Iz naselja Ambar, na početku Ulice 18. studenoga 1991., u 10 sati krenula je kolona sjećanja - mimohod do Spomen-obilježja masovne grobnice, gdje su uz članove obitelji poginulih branitelja i civila vijence položila službena izaslanstva.
Iz Škabrnje su nam se javili Gruđani koji su došli položiti cvijeće i zapaliti svijeće, te se pokloniti žrtvi ove napaćene općine.
Zločin u Škabrnji jedan je od najmasovnijih zločina počinjenih tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku. Škabrnja je selo i općina u zadarskom zaleđu, u središtu Ravnih Kotara, 15-ak kilometara udaljeno od Zadra. Okupirana je 18. studenog 1991. Ušavši u selo, srpske su paravojne postrojbe, potpomognute JNA pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, počinili masakr nad braniteljima i civilima, a selo u potpunosti razrušili. Ukupno su ubijene 84 osobe.
S pravom se postavlja pitanje koliko je još počinitelja zločina protiv kojih još uvijek nije pokrenut postupak. U tom kontekstu treba podsjetiti na činjenicu da svako odgađanje istraživanja zločina smanjuje priliku da se utvrde sve okolnosti i kazne svi odgovorni- jer je živućih svjedoka sve manje. Prisjetimo se samo nedavno preminule Škabrnjanke Eve Šegarić, koja je u masakru izgubila muža i tri sina. Njezino svjedočanstvo srećom je ostalo zapisano, no ona ga nije mogla iznijeti pred pravosudnim institucijama jer je DORH pokrenuo istragu o smrti članova njezine obitelji – tek nakon što je umrla.
“Uno jutro oko sedan sati počeli su četnici bacati granate na Ambar, tako da smo bižali u Pešin podrum. Mislili smo da je sigurniji i da će nas zaštitti. Bilo nas je sedandesetak u podrumu, stisli smo se i čekali.” – navodi Eva Šegarić u svom svjedočanstvu, te, između ostalog, kaže:
Pešo brzo nusi bili šugaman maše s njime i govori: “Nemojte ljudi, ode su sve žene i dica!“. Tili su bacti bombu u podrum dok su svi ljudi, žene i dica bili unutra. Nisu. Al zato ubiše Pešu ki životnju. Osta je ležati na avliji, sav u krvi. Sve su nas istirali iz podruma i postrojili. Četnici su stajali s obe strane dok su ljudi prolazli. (…) Vidla san Slavkinog Radu i kako su ga udarli kundakon po glavi i kako mu je kapa pala, mašija se za kapu i unda ga s unim pištoljen šta nečuješ da puca, ubiše. Tako su ubli i mug muža Vicu i sina…”
Do danas je za zločin u Škabrnji osuđena jedna osoba: medicinska sestra Zorana Banić.
Podsjetimo, zapovjedniku JNA Ratku Mladiću, koji snosi odgovornost za organizaciju masakra, u Haagu je tek prije godinu dana, netom prije zatvaranja Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u Jugoslaviji, izrečena nepravomoćna presuda, ali ne za Škabrnju. Mladić je osuđen na doživotni zatvor samo za zločine počinjene u BiH 1992.-1995. s vrhuncem u Srebrenici, dok se zločini u Hrvatskoj, uključujući i Škabrnju, u optužnici i presudi uopće ne spominju. Hrvatsko pravosuđe Mladića je u odsutnosti osudilo na 20 godina zatvora.
Ministar uprave i pravosuđa Ivan Malenica, koji je u subotu posjetio Škabrnju kao dio Vladina izaslanstva, izrazio je žaljenje zbog neadekvatnih kazni za zločine počinjene na škabrnjskom području.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
