je bogatstvo života zapravo u duhovnoj, a ne materijalnoj dimenziji.

Fra Ivica Perić, kroz pomoć udruge Srce za Afriku, neprestano radi na izgradnji crkve, vrtića i škole te pružanju obrazovanja djeci. Djevojke su, osim volontiranja, nastojale djeci približiti rukomet.

Ovaj projekt ističe se filozofijom fra Ivice koji želi osposobiti lokalno stanovništvo da se osamostali, naglašavajući važnost obrazovanja kao alata za neovisnost. Na kraju emisije, Marija Zorka je citirala fra Ivicu: "Ne želim ljudima nuditi besplatne stvari i učiniti ih robovima prosjačenja, nego im želim pomoći da steknu obrazovanje i budu sposobni stajati na vlastitim nogama."

I vi, možete pomoći misiju Mwakapandula koju vodi fra Ivica Perić preko Humanitarne udruge Srce za Afriku.

FOTO: Simpozij o stećcima u 21. stoljeću! Zorić: Iz Hercegovine dolazi više od polovice stećaka s natpisima

Grude.com - klik u svijet — Wed, 23 Oct 2024 08:00:00 GMT

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru održan je Međunarodni znanstveno-stručni simpozij pod nazivom „Stećci u 21. stoljeću: nove spoznaje i mogućnosti interpretacije“. Cilj simpozija bio je istraživanje novih perspektiva i interpretacija stećaka, značajnog dijela kulturne baštine Bosne i Hercegovine i šire regije.

Organizatori su Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, studij Povijesti umjetnosti i Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u BiH. Na otvaranju je pomoćnik ministrice civilnih poslova BiH za znanost i kulturu Suvad Džafić istaknuo značaj suradnje sa sveučilištima u BiH, posebno sa Sveučilištem u Mostaru, kroz podršku znanstvenim i istraživačkim projektima.

Hercegovina – središte nasljeđa stećaka

Voditelj simpozija, prof. dr. sc. Damir Zorić, naglasio je važnost Hercegovine, koja ima najveći broj stećaka u regiji. „Više od polovice stećaka s natpisima dolazi upravo iz Hercegovine“, kazao je Zorić, čime se potvrđuje značaj ovog područja za istraživanje srednjovjekovne baštine.

Akademik Mladen Bevanda, predsjednik HAZU-a u BiH, istaknuo je kako su stećci, iako više nisu zagonetka za znanstvenike, i dalje nasljeđe koje pobuđuje interes javnosti i stručnjaka.

Očuvanje identiteta kroz znanstvena istraživanja

Prodekan za znanost Filozofskog fakulteta, prof. dr. sc. Marko Odak, naglasio je da fakultet kroz simpozije i istraživanja čuva identitetske i kulturne vrijednosti zajednice. Dekan fakulteta Dražen Barbarić dodao je da je očuvanje baštine ključno za jačanje simboličkog kapitala društva.

Multidisciplinarni pristup istraživanju

Simpozij je okupio 31 uglednog stručnjaka i znanstvenika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Tema simpozija obuhvatila je širok spektar disciplina, od povijesti, umjetnosti i arheologije do etnologije i drugih srodnih znanosti, pružajući novi uvid u stećke kao kulturnu baštinu od globalnog značaja.

Najava Međunarodnoga znanstveno-stručnog simpozija pod nazivom „Stećci u 21. stoljeću: nove spoznaje i mogućnosti interpretacije“

Grude.com - klik u svijet — Mon, 21 Oct 2024 21:47:00 GMT

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru održat će se Međunarodni znanstveno-stručni simpozij pod nazivom „Stećci u 21. stoljeću: nove spoznaje i mogućnosti interpretacije“ u utorak, 22. listopada u 8.30 sati u predavaonici 23. Organizatori simpozija su Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, studij Povijesti umjetnosti i Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini.

Izjave za medije bit će organizirane u 10 sati i 45 minuta.

Simpozij će okupiti 31 uglednog stručnjaka i znanstvenika različitih disciplina iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore s ciljem istraživanja i prezentacije aktualnih razmišljanja te novih spoznaja o stećcima. Tema simpozija obuhvaća širok spektar pristupa, od povijesnih, umjetničkih i arheoloških, do etnoloških i drugih srodnih znanosti.

Papa proglasio 14 novih svetaca! Među njima i mučenici iz Damaska, koje su pogubile Osmanlije

Grude.com - klik u svijet — Sun, 20 Oct 2024 20:37:00 GMT

Papa Franjo danas je kanonizirao 14 osoba, među kojima su i "damaščanski mučenici", ubijeni u Siriji za vrijeme Osmanskog Carstva, koji su simbol kršćanskog progona, a obred kanonizacije Sveti Otac je predvodio na Trgu svetoga Petra u prisutnosti tisuća vjernika iz cijelog svijeta.

"Upisujemo ih među svece", rekao je Papa izgovorivši svako ime posebno. Kanonizacija je, nakon beatifikacije, posljednji korak prema svetosti u Katoličkoj Crkvi. Potrebna su tri uvjeta, od kojih je najvažniji da je pojedinac učinio barem dva čuda. On ili ona moraju biti mrtvi najmanje pet godina, a za života su morali voditi uzoran kršćanski život.

Kršćana gotovo više i nema u Damasku

Među skupinom je 11 osoba poznatih kao "mučenici iz Damaska" koji su proglašeni svecima oko 160 godina nakon smrti. Osmoricu franjevačke braće i tri laika maronita (kršćane koji govore arapski), sve iz istog samostana, u srpnju 1860. godine ubili su militanti Druza u glavnome gradu Sirije, tada pod osmanskom vlašću. Papa Pio XI. proglasio ih je blaženima 1926. godine.

Damask je dom jednoj od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, ali se, po podacima Vatikana, njegova kršćanska populacija danas smanjila na samo oko 2 posto. Brojni su građani, i kršćani i pripadnici ostalih vjera, napustili grad nakon početka građanskog rata u Siriji 2011.

Mučeništvo kanonizirane grupe iz Damaska "ne razlikuje se previše u odnosu na stanje u kojemu su se danas na Bliskom istoku našli brojni kršćani", piše Vatican News, službeni novinski portal Vatikana.

Preostale tri osobe koje je Franjo u nedjelju kanonizirao umrle su početkom 20. stoljeća, a osnovale su vjerske zajednice. Riječ je o talijanskome misionaru Giuseppeu Allamanu, talijanskoj časnoj sestri Eleni Guerri i Kanađanki Marie-Leonie Paradis.

Vjernici se oprostili od fra Ante, dragovoljno je otišao u rat, dobio povelju Heroja rata

Grude.com - klik u svijet — Sat, 19 Oct 2024 21:55:00 GMT

Vjernički puk oprostio se od fra Ante Kukavice, legendarnog svećenika i hrvatskog branitelja, koji je preminuo od posljedica moždanog udara.

