Josip Milanović na prvu zvuči državnički i da smo vam bez fotografije najavili intervju s njim, bez nadimka, možda ga ne biste mogli povezati s onim po čemu ga znate, piše u uvodu portal Herc.info koji je napravio intervju s njim, dan pred njegov boravak u Grudama, nadolazećeg utorka. A znate ga kao PisoJ-a, koji svoje emocije "zapisuje" u prelijepe priče koje diraju mnoga srca u BiH i šire, a svoje snažne riječi, misli, poruke... pretvorio je i u knjigu Gromoglasni šapat.
Uz spomenuto, o Josipu bismo mogli napisati kilometarski uvod i imamo osjećaj da bi bilo malo, stoga smo pustili da on sam govori, odnosno odgovori na naša pitanja.
Herc.info: Gromoglasni šapat bi, Josipe, mogao biti poput vina, što stariji to bolji! Naravno, znamo da je knjiga od početka privukla veliku pozornost, te je i nagrađena, međutim više od godinu i pol od premijernog predstavljanja vi i dalje punite dvorane, pa kako to uspijevate?
Josip Milanović: Prije svega, hvala na ovoj usporedbi. Nitko do sada nije Gromoglasni šapat usporedio s vinom i moram priznati kako mi se ova usporedba itekako sviđa. Bez obzira na osvojenu nagradu prošle godinu na Sajmu knjige u Sarajevu, ja mislim da nema veće i ljepše nagrade od one kada na jednom mjestu okupite toliki broj zaljubljenika u pisanu riječ, emociju. Kada znate da je jedne večeri više od 350 ljudi došlo zbog vas, da podrži ono što radite, stvarate i nesebično poklanjate drugima.
Ljudima treba mjesto i prostor gdje mogu pokazati svoju emociju, mjesto i prostor gdje ih nitko neće osuditi ili čudno pogledati zbog toga što plaču na nečije misli, rečenice, životna iskustva, a to su moje promocije. Mjesto opipljive emocije, mjesto suza i smijeha, zagrljaja, mjesto gdje se ja bez ikakvih kalkulacija poklanjam u potpunosti i to su ljudi prepoznali, pa samim tim i nagradili, jer na promocija je uvijek više od 200 ljudi prisutno, što je nažalost rijetkost na uobičajenim promocijama knjiga.
Naravno za to je zaslužna i kvalitetna promocija, moja neprestana interakcija s čitateljima i pratiteljima na društvenim mrežama, česta medijska gostovanja, kvaliteta koji poklanjam svojim čitateljima, drugačije promocije knjige i slično.
Herc.info: Kako je PisoJ uspio ostvariti takvu popularnost?
Josip Milanović: Uvijek mi je teško samom sebi priznati da je PisoJ uopće popularan, ali situacije u kojima me ljudi prepoznaju, pozdravljaju na ulici i čestitaju na onome što radim, ili kad se žele fotografirati sa mnom pokažu mi da zapravo jesam.
Osim kvalitete koju nudim kroz svoje tekstove i objave na društvenim mrežama, vjerujem kako mi je moja otvorenost, iskrenost itekako pomogla da oko sebe imam toliki broj pratitelja i ljubitelja onoga što stvaram. Naravno, veliki broj Influensera vrlo često dijeli moje tekstove, objave pa se i na taj način promovira ono što radim, ljudi dođu na moj profil provjeriti tko je taj Josip Milanović što piše i najčešće se i zadrže na profilu jer ih objave, emocija „tjeraju“ da onda i prate profil.
Nikad nisam i neću (ako Bog da) bolovati od brojeva koji stoje kraj mog imena. Puno važnije mi je da i dalje nastavim nuditi kvalitetan sadržaj, da ne izgubim smisao i svrhu samog profila, a vjerujem da će onda sve to dodatno privlačiti i nove ljude.
Herc.info: A sada, da zanemarimo fantastičan spisateljski talent, tko je Josip Milanović?
Josip Milanović: Na ovo pitanje mi je uvijek najteže odgovoriti, jer uvijek se bojim da ću zaboraviti nešto reći ili da ću odgovorom možda razočarati onog malog Josipa Milanovića koji je sanjao sve ono što sadašnji, odrasli Josip živi.
Josip je sin, brat, unuk, ujak koji je zaljubljen u život, u ples, u ljude, more i zalaske sunca.
Po struci magistar zdravlja i ekologije, ali nesuđeni glumac, osoba koja voli scenu, reflektore, javni nastup, glazbu.
Volim život – i kad grli i kad žulja, jer znam da nas svako iskustvo oblikuje i tjera da budemo bolji od onoga što danas jesmo. Vjerujem u ljubav, vjerujem u ljude, u čuda i u anđele. Premalo vjerujem u sebe, u odnosu na to koliko druge podsjećam koliko je to važno, volim slušati ljude, volim zagrljaje i volim putovanja.
Kad ne pišem, plešem.
