Željan Šimunović: Božićni običaji (3. dio)

 
Za Božić se pripremamo duhovnim jačanjem, kao i čitanjem štiva povezanog s duhovnošću, a opet je dovoljno svjetovno, te nas je kroz stoljeća očuvalo. Očuvalo nas je zato što smo njegovali tradiciju, što smo znali tko smo. Pučki pisac Željan Šimunović je za Grude.com pripremio tekstove pod nazivom Božićni običaji. Danas donosimo treći dio Šimunovićevih zapisa. A ako ste propustili jedan od tekstova, donosimo vam linkove:

Željan Šimunović: Božićni običaji (1. dio)

Željan Šimunović: Božićni običaji (2. dio)

SLAVLJENJE BADNJAKA

Nikad mi nitko nije znao objasniti zašto se ovaj dan uoči Isusovog rođenja zove Badnji dan. Biće da je to ime dobio po drvenim biljama koje su na jednom kraju bile zatesane i zaoštrene, pa su narodu nalikovale na badlje (šiljke), odnosno na ono na što se može nabosti. I tako narod te drvene komade nazva badnjaci, a večer kada se svečano lože Badnji dan.

Na taj dan običaj je da se sva čeljad što ranije ustanu i skupe, u stojnoj kući, oko ognjišta. Stopanjica se ipak ranije ustala i naložila vatru. Kako ko u kuću ulazi pozdravlja:

- 'Valjen Isus i Marija!

Ostali odgovaraju:

- Vazda Isus i Marija!

Ovaj će opet:

- ''Na dobro vam doša Badnji dan i sutrašnje sveto Porođenje Isusovo'', a ostali:

- ''I s tobom Bog da zajedno''.

Kad bi se sva čeljad iskupila domaćin bi se Prekrižio i započeo zajedničku jutarnju molitvu, ''da se za'vali Bogu što smo još jedan dan dočekali živi i zdravi'', na način da svakodnevnim molitvama dodaje još ''sedam Očenaša, sedam Zdravo Marija i sedam Slava Ocu na čast sedam radosti Blažene Divice Marije''. Na kraju se na koljenima moli ''pet Očenaša na čast pet rana Isusovi''. Kad molitva svrši did, ko glava kuće, određuje što će ko radit', ko će se starati za kravu i krme, koga je danas k ovcama. Iako se podrazumjevalo da starija djeca čuvaju mlađu. Did bi to značajno napomenuo i naglasio ženskoj čeljadi da danas svakako pomognu stopanjici jer „valja pripravit posni obid za danas, a sutra se ništa ne radi, pa valja i na to mislit i pripremit sve potribito“.

Kad sve to lipo posloži did zaključi da je vrime da se iđe u ogradu usić' dubove badnjake. Običaj je da taj posao odradi muško starije čeljade i da sa sobom povede muško starije dijete da vidi kako se izabire drvo za badnjak, kako se siče, te kako se na kraju zateše. Za glavni badnjak birao se najupravniji i najlipši na kojem domaćin sikiricom ureže Križ. Kad se badnjaci priprave odnesu se na sopu stojne kuće i prislone blizu vrata. Ako su se čeljad dogovorila na ta dan neko bi od muških usadio orah ili prasku ''jer će unda biti blagosovljeno''. Na Badnji dan se zakolje bravče (siromašniji kokoš) da bude preška mesa za sutrašnji ručak. Smatralo se da „'ko ta' dan ništa ne zakolje neće imati napritka u ajvanu“. Bravče bi kla' neko muški iz kuće 'ko ga zna sadrit na jednu nogu i lipo uredit mišinu za sira. Ako je neko u selu bio siromašan, pa nije ima što zaklat, po djetetu mu se pošalje komad mesa ''da se i on za Božić omrsi'' i malo vina ''da koparanon[1] sviću ne trne''.

Ženske su cijeli dan imale posla i oko pripreme ručka za danas i sutra. Za danas se, kako u koga, vario soparan[2] grah ili čorba kumpirača[3] (od Školjavaca ili Poluranjke)[4], a u nekoga bi se, ko je bolje moga', i riba pržila. Obavezno bi se ispekao kruh u pris[5], a pekle bi se i pole.

Pošto se držalo da je Badnjak strogi post, kako u koga, ovo se jelo cijeli dan s tim da bi se još jeo kiseli kupus prekržen na dva tri djela, malo nauljen i posoljeni luk. U jutro bi stariji popili po rakiju a za ručak i večeru pilo se vino iz bukare koja je kružila oko sinije.

Pored ovi jela kuhao se i ručak za sutrašnji blagdan. Prvo je trebalo skuvat' i ispeć' ukvasani kruh od 'šeničenog brašna. Kad se tijesto za kruh pripremi žene bi ga ukrasile (ispisale) utiskujući u tijesto očenaše, kakav ključ, pravile razne krugove saplakom[6], a na sredini bi se napravio križ. Križ bi se ponekad samo urezao u kruh, ali ko je ima pirmiča[7] ili badema moglo se i od toga napraviti. Kad se pisani kruh ispeče stavlja se na vidljivo mjesto obično na naćve ili na sopu kod ognjišta. Osim toga u ulju na tavi pekli bi se i uštipci. U bronzinu bi se metnilo[8] da se vari kiseli kupus sa suhim krmetijim mesom, divenicom ili preškovinom.