Fra Ante Kukavica rođen je 8. siječnja 1948. godine u Vinjanima Gornjim kod Imotskog, od roditelja Bože i Matije rođ. Kutleša. Kapucinski habit obukao je 2. listopada 1970. godine u Rijeci, a prve zavjete položio je 19. rujna 1971. godine također u Rijeci. Doživotne zavjete u kapucinskom Redu položio je 18. travnja 1976. godine u Varaždinu. Za đakona je zaređen 24. svibnja 1976., a za svećenika 24. lipnja 1976. godine u Zagrebu.

Nakon prezbiterskog ređenja, fra Ante je pastoralno djelovao u više samostana kapucinske provincije u Hrvatskoj. Najprije je služio u kapucinskom samostanu u Varaždinu, gdje je kao mladomisnik bio uveden u „pastoralnu praksu“ pod vodstvom fra Bonaventure Zvonimira Šagija. U jesen 1977. godine, premješten je u samostan sv. Jakova u Osijeku, gdje je bio duhovni pomoćnik u novoj župi blaženog Leopolda Bogdana Mandića.

Na jesen 1979. godine, premješten je u Split, na Pojišan, gdje ga je splitski nadbiskup Frane Franić imenovao župskim pomoćnikom župe Gospe od Pojišana. Paralelno je obnašao i službu samostanskog vikara. U Varaždin se vratio na jesen 1983. godine, a 1989. ponovno je prešao u Osijek, gdje je postao voditelj Centra za promicanje štovanja sv. Leopolda.

Za vrijeme Domovinskog rata, fra Ante je s dopuštenjem poglavara dragovoljno pristupio Hrvatskoj vojsci 1. rujna 1991., gdje je ostao do 30. lipnja 1992. U sklopu Zapovjedništva 1. Operativne zone, posvetio se duhovnoj i psihološkoj pomoći vojnicima na ratištu, pružajući im prijeko potrebnu utjehu na prvim crtama bojišnice.

Nakon provincijalnog kapitula 1994. godine, fra Ante je ponovno premješten u Split, gdje je postao župnik župe Gospe od Pojišana i na toj službi ostao do 1998. godine. Potom je djelovao u Pirovcu kao upravitelj župe sv. Jurja, a 2000. godine vratio se u Osijek, gdje je obnašao službu gvardijana i ponovno vodio Centar „Leopold Mandić“.

Od 2011. godine, služio je u Varaždinu kao župni vikar župe sv. Vida i gvardijan samostana. Godine 2014. vratio se u Split, na Pojišan, gdje je obnašao službu gvardijana do jeseni 2015. godine, kada je premješten u Karlobag. Tamo mu je povjerena briga za župe Karlobag, Lukovo Šugarje, Cesarica i Prizna.

Braniteljska udruga Heroji rata dodijelila je fra Anti 27. listopada 2023. godine Povelju zahvalnosti za „iskazanu hrabrost i junaštvo u obrani Osijeka, za promicanje zajedništva, domoljubnih vrijednosti te za doprinos ugledu Republike Hrvatske“.

Herc.info

Tko je bio sveti Luka evanđelist?

Grude.com - klik u svijet — Fri, 18 Oct 2024 08:39:00 GMT

Sveti Luka je bio Sirijac, po Euzebiju rodom iz Antiohije. Potjecao je iz poganske, a ne židovske sredine. Za to svjedoče sv. Irenej, Tertulijan, Origen, a posredno i sam sv. Pavao, koji ga ne stavlja među one što proizađoše iz obrezanja. Prema Muratorijevu kanonu nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji.

Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik svetoga Pavla. Uz Pavla ga nalazimo prvi put na apostolovu drugom misijskom putovanju, tamo od Troade do Filipa. Postoji mogućnost da je u Filipima ostao do god. 57. utvrđujući ondje apostolovo misijsko djelo. U proljeće god. 58. nalazimo ga opet u istome gradu uz sv. Pavla, koga prati na njegovu povratku u Jeruzalem. Ondje odmah bijaše uspostavio vezu s apostolom Jakovom.

Tamo je također imao priliku susresti barem neke od onih žena što ih on jedini od evanđelista spominje u Evanđelju. Mogao je isto tako susresti i one “službenike riječi” koji su jedan od izvora njegova evanđeoskoga spisa. On sam u predgovoru svoga Evanđelja piše ovako: “Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauka kojeg si primio” (Lk 1,1-4).

Sveti Luka je pratio sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen dnevnik puta. S apostolom je naroda bio i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol sa žalošću piše Timoteju: “Jedini je Luka sa mnom” (2 Tim 4,11). Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak imao najveći utjecaj Pavao. Ništa sigurno ne znamo o životu sv. Luke nakon Pavlove smrti. Sv. Epifanije ga je doduše učinio apostolom Dalmacije, Italije i Makedonije, sv. Grgur Nazianski evangelizatorom Ahaje, Metafraste, Egipta i Tebaide, no sve je to povijesno nepouzdano. Istočnjačka hagiografija, koja se temelji na jednom antimarcionitskom spisu, zvanom Prolog, a koju slijedi i sveti Pavlin iz Nole, pridaje sv. Luki 84 godine života.

Latinski Prolog dodaje da je živio u celibatu, dok jedan drugi spis, koji slijede i neki ugledni pisci, kao sv. Izidor Seviljski i sv. Beda Časni, daje sv. Luki 74 godine života. Nesigurno je i mjesto smrti sv. Luke. Isto tako način smrti. Jedni drže da je umro naravnom smrću, dok drugi misle da je poginuo kao mučenik. Crkva ga u bogoslužju slavi kao mučenika i upotrebljava za njegov blagdan liturgijsko ruho crvene boje. Jedan anoniman bizantski pisac iz XI. stoljeća ovako je opisao svetoga Luku, evanđelista i pratioca sv. Pavla:

“Nakon što se Pavao, ostavivši tmine zablude da bi prionuo uz Božju ljubav, pridružio broju učenika, Luka ga prati posvuda i postaje mu putni sudrug. Željan boriti se za Božju ljubav pridružuje se njegovoj vojsci. S Pavlom kao zločinac biva zatočen te sve do kraja svijeta širi zrake božanske spoznaje, prenosi bitno.net

On tako čvrsto pristaje uz njega, tako mu je blizak i dijeli u tolikoj mjeri sve njegove milosti da ga Pavao, pišući vjernicima, naziva svojim najmilijim. Nakon Jeruzalema i njegovih predjela sve do Ilirika s njim propovijeda Evanđelje. Nakon Judeje sve do Rima dijeli s njim iste okove, iste napore, iste muke, iste brodolome. S njime je želio primiti istu krunu, kao što je dijelio iste napore. Nakon što je s Pavlom primio talenat propovijedanja te pridobio i priveo Božjoj ljubavi tolike narode, Luka se pokazuje kao ljubljeni Spasiteljev učenik i kao evanđelist koji je opisao njegovu svetu povijest; budući da je nekoć slijedio Učitelja, sakupio je svjedočanstva njegovih prvih slugu i zadobio nadahnuće odozgor. On je kao evandelist ispripovjedio tajnu ženidbenog glasnika Gabrijela, poslana Djevici da navijesti radost cijelom svijetu.

