Željan Šimunović: Božićni običaji (2. dio)

Datum objave: 09.12.2023   Broj čitanja: 1999
U nedjelju, 10. prosinca sjaji i druga svijeća na adventskom vijencu. Druga adventska svijeća simbol je ljubavi. Naziva se još i Betlehemska svijeća ili pomirilica.
Željan Šimunović: Božićni običaji (2. dio)


Pučki pisac Željan Šimunović u vremenu priprave za Božić pripremio je zapise o božićnim običajima. Donosimo drugi dio teksta o vremenu kad se Božić slavilo skromnije, a svečanije i veselije, kojim želimo potaknuti i na povratak iskonu, Božiću kakav se slavio nekad.

 

BOŽIĆNI OBIČAJI

Za Grude.com: Željan Šimunović

 

U obiteljskom ozračju i zajedništvu obavljala se posebna nutarnja i vanjska priprava za nadolazeći Božić. Nastojalo se ponaosob i zajednički više moliti i ne griješiti. Obavezno je bilo ispovjediti se i pričestiti „kako bi čiste duše i bez grija dočekali Božić“. U te dane zajednička molitva bi se razlikovala od svakodnevne jer bi did ponekad dozvoljavao da zajedničku molitvu predvodi poneko dijete koje on smatra darovitijim i sposobnijim od ostale djece u kući. Odabranom djetetu ostala djeca, obično su, bila zavidna i kad bi ovo u molitvi pogriješilo potajno bi se podsmjehivala uz obavezno šiljkanje[1] na što bi se did nakašlja i mrko ih pogledao. Djeca bi se isti čas smirila i skrušeno nastavila moliti.

Kad molitva svrši uz večeru bi stariji razglabali „di je dite pogrišilo i kako je tribalo reć' ovo a reklo je drukčije“[2]. Predvodnik molitve upijao bi svaku njihovu riječ kako bi drugi put ispravio pogreške, a ostaloj djeci je bilo drago da je ''pametni'' pogriješio i potajno su se nadali da će oni drugi put biti izabrani.

Da bi duhovna priprava za Božićno veselje bila što bolja nastojalo se što više postit (ne mrsiti se) ponekad i žežinjati[3]. Uzdržavalo se i od veselja, pa se već početkom došašća pristajalo s uobičajenom gangom i putnjičkim pivanjem. To vrijeme smatralo se pogodnim za obnavljanje kršćanskog nauka kad bi se obično čitao molitvenik (fra. Anđela Nuića) ili Biblija ako je 'ko ima' u kući. Dobro je bilo ako je molitvenik tiskan velikim masnim slovima, pa stariji iz njega mogu čitati i usput provjeravati dječje znanje kršćanskog nauka. Dijete pobjednik ovog svojevrsnog kviza bilo je nagrađeno pohvalama, a ostalim je preporučeno da se više potrude.

Manje važna, ali ipak važna, bila je i vanjska priprava za koju su bili su zaduženi svi ukućani uključujući i malu djecu. Valjalo je obiliti[4] kuću što je ''razumljivo'' bio ženski posa'. Muška dužnost je da, na nekoliko dana prije, zatope živi klak[5] kako bi bio spreman za krečenje. Prije krečenja stopanjica[6] i ostala ženska čeljad moraju temeljito očistiti stojnu kuću. Valjalo je većinu stvari iz kuće iznijeti na dvor[7]. Iznose se sinija[8], stoci, naćve[9], sanduci, tava, bukara, čanjak[10], drvene kašike, burilo[11], stap[12], bronzin[13], kota[14] za mliko, rutaši[15] i ostali ogrnjači[16] (gunjevi i biljci), lampa ili petruljača[17], bocuni za petrulje i zeljtan[18], te još neke sitnice što je ko imao. U koga je bila lisa[19] iznad ognjišta valjalo je očistiti od čađe. Obično se jami kakav matrak[20] pa se s njim dobro promatraka[21]. Ako si imao tavan valjalo ga je grabovom metlom dobro omesti od čađe i paučine. Valjalo je omesti i lug iz kuta iza ognjišta, omesti sopu[22], penđžere[23], očisti dolap[24] i na kraju, poslije krečenja, kuću dobro izmesti i malo vodom oribati. Na dvoru se svi sudi, kašike i sinija operu u vriloj vodi i lukšiji, te isperu u čistoj vodi. Lijepo se opere i uglanjca[25] cilindar i očisti lampa ili lućerda (petruljača ), ostruže tava i bukara te opere u lukšiji[26]. Rutaši i ostali ogrnjači se malo promatrakaju kakvom brstinon[27] pazeći da se ne udara jako kako se ne bi raskinuli. Strožak[28] se dobro protrese i lepuška se po njem lijepo rasporedi. Poslije krečenja sve se stvari vrate unutra.

Prije nego se počne krečit pošalje se neko dijete u selo kod susjeda koji ima četku da je upita i donese. Ručno napravljena četka za krečenje bila je od krmetije dlake, a u nekog je bila i kupovna. Žene bi obilile stojnu kuću iznutra, ali i izdvora (izvana) oko prozora i vrata kako bi ljepše izgledala.

