Fra Mile Vlašić: 'Mi smo ondje gdje nas Bog šalje!' Biskupi tražili da fratri pred njima padnu na koljena i sve bi bilo u redu

Kako izgleda život u jednoj “ilegalnoj” župi provjerili smo u Čapljini. Pa, kao u bilo kojoj drugoj.

Crkva je na misama prepuna ljudi, fratri imaju pune ruke posla sa svakodnevnim svećeničkim obvezama, upravo se pripremaju za procesiju povodom blagdana zaštitnika sv. Franje Asiškog, koji se obilježava 4. listopada, piše Jutarnji list.

Malo je zbunjujuće malo dalje. Tik do novoga mosta preko Neretve djeluje također župa svetoga Franje Asiškoga, ona “legalna”, vodi je don Ilija Petković, a mise služi u Caritasovom domu Betanija. Vjernici idu i jednima i drugima, među njima nema neprijateljstva. Pitali smo fra Milu kako dijele zone prilikom blagoslova kuća jer nam se to učinilo kao mogući problem.

“Ne dijelimo. Ako se i dogodi da je on negdje bio prije nas, ljudi nam kažu ‘svećenik je već bio’, pa onda mi ne idemo, a vrijedi i obrnuti. Ovi fratri ne vole da ih se zove ilegalcima, neposlušnima, odbačenima, ispisanima i kako ih se već titulira.

Kako vi to mislite da mi nismo dio Katoličke crkve? Mi jesmo Katolička crkva, ja sam svećenik i to dovijeka, neovisno o nečijem raspoloženju, pa čak i da napustim službu, da se oženim, ja sam svećenik”, čudi se fra Mile, na opasku da ih je crkva “odmakla” od sebe rekavši da su se “oni (biskupija op.a.) odmakli od njih”.

Za Međugorje kaže da je lakmus-papir koji pokazuje da u Crkvi postoje različiti pristupi, te da Crkva nije jednoumlje.

“Mi smo navikli da nas se blati, ja u tom najviše uživam. Mene nitko nije ubacivao niti me itko može izbaciti iz Crkve, ljudi donose samostalne odluke i procijeniš gdje si potreban. Unutarnji je to poziv u kojemu sam ja osjetio da trebam biti ovdje, a mogao sam biti u Americi ili Engleskoj. I to je to”, kaže fra Mile, koji je iz Amerike i došao. On ne misli, kaže, da je moliti “Oče naš” u Čapljini grijeh, a u Ljubuškom ne, jer je Bog na svakome mjestu.

“Mi trebamo biti gdje nas Bog šalje. Možda to nije po volji svakome, ali to je njihov problem. Ne činim ništa loše, nije grijeh što ovdje slavim Boga”, dodaje.

Na pitanje je li vatikanska nota približavanje franjevcima kazao je da “oni veliki uvijek vode računa o sebi”.

“Nastojali su ga staviti u neki prihvatljiv okvir. Međugorje živi svoj unutarnji duhovni život na svoj način otpočetka, osporavan ili prihvaćan, on ide dalje, ne obazire se Gospa što će reći netko”, kaže potvrđujući da osobno ima pozitivan odnos prema duhovnom Međugorju, a vjeruje i u ukazanja. Odlazi tamo na intimnu molitvu svojoj Gospi, ima komunikaciju i s vidiocima, ali to nije nešto što je presudno za njegov stav.

Na pitanje što se treba dogoditi da se vrate pod okrilje Crkve kaže da ne vidi ništa sporno u onome što rade.

“Znali su doći iz tih krugova i reći, evo, hajde ti otiđi tamo negdje i sve će biti u redu. Ali ako ja ovdje ne valjam, kako ću valjati drugdje? Ako valjam, onda valjam i ovdje. Narod nije zaslužio takav odnos”, kaže. Navodi i da je u kontaktu s braćom fratrima koliko je to moguće s obzirom na okolnosti, “svi su svjesni da ovo nije najbolje stanje, ali ne odlučujemo mi”.

Fra Bože je prisutniji u medijskom prostoru, ima skoro 50.000 pratitelja na društvenim mrežama, a u svojim istupima ne štedi ni biskupa ni Papu, a još manje svećenike. Njegove objave njihovih imena i povezivanje s pedofilijom i ljubavničkim vezama izazvali su pravu sablazan. Crkvu kao instituciju vidi kao ogromnu političku organizaciju u kojoj se napreduje po vezama i lobiranjima. On se “odmetnuo” i pristupio fra Bonifaciju jer je biskup Perić od njega 1995. godine tražio da se “obrati svojim ranjenim svećeništvom i redovništvom svojoj Provincijskoj upravi i inzistira da srede svoje odnose s Apostolskom stolicom”. Pokazuje nam taj dopis, ali i druge dokumente, u velikom registratoru koji je stavio pred nas.

“Ne sumnjam da je Vatikan ovom notom htio reći pozitivno o Međugorju, ali je očito da je sve dvosmisleno. Ovi iz Biskupije idu u negativno. Vatikanu je bitno da je njihov Talijan zasjeo u Međugorje i da ima kontrolu nad financijama. Njima je cilj da se čuje što oni kažu, što oni misle, toliko su sebeljubivi i tu nema poniznosti. Rekao je Isus – čuvajte se farizejskog kvasca, toga licemjerja. A oni su zakvasani farizejskim kvascem. Licemjerna je i izjava, zašto nisu rekli “Gospe nema, a taj što sastavlja poruke dobro ih sastavlja”?”, govori fra Bože.

On bi se pod okrilje Crkve vratio kada bi mu crkvene vlasti došle s poniznošću, a na opasku da će Hercegovački slučaj biti riješen nakon što umru “neposlušni” fratri kaže: “Neka umremo odmah danas ako je to Božja volja.”