On je tako jasno opisao Kristovo rođenje: on nam pokazuje novorođenče kako spava u jaslama te opisuje pastire i anđele koji naviještaju radost. On je učinio da upoznamo čudesa što nadilaze sve ono što se može zamisliti i to s takvom ljubavlju prema istini i s takvom ljepotom da je kod njega istina stvari izražena ljepotom riječi; i tako se pokazuje bogat jezikom koji je dostojan bogatstva njegove misli. On nam pruža pouku, danu u prispodobama, iznoseći ih u većem broju nego što to čine drugi evanđelisti. I kao što nam opisuje silazak Riječi na zemlju, isto tako nam opisuje i njezino uzašašće na nebo, njezin povratak Očevu prijestolju… No kod Luke milost se ne ograničuje samo na to. Njegov se jezik ne ograničuje samo u službi Evanđelja. Nakon svršetka Kristovih čudesa on opisuje i Djela apostolska: ponajprije božansko Spasiteljevo uzašašće na nebo; zatim silazak Duha nad apostole u obliku ognjenih jezika; pa onda kamenovanje Stjepana; obraćenje Pavla, njegov poziv i njegov prijelaz od slova k duhu, njegove tamnice, udarce, bičeve, razne zamke što mu ih postaviše pogani, njegovo putovanje iz Jeruzalema u Rim, njegove napore na moru, njegove patnje, pogibelji, stradanje, brodolome. Luka nije samo očevidac svega toga već i istinski sudionik. I zbog toga ulaže toliko brige da nas u svemu pouči.”

S opisom se toga spisatelja možemo u svemu složiti, osim u tome da je bio Gospodinov učenik i sljedbenik za njegova zemaljskoga života. No, iako nije bio očevidac događaja što ih opisuje u Evanđelju, bio je dostojan i vjeran službenik evanđeoske poruke. Zato ga Crkva sa zahvalnošću slavi kao evanđelista, jednog od četvorice, koja nam po Božjem nadahnuću napisaše najdragocjeniju poruku.

Sveti Luka se časti kao zaštitnik i duhovni vođa liječnika i slikara.

Molitva svetom Luki

Ljubljeni i sveti liječniče, bio si oživljen ljubavlju Duha Svetoga. U vjernom opisu Isusove osobe kao čovjeka, opisao si i Njegovo božansko suosjećanje za sva ljudska stvorenja. Učini naše liječnike da budu profesionalni kao što si ti bio i izmoli da budu bogati božanskim milosrđem prema svojim pacijentima. Osposobi ih da liječe bolesna tijela i bolesne duše, kojih je toliko mnogo danas. Amen.

Relikvija prvog stupnja sv. Franje Asiškog će biti izložena na Humcu

Grude.com - klik u svijet — Wed, 16 Oct 2024 18:33:00 GMT

U petak u 18h, za večernju misu, stiže relikvija prvog stupnja sv. Franje Asiškog povodom 800. godina od rana svetog Franje.

Ova relikvija je rubac koji je prije 800 godina, dok je Franjo još bio živ, naslonjen na njegovu stigmu tj. ranu na prsima koju je od Krista dobio na svome tijelu.

- Izrazito smo počašćeni dolaskom ove relikvije u našu župu te vas pozivamo da se odazovete na ovaj veliki događaj, dođete na svetu misu i častite relikviju ovoga velikog sveca katoličke crkve te ga molite za sve vaše potrebe. Relikvija prvog stupnja sv. Franje Asiškog će biti izložena u novoj crkvi na Humcu 22 sata, stoji u obavijesti.

Večeras i sutra na Humcu Dani europske baštine ŽZH

Grude.com - klik u svijet — Wed, 16 Oct 2024 15:41:00 GMT

Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke organizira 16. i 17. listopada 2024. u Muzeju Humac i Domu sv. Ante na Humcu Dane europske baštine Županije Zapadnohercegovačke 2024.

Organizatori:
Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke
Zavod za zaštitu kulturno-povijesne baštine Županije Zapadnohercegovačke

Pokrovitelji:
Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke, ministrica Daniela Perić
Grad Ljubuški, gradonačelnik Vedran Markotić

PROGRAM

16. listopada (srijeda) 2024.
Radionica tradicijskih glazbala (načini i procesi izrade)
Voditelji radionice: Ivan Barać i Jure Miloš
Izložba tradicijskih glazbala (gusle, diple i svirala iz privatne zbirke Jure Miloša)
Okrugli stol na temu Izazovi očuvanja nematerijalne baštine (izlagači: baštinici i stručnjaci)

17. listopada (četvrtak) 2024.
Promocija Vodiča kroz etnološku muzejsku građu Županije Zapadnohercegovačke (autor Jure Miloš)
Koncert tradicijskih glazbala (izvođači s područja Županije Zapadnohercegovačke)

1. Željko Keža iz Studenaca
2. Tomislav Kovač iz Posušja,
3. Ivan Barać iz Rasna pored Širokog Brijega,
4. Mate Anić iz Jara pored Širokog Brijega,
5. Ilija Zelenika iz Biograca
6. Mate Grubišić iz Lipovica pored Posušja,
7. Ante Kovač iz Posušja,.
8. Josip Begić iz Batina pored Posušja,
9. Jure Miloš iz Gruda,
10. Ilkan Babić iz Vitine pored Ljubuškoga,

Generalna konferencija UNESCO-a proglasila je 17. listopada Međunarodnim danom nematerijalne kulturne baštine

''Čovjek koji nije mogao šutjeti'' nominiran za Europsku filmsku nagradu

Grude.com - klik u svijet — Wed, 16 Oct 2024 14:24:00 GMT

Film Nebojše Slijepčevića "Čovjek koji nije mogao šutjeti", dobitnik Zlatne palme u Cannesu, nominiran je za Europsku filmsku nagradu u kategoriji kratkometražnog filma, a svečana dodjela nagrada koje dodjeljuje Europska filmska akademija održat će se 7. prosinca u Luzernu.

Uz Slijepčevićev film u kategoriji kratkometražnog filma nominirani su i portugalsko-švicarski film "2720", francuski filmovi "Boucan" i "La fille qui explose" te nizozemsko-francusko-belgijsko-britanski "Wander to Wonder", izvijestio je Hrvatski audiovizualni centar (HAVC).

- Čestitajući glumcima i cijeloj ekipi na ovom uspjehu, redatelj i scenarist filma Nebojša Slijepčević istaknuo je da je "ova godina posebna i po tome što su se još dva hrvatska kratka filma našla u užem izboru za Europsku nagradu, filmovi Sare Jurinčić i Ane Hušman, navodi HAVC.

U užoj selekciji za nominaciju za Europsku filmsku nagradu bili su i eksperimentalno-dokumentarni film "Valerija" Sare Jurinčić te eksperimentalno-dokumentarni "Radije bih bila kamen" autorice i producentice Ane Hušman.

