Mr. sc. Blanka Matković polaznica je završne godine doktorskog studija političkih znanosti i međunarodnih studija na University of Warwick, Velika Britanija, na kojemu je u proljeće 2021. obranila doktorsku disertaciju pod naslovom From combatants to civilians: Exploring and re-thinking a 'normal life' in post-conflict Croatia (1995 – 2017). Na Sveučilištu Warwick je također završila poslijediplomski studij iz povijesti (MPhil stupanj) obranivši disertaciju pod naslovom Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime Against Croatian Citizens at the End and After the Second World War (1944 – 1945), koja je objavljena u Sjedinjenim Američkim Državama u nakladi Brown Walker Press pod naslovom Croatia and Slovenia at the End and After the Second World War (1944 – 1945): Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime. U Hrvatskoj je prethodno diplomirala povijest i novinarstvo te završila poslijediplomski studij iz međunarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti.
Na raznim istraživačkim projektima u Hrvatskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu sustavno radi već 16 godina, a istraživala je u svim arhivima u Republici Hrvatskoj, većini arhiva u Republici Sloveniji, Nacionalnom arhivu u Londonu te u pojedinim muzejima u Hrvatskoj i Sloveniji. Od 2008. do 2011., zajedno s članom udruge Stipom Pilićem, profesorom povijesti, radila je na istraživačkom projektu o ratnim zločinima počinjenim nad hrvatskim građanima u posljednjim mjesecima Drugoga svjetskog rata i u prvom poslijeratnom razdoblju, koji je za potrebe Državnog odvjetništva RH organizirao Hrvatski državni arhiv (HDA). Rezultati tih istraživanja objedinjeni su u 11 veoma opširnih elaborata, bazi podataka u Accessu, te zasebnim izvješćima za Ministarstvo kulture, PU Zagrebačku i DORH. O zločinima počinjenima na Kočevskom rogu svjedočila je na Županijskom sudu u Zagrebu u istražnom postupku protiv optuženog Sime Dubajića.
Autorica je i koautorica većeg broja znanstvenih radova i knjiga iz hrvatske povijesti Drugog svjetskog rata i poraća, s posebnim osvrtom na komunističke zločine počinjene nad Hrvatima između 1941. i 1948. godine. S temama iz novije hrvatske povijesti sudjelovala je na konferencijama u Velikoj Britaniji i Portugalu, a izlagala je i hrvatskim iseljenicima u Švicarskoj i Kanadi. Suosnivačica je Hrvatske družbe povjesničara "Dr. Rudolf Horvat" u kojoj trenutno obnaša dužnost predsjednice.
Stipo Pilić je bio polaznik studija povijesti i geografije na Filozofskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu na kojemu je diplomirao 1984. godine. Poslije završenog studija regulira vojnu obvezu, a 1985. se zapošljava u osnovnoj školi u gradu Rabu na istoimenom otoku. U veljači 1986. zapošljava se u osnovnoj školi kralja Tomislava (tada Bratstvo – jedinstvo) u Zagrebu, gdje i danas radi. Odgojio je brojne generacije učenika na Trešnjevki, a tijekom rada je sudjelovao na gotovo svim županijskim i dva državna natjecanja iz geografije i povijesti.
Tijekom stvaranja Republike Hrvatske 1990. aktivno radi na obrani države u nastajanju, radeći i prateći stvaranje hrvatskih obrambenih snaga. Tijekom ljeta 1991. pomaže u radu policijskih i vojnih postrojbi, a ujesen te godine uključuje se i službeno u postrojbe Narodne zaštite grada Zagreba. Od prosinca 1991. do veljače 1992. pripadnik je 101. brigade Zbora narodne garde (Črnomerec), a od veljače do listopada te godine pripadnik je 124. Vukovarske brigade. Kao hrvatski bojovnik prošao je cijelu bojišnicu u Istočnoj Hrvatskoj – Operativna grupa Osijek i Vukovar – Vinkovci. Poslije demobilizacije određeno vrijeme tijekom 1993. i 1994. radi na zbrinjavanju prognanika iz Bosne i Hercegovine. U kolovozu 1995. sudjeluje u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja na Banovini, u području između Petrinje, Gline i Topuskog. Poslije toga posvetio se obitelji i izgradnji doma.
Godine 2005. vraća se povijesnim istraživanjima i u skladu s tim istražuje Domovinski rat, posebno sporna područja: Istočna Hrvatska, Banovina, Kordun, Lika, Dalmacija, Bosna, Hercegovina. Tijekom tih istraživanja upoznaje se s kolegicom Blankom Matković, koja se tada bavila temama iz Drugoga svjetskog rata i poraća i to s naglaskom na prešućene žrtve toga rata. U ožujku 2008. zajedno osnivaju udrugu Hrvatska družba povjesničara "Dr. Rudolf Horvat" u cilju prezentiranja raznih radova s povijesnom tematikom. U udruzi je dugi niz godina obnašao dužnost tajnika, a od početka 2018. obnaša dužnost dopredsjednika.
Od 2008. do 2011. zajedno s Blankom Matković radi na spomenutom projektu Hrvatskoga državnog arhiva i DORH-a. Od 2009. do danas objavio je nekoliko znanstvenih članaka i knjiga, u suautorstvu i samostalno. Među njegovim prvim radovima bila je knjiga o žrtvama Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata na području župa oko Jajca. Osim toga, zajedno s Blankom Matković priredio je veći dio dokumenata koji je objavljen u zbirci dokumenata Hrvatskog instituta za povijest Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 46., Dokumenti Dalmacija. Među znanstvenim radovima koji su izazvali najveću pozornost znanstvene i pučke javnosti bio je onaj u koautorstvu s Blankom Matković koji je pod naslovom Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima objavljen u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Zadru u broju 56. Recenzent je i pisac predgovora i pogovora nekoliko knjiga te član Uredničkoga vijeća časopisa Zbornik Janković koji izlazi u Daruvaru.
Istupao je u javnosti u gotovo svim medijima, od manjih web portala do Večernjeg lista i tjednika Globus. Dugi niz godina istražuje zbivanja, osobito stradanja žrtava u Drugom svjetskom ratu i poraću. Sudjelovao je u istraživanju grobišta žrtava poslijeratnih komunističkih likvidacija u Zagrebu, Maclju i ostalim mjestima Križnoga puta. Trenutačno završava knjigu o prvom šefu Obavještajne službe NDH-a Vladimiru Singeru.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