Uvečer bi se sva čeljad skupila, gledalo bi se da dođu i oni koji su daleko u bilom svitu (Zagrebu, Splitu, Mostaru itd.) Za vrijeme Jugoslavije obično nisu mogli doći oni koji rade na državnom poslu jer su komunisti branili slavit Božić. Oni bi poslali čestitku sa slikom betlemhemske štalice, a domaćice bi je metnule na vidno mjesto obično na dolap ili kredenac. Domaćica bi u bukari pripremila kršćene vode stavila je na siniju i kraj nje škropaljicu. Neko od muški bi na ognjište s prednje i zadnje strane metnuo dubove uzglavače (podmetače) na koje će se nasloniti badnjaci. Prije molitve sva čeljad se ustanu a domaćin iziđe pred kuću, a gdje je bilo više čeljadi domaćin bi sa sobom poveo i pokoje dijete da mu „pomogne unijet badnjake“. Na dvoru domaćin opali iz kubure, a u novije vrijeme znalo se čuti pokoji pucanj iz lovačke puške. Kad domaćin opali iz kubure uzme glavni badnjak, a djeca ostale, te zazove ukućane.

- Ej! Ko ima?

- Ima nas! Ajde! - Odgovore čeljad u kući.

Sada domaćin s badnjakom u naručju ulazi u kuću, a za njim djeca noseći ostale. Domaćin i djeca pozdravljaju:

- 'Valjen Isus i Marija!

- Vazda Isus i Marija! - Odgovaraju čeljad.

- Na dobro vam doša Badnji dan i sutrašnje Sveto porođenje Isusovo!

- I s tobom Bog da zajedno! - odgovore svi uglas.

Domaćica uzme bukaru i škropaljicu, počne moliti Vjerovanje (što prihvate i ostali), te krštenom vodom najprije poškropi domaćina i badnjake, a zatim cijelu kuću. U međuvremenu domaćin meće glavni badnjak na sred vatre za njim djeca svoje sa lijeve i desne strane. Domaćica moleć' izlazi iz kuće da poškropi pojatu i ostalo blago, a domaćin predvodi molitvu. On moli najglasnije a ostali ga prate pazeći da ne mole jače od njega jer je to znak poštivanja starijeg. Kada se vrati domaćica već su izmoljena tri Virovanja i domaćin počne Gospin pozdrav. Nakon Gospina pozdrava mole preporuke svaka sa tri Očenaša, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Osim za umrle i one koji se nema ko spomenuti gdje se umjesto Slava Ocu moli Pokoj vječni. Posebno se preporuči i moli ''na čast sutrašnjeg Svetog Porođenja da nam Bog da ratluka[9], berićetnu[10] godinu i blagosov. Zatim se moli Četri dila, Općinsku ispovid, Dušo Isusova i Svet svet svet.

Nakon molitve pristupa se večeri. gdje je više čeljadi stariji idu posebno, a djeca posebno. Uz večeru se komentira kako ne valja vlast i žali se ako neko od čeljadi nije mogao, za Božić, doći kući. Kućedomaćin obično ''mudro'' i ljutito zaključuje ''nije ničija sila za vika'' ili ''nije ničija do zore gorila, pa neće ni ova''. Badnjaci gore i na njima se vari sutrašnji ručak, ali valja iz vatre na vrijeme izvaditi glavni badnjak kako bi se sutra s njime zapalile svijeće. U selu se već čuje pjevanje ''U sve vrime godišta''. Večeru je valjalo privodit kraju kako bi se ukućani mogli spremit i na vrijeme stić' na ponoćku. Stariji gledaju ima li u velaru[11] (fenjeru) dovoljno petrulja i jesu li slučajno zaboravili bocun s rakijom. Žene u pregače meću koji kremen šećera, orašaka, badema ili koji rogač. Mlađarija se već skuplja po selu i veseli se pjevajući svete pisme i pokoju gangu. U grupama se polazi na Ponoćku usput pričajuć' i veselo pivajuć'. U novije vrijeme često se znala zapjevati i pokoja zabranjena (domoljubna), posebno kad se naiđe kraj milicije ili njihovih žbira ''da se malo komunistin vadi mast''. Izazov je bio da se usput se prema njima baci koja petarda ''pa nek zatvori !''. A bilo je borme i zatvora i suđenja po hitnom postupku. Gruđani pamte kad je, krajem šezdesetih ili početkom sedamdesetih, zatvorena veća grupa mladića. „Krivi“ su za to što su, uoči Božića“ na ulazu u Grude objesili transparent na kojem je pisalo „Sretan Božić i nova godina“, a pored toga pjevali su Marijane, Marijane i druge pjesme protiv „narodne vlasti“. Bilo kako bilo većina bi Božić dočekala kod crkve na misi ponoćki.