Osim toga, u utrci za nominaciju bio je i igrani film nastao u hrvatsko-portugalskoj koprodukciji "Tako te volim" redatelja Mária Maceda. Film je na portugalskom Curtas Vila do Conde izabran za kandidata za Europsku filmsku nagradu, a tamo je osvojio i Grand Prix koji mu je osigurao i kvalifikaciju za nominaciju za Oscara.

Odabir filmova u kategorija Europski kratkometražni film (European Short Film Prix Vimeo) organiziran je u suradnji Europske filmske akademije s festivalima diljem Europe. Na svakom od kvalificiranih festivala, neovisni žiri bira jednog kandidata za nominaciju za Europsku filmsku nagradu. Ove je godine na listi bilo ukupno 28 naslova od kojih je nominaciju dobilo njih pet, a za pobjednika će glasati članovi Europske filmske akademije.

Dodjela Europske filmske nagrade održat će se 7. prosinca u švicarskom gradu Luzernu, a nominacije za ostale kategorije bit će objavljene 5. studenoga.

Kako ističu iz HAVC-a, film "Čovjek koji nije mogao šutjeti", zahvaljujući Zlatnoj palmi i Grand Prixu na Međunarodnom filmskom festivalu u Melbourneu, kvalificiran je i za nominaciju za nagradu Američke akademije umjetnosti i znanosti.

Osim toga, film je i na listi odabranih filmova koji su u utrci za nominaciju za Nagradu César koju dodjeljuje francuska Akademija filmske umjetnosti i tehnike.

Film je nakon premijere u Cannesu osvojio niz nagrada i priznanja, od kojih su najrecentije u Makedoniji (Festival filmova za mlade Giffoni) te u Francuskoj (Un Festival cest trop court, najbolji glavni glumac - Goran Bogdan).

"Čovjek koji nije mogao šutjeti" realiziran je pod okriljem kuće Antitalent, a producenti su Katarina Prpić i Danijel Pek. Koproducenti su Katya Trichkova (Contrast Films, Bugarska), Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska) i Boštjan Virc (Studio Virc, Slovenija).

Duh i vizija Vinka Vukoje Lastvića nastavljaju živjeti kroz Hajdučke vrleti!

Grude.com - klik u svijet — Wed, 16 Oct 2024 13:15:00 GMT

Na vjetrovitom Blidinju, među planinama koje su postale simbol otpora i slobodnog duha, nastala je jedna od najneobičnijih i najposebnijih priča Hercegovine. Priča o čovjeku koji je svojim djelovanjem nadmašio granice običnog poduzetnika i postao vladar – Vinko Vukoja Lastvić.

Rođen 7. prosinca 1952. u malom mjestu Rakitno, Vinko je od malih nogu pokazivao upornost i ljubav prema radu. Iako je dolazio iz skromne obitelji, nikada se nije zadovoljavao prosječnošću. Njegov životni put bio je obilježen radom, putovanjima i iskustvima koja su ga oblikovala. Od gradilišta sarajevske Hidrogradnje do pustinjskih cesta Libije, pa sve do rodnog kraja – Vinko je uvijek nosio sa sobom nemirni duh i neutaživu želju za stvaranjem.

Kada se vratio u Mostar 1980. godine, ponovno se uhvatio volana kao profesionalni vozač, ali se s jednakim entuzijazmom posvetio uređenju interijera. Radio je danonoćno, osvajajući ljude idejama i energijom. Ni rat koji je zahvatio Hercegovinu nije ugasio njegovu strast – dok je bio na prvoj crti bojišnice, nastavio je, koliko su uvjeti dopuštali, sa svojim radom na uređenju objekata.

Hajdučke Vrleti – Oaza u pustinji

Nakon rata, Hercegovina je bila zemlja iscrpljena sukobima, ali Vinko je u toj pustinji vidio priliku. Godine 1996., usprkos svim izgledima i skepticima, odlučuje započeti gradnju motela Hajdučke Vrleti na Blidinju. Bez struje, vode, pa čak ni građevinskog materijala u krugu od 30 kilometara, i s malo kapitala, Vinko je bio vođen isključivo ljubavlju prema tom kraju. Ljudi su mu se čudili, ali su mu pomagali – nitko nije mogao odoljeti njegovoj odlučnosti i snu koji je neumorno slijedio.

Nakon tri godine gradnje, uz podršku supruge Albine i prijatelja, 5. lipnja 1999. godine otvorio je još uvijek nedovršen motel Hajdučke Vrleti. Ono što su mnogi smatrali nemogućim, postalo je stvarnost. Motel je ubrzo postao simbol cijelog Blidinja, privlačeći goste, ljubitelje prirode i skijaše. Njegova vizija oživjela je ovaj zaboravljeni kraj, potaknuvši izgradnju stotina vikendica i dovela skijaške sezone u život.

Hajdučka Republika Mijata Tomića

No Vinko nije bio čovjek koji staje na postignutom. Tri godine nakon otvaranja motela, 5. lipnja 2002. godine, osnovao je Hajdučku Republiku Mijata Tomića – simbol slobodnog duha i otpora konvencionalnim granicama. U njegovoj Republici, Hajdučke Vrleti postaju glavni grad, a Vinko se proglašava vladarem.

Osim što je Republici dao zastavu i himnu, uveo je i vlastitu valutu – kuburu, te postavio ministre s neuobičajenim resorima, poput „ministra za nejasnoće“ i „ministra za neženje“. Himna republike postala je vesela ganga:
„Sv. Ante platit ću ti misu, samo kaži koji naši nisu“.

Tako je Vinko stvorio prostor gdje su ljudi mogli zaboraviti svakodnevne brige i osjećati se slobodno, baš kao pravi hajduci nekada.

Nasljeđe i nastavak priče

Nažalost, Vinko Vukoja Lastvić napustio je ovaj svijet prije 15 godina. Njegov odlazak bio je veliki gubitak za Blidinje i cijelu Hercegovinu, ali Vinkov duh i vizija nastavili su živjeti kroz Hajdučke Vrleti i ljude koji su ih zavoljeli.

Nakon njegove smrti, njegov životni projekt nije ostao napušten. Vinkova kćer Marija Vukoja preuzela je vođenje motela i s jednakom strašću nastavila očevu misiju. Marija je uspješno modernizirala poslovanje, održala duh Hajdučke Republike i proširila ponudu motela, čineći ga još popularnijim među posjetiteljima, piše Herc.info.

Pod njezinim vodstvom, Hajdučke Vrleti i dalje su mjesto koje okuplja ljubitelje prirode, planinarenja i skijanja. Blidinje je danas nezaobilazno odredište za turiste, a Hajdučka Republika živi kao simbol slobode i duhovitosti – baš onako kako je to Vinko zamislio.

Marija Vukoja nije samo nastavila očev posao, već je i dalje unapređuje Hajdučke Vrleti, gradeći novo nasljeđe za buduće generacije. Kroz sve uspone i izazove, očev duh i dalje nadahnjuje nju i sve koji posjećuju ovo posebno mjesto. Tako priča o Vinku Lastviću, vladaru Hajdučke Republike, ostaje zauvijek upisana u povijest Blidinja i srca svih koji vjeruju da je nemoguće samo druga riječ za – izazov.