Kad ne plešem, pišem.
Ali najvažnije od svega je – živim život kakav mislim da zaslužujem i svakodnevno se Bogu zahvaljujem na poklonjenim prilika i darovanim talentima koje nesebično dijelim s drugima.
Eto, to je ukratko Josip.
Herc.info: 2015. vodili ste program prigodom dolaska pape Franje u Sarajevo. Kako je na vas djelovao Sveti Otac?
Josip Milanović: Vjerujem da je to najvažniji događaj u mome životu i mojoj karijeri i nikad sebi neću oprostiti što poslije toga nisam uzeo barem dva, tri dana slobodno da procesuiram cijeli susret sa papom Franjom i njegovim dolaskom u Sarajevo.
Ta milost, skromnost, poniznost, opipljiva ljubav, pa usudit ću se reći i svetost koju sam doživio na stadionu Koševo i par sati kasnije u Centru za mlade Ivan Pavao II. gdje sam također vodio program je nešto što ću zauvijek pamtiti.
Sjećam se nakon cijelog tog susreta kad smo na poslu prepričavali kako nam je bilo, kad je ravnatelj Centra rekao da je papa Franjo skoro pao u nesvijest u liftu koji ga je vodio do dvorane u kojoj ga je čekalo 1000 mladih. Ali čim su se vrata od dvorane otvorila, on je razvukao osmijeh od uha do uha, pozdravljao se sa svima i svima nam poklonio nezaboravni susret.
Dvije godine kasnije, ja odlazim u Rim na jedan susret i u sklopu tog susreta nam organizatori govore kako ćemo imati priliku upoznati papu Franju. Upozoravaju nas kako smo vremenski ograničeni i kako se samo trebamo pozdraviti s njim, bez ikakvih selfia jer imamo službene fotografe i slično. Cura iz Albanije prva stoji u redu i vadi telefon i pravi selfi s papom Franjom. Ja ljubomoran i govorim kako ću i ja napraviti selfie, bez obzira na instrukcije koje smo dobili od organizatora.
Dolazi red na mene, pozdravljam ja papu Franju u svoje osobno ime i u ime cijele BiH, govorim kako je susret u Sarajevu bio čaroban i pitam ga za selfie. Kaže meni papa kako bi on rado, ali ne želi praviti problem organizatorima. Pitam ga nakon toga mogu li ga barem zagrliti, na što mi se papa nasmije i kaže naravno. Nakon što mi je poklonio zagrljaj, zahvalim mu se i pozovem ga da nam dođe u BiH uskoro i krenem od njega, a on me uhvati za ruku i još jednom mi se ispriča što nije napravio selfie sa mnom.
To je gesta koja je mene oduševila i pokazala mi koliko je on u svoj svojoj veličini, najmanji.
Herc.info: Spomenuli ste ples, a da budemo konkretni, jedan ste od najboljih plesača u državi. Kako ples djeluje na vas i kako mlade koji su konstantno na mobitelima motivirati da plešu? Diskoteke se čine kao "sajam robotike" gdje uglavnom nema pokreta, osim ako izuzmemo tipkanje po mobitelima.
Josip Milanović: Kad bi u školama učili o važnosti i značaju plesa u životima svakoga od nas, ja vjerujem da ne bi imali dovoljno prostora u plesnim školama. A, ovako, još uvijek imamo predrasude prema ljudima koji plešu, posebno prema muškarcima, etiketiramo ih i slično.
Meni je ples otvorio mnoga vrata, što se tiče samopouzdanja, javnih nastupa, naučio me s kakvim poštovanjem se trebam ponašati prema ženama. Od fizičke aktivnosti, smanjenja stresa, izražavanja, socijalne interakcije, kognitivnih prednosti, poboljšanja držanja i ravnoteže, do zabave koja mi i dan danas svaki dan donosi radost i sreću.
Sva sreća danas je situacija bolja nego prije par godina, jer se ples popularizirao kroz razne plesne festivale, društvene mreže, ali i dalje, posebno u manjim sredinama s čuđenjem gledaju ljude koji plešu, kao da ne znam što rade. Valjda nisi in, ako se super zabavljaš i ako te nije briga što će drugi reći. Današnje društvo najčešće od nas traži da budemo klonovi, pa da jedni druge kopiramo u stilu odijevanja, šminkanja, pa na kraju i ponašanja u diskotekama – daj da snimimo što više story, pokažemo ljudima kako nam je super i kako se ludo zabavljamo, za pravo, daleko je to od istine.
Kad bi samo ljudi bili svjesni kako im ples uvijek u životu treba – rođendani, mature, zabave, prvi ples na svadbi vjerojatno bi drugačije razmišljali. Nisi manje muško ako plešeš, čak naprotiv, žene obožavaju muškarce koji znaju plesati. A, i najljepše žene su plesačice. Tako da, ne znam što čekate.
Herc.info: Tko su ljudi koji vas nadahnjuju i odakle crpite inspiraciju za svoje priče?
