Međutim, dogodilo se i to. Riječ je, ni manje ni više, nego o studiju za tetoviranje. A pronašli smo ga u Grudama, kod Vjerana Gogića, prvog tattoo majstora s područja te općine, piše Večernji list BiH.
Iako neki imaju predrasude da su tattoo majstori opasni tipovi, bez ijednog slobodnog dijela kože, s Vjeranom smo se uvjerili da to uistinu nije tako. Ovog 35-godišnjaka, koji je u Grudama od svoje sedme godine, pitamo kako je krenuo s ovim poslom.
Intenzivno učenje
- Godine 2005., kada sam napunio 18, prvi put sam tetovirao i to mi se odmah svidjelo. A osjećao sam da ću to zavoljeti jer crtam od svoje treće godine. Međutim, počeci su bili teški, nisam imao s kim usavršavati posao, pronaći uređaje..., ali nisam se obeshrabrivao. I jednom prilikom otišao sam u Mostar na usavršavanje kod mog učitelja koji već 50 godina tetovira i dvije godine sam intenzivno učio, pripremao se, vježbao na umjetnoj koži, pa probao i na sebi i uspjelo je - priča nam Vjeran. Ispočetka su i obitelj i prijatelji bili skeptični, međutim, sada su mu najveća podrška. Pitamo ga i koliko je to kompleksan posao te ima li neugodnih situacija.
- Pa ta kompleksnost tetoviranja ovisi uglavnom o lokaciji i ponašanju klijenta. Mogu sve napraviti, ali najteže je kad je čovjek nemiran. To je tanje od milimetra, zato osoba mora biti mirna. A neugodnih situacija za mene nema. Možda za nekoga koga tetoviram kada treba, primjerice, prikriti ime bivše ljubavi, ali sve je za ljude - kroz smijeh nam otkriva. Izrada manje tetovaže traje od dva do tri sata i nepromjenjiva je, ali...
- Tetovaža je uvijek ista, međutim, ako se čovjek udeblja, ona se raširi, a naravno, to ovisi i o tipu kože - objašnjava nam Vjeran dok nam govori o ovom poslu. Saznajemo i kakve tetovaže vole žitelji Hercegovine.
- Prevladavaju vjerski motivi, datumi, imena djece..., a ljudi kažu da im je to na jedan način zbližavanje s Bogom kada imaju neki vjerski motiv i mi smo uistinu jedna čista sredina. Nitko dosad nije tražio od mene neke motive koji nisu obilježje našeg naroda - kaže nam. Sicanje, običaj tetoviranja Hrvata katolika u BiH, dosad nije imao priliku raditi, međutim, viđao je tetovaže baka i prabaka koje su se i na taj način obranile na ovim područjima. A uz tetoviranje, njegova najveća ljubav je slikarstvo. U crkvi svetog Ante u Raskrižju njegov je mural.
- Pet tjedana sam radio taj projekt i nemam straha od takvih velikih projekata. Ljudi, kada vide takvo nešto, ostanu oduševljeni. Ja sam samouki slikar, želio sam upisati akademiju u mladosti, međutim..., teško je vrijeme bilo, ali raduje me što sam ostvario svoj talent i imam puno narudžbi. Ljudi od mene traže vjerske motive, slike crkvi, portrete baka i djedova..., a izradio sam i nekoliko crkvi na drvu - priča nam Vjeran.
Uzor Michelangelo
Sada radi "Posljednju večeru", veliku sliku za jednu obiteljsku kuću u Varešu. Iz tog grada došao je u Hercegovinu u jeku rata, 1994. godine. - Imao sam 7 godina, osjećam se kao Gruđanin, ovo je moj grad, tu je moja obitelj. Ali srce vuče u Vareš, gdje rado odem i sada s obitelji obnavljam djedovu kuću - priča s ponosom. U stotinama kuća, na određen način, potpis je Vjerana Gogića, bilo tetovažom, bilo slikom, na oslikanom zidu ili pak na platnu.
- Dok ne tetoviram, radim slike. Sretan sam što mi je Bog dao ovaj talent. Crkve mi je najdraže oslikavati jer to ostaje trajno. Evo od Michelangelove slike, koji mi je i uzor u ovom poslu, prošlo je 500 godina, a to remek-djelo u Sikstinskoj kapeli nitko ne dira - priča nam dobro raspoloženi umjetnik iz Gruda. Uz Michelangela u slikarstvu, uzor u tetoviranju mu je Daniel Silva. A kada bi morao birati...
- Najdraže mi je ipak slikarstvo - priznaje. Za kraj nam otkriva daljnje planove. - Imam poziva izvana da dođem tetovirati, ali još razmišljam jer ipak mi je ovdje najljepše, tu su obitelj, prijatelji..., a zasad imam dovoljno posla da se može i živjeti ovdje... - zaključio je za Večernji list Vjeran Gogić.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
