Piše: Ružica Parlain/Grude.com
Hodaš ulicom sam. Gledaš ispred sebe. Ideš do nekog odredišta. Prolaziš pored parka, čuje se razgovor. Kad osjetiš poglede na sebi, razgovor prestaje. Ti si bio dovoljno zanimljiv da prekineš taj razgovor.
Šutnja je zlato, a predrasude nisu ni blizu zlatu. Zato čuješ šaputanje. Možda i smijeh. Ako se okreneš, oni su tebi dovoljno zanimljivi. Nemoj, budi zlatan. Zlato upada u oči onima koji znaju koliko vrijedi. Znaš li ti?
Primjer. Znam koliko dugo se djevojke znaju spremati za izlazak, uključujući i mene. Sat vremena za lickanje, uređivanje, dotjerivanje. Neka, fino je to. Zašto ne bi mogle biti lijepe i sređene? Možemo, nitko nam ne brani. A nitko nam ne brani ni da budemo umjerenije s nabacivanjem betona na lice. Da vam nešto kažem. Većinu ne zanima jeste li stavile jedan ili dva sloja pudera, imate li umjetne trepavice ili nemate, nosite li štikle ili ne. Neću dalje, već mogu iznijeti poantu ovog nabrajanja. Ako se netko pronašao uvrijeđen, ne treba biti. Dakle, ta činjenica da niste svima najbitnije je sasvim točna. To što nekoga jednostavno ne zanima vaš izbor odjeće, obuće i šminke ne znači da morate mijenjati svoju praksu spremanja, niti da vas je itko isprozivao ili osudio. Trebale bi toga biti svjesne.
„Spusti se na zemlju.“ „Previše se šminkaš.“ „Prepotentna si. To svi misle.“ Jeste ikada čuli nešto od ovoga? Znate što su ove rečenice? PREDRASUDE. Kad ti kažu da se spustiš na zemlju, pitaj ih gdje te to oni vide. Kad te posprdno pitaju zašto imaš toliko šminke pitaj ih zašto oni nemaju. A kad te osuđivački pitaju zašto se ne šminkaš, ti pitaj zašto oni to rade. A ovo zadnje, kad kažu da nešto svi misle, to je najjasniji primjer predrasude. Odgovori im: „Ne, to TI misliš.“ Jer zaista, neka ti to uvijek bude na umu, samo TI znaš SEBE. Ne znaš što drugi misle, niti oni znaju što ti misliš. Nemoj miješati činjenicu i predrasudu. Činjenica je istina, i ostat će istina prihvatio ti to ili ne. A predrasuda je čista glupost. Nemoj to primati k srcu. Predrasuda je bumerang, slobodno vrati pitanjem. Nećeš dobiti odgovor. A ako čuješ samo šaputanje i smijanje, jedini logičan odgovor je šutnja.
Ako si se uvrijedila na onu rečenicu da većinu ljudi ne zanima koliko i kako si se sredila, znači da misliš kako si ljudima važna na temelju tog izgleda. Ne bi trebalo zanimati, ali naš kraj često zanima. Uđemo u klub i doslovno skeniramo. Zna se i protokol, kad počinje plesanje, kad se ide na toalet, kad se naručuje boca. Uvijek isto. I uvijek se odmjeri tko god da uđe i izađe. Pa zar je normalno konstantno osjetiti skeniranje na sebi? Predrasude su bolest, one mijenjaju perspektivu gledanja na ljude. Ako si navikla da te uvijek komentiraju i šapuću osjetit ćeš te poglede i gdje ih ima i gdje nema. Tražit ćeš ih. I uz to, lako se uvrijedimo. Mogu ti reći da si lijepa, a mogu ti se rugati jer im izgledaš umišljeno. Ako ne znaš prešutjeti i ignorirati tu predrasudu, želim ti nešto reći. Slobodno radi ono u čemu uživaš. Nosi ono u čemu se osjećaš dobro. Zar su ti važna šaputanja i komentiranja? Ma budi sama sebi najvažnija! Nemoj ništa raditi samo zato što to isto rade svi ostali, razmisli što se TEBI sviđa, a što ne. Što ima smisla i što nema. Jedino tako ćeš oko sebe i u sebi imati zdravu atmosferu. Nije to sebičnost, to je samo prirodna briga za svoj život. Okreni se sebi. Ogradi se od predrasuda. Tad ćeš jasno vidjeti. Nećeš biti u grču, ni u strahu tko će što reći. Neće te dirati pogledi koje osjetiš, koliko god da ih ima. Kad to napraviš, vidjet ćeš da ni tebi neće biti bitno kako su se drugi obukli. Opusti se i uživaj. Pojedinac može puno ako ga ne vuku kancerogene predrasude. Vrijediš koliko sam želiš. Budi zlato.
Ružica Parlain, kolumnistica/Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