Herc.info

Nagrade za najljepša pisma uručene učenicima u BiH

Grude.com - klik u svijet — Fri, 11 Oct 2024 22:26:00 GMT

Na svečanosti održanoj u Kulturnom centru „Kuća Milanovića“ u Banja Luci uručene su nagrade najuspješnijim učenicima natjecanja „Najljepše pismo mladih BiH 2024.“, koje su zajednički organizirale Hrvatska pošta Mostar, BH Pošta i Pošte Srpske.

Tema ovogodišnjeg natjecanja, koje se u svijetu provodi 53. put, bila je "Napiši pismo budućim generacijama o svijetu za koji se nadaš da će naslijediti".

Od pristiglih radova stručni ocjenjivački sud u sastavu Sonja Jurić (Mostar), Branislav Janković (Banja Luka) i Fahrudin Kučuk (Sarajevo) najljepšim pismom ocijenio je rad Iskre Mandić, učenice O. Š. „Sveti Sava“ iz Bijeljine. Prvonagrađeno pismo možete pročitati na službenoj web stranici HP Mostar www.post.ba .

Drugo mjesto stručni ocjenjivački sud dodijelio je Adni Omerović iz Prve osnovne škole Živinice, a treće mjesto pripalo je Filipu Ćurkoviću iz O. Š. “fra Miroslav Džaja” iz Kupresa.

Učenici koji su osvojili prva tri mjesta nagrađeni su novčanim nagradama (500, 300 i 200 KM), biciklima i poklonima poštanskih operatora, dok su njihovi nastavnici materinskog jezika također nagrađeni novčanim nagradama od 150 KM i prigodnim poklonima.

Ostali učenici koji su nagrađeni bluetooth slušalicama i prigodnim poklon paketima su: Slobodan Mirković, O. Š. „Petar II Petrović Njegoš“ (Bileća), Mahir Jašarević, Osnovna škola Blagaj (Blagaj), Anđela Talić, O. Š. „Petar Bakula“ Mostar, Amar Karavdić, O. Š. “Safvet-beg Bašagić” (Breza), Martina Ivanić, O. Š. “Brestovsko” (Dugo Polje, Brestovsko), Marija Džankić, O. Š. „Ivan Mažuranić” (Gračac) i Bjanka Zvizdalo, O.Š. "Jovan Jovanović Zmaj" (Srbac).

Dodijeljene su i nagrade (karaoke bluetooth zvučnici) za najkreativnije radove koji su pristigli kao grupni rad O. Š. „Čapljina“ učenika Sara Jazvin, Nejla Kurtović, Azer Leto i Kelly Willingham.

Osim navedenih nagrada, Hrvatska pošta Mostar nagradit će prigodnim darom školu nagrađenog učenika Filipa Ćurkovića: O. Š. „fra Miroslav Džaja“, Kupres.

Čestitamo svim nagrađenim učenicima i njihovim nastavnicima te zahvaljujemo svima na sudjelovanju u ovom projektu!

Otvoren 25. MFF: ''Pokrenuli smo filmsku industriju u Hercegovini''

Grude.com - klik u svijet — Thu, 10 Oct 2024 09:26:00 GMT

''Nakon ovih 25 godina, možemo slobodno reći da smo pokrenuli filmsku industriju u Hercegovini'', rekao je to Tomislav Topić, u srijedu 9. listopada, u prepunom širokobriješkom kinu Borak, na otvaranju 25. izdanja Mediteran Film Festivala.

Direktor MFF-a istaknuo je kako je u ovih 25 godina kroz program festivala prošlo preko 150 članova žirija iz cijelog Mediterana, te oko desetak tisuća gostiju iz filmskog svijeta.

''Također smo educirali preko 200 djece na našim radionicama od kojih su neki već završili Akademiju dramskih umjetnosti, pa se danas bave raznim filmskim zanimanjima. Uz produkcijsku kuću 'Kadar' proizveli smo tridesetak filmova koji se uredno vrte na festivalima i vjerojatno ste ih gledali na televizijama. Uvijek smo radili na programu prikazivanja filmova, edukaciji i proizvodnji'', rekao je Topić i dodao kako je i ovaj put velik broj gostiju posjetio Široki Brijeg, od ''Pekinga do Španjolske''.

Tradicionalno su ovaj festival pjesmom otvarala djeca, no zbog tragedije koja je pogodila Jablanicu i druge dijelove BiH, pjesma je ovaj put izostala. Djeca su svojim naklonom odala počast obiteljima stradalih i svim žrtvama poplava koje su se dogodile na ovom području.

Producent festivala Robert Bubalo pozdravljajući prisutne nije želio isticati nikoga, navodeći kako je svatko od prisutnih zapravo jedna jaka karika u ovom lancu koji se zove Mediteran Film Festival.

''Sve vas na isti način primamo i na isti način volimo. Otvorili smo jednu prekrasnu priču ovdje, i doći će neke nove generacije koje imaju potencijala da ovo nastave, unesu novu energiju i da ovaj festival bude još bolji'', rekao je.

U svom obraćanju naveo je kako ovo nikad nije bio potpuno filmski festival, te da su organizatori uvijek nastojali dodati i glazbe i turizma, gastonomije, enologije.

''Htjeli smo Hercegovinu prezentirati cijelom Mediteranu, mislim da smo to poprilično lijepo uspjeli. Od ove godine ulazimo snažnije u svijet multikulture'', dodao je i pozvao sve one koji su do sada bili uz festival da svoju podršku, još snažnije, nastave i dalje.

Festival je otvoren projekcijom dokumentarnog filma ''Izbor za miss zatvora'' redatelja Srđana Šarenca. Ovo je film iz konkurencije, a jedan od najznačajnijih filmskih događaja u BiH i regiji, u službenoj selekciji prikazat će ukupno 20 dokumentaraca.

Uz snažan program u konkurenciji, program 'U fokusu', donosi najbolja ostvarenja kinematografije zemalja Mediterana iz protekle godine. Uz vrhunski filmski sadržaj 25. Mediteran Film Festival ponudit će i zanimljiv dodatni program nastao u suradnji s Uredom Vlade Županije Zapadnohercegovačke za europske integracije.

Prvi festivalski dan u širokobriješkoj Narodnoj knjižnici poznati hrvatski umjetnički fotograf, kipar i slikar Stephan Lupino održao je Forum za mlade na temu ''Art fotografija u digitalno doba''. Naredni dan uslijedit će zanimljivo druženje i sa slikarom i piscem Dimitrijem Popovićem koji će se družiti s mladim umjetnicima u prostorijama Akademije likovnih umjetnosti, dok će Tony Mandich, čovjek koji je punih 30 godina bio potpredsjednik diskografske kuće Atlantic Records i koji je surađivao s najvećim pop-rock zvijezdama, održati predavanje na temu ''Utjecaj pop glazbe na filmsku industriju''.

