Pošlo je to za rukom stogodišnjem Kaštelaninu Dušanu Vujčiću koji je večeras u lukšićkom restoranu "Ino" na najljepši mogući način proslavio svojih deset desetljeća života, a prije nego smo ga posjeli pred naš diktafon, odmah nam je u glavu kazao: Jedva čekam otvorit "Slobodnu" i pročitat priču o sebi!
Da, dobro ste pročitali. Upravo naša novina neizostavni je dio svakodnevice ovog vremešnog, ali fizički i psihički itekako mladog čovjeka.
- Svako jutro mi je Slobodna Dalmacija u rukama. Iman ti onu pretplatu. Znaš ono, kad ti donesu u sandučić i ostave je, prepričava nam dida Dušan svoje svakodnevne rituale pritom ističući onaj koji znači formulu dugog i zdravog života. Svako jutro ti ja napravin oko 800 koraka, priča nam dida.
Čekajte, nije valjda da ih brojite, pitamo ga.
- Jesan, iman doma veliki dugi hodnik i svako jutro šetan po njemu. Gori-doli. Reka bi neko da me vidi da san lud, ali nisan. Šetan naprid pa nazad, pa opet tako i ponavljan ko zna koliko puta. Onda vrtin vraton, pa rukama u zrak, pa rukama u krug. Šta god mi padne na pamet i šta god mogu odradit. To je vježba. A vježba je najvažnija u životu. Fizička aktivnost i zdrava spiza. Znaš, doktor Oz je reka da triba ist najviše povrća i ribe, a meso samo dvaput na tjedan. Pa ja san preksinoć sam sebi skuva raštiku i naija se baš lipo. To ti je nešto najzdravije od zeleni - podučava nas slavljenik koji je na večerašnjoj fešti okupio i staro i mlado pa čak i muzičare.
Uz tri kćerke, Semidu, Vesnu i Željku, feštu je uveličala i unučad: Dražen, Dean, Dujo, Mirela, Gorana i Dino, te praunučad: Darko, Mario, Ivona, Luka, Marko i Ivan, kao i onih troje najmlađih. Šukununučad Maris, Mia i Dražen. Zanimljivo, nije dida Dušan večeras bio jedini slavljenik, okrugli trideseti je proslavila i supruga njegova praunuka, Martina, koja nas je i pozvala da zabilježimo ovu rijetko viđenu rođendansku feštu.
Ponosan je na sve, kaže nam kako mu je večeras srce veliko ko‘ kuća.
- Ne mogu opisat koliko san večeras sritan. Vidit ovoliko ljudi, a znaš da ih je dobar dio potekao od tebe, e to je najveće bogatstvo. A za ovo doživit ima i recept - priča nam dida Dušan.
Naravno, pitamo ga da nam ga otkrije, a on će ka iz topa: Nemojte pušit i opijat se. Krećite se šta možete više, a svaki dan drmnite čašu domaćeg crnog vina za zdravlje. Samo čašu, ne više - podučava nas slavljenik ostavljajući harmoniku na kojoj je odsvirao nekoliko pjesama i njima počastio svoje uzvanike.
Vjerovali ili ne, što drugo kazati. Čovjek je u svojoj stotoj raspalio harmoniku i bacio sve u trans.
- Harmoniku ti sviran više od pola života. Radija san u tvornici dizajniranja robe u Slavoniji gdje san živija sa pokojnom suprugom i di san dobija svoje tri ćeri. Sedamdesetih godina smo došli u Kaštela, a tu san i dan danas. Inače sam rodom iz Oraha kraj Vrgorca, a eto, život me donija u Kaštela di danas živi moja cila familija. Glazbenu školu san završija u Osijeku i od tada sviram harmoniku na kojoj san zaradija najviše para u životu. Radija san i u Jugovinilu u Sućurcu, ali harmonika je donila i uvik donosila najviše para u kuću. Svira san po feštama i pirovima a tu se dalo najviše zaradit - prepričava nam dida Dušan kojeg i danas, u stotoj, zdravlje služi itekako dobro.
- Osim šta slabije čujen i iman male probleme sa prostaton, sve drugo je ko po špagu. Odlično san, ne mogu se požaliti. Neka ovako ostane i doživit ću 200 godina - kroz smijeh nam dodaje ovaj, među najstarijim, ako ne i najstariji građanin grada podno Kozjaka.
Nakon što su dugovječnom Dušanu – svom najstarijem članu obitelji, čestitali i nazdravili, svi su se pomolili za njegovo zdravlje i prvo stoljeće života, a onda su se, onako dalmatinski – i počastili. Poslije toga pala je pjesma, koju dida voli i danas, a kako i ne bi, kad je to prekaljeni, stari harmonikaš i pjevač.
Pamćenje i vid ga još izvrsno služe. Čita, kao što smo kazali našu "Slobodnu", gleda turske sapunice na televiziji jer na ekranu čita ono što glumci pričaju, prati aktualnosti. Kaže kako ga žalosti činjenica da se naši političari svađaju. Pa zašto se predsjednik i premijer svađaju, neka se pomire, to nije dobro da su u lošim odnosima - komentira nam dnevno politička zbivanja u Lijepoj našoj.
Supruga mu je nažalost umrla, a s njom je proveo puno lijepih godina u skladnom braku.
- Upoznali smo se u Slavoniji gdje sam ja odselio iz Oraha a ona je bila u posjetu svojoj rodbini. Tu smo se zaljubili, dobili tri kćerke a 70-ih došli u Kaštela. Moja pokojna supruga je Bračanka. Danas živim sam u svom stanu, na katu poviše je moja kćerka koja mi pomaže, skuha, opere, sredi po kući, a na zadnjem katu je moj unuk. Sam uziman tablete, nazoven doktoricu da mi prepiše ljekove za prostatu koje pijem tri mjeseca, a onda napravim stanku tri mjeseca. I tako stalno. Moga san u životu i pit i pušit i drogirat se, a nisan nikad. To ti je dite moje ključ dugog života - veli nam dida Dušan dodajući: Ništa mi više ne triba u životu, kad vidin sve ove moje ljude oko sebe, moju obitelj i prijatelje i rodbinu, poželin sebi samo zdravlje. Ništa drugo - kroz smijeh će slavljenik i naš sugovornik.
Prisjeća se djed mladosti i druženja. Bio je, a i danas je harmonikaš i pjevač, kakvih je malo. Svirao je po svatovima, na različitim svečanostima. Pjevao kao slavuj, najviše i najdraže naše stare, dalmatinske pjesme kakve su se i večeras orile na fešti. Nije ga trebalo nagovarati da i sam zasvira i zapjeva, a kako je protekla fešta na kojoj se slavilo prvih 100 godina dide Dušana pogledajte u fotogaleriji našeg Nikole Vilića.
I što nam na kraju ostane za kazati nego, svaka čast dida Dušane, ne puni se stoljeće života samo tako i svaki dan. Treba to doživit‘ a i proslavit‘.
Slobodna Dalmacija
| Vaše ime | |
| Komentar | |
