Meda će biti k'o u priči!

Nedavno svratih nakratko u Gornje Vojkoviće kad imam što i vidjeti: prijatelj Filip Kelava – Sotić uz pomoć mlađega sinčića i vrijedne susjede Anke odrađuje pripremu vrcanja meda.

Njih dvoje obučeni u pčelarsku opremu prebacuju preko ruku okvire pune meda,
dok se mali zaboravio da pčele znaju ubosti pa će od dragosti: “Ćaća, ćaća dodaj meni da
pri’vatim.

Unatoč mojim upozorenjima da maloga maknu kako ga ne bi ubola koja pčelica, ćaća smijući se pruži dječarcu najteži okvir.

Uze mali stiskajući ručicama i odma’ zakuka:” Drž’ ćaća, drž’ , ne mogu, ruke mi otpadoše.”

Filip će na to: “Čuvaj to sine i ne puštaj – to ti je zlato u saću.

Na to još veselo izusti obraćajući se meni: “Pajdo ima posla oko nji’ ali kad vidim da je sve krcato – puno meda, zaboravi čovik na sve. I Bog pomog’o susjedu koja dođe da mi pomogne!”

Neka je Filipu blagoslovljen rad pa mu pčelicei ubuduće bile vrijedne, a sudeći po viđenome i slušajući i druge pčelare meda će biti k’o u priči.

Ante Đikić/Tomislavcity