Jean-Michel Nicolier rođen je 1. srpnja 1966. godine u francuskom gradu Vesoulu. Početkom Domovinskog rata, u srpnju 1991. godine, mladić se, usprkos majčinom preklinjanju, uputio u Zagreb pa se priključio Hrvatskim obrambenim snagama na ratištu kod Karlovca.
"Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje", rekao je Nicolier prije odlaska na ratni put koji ga je u rujnu 1991. zajedno s posljednjim dragovoljcima HOS-a doveo do Vukovara.
"Francuz", kako su ga zvali suborci, na vukovarskom je Sajmištu ranjen 9. studenoga, a devet dana kasnije je iz bolnice odveden na Ovčaru u hangar sa zarobljenicima gdje su ga, prema iskazu svjedoka, četnici prvo "samljeli batinama", a onda su ga brutalno ubili. Spasoje Petković je nakon mučkog ubojstva Nicolieru iz džepa uzeo 20 franaka, a Jean-Michelovi posmrtni ostaci nisu pronađeni do danas, piše Index.hr.
Spasoje Petković zlostavljač, ubojica i lopov, sve u jednom, nije do danas kažnjen zbog zločina koji je počinio, piše Povijes.hr. Ovčara inače farma smještena istočno od grada je postala jedno od najvećih stratišta Hrvata nakon Drugog svjetskog rata. Naravno, da dotični Petković nije odgovarao za svoje postupke i prema dostupnim podacima nalazi se danas u Rumi. Jeanov mlađi brat Paul Nicolier je smogao snage nazvati ubojicu svog brata, no kada mu se predstavio nastala je šutnja i poklapanje slušalice.
U jednom intervjuu kojeg je dao s 19 godina kazao je da mu je jednako ubiti i čovjeka i kokoš. - Ustaše su bili veoma dobri momci. Nimalo naivni, kao što su neki pričali, ali ih je bilo i drogiranih. Kad ih uhvatiš, međutim, mnogi su plakali i molili. Ove zavoje što vidite po zglobovima… To nije rana, otekli su mi zglobovi dok sam ih tukao, obične kukavice. A bilo ih je iz svih krajeva Hrvatske, iz Zagreba, Samobora, Našica, Vukovara, a najžešći su bili oni iz Hercegovine. Našli smo i jednog snajperistu Francuza, nekakve crnce i Šiptare. Ipak, među njima je bilo razlike. MUP-ovci su se htjeli predati, oni su se i drugačije ponašali. Zenge, ti plaćenici, oni su tjerali do kraja - govorio je jedan od najvećih monstruma 20. stoljeća.
1. srpnja 2019. imao bi 53 godine. U studenom će proći 28 godina otkako tražimo 63 nestala tijela mučenika s Ovčare. Bez uspjeha! Prokleti rat! Dio mog bića, uključujući i razum, otišao je s tobom. Tvoja prisutnost, tvoj osmijeh, tvoja ljubaznost, naši razgovori… Sve to čini tvoju odsutnost teškom.
'Jednog bića nema i sve je pusto.' Što se mene tiče, upravo je tako! Stalno si sa mnom. Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da! Mama"
Od dolaska u Vukovar Jean-Michel se s obitelji čuo samo tri puta. "Tri puta je imao telefonske kontakte s obitelji, pričao je o agresiji Srba", sjeća se Paul.
Posljednji put su se, kaže, čuli 21. listopada. Jean-Michel je u vukovarskoj bolnici francuskoj televiziji rekao da ne želi napustiti Vukovar. Francuski reporteri razgovarali su s njim nekoliko sati prije nego što je Jean-Michel odveden na Ovčaru. Mladić je sunarodnjacima tadašnju situaciju u Vukovaru opisao riječju klaonica. "Klaonica, klaonica, klaonica", rekao je odjeven u plavičasti ogrtač.
"Više puta su mi predložili da izađem iz grada i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. U Vukovar sam došao kao dragovoljac. Mislim da im trebam pomoći. Vukovar je moj izbor, i u dobru i u zlu", riječi su Nicoliera zauvijek zabilježene na snimci.
Zbog zasluga u obrani Hrvatske bivši predsjednik Republike Ivo Josipović posmrtno je odlikovao Jean-Michela Nicoliera Redom Nikole Šubića Zrinskoga, a odličje je primila njegova majka Lyliane Forunier.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
