U Zagrebu ih nema, ali rijetki su i diljem Hrvatske i BiH oni koji barem izbliza nisu vidjeli Milana Bandića, ako se ne i rukovali s njim, piše Večernji list BiH. Ni ozbiljno narušeno zdravlje nije ga sprječavalo da nastavi utrku na čelu Zagreba. Dotad je imao šest osvojenih mandata. Međutim, 28. veljače 2021. Bandić je preminuo od posljedica srčanog udara u svojoj 66. godini života. A iako su prošli godina i 4 mjeseca, nekako se čini da nas Milan Bandić nije napustio, pa u nekim sitnim satima, kada se uz čašicu razgovora i jezik oslobodi, netko će nekoj teoriji zavjera dodati onu da se najdugovječniji gradonačelnik metropole samo negdje maknuo. Međutim, istina je, vjerovat ćemo, u tome da ga javnost ne želi pustiti na miru jer na ovim prostorima političari su najveće zvijezde, a Bandić je apsolutno bio među najvećima, pa zato i toliko pompe nakon njegova odlaska.
Još jedno priznanje
Ali svašta se i događalo od te veljače. Prvo je bila sporna noć kada je preminuo, pa se zbog njegove smrti teretilo Nataliju Pricu, Gzima Redžepija i Sergija Ivanovića, a prijave su odbačene na sudu. Niti su navedene osobe počinile kaznena djela nepružanja pomoći niti neko drugo kazneno djelo za koje ih se teretilo, stoji u obrazloženju odluke.
Istoga dana, 23. veljače ove godine kada je odbačena ta presuda, otvorena je zagrebačka žičara, jedan od Bandićevih životnih projekata protiv kojega se, koje li ironije, najviše borio njegov nasljednik Tomislav Tomašević, kojem je pripala čast da ga otvori.
Među posljednjima, pala je i presuda Petru Pripuzu u aferi "Agram", što je ujedno bio najveći Bandićev, višemilijunski krimen, gdje je sa suradnicima optužen da mu je pogodovao. U prvostupanjskoj presudi, svi su oslobođeni. Jedina presuda koja je prošla bila su zapošljavanja preko veze pa se da iščitati, kako Pavle Kalinić reče, kako je sve ovo bio politički obračun s Milanom Bandićem.
I kao da se samo to što se izdogađalo nije dovoljno u ovih 16 mjeseci, a evo bliži se kraju i njegova posljednja fontana i rotor u Šestinama, pojavi se priča kako je vino Milana Bandića, sorte syrah, osvojilo nagradu u Londonu te je na najprestižnijoj i najpoznatijoj svjetskoj izložbi vina Decanter World Wine Awards, među 18.244 različite etikete iz 54 zemlje svijeta, osvojilo ni više ni manje nego broncu. Pojednostavljeno, vino proizvedeno na imanju Milana Bandića u Grudama, na Poganoj Vlaci, oduševilo je 250 najboljih vinskih stručnjaka na svijetu.
I najveći misterij u svemu ovome što će dodatno "produžiti život" Milanu Bandiću i nakon smrti jest tko je poslao vino iz Gruda za London, prijavio ga na ime pokojnog gradonačelnika i tako mu priskrbio još jedno priznanje. Milan Bandić vinograd je zasadio prije šest godina, a susjedi i poznanici kažu nam da je često dolazio na svoje imanje te da je rado radio. Na kraju krajeva, početak njegova života vezan je za mukotrpan, težački rad, kao i mnogih drugih njegovih prijatelja i kolega iz onoga vremena, na hercegovačkom kamenu i kršu. Međutim, nitko ne zna tko je prijavio Milanovo vino na prestižno natjecanje. I nije ostalo previše boca toga - zahvaljujući kvaliteti sorte syrah, podneblju na kojem je raslo i sazrijevalo, ali i imenu Milana Bandića - skupocjenog vina.
U konobi kod Milanovog kuma i prijatelja Dinka Tomića Laćija čuva se još pedesetak boca vina, međutim, nema više prodaje niti ga ima za poklon jer ipak to je vino unikat, a vina od sorte syrah koje će se u Laćija možda popiti u posebnim prilikama, obaraju s nogu. I možda je još pokoja boca ostala kod nekog iz ocjenjivačkog suda najvećeg svjetskog vinskog natjecanja na kojem je Bandićevo vino dobilo nagradu. Međutim, tko je poslao vino u London, ostat će misterij. I to još više daje na značaju Milanu Bandiću. I oni koji su ga do jučer smatrali najvećim kriminalcem zbog donacija u predsjedničkoj kampanji kada se borio s Ivom Josipovićem ili u aferi Agram gdje se očekivalo da će pasti Petar Pripuz, a samim time i Bandić, nemaju sudsko uporište za te odluke. Štoviše, Pripuz je i danas u Zagrebu glavni suradnik za odvoz smeća, a Bandića više nema. Jedino što mu se može predbacivati je što je skoknuo na svinjokolju u Grude ili poslao Milu Horvat na liječenje sa službenim automobilom, a najveća zatvorska kazna za nezakonita zapošljavanja je 9 mjeseci zatvora, nepravomoćno.
Memoari Milana Bandića
Bilo bi zanimljivo danas čuti što Milan Bandić ima reći na sve ovo. Vjerojatno bi iskopao neku narodnu mudrost kakve je nekad sipao kao iz rukava ili bi najavio svoje memoare, koje nam je obećao i prilikom intervjua 2017. godine, a kada smo ga preduhitrili citirajući Kafkin "Proces". Josef K. u toj slavnoj knjizi govori o službenicima čija je zadaća bila "da razglase vijest o njegovom uhićenju, da štete njegovom ugledu u javnosti, a u prvom redu da uzdrmaju njegov položaj... od ovoga ništa, ama baš ni za dlaku nije uspjelo..."
- Jedino što mogu reći je da je istina spora i dostižna te da će biti vremena da o tome nešto kažem i da vjerujem institucijama pravne države kao i u trodiobu vlasti te da ću svoju nevinost dokazati tamo gdje trebam. Vjerujte, bit će to najčitaniji memoari u hrvatskome okruženju, u rangu Churchillovih, kada ih budem pisao. Mogu samo reći da oni koji su tada radili protiv mene, kada ih sretnem na ulici, bježe na drugu stranu ulice, a ja hodam uspravno. Mene je majka odgojila da opraštam. Odgojili su me franjevci, na što sam osobito ponosan. I franjevci su, prije svega, najzaslužniji za opstojnost hrvatskog naroda. Usadili su ti franjevci u mene taj ispravan vjernički kod koji prašta, koji ljubi, koji "ubija" dobrotom. I onima koji su "pomogli" da mi se sve ružno dogodi - ako im sutra bilo što treba, ja ću za njih učiniti. Ja sam oprostio, ali zaboraviti neću nikada - pričao nam je Bandić tada. Šteta je što te memoare nikad nećemo dočekati... ili ipak, pričamo o Milanu Bandiću o kojem se i 16 mjeseci nakon smrti govori kao da je još uvijek tu. Zato - tko može tvrditi da nisu napisani te da čekaju neko bolje vrijeme...
Večernji list
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
