Vrijeme priprave za Božić – Advent započinje nakon svetog Andrije (30. prosinca). U Dolini, župi kod Bosanske Gradiške, kaže se: “Sv. Andrija – zavezanija”. To znači da je vrijeme Adventa obilježeno odricanjem, postom i molitvom. To je vrijeme kad se ne ide u kolo, vrijeme kad se ne ženi niti udaje, dakle ne prave se svatovi niti bilo koje drugo veselje. Večeri se nastoji posvetiti intenzivnijem duhovnom životu i što boljoj duhovnoj i materijalnoj pripravi za Božić.
Također, smatralo se da "Sveti Andre sijede brade", znade koji će prosac u vrijeme advenskih dana zaprositi koju djevojku, a djevojke, znatiželjne kao što samo mladi znaju biti, pokušavale su na vrlo različite načine od Svetog Andrije "izvući" tu dragocjenu informaciju.
- Božićni običaji u godišnjim običajima prate prirodne cikluse, tako da se ti dani, ili čak dio mjeseca studenoga i cijeli mjesec prosinac, vezuju uz zimski solsticij i početak agrarne godine - zapisao je dr. sc. Silvio Braica, ravnatelj Etnografskog muzeja u Splitu u svome radu koji se bavi upravo božićnim običajima.
Fra Ivan Slišković je o današnjem svecu zapisao:
Sveti Andrija apostol je bio jedan od najbližih Kristovih pratitelja i učenika. Evanđelja ga spominju na više mjesta. Uz uobičajeno navođenje trojice koji su bili s Isusom u njegovim važnijim životnim situacijama (Petar, Jakov i Ivan), na nekim mjestima nalazimo i Andrijino ime, kao četvrtog. Ivanovo evanđelje nam donosi susret Andrije s Isusom upravo kao prvi susret Isusa s jednim od njegovih budućih učenika. Naime, kad je Isus jednom prilikom prolazio uz obalu Jordana, na obali je stajao Ivan Krstitelj, s dvojicom svojih učenika, Andrijom i „ljubljenim učenikom“ (Ivanom apostolom). Krstitelj ugledavši Isusa viknu: „Evo Jaganjca Božjega!“, na što evanđelje dodaje da su te riječi čuli Andrija i Ivan i odmah pošli za njim; upitavši ga gdje stanuje, ostali su kod njega tu večer. Vidljivo je iz ovog da je Andrija samim time što je bio Ivanov učenik bio i jedan od onih koji se pripremao svojim životom za Mesijin dolazak. Bio je pobožan i krepostan Židov, u školi najvećeg židovskog proroka tog vremena. Njegov dotadašnji život je bio priprema za Boga, priprema za Mesijin dolazak. Zato Andrija u Kristu otvorena srca jasno odmah prepoznaje Mesiju – Nadu Izraelovu – i ide za njim.
Evanđelje nam kasnije govori da je Andrija, nakon što je proveo tu večer u Isusovu društvu, otišao svom bratu Šimunu (Petru) s radosnom viješću: „Našli smo Mesiju!“ Petar, očito pozitivno iznenađen tom Andrijinom viješću, također dolazi k Isusu. Kristovo „Dođi i vidi!“ upućeno Andriji postaje Andrijino „Dođi i vidi!“ upućeno Petru. Stoga, Andrija ne samo da je „Prvozvani“, kako ga istočna tradicija voli zvati, već je i prvi evangelizator, onaj koji nakon susreta s Kristom doziva i dovodi druge k njemu. Tako nam on pokazuje da odnos s Kristom ima smisla jedino ako Krista donosimo drugima.
U daljnjem povijesnom slijedu novozavjetnih spisa nemamo više ništa što bi nam govorilo o Andrijinom apostolskom djelovanju i smrti. No, predaja nam kaže da je podnio mučeništvo razapinjanjem na križ u grčkom gradu Patrasu, 60. godine. Njegova smrt je slična smrti brata mu Petra: ne smatravši se dostojnim umrijeti razapet na isti način poput Krista, biva razapet na križu u obliku slova X (danas zvan „Andrijin križ“). U Patrasu u grčkoj pravoslavnoj katedrali posvećenoj njemu čuvaju se njegove relikvije; dio tih relikvija, koji je bio čuvan u Vatikanu, papa Pavao VI. je 1964. g., u znaku dobre volje prema Grčkoj pravoslavnoj Crkvi, odlučio vratiti u Patras.
Sveti Andrija, i sam ribar, posebno se časti kao zaštitnik ribara.
Učimo se od svetog Andrije otvorenosti prema Kristu, kao i otvorenosti i spremnosti naviještati Krista drugima, prvo onima najbližima pa i ostalima oko nas. Molimo njegov zagovor da i sami budemo privučeni što više Isusu, kako bi potom mogli i druge njemu privlačiti.
Sveti Andrija apostole, moli za nas!
| Vaše ime | |
| Komentar | |