Muški bi uvečer razgovarali o tomu što treba pribavit' za Božić i što je, u svezi toga, najbolje i najpametnije učinit'. Obično bi zaključili da treba kupit' desetak deka prave kave, bocun petrulja, politar ulja, pirmiča (riže), kremena šećera, rogača, suvi' smokava i sl. Ako u kući nije bilo ovaca muški bi se postarali da negdje nabave bravče[29] i to na vrijeme kako bi se moglo malo pojati do Badnjeg dana. Oni bi očistili bunjište[30], utovarili đubre u vreće koje bi žene odnijele na barču[31] gdje bi zajedno usadili luk i žbun. Ako se koja podzida bila oborila valjalo je podzidati. Muški bi u Andrijanića, Vrdoljakovom, Bogutovom ili Primorčevom dućanu (kasnije u zadružnom domu) nabavili bilila[32] za opanke, a žene su morale obiliti misne opanke svoj čeljadi. Stare opanke morale su podpričati[33] Ovi opanci zvali su se pričke ili ako su u baš lošem stanju pričaline. Do Božića žene su morale okrpiti i oprati robu od svi' ukućana. Zbog sveopćeg siromaštva i neimaštine u stara vremena na svenosnim klašnjavim[34] hlačama i košuljama ponekad se dala vidjeti zakrpa na zakrpi, dok je misno ruho uglavnom bilo cijelo. Pranje robe bio je poseban obred. Obično bi žene robu na pranje u velikom drvenom škavu[35] nosile na najbliži izvor. Pri tom bi se gledale dogovorit' sa konama (susjedama) da zajedno peru kako bi usput mogle koju probesidit'. Robu bi zatopile u vodu i vadile u škav, te je posipale lukšijom (u novije vrijeme domaćim sapunom) i praknjačom[36] po njoj lupale na posebnoj dasci. Robu su opet ispirale u tekućoj vodi. Sa bijelom misnom robom moralo se posebno pažljivo postupat i nakon pranja potpopit u modričalo[37] kako bi izgledala što svečanije. Djeca koja nisu morala ići u čobaniju bila su zadužena da po vas cijeli Boži dan po strani kupe drva kako bi nakupili dovoljno za blagdane. Ponekad bi skupa sa ženama išli u drva, pa bi žene ona deblja uprtile u brime a djeca bi šumicu za otpirivanje[38] nosila u naručju. Djeca su još morala dobro iskidat' pojatu[39] i namirivati 'ajvan.

Na svetkovinu Bezgrešnog začeća stopanjica bi u jednu čanju[40] zalegla pšenice, tako da do Božića dovoljno naraste. Na Božić bi se u tu čanju stavljale tri blagoslovljene svijeće. U ovom običaju bilo je simbolike plodnosti i rodnosti kako kućne čeljadi tako i nadolazeće godine.

U takom ozračju došao bi i Badnji dan.



[1] Šiljkanje – zadirkivanje, gurkanje

[2] Gdje je dijete pogriješili i kako je trebalo reći ovo, a reklo je drugačije.

[3] Žežinjanje – post o samom kruhu i vodi.

[4] Obiliti – okrečiti, oličiti

[5] Klak – kreč, vapno

[6] Stopanjica – glavna domaćica i kuharica, neformalna voditeljica kućnih poslova.

[7] Dvor - vani

[8] Sinija – turski naziv za niski okrugli stol.

[9] Naćve – četvrtasta drvena posuda namjenjena za kuhanje kruha.

[10] Čanjak – okrugla konusna posuda iz koje se zajednički objedovalo.

[11] Burilo – Zatvorena drvena posuda za nošenje i čuvanje vode.

[12] Stap – drvena naprava koja je služila za mesti mlijeko, odnosno za pravljenje masla.

[13] Bronzin – glinena ili gusana posuda za kuhanje.

[14] Kota – bakarna posuda za kuhanje mlijeka.

[15] Rutaš – prostirka otkana od starih krpa.

[16] Ogrnjač – ogrtač.

[17] Petruljača – primitivna petrolejska lampa.

[18] Zejtin srp. - ulje

[19] Lisa – tavanica pletena od jasenova pruća

[20] Matrak – deblje drveno pomagalo

[21] Promatrakatki - promlatiti

[22] Sopa – zidani oblik klupe za sjedenje kod ognjišta koji je ponekad znao služiti i kao ležaj za starije čeljade. Ovakav oblik sjedeljki nalazio se također i ispred svih starih kuća.

[23] Pendžera tur. – slijepi prozorčić (udubljenje) u zidu koje je služilo za odlaganje raznoraznih vrijednih stvarčica.

[24] Dolap – primitivni vid kredenca ili vitrine.

[25] Uglanjcati - ulaštiti

[26] Lukšija - lug

[27] Brstina – drveni prut.

[28] Strožak – primitivni madrac napravljen od vreća i ispunjen kuruzovom komušinom (lepuškom).

[29] Bravče .- jednogodišnje janje.

[30] Bunjište – primitivna kompostana.

[31] Barča - vrt

[32] Bililo – jedna vrst bojila za kožu.

[33] Podpričati – zakrpati đonove.

[34] Klašnje – hlače od grube kozje kostrijeti.

[35] Škav – škaf, drvena posuda namijenjena isključivo pranju.

[36] Praknjača – drveno pomagalo za udaranje po robi.

[37] Modričalo – posebna plava zrnca koja robi daju plavkasti ton.

[38] Piriti - potpaljivati

[39] Iskidat pojatu - očistiti štalu.

[40][40] Čanja – činija, drvena posudica umanjenica čanjka.

 

Povezana vijest: Željan Šimunović: Božićni običaji (1. dio)

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2006-2024
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-STUDIO