Autori nove studije objavljene u uglednom znanstvenom časopisu British Medical Journal (BMJ) ističu da su autoimune bolesti, karakterizirane upalnim odgovorom obrambenog sustava na vlastita tkiva, treći vodeći uzrok bolesti u industrijaliziranom svijetu i vodeći uzrok smrtnosti među ženama.
"Autoimune bolesti su kronična stanja sa sve većom prevalencijom s dobi i glavno su društveno i ekonomsko opterećenje zbog nedostatka učinkovitih tretmana", pišu autori koji rade u više američkih znanstvenih i zdravstvenih institucija.
Već su neka ranija istraživanja ukazivala na mogućnost blagotvornog učinka vitamina D potvrđenog u istraživanju. Međutim, nova studija je prvo randomizirano, kontrolirano istraživanje, što je zlatni standard kliničkih istraživanja jer može jasno potvrditi uzročnu povezanost vitamina D i njegovih efekata.
Naime, studije učinaka dodataka prehrani i vitamina uglavnom se provode u tzv. opažajnim studijama. To znači da se u promatranoj populaciji kroz upitnike i slične instrumente nastoji utvrditi tko je uzimao neki dodatak, a tko ne i potom analizirati kakvi su ishodi bili u skupini koja je uzimala, a kakvi u onoj koja nije. U njima se podaci uglavnom temelje samo na iskazima uključenih ljudi.
U randomiziranim kontroliranim studijama osigurava se da postoje skupine u kojima jedna uzima određeni dodatak, a druga placebo te da su sudionici nasumično raspoređeni u skupine. To je teško urediti, osobito na velikom uzorku i kroz dugi niz godina koji mora proći da bi se stigli pojaviti određeni učinci na zdravlje. U njima se također rezultati nastoje kontrolirati na takav način da se što je moguće bolje isključe neki drugi čimbenici koji su mogli utjecati na ishod.
U novom istraživanju koje je trajalo 5.3 godine, znanstvenici su pratili što se događa s razvojem autoimunih bolesti kada jedna skupina ispitanika redovno konzumira vitamin D i/ili omega 3 masne kiseline, a što kada uzima lažne suplemente, odnosno placebo.
Studija, nazvana Vitamin D i Omega-3 Trial (VITAL), uključila je oko 26.000 odraslih osoba u prosjeku u dobi od oko 67 godina. Sudionici nisu imali manjak vitamina D i nisu se smatrali visoko rizičnima za razvoj autoimunih bolesti.
Oni su nasumično raspoređeni u više skupina – jedna je dnevno primala 2000 međunarodnih jedinica (IU) vitamina D te još 1 gram omega-3 masnih kiselina, druga je uzimala vitamin D s placebom, treća omega-3 masne kiseline i placebo, a četvrta samo placebo. Sudionici su konačno odgovarali na upitnike o novim dijagnozama autoimunih bolesti, a liječnici su pregledavali njihovu evidenciju kako bi potvrdili te dijagnoze.
Nakon nešto više od pet godina praćenja sudionici koji su uzimali vitamin D ili vitamin D i omega-3 masne kiseline imali su nižu stopu autoimunih bolesti od ljudi koji su uzimali samo placebo ili samo omega-3 masne kiseline. Efekti su postali izraženiji nakon dvije godine praćenja.
Mnoge autoimune bolesti popraćene su upalama, a poznato je da riblje ulje pomaže u ublažavanju upala. No, omega-3 masne kiseline same po sebi nisu značajno smanjile učestalost autoimunih bolesti.
Rezultati studije pokazali su da se kod sudionika koji su uzimali vitamin D, sa ili bez omega-3 masnih kiselina, u nešto više od pet godina rizik od razvoja autoimunih bolesti smanjio za 22% u usporedbi sa sudionicima u skupini koja je uzimala placebo.
Vitamin D je esencijalan mikronutrijent iz skupine vitamina topivih u mastima. Zbog toga je u studiji u jednoj skupini davan uz omega-3 masne kiseline koje ga otapaju i olakšavaju njegovu apsorpciju u organizmu.
Posebno je važan za održavanje muskuloskeletnog sustava, no također i za funkcije imunosnog, endokrinog, kardiovaskularnog i neurološkog sustava.
Procjenjuje se da više od jedne milijarde ljudi u svijetu ima niske razine vitamina D zbog čega se posljednjih godina često govori o "pandemiji" nedostatka vitamina D. Studije pokazuju da u Hrvatskoj između 40% i 50% ljudi ima nedostatak vitamina D. Razine su najniže tijekom zime kada su ljudi najmanje izloženi suncu, a problem je tim veći što se ide dalje na sjever. Manjak vitamina D povezuje se, među ostalim, s tzv. sezonskim promjenama raspoloženja, odnosno zimskim depresijama.
Mehanizmi koji mogu objasniti rezultate nove studije višestruki su i uglavnom su prilično dobro poznati.
Naime, vitamin D se veže na receptore na stanicama imunosnog sustava i pokreće niz gena važnih za njegovo pravilno funkcioniranje. Autoimune bolesti nastaju kada obrambeni sustav greškom počne napadati vlastite stanice, odnosno tkiva.
Vitamin D je skupina sekosteroida topivih u mastima koji su ključni za povećanje crijevne apsorpcije kalcija, magnezija i fosfata, no ima i mnoge druge biološke učinke. Kod ljudi su najvažniji vitamin D3 (kolekalciferol) i vitamin D2 (ergokalciferol).
Za razliku od ostalih vitamina koji se u organizam mogu unositi isključivo prehranom ili dodacima prehrani, glavni prirodni izvor vitamina je sinteza kolekalciferola u donjim slojevima epiderme kože putem kemijske reakcije koja ovisi o izlaganju suncu (posebno UVB zračenju). Zbog toga se ponekad naziva "Sunčevim vitaminom".
Izbor namirnica koje sadrže vitamine D2 i D3 u većim količinama prilično je ograničen.
Najbogatiji prirodni izvor vitamina D3 u hrani su riblja ulja, primjerice ulja jetre bakalara i drugih masnih riba.
Također ga ima u raznim ribama kao što su tuna, srdela, skuša, bakalar, haringa i losos.
Slijede drugi plodovi mora poput rakova, zatim žumanjak jajeta te neke vrste gljiva kao što su šitake, mliječni proizvodi kao što su sir, maslac i vrhnje te namirnice koje su dodatno obogaćene vitaminom D poput nekih margarinskih namaza.
Hranom je teško dobiti dovoljne količine vitamina D pa većina ljudi treba suplemente. Stručnjaci osobama u dobi od 1 do 70 godina preporučuje da uzimaju 600 IU na dan, a starijima od 70 godina oko 800 IU na dan. Neki stručnjaci preporučuju i više, piše Nenad Jarić Dauenhauer za Index.
Vaše ime | |
Komentar | |