Autor tekstova je naš pučki pisac Željan Šimunović. S obzirom da su Božićni običaji objavljivani u dijelovima imali tisuće čitanja i reakcija, ne sumnjamo kako će vas i novi tekstovi koje je pripremio obradovati u ovom lijepom vremenu, a one najljepše sačuvali smo za Cvjetnu nedjelju, Veliki tjedan i dane Uskrsa.
U prvom tekstu počet ćemo onim što je prošlo, te onim što je aktualno poput Puta križa, ispovijedi, pričešćivanja, pjevanja Gospina plača... a sve to nas dovodi do najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa.
KORIZMENI I USKRSNI OBIČAJI
Za Grude.com: Željan Šimunović
KORIZMA
Pepelnica je početak korizmenog vremena koje traje četrdeset dana (ne računajući nedjelje) prije Uskrsa. Korizma je u stvari vrijeme duhovne priprave za slavljenje Uskrsa vrijeme koje je nekoć u kršćanskom životu hercegovačkih katolika bilo posebno pobožno vrijeme u godini. To je vrijeme molitve, velike duhovne obnove i milosrdnih dijela kada bi se u potpunosti trebalo posvetiti Gospodinu i odricati loših navika, čistiti od grijeha, ispovijedati se i pričešćivati. To su dani kada bi se prisjećali Kristova četrdesetodnevnog posta i boravka u pustinji. Kako bi se bar donekle poistovjetili sa Njegovom žrtvom vjernici su, za pokoru, prakticirali strogi post (žežinjanje) ili nemrs, te pojedinačno odricanje od onoga što nam je drago. U narodu je poznata izreka: Nema mrsa do Uskrsa“. U novije vrijeme sve više se prakticira odricane pijenja kave, pušenja, uzimanja alkoholnih pića i sl. Odricanje od ovih tjelesnih užitaka nekako izgleda kao prekomotna žrtva jer ćete teško sresti nekoga tko se odrekao mobitela, gledanja televizije ili se pak žrtvovao i zavjetovao moliti krunicu svaki dan ili kontati Gospin plač.
Prije se postilo ''radi pokore za svoje grije i spasenja duše''. Korizmeni post počinjao je na Čistu srijedu, kad bi se čitav dan proveo samo o kruhu i vodi. Nekoć su se mnogi „natjecali“ tko će više postiti o kruhu i vodi (žežinjati). Osobito starija čeljad, koja su imala manje posla, svaki dan molili bi i po više Isusovih krunica. Kroz čitavo Korizmeno vrijeme nisu se održavale ženidbe ni udaje, a nije se moglo čuti pjevanje, niti je bilo kakvog veselja i smijeha. Od pjesme se moglo čuti jedino Gospin plač, iz molitvenika fra. Anđela Nuića, koji poziva ''I nevjeste i djevojke, Plačne pjesme sad pjevajte''. Sve do iza drugog svjetskog rata ova pjesma bila je javna. Kada su ''osloboditelji'' preuzeli vlast ova pjesma se prenijela u unutrašnjost kuća, ali nikada nije potpuno utihnula.
Za vrijeme sijela, nakon pjevanja Gospina plača, stariji bi prepričavali muku Isusovu i razne dogodovštine iz Biblije. Ova sijela su bila svojevrsni „kviz“ poznavanja nauka katoličke vjere. Odrasli bi provjeravali znanje mladeži o raznim vjerskim istinama (deset Božjih zapovjedi, pet crkvenih zapovjedi, zapovjedi od naravi, zapovjedi od ljubavi, glavne istine katoličke vjere, sedam smrtnih grijeha, osam blaženstava, sedam darova Duha svetoga, pet stvari prije ispovjedi, tri prije pričesti, sedam sv. sakramenata, vjerovanje, Gospin pozdrav itd.), te bi na temelju datih odgovora pohvalili ili kritizirali znanje ispitanika. Razumije se da jedno sijelo nije moglo obuhvatit sve ove oblasti, pa bi se to nadoknađivalo sljedeći put.
Posebno se pazilo da svatko tko može petkom ode u crkvu na Put križa. Put križa vjernici su veoma ozbiljno shvaćali u smislu razmatranja muke Isusove od trenutka osude na smrt do polaganja u grob. Svako se nastojao odazvati Njegovom pozivu „pođi za mnom jer ja sam put, istina i život“. Svatko je nastojao biti dionikom muke Isusove i kroz 14 postaja pratiti Isusa na njegovu križnom putu „kako bi i on pratio nas na putu naših životnih križeva“. Djeca bi posebno emotivno shvaćala prikaz muke, pa su kasnije starijima postavljala stotine pitanja posebno o zlim ljudima koji su ga onako mučili i razapeli. Stariji su objašnjavali da su to Žudije, a kad bi mlađi pitali tko su Žudije odgovor je većinom bio Židovi. Nezgoda je bila u tomu što je u ljudskoj naravi dano da se stvara mržnja prema nečasnim radnjama i ljudima. Djeci je dugo trebalo objašnjavati da je Bog htio da bude tako, da je Bog milostiv i prašta i najvećim grešnicima itd.
Svi vjernici su se posebno pripremali za svetu ispovijed, koja je bila u ranim jutarnjim satima. Prije ispovjedi, zbog Pričesti, dvadeset-četiri sata nije se smjelo ništa jesti niti piti išta osim vode. U novije vrijeme ovaj period je skraćen na jedan sat s tim da je dozvoljena Pričest iako se nisi ispovjedio, ako nemaš teških grijeha. Stariji vjernici nisu dobro primili ovu crkvenu odluku „jer je svaki čovjek grješan i duša se od grijeha može očistiti samo ispovjedi i iskrenim pokajanjem i tek kao takav si dostojan primiti tijelo Kristovo“.
Za Grude.com: Željan Šimunović
| Vaše ime | |
| Komentar | |
