Svjetlo Svijeta
Ružica Parlain
Početak.
U čemu? U knjizi bi to možda bilo neko činjenično upoznavanje čitatelja s radnjom koja se nalazi iza tih početnih rečenica. Početak ženidbenog života je brak. Početak života je začetak, a početak življenja rođenje. Početak dana je buđenje. Malo bliža tema - u početak godine mnogi ulaze s privremenim, naizgled svemogućim Novogodišnjim duhom. Ja mogu sve. A-ha. Mislim, ne kažem da ne možeš, ali samo davanje važnosti novom danu, novoj godini je čin protiv samoga sebe. Nema tu nikakvih čarolija. Sve je u glavi. Dragi čitatelju, možeš sve. Nemoj prazninu koju osjećaš pokušati zamijeniti fatalističkim nadanjem da će sve biti bolje nakon spektakularnog vatrometa kad se kazaljke preklope. Možda sad očekuješ da ću napraviti i neku usporedbu sa kazaljkom, vremenom, prolaznosti života, gubljenjem i vremena i života i volje i tako dalje. Ma to si već masu puta pročitao. Želiš čuti nešto novo? Daj si novi početak. Otvori se. Pogledaj one na koje nikad nisi obraćao pažnju. Odleti u budućnost. Vrati se u prošlost. Čitaj. Gledaj filmove. Pitaj dijete što primjećuje kod tebe. A onima za koje se podrazumijeva da ih voliš iako su odnosi burni, kaži im da ih voliš. Zna nam se dogoditi da nekoga podcjenjujemo, a nekad mislimo da su riječi suvišne. Nisu, samo se trebaju mudro upotrijebiti, kao i sve ostalo. Koliko god da ste stari ili mladi, nikad nećete prestati učiti. Kako da znate kako se odnositi prema svakoj osobi u svakom trenutku? Nismo roboti. Dajte si početak. Čovjekovo bogatsvo krije se u svijesti. Ne blokirajte sami sebe. Stvoreni ste da osjećate. Volite sebe. Otvorite se drugima. Ne bojte se, ako dotakne jednu vašu žicu nije urušio kompletan sklop.
Sredina.
Moja prva asocijacija je kulminacija. Napetost. Sve kipi. A svoj uvod već sam zaključila zadnjom rečenicom koja je utišala nekakv ustanak ili poziv ljudima. Naizgled. Na papiru. Jeste mi povjerovali? Jeste se već zaključali? To radimo svake Nove godine. Svakog „novog ja“. Hrpa nekih odluka i volje koja mine baš tako žarko kako se i pojavila. Pa kakva je sad to čarolija? Dragi moj čitatelju, to si sve ti, to si se ti probudio i sjetio se da si čovjek i da si prazan zato što si prisiljen na preživljavanje mučeći se za kruh. Možda sad malo starijima kroz glavu prolazi „mala šuti, šta ti znaš o životu..“ Poštovani, diram samo žicu, ti ćeš ostati ti i nakon mene malene koja sam tek kročila na svijet. Ako nisi poslušao savjet koji sam navela u Početku, da upitaš dijete što vidi u tebi, ja ću ti sad reći. Ja vidim i poštujem tvoj trud i naporan rad, tvoju upornost i tvoje silne muke koje ja Bogu hvala još uvijek nisam iskusila. Volim što si živ, i volim što imaš obitelj. Bliži nam se Božić. Kakav je Božić bio u tvoje vrijeme? Sve se promijenilo, znam. Ali znaš, i meni će se sve promijeniti za 30 godina. Tako ide. Jeste li vi doživjeli božićno zajedništvo? Jeste li se družili i besjedili sa svojim najmilijima? Bilo vam je veselo? Osjećali ste se živo? I vi ste voljeli što ste živi? Čitaoče, još uvijek si to ti. Ispričavam se što ne persiram, ali diram ti žicu. Znam da voliš ljude i da vjeruješ da postoje dobri ljudi. A ti znaš puno više od mene. Kaži nam. Kad dođe Božić, djeca će slušati. Znam da hoćemo. Mi znamo biti hladni, u našem biću više je zastupljen razum nego duša, i neka je, nadoći ćemo. Slušat ćemo. Osjećaš li se bolje? Iskoristio si jedan moj savjet. Vi malo mlađi, ako još uvijek ovo čitate, nemojte misliti da ste premladi za novi početak. Početke doživljavamo svakodnevno. Ne znate što ćete od sebe? Sve ili ništa? Imamo mnogo resursa, izvora, prilika, sve nam je na dohvat ruke, hoćemo sve, i koliko god to jarko željeli postoji mogućnost da se sve okrene naopačke. Vjerojatno si to proživio, upisao si se u srednju školu ili na fakultet. Možda si se odselio. Ne voliš kad ti netko govori da nemaš pojma o životu. Znam da imaš. Današnji mladi suočavaju se s ogromnom količinom stresa, aneksioznosti, kompleksa, depresije. Nemoj odustati. Ako želiš nekomu nešto dokazati, ne reži. Pričaj. Slušat će. Šalim se, hoće malo morgen. Svoj ti pos'o. Ozbiljno. To ti je moj savjet. Goni svoje jer možeš što hoćeš. Nemoj energiju trošiti na te podzemne kušnje. Pričaj onima kojima sam ja u ovom tekstu prije tebe pričala. Imaš ih u obitelji sigurno. I ti imaš Božić. I ti osjećaš.
Kraj
U naslovu sam početak obje riječi napisla velikim slovom. Svjetlo Svijeta. Zamišljamo nešto veliko, neku vatru, svijet, svemir. Ne. Čitatelju, persiram tvoj Svijet. To ti nitko ne može dirati. To si ti kad se svaki sloj s tebe odstrani. Nisi životinja, ti si čovjek, ti si Svjetlo. Zapali zadnju svijeću na adventskom vijencu i zasjaj s njom. Neka se sve vrti. Neka se uvijek vraćamo Božiću i obitelji. Neka uvijek osjećamo. Mladost moli da kraja ne bude.
Ružica Parlain/Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