Prikazan je i kratki film ''Čovjek koji nije mogao šutjeti'' redatelja Nebojše Slijepčevića a koji je na filmskom festivalu u Cannesu nagrađen Zlatnom palmom, dok je naredni dan na rasporedu dokumentarni film Dimitrija Popovića ''Oreol mikrokozma''.

U petak 11. listopada u prostorijama širokobriješke Narodne knjižnice viša kustosica i povjesničarka Dejana Drobnjak predstaviti če Zavičajni muzej Pljevlja iz Crne Gore, te će biti prikazan i film "Putevima Homo sapiensa" redatelja Ozrena Zogovića. Isti dan obilježit će i filmovi iz programa ''Domaćih autora'' u kojem MFF prikazuje emotivnu priču koja prati život novinara Hassana Haidara Diaba, nastalu u režiji Roberta Bubala, naziva ''Hassanovi ratovi''. U ovom programu je i kratki film ''Sportom do inkluzije'' redatelja Franje Lovrića, ''Zaboravljene stanice'' Zdenka Jurilja, te dokumentarac ''O ljudima i šumama'' Josipa Mlakića.

Posljedni festivalski dan, u jutarnjoj projekciji programa MFF Fora, bit će prikazan nagrađivani animirani film''Cvrčak i mravica'' hrvatskog redatelja Luke Rukavine, te kratki filmovi nastali na dječjem kampu ''Zelenkapica'' kao i film nastao u sklopu kreativne ljetne radionice ''Zabavator''. Ovaj dan na programu je i dokumentarac Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata ''Priče iz logora IV. Osnovna škola''.

O najboljima na MFF-u odlučuje međunarodni žiri u tri kategorije – za odabir najboljeg dugometražnog filma, najboljeg kratkog filma te nagradu 'Best Camera' s potpisom Asocijacije snimateljica i snimatelja u BiH. Pored deveteročlanog žirija, koji će u petak 11. listopada, izabrati pobjednike 25. Mediteran Film Festivala tradicionalno nagradu svojim glasovima dodjeljuje i publika.

Festival će biti zatvoren u subotu 12. listopada projekcijom igranog filma Kristijana Milića ''Božji gnjev''.

Generalni pokrovitelj Mediteran Film Festivala je HT Eronet.

Najava Guslarska Večer u Gorancima

Grude.com - klik u svijet — Tue, 08 Oct 2024 23:19:00 GMT

Ususret tim danima, u subotu, 12. kolovoza u Gorancima u prostorijama restorana "Kod Dekića" održati "Guslarska večer" s početkom u 18h.

Uz poznate guslare iz Hercegovine i Dalmacije koji će nastupiti na ovom kulturnom događaju, večer će se održati u sjećanje na pok. Dragana Soldu, organizatora "Večeri gange, gusala i dipala" u Širokom Brijegu i izrađivača i majstora gusala.

"Dragan je u Širokom Brijegu uspio za života organizirati i održati deset izdanja "Večeri gange, gusala i dipala" u Širokom Brijegu. U sjećanje na njegov doprinos u kulturnom i tradicijskom svijetu, mi - njegovi prijatelji, odlučili smo organizirati večer gusala ovdje u Gorancima koju ćemo jednim dijelom posvetiti upravo pok. Draganu koji je na jedan jedinstven način promovirao i čuvao guslarsku baštinu od zaborava vremena. Ovo će ujedno biti i jedan skup guslara ovog ponedblja koji će svoje vještine i umijeće predstaviti na jednom mjestu. Potruditi ćemo se da posjetitelji ove večeri ne ostanu gladni i to će biti jedan poklon ove večeri od nas organizatora. Svi ste pozvani i dobro došli!" - poručuju organizatori ove večeri.

Papa Franjo imenovao mons. Marka Medu gospićko-senjskim biskupom

Grude.com - klik u svijet — Mon, 07 Oct 2024 19:59:00 GMT

Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj objavila je u ponedjeljak 7. listopada 2024., na spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice, da je papa Franjo imenovao mons. Marka Medu gospićko-senjskim biskupom.

„Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj ima čast obavijestiti da je sveti otac Franjo imenovao gospićko-senjskim biskupom don Marka Medu, dosadašnjeg generalnog vikara Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj“, navodi se u priopćenju.

Vijest o imenovanju nuncij Giorgio Lingua objavio je u sjedištu Gospićko-senjske biskupije u Gospiću. Istodobno je objavljena u Vatikanu i sjedištu Vojnog ordinarijata u RH u Zagrebu.

Papa Franjo će 8. prosinca imenovati 21 novog kardinala

Grude.com - klik u svijet — Mon, 07 Oct 2024 14:11:00 GMT

Papa Franjo u nedjelju je najavio da će imenovati 21 novog kardinala u sklopu globalne Katoličke Crkve, u neočekivanom potezu i pokušaju da utječe na moćnu skupinu crkvenih ljudi koji će jednoga dana izabrati njegova nasljednika.

Ceremonija novih imenovanja, poznata kao konzistorij, održat će se 8. prosinca, najavio je 87-godišnji papa za vrijeme svoje tjedne podnevne molitve s hodočasnicima i turistima na Trgu svetoga Petra.

Bit će to deseti konzistorij koji je sazvao Franjo od svojega izbora za prvoga papu iz Latinske Amerike prije 11 godina.

I premda pape mogu odlučiti o tomu da imenuju kardinale u bilo kojem trenutku, Franjina odluka o novim imenovanjima upravo u ovom trenutku sve pomalo iznenađuje.

U trenutku papine objave 122-je kardinala je mlađe od 80 godina i oni mogu glasati u budućoj konklavi. Crkveni zakon tehnički ograničava broj takvih kardinala na 120, ali i prethodni su ih pape često imenovali više.

Dvojica kardinala koji trenutačno mogu glasati u konklavi do kraja godine će ostarjeti, a njih još 13 će do kraja 2025. prijeći predviđeni životni prag za glasanje.

Svim kardinalima, bez obzira na njihovu životnu dob, dopušteno je sudjelovanje na sastancima koji se održavaju prije konklave, a zovu se generalne kongregacije, što im daje pravo glasa pri izboru osobe za koju misle da bi je trebali izabrati mlađi kardinali.

U rigidnoj crkvenoj hijerarhiji kardinali su odmah iza pape i njegovi su najbliži savjetnici. Zbog svoje povijesne moći i utjecaja i danas ih nazivaju prinčevima Crkve, premda im je Franjo poručio da ne žive poput kraljeva i da se približe siromasima.

Misom zadušnicom obilježena 31. obljetnica na Vrdima FOTO

Grude.com - klik u svijet — Sat, 05 Oct 2024 18:43:00 GMT

Svetu misu zadušnicu je predvodio don Pero Marić, sin ovog mjesta uz suslavlje don Ante Čarapine koji je također porijeklom iz ovog mjesta te fra Josipa Mioča, drinovačkog župnika.

