Sveti Saba, zvan i Saba Veliki, jedan je od najvažnijih osnivača i promicatelja redovničkog života na kršćanskom Istoku. Rođen je 439. godine u Mutalasku, blizu Cezareje Kapadocijske (današnja središnja Anatolija u Turskoj) kao sin rimskog časnika. Kad mu je otac premješten u Egipat, Saba je ostavljen na brizi ženinog brata, dječakovog ujaka. Međutim, njegova ujna nije podnosila dječaka, pa je on, s tek pet godina, pobjegao stricu, očevom bratu.
Ova situacija izazvala je sukob među obiteljima, zbog čega se Saba, sa samo 8 godina, sklonio u obližnji samostan. Nakon deset godina pokorničkog života, 456. godine hodočastio je na sveta mjesta u Jeruzalemu. U Aleksandriji je susreo svog oca koji ga je pokušao odvratiti od redovničkog života, ali nije uspio. Po dolasku u Jeruzalem, u dobi od 20 godina postao je duhovni učenik svetog Eutimija Velikog, a potom i svetog Teoktista.
S 30 godina, Saba je odlučio živjeti kao pustinjak u jednoj spilji, gdje se posvetio molitvi i uzdržavanju izradom vrbovih košara za obližnji samostan. Nakon Eutimijeve smrti, preuzeo je vodstvo nad više od 1000 redovnika i pustinjaka. U brdima oko Jeruzalema osnivao je samostane, među kojima je najpoznatiji Mar Saba, smješten u gudurama Cedrona, jugoistočno od Jeruzalema. Taj samostan, poznat i kao "Velika lavra", postao je središte monaštva na Istoku.
Kao opat samostana Mar Saba, Sveti Saba se borio protiv tadašnjih vjerskih zabluda, poput monofizita i origenista. Pripisuje mu se i bogoslužni red za čitavu crkvenu godinu, poznat kao "jeruzalemski tipikon", te redovničko pravilo koje nosi njegovo ime. Bio je poznat kao čudotvorac; prema predaji, ozdravljao je bolesnike, dozivao kišu u vrijeme suše, a u svom samostanu stvorio izvor svježe vode.
Godine 494. postao je arhimandrit svih samostana u Palestini. Sveti Saba preminuo je 5. prosinca 532. godine u Jeruzalemu, u dubokoj starosti od 93 godine. Kao sveca ga časti i istočna i zapadna Crkva. U njegovu čast, u Rimu, na Aventinu, sagrađena je lijepa bazilika, a njegove relikvije su godinama bile smještene u Veneciji. Kako bi posvjedočio ljubav prema istočnoj kršćanskoj braći, papa Pavao VI. odobrio je 1965. godine da se te relikvije prenesu u samostan svetog Sabe u Jeruzalemu.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