Josip Milanović: Nadahnjuju me ljudi koji se ne boje pokazati svoje emocije drugima, oni koji se ne boje života, ma kakav on bio. Ljudi čija me djela tjera da budem bolja osoba. Nadahnjuju me obični ljudi na čije se životne priče, životna iskustva i životne lekcije naježim, kao što je moja baka Ruže, mama i tata. Vrlo često me inspiriraju i nećakinje Marija i Klara, njihov čist i iskren pogled na svijet, njihovo razumijevanje života, ljubavi i uvijek kad sam u društvu s njima trudim se ne izgubiti onu dječju radost u sebi.
I baš u svakome od njih i crpim inspiraciju za svoje priče. Ipak, najveću inspiraciju crpim iz osobnog iskustva, svojih rana i ožiljaka. I ponekad se pitam je li radim dobru stvari, ali kad sam prvim tekstom poklonio dušu čitateljima i kad su nagradili to velikom podrškom, znao sam da činim dobru stvar, a evo, godinama kasnije, što po tiražu knjige, što po broju ljudi koji jesu na promocijama, ispostavilo se da radim dobru stvar.
Herc.info: Sad da vas iznenadimo pitanjem, ako dosad nismo uspjeli. S obzirom na veliku popularnost, i to pozitivnu, rad za dobrobit drugih, a i prezime koje automatski asocira na hrvatskog predsjednika, možemo li vas možda očekivati i u nekom drugom poslu, konkretno u politici gdje, ruku na srce, i nema previše sličnih vama?
Josip Milanović: Uvijek me vaša pitanja iznenade i oduševe, pa tako i ovaj put i svaka čast na tome! Tko zna što vrijeme nosi. Kad sam sanjao što ću jednoga dana biti kad porastem, uvijek sam zamišljao da sam na sceni, da glumim. Kako me nisu primili na Akademiju scenskih umjetnosti, onda sam htio biti sanitarni inspektor i evo me, godinama kasnije kao pisac.
Ne znam što vrijeme donosi, ali znam da što god budem radio da ću raditi jedino ono u što vjerujem i što me čini sretnim. Ako se ipak odlučim nekada baviti politikom (iako do sada nikad nisam razmišljao o tome) znam da ću se truditi mnoge stvari promijeniti, uz pomoć drugih ljudi ispravljati krive Drine i truditi se ljudima oko sebe osigurati siguran, normalan, zdrav život. Jer, svjedoci smo kako nažalost u današnje vrijeme prvo ljudi gledaju sebe osigurati, pa onda uživaju u svim blagodatima koje pozicija, uloga nudi i zaborave na druge građane.
Ja mogu biti jedino sretan kad znam da su ljudi oko mene sretni.
Ipak, drago mi je da je prezime Milanović prepoznatljivo ne samo u politici, nego i umjetnosti i da ovo prezime možemo i trebamo povezati i s emocijom.
Herc.info: Godina još nije kraju i vjerujem da ćemo komentirati još neke vrijeme do nedjelje, 31. prosinca 2023., ali evo na što ste posebno ponosni u njenom dosadašnjem dijelu?
Josip Milanović: Ponosan sam što nisam izgubio sebe u svemu što se oko mene događa, što sam imao priliku kroz promocije knjige upoznati i zagrliti sve meni drage ljude koje sam do tada jedino znao preko profila. Ponosan sam i na sve prilike koje sam mudro iskoristio da pošaljem važne poruke ljudima koji me prate, da ih podsjetim koliko su vrijedni i značajni i kako je važna njihova uloga na ovome svijetu.
Ponosan sam što još uvijek (a nadam se će tako i ostati) ovaj odrasli Josip nije razočarao onog malog Josipa i što moje misli, moje riječi, moja emocija osim vrata domova najčešće otvara i vrata nečijeg srca, što se ljudi uz moje tekstove zaljubljuju, opraštaju sebi i drugima, obećavaju vjernost do kraja života, ispraćaju na vječni počinak njima najvažnije ljude i slično. Velika je to čast i odgovornost i sretan sam što je upravo meni darovana ta uloga.
I tek sam počeo, jer vjerujem kako me još mnogo toga dobrog, velikog i vrijednog čeka.
Herc.info: Josipe, puno hvala na ovom razgovoru, prvog dana nakon pokretanja portala Herc.info.
Josip Milanović: Hvala vama na prilici da među prvim zauzmem vaš prostor, ispričam svoju priču i kroz svoje misli i riječi upoznam svoju publiku i čitatelje sa jednom sjajnom, vrijednom ekipom koja stoji iza portala Herc.info.
Ekipom koja vjeruje u mlade, koja pruža priliku mladima da ispričaju svoju životnu priču koja će sigurno nekoga inspirirati da se ne boji svojih snova, jer ima tamo netko, tko će im biti vjetar u leđa. Golemo je to što radite i hvala vam na tome.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