U svojoj homiliji don Pero se prisjetio tegobnih vremena kroz povijest koju su Hrvati pretrpili da bi konačno u ovom posljednjem ratu došli do slobode koja je, kao i kroz povijest, skupo plaćena žrtvom mnogih hrvatskih branitelja.

Nakon toga, predstavnici civilne vlasti i izaslanstva mnogih udruga iz Domovinskog rata su položili vijence i zapalili svijeće ispred spomen-obilježja svim poginulim hrvatskim braniteljima na Vrdima. Molitvu kod spomenika je predvodio don Ante Čarapina.

Prigodno druženje se nastavilo pod šatorom i na platou crkve uz vojnički grah i piće za sve okupljene uz prisjećanje na ratne dane 1993. godine.

Unatoč vremenskim neprilikama i kiši poneki su se odvažili obići spomen ploče na mjestima pogibije hrvatskih branitelja na Vrdima te i na taj način odati počast hrvatskim vitezovima koji život položiše za hrvatski narod, ovdje na Vrdima.
Loše vrijeme nije omelo mnoge hodočasnike koji su za ovu obljetnicu došli u ovo mjesto u velikome broju, a jedan autobus učenika SŠ A. B. Šimića iz Gruda je organizirano došao u Vrde. Vrijeme će svoje reći, ali s godinama koje slijede ne smijemo dati u zaborav ovo mjesto ni žrtvu onih koji za Vrde i ostatak Hercegovine daše svoj život za opstanak hrvatskog naroda ovog kraja.

Fotoreporter: Mario Knezović

Pozivom na humanitarni broj 17023 pomoć stanovništvu pogođenom poplavama u BiH

Grude.com - klik u svijet — Sat, 05 Oct 2024 08:35:00 GMT

Crveni križ Bosne i Hercegovine pokrenuo je humanitarni odgovor, intenzivirao aktivnosti kao dio snaga za zaštitu i spašavanje, te pokrenulo akciju solidarnosti za pomoć ugroženom stanovništvu u poplavama koje su pogodile dijelove Bosne i Hercegovine, te prouzrokovale gubitak ljudskih života, kao i ugrožavanje zdravlja stanovništva pogođenih zajednica.

Intenzivne padavine, koje su pogodile dijelove Bosne i Hercegovine, prouzrokovale su poplavu i klizišta/odrone, odnoseći ljudske živote i nanoseći ogromne materijalne štete.

Crveni križ je aktivirao je sve raspoložive kapacitete, a u cilju sprječavanja i olakšavanja ljudske patnje, te zaštite života, zdravlja i ljudskog dostojanstva.

Crveni križ Federacije Bosne i Hercegovine, kao dio strukture Društva Crvenog križa Bosne i Hercegovine, dio je snaga za zaštitu i spašavanje Federacije Bosne i Hercegovine, stavio je na raspolaganje sve raspoložive resurse, a u cilju zaštite života i zdravlja stanovništva ugroženih zajednica – Jablanica, Konjic Kiseljak, Fojnica i Kreševo. Više od 20 stambenih objekata potpuno je uništeno, a život i zdravlje na stotine domaćinstava u Bosni i Hercegovini izloženi su ogromnom riziku.

Crveni križ poziva građane Bosne i Hercegovine da sudjeluju u humanitarnom odgovoru – pozivom na humanitarni broj 17023 ili uplatom na namjenski račun 1340011130004680 otvoren kod ASA Banka d.d. Sarajevo.

Pozivaju i sve humanitarne aktere u Bosni i Hercegovini da, u skladu sa članom 6. Zakona o Društvu Crvenog križa Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, 49/04) da uzmu učešće u koordiniranom humanitarnom odgovoru na poplave koje su pogodile stanovništvo Bosne i Hercegovine, navodi se u priopćenju Društva Crvenog križa u BiH.

FOTO: More vjernika u Čapljini proslavilo blagdan svetog Franje

Grude.com - klik u svijet — Fri, 04 Oct 2024 22:58:00 GMT

U Čapljini je svečano obilježen blagdan svetog Franje Asiškog, zaštitnika župe i grada. Proslava je započela svečanim misnim slavljem koje se, zajedno s procesijom s kipom svetog Franje Asiškog, održalo u crkvi svetog Franje Asiškog s početkom u 11 sati.

Nakon misnog slavlja, u dvorištu crkve uslijedilo je zajedničko druženje vjerničkog puka. Okupljanje je bilo popraćeno bogatom gastronomskom trpezom, uz kulturni i zabavni program koji je dodatno pridonio svečanoj atmosferi. Mještani i gosti imali su priliku uživati u zajedničkom druženju, što je još jednom pokazalo važnost ovog blagdana za zajednicu.

Večernje proslave su nastavljene tradicionalnom "Ribarskom večeri", koja je započela u 19 sati. Ribarska večer okupila je brojne sudionike, pružajući veselu atmosferu ispunjenu glazbom, smijehom i zajedništvom. Blagdan svetog Franje Asiškog završio je u duhu zajedništva i radosti, potvrđujući važnost ovog sveca kao zaštitnika grada i poveznice među ljudima Čapljine.

Herc.info
Foto: Đaka City

Jedna od najpoznatijih hrvatskih pjevačica otkrila: Mama je molila za moje preobraćenje

Grude.com - klik u svijet — Mon, 30 Sep 2024 21:40:00 GMT

Ivana Kovač je u razgovoru za In magazin ispričala da je "od osobe koja ne mari za vjeru postala osoba koja svakodnevno dolazi u crkvu".

"Cijeli život sam imala osjećaj da nešto nedostaje. I ne znaš što je i sad kužim da nedostaje on. Meni cijeli život fali on, da se vratim svom izvoru od kojeg sam potekla. Mama me već godinama pokušavala približiti Bogu. Toliko je pričala o njemu da mi je stvorila averziju.

Godinama je molila za mene i moje obraćenje. Onda su se izdogađale neke stvari koje su bile vrlo loše i on je našao svoj put do mene. Doslovno me uzeo i čupao me. Još uvijek me čupa i stavlja na svoj put gdje me on želi", ispričala je 47-godišnja pjevačica.

"Meni da je netko rekao prije godinu i pol dana da ću ovo pričati, ja bih rekla ti si lud, o čemu ti pričaš, kakva crkva, kakav Bog. Kad ga upoznaš, kad upoznaš njegovu ljubav, kad osjetiš koliko te voli, kad osjećaš njegovu prisutnost u srcu, onda znaš da je ovo stvarno", rekla je.

"Vjera nije projekt, vjera nije lifestyle, vjera je život, istina, vjera je nešto što te mijenja, vjera je nešto što ti unosi nadu. Ja sam svaki dan u crkvi, molim jako puno. Prije sam jako puno psovala i sad kad vrtim film u glavi - pa to je grozno, grozno za čuti. Nisam opsovala ne sjećam se otkad, nisam ogovarala ne sjećam se otkad", dodala je.

Pjevačica također izrađuje majice s vjerskim motivima.

"Gdje god da dođem, pitaju me gdje sam kupila majicu. Ljudi doslovno trče za mnom. Ja sam im rekla da je to moja prezentacija gospodina na koncertima i onda su mi govorili da ih počnem prodavati. Rekla sam da neću jer imam osjećaj da radim grijeh, da iskorištavam njega za neki svoj profit. Onda sam rekla: 'Bože, ako je tvoja volja, ti ćeš meni pokazati hoćeš li da ja to prodajem ili ne'", objasnila je Ivana.

"'Mi smo bez njega nula, mi smo bez njega prah i pepeo", zaključila je.

FOTO: U Gorici predstavljene knjige fra Mate Tadića! 'Franjevci se u Hercegovini itekako znaju smijati i šaliti na svoj račun'

Grude.com - klik u svijet — Sun, 29 Sep 2024 14:02:00 GMT

U Gorici je održana promocija šest knjiga fra Mate Tadića, i to pet knjiga homilija pod zajedničkim nazivom „Propovijedaj riječ – uporan budi“ i knjiga „Anegdote malog fra Mateja“, skup od preko 400 anegdota godinama saslušavanih, prikupljanih i sačuvanih od strane autora.

Knjige homilija fra Mate Tadića podijeljene su po liturgijskim godinama i prigodama poput blagdana, sprovoda, svetkovina, i sadrže homilije odnosno propovijedi s točno navedenim nadnevcima i prigodama, kao i satnicu mise na kojoj je održana.
O njima je na večeri predstavljanja govorio mr. sc. fra Ivan Landeka mlađi te istaknuo kako su homilije fra Mate Tadića vrijedne čitanja svakome, i svećenicima i laicima, dobra su priprema svećenicima a laici ih mogu uvijek čitati i vidjeti kako svećenik razmatra i priprema tumačenje riječi.

Fra Ante Marić je se osvrnuo na anegdote u spomenutoj knjizi i rekao da su lijepa uspomena, pozivaju u spomen drage ljude svećenike kojih se uvijek rado sjeća, a sam je ispričao nekoliko anegdota kojih u knjizi nema te je spomenuo neke koje se nalaze u knjizi i prisutnima ih ukratko objasnio u smislu vremena i okolnosti nastanka.

Mladen Vuković, novinar i književnik, istaknuo je činjenicu koju je primijetio a ta je da se franjevci u Hercegovini itekako znaju smijati, a posebno se znaju i vole šaliti na svoj račun. To je odlika prisnosti među njima i sa pukom. Pohvalio je autorova djela kao vrijednu zbirku promišljanja Riječi i savjetovao prisutne i sve čitatelje da po potrebi uzmu neku od ovih knjiga i čitaju, ne nužno kronološki.

Sam autor je naglasio kako nema ništa loše u pripremi i pisanju homilija prije misa. Svećenici mogu propovijedati i iz glave, a laici često primijete koji čitaju a koji ne. No, širenje riječi upravo zahtijeva pripremu.

Zahvaljujući fra Matinim pripremama i sačuvanim homilijama, danas imamo ovih pet knjiga kao vrijednu zbirku, a i anegdote prikupljene u posebnoj zbirci će čitatelju dati oduška.
Fra Mate Tadić rođen je u 1972. u Tomislavgradu. Godine 1999. diplomirao je na Filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen godine 2000.

Ovu kulturnu večer u Gorici su glazbenim nastupom uveličale Marija Bušić i Jelena Grizelj sa duhovnom glazbom.

Molitva dana: Gospodine, pomozi mi blagoslivljati moje neprijatelje i one koji me vrijeđaju

Grude.com - klik u svijet — Sat, 28 Sep 2024 11:06:00 GMT

Isus govori svetoj Faustini i tebi, ljubite svoje neprijatelje, stoji u razmatranju koje je svetica napisala za datum 28. rujna.

U razmatranju stoji:

Ljubiti svoje neprijatelje jedan je od najtežih izazova kršćanskog života. Mi često ne osjećamo da bismo mogli ljubiti one koji su nas povrijedili. Zapravo, bilo bi nemoguće samo ljudskom snagom voljeti ljude koji nam nanose bol. No Isus nam daje odgovor: moli za njih i želi im dobro. Kada to činimo, On od nemogućeg čini moguće.

Molitva:

Gospodine, pomozi mi blagoslivljati moje neprijatelje i one koji me vrijeđaju. Daj da pronađem primjer u tebi, koji si oprostio onima koji su te raspeli.
Isuse, smiluj se nama i cijelome svijetu.

Molimo zagovor svetog Ivana iz Dukle: Sjajan propovijednik uz sebe je uvijek nosio pravila svetog Franje

Grude.com - klik u svijet — Sat, 28 Sep 2024 10:44:00 GMT

Ivan iz Dukle (Jan z Dukli), bio je poljski franjevac bernardinac. Rođen je 1414. u Dukli, mjestu podno Karpata (danas Podkarpatsko vojvodstvo), u jugoistočnoj Poljskoj, na granici sa Slovačkom. Školovao se u rodnom mjestu, a kasnije u Krakówu. Kao mladić neko je vrijeme provodio pustinjački život. Oko 1434. stupio je u franjevački red u obližnjem gradu Krosnu. Od 1438. do 1440. bio je gvardijan franjevačkog samostana u Krosnu, a od 1444. u Lavovu (danas Ukrajina). Kao svećenik bio je na glasu kao sjajan propovjednik i ispovjednik ne samo u Poljskoj nego i u Ukrajini, Moldaviji i Bjelorusiji. Uz sebe je stalno nosio pravila svetog Franje jer je nastojao slijediti njegove upute u nasljedovanju Krista Gospodina i služenju braći ljudima.

U Lavovu se 1463. pridružio strožoj franjevačkoj opservantskoj grani, bernardincima, nazvanima tako po njihovom krakovskom samostanu, s crkvom posvećenom svetom Bernardinu Sijenskom. Boravio je uglavnom u bernardinskim samostanima u Poznańu i Lavovu. Zalagao se za jedinstvo Kristove Crkve i priveo katoličkoj vjeri mnoge Rusine i Armence. Potkraj života je oslijepio, ali to nije smanjilo njegov apostolski žar. Često je molio novake da mu čitaju svetopisamske tekstove kao pripremu za njegove propovijedi, piše Book.hr.

Umro je na glasu svetosti u Lavovu, 29. rujna 1484. Tijelo mu je 1945. preneseno najprije u Rzeszów, a 1974. u rodnu Duklu. Pripisuju mu se mnoga čudesa, pored ostalog i legendarna obrana Lavova godine 1648. pred tatarskom i kozačkom navalom, koju su predvodili čuveni tatarski vojskovođa Tuhaj-bej i zaporoški hetman Bogdan Hmjelnicki. O tim događajima piše prvi poljski i slavenski nobelovac, veliki Henryk Sienkiewicz, u svojem romanu „Ognjem i mačem”. Blaženim je Ivana iz Dukle, 1733. godine, proglasio papa Klement XII., a svetim, 10. lipnja 1997., papa Ivan Pavao II., na misi u Krosnom, pred oko milijun vjernika. Zaštitnik je Poljske i Litve.