U nekoj drugoj državi možda bi, uz dužno poštovanje našem novom provincijalu, taj intervju bio na marginama. Međutim, druge države koliko god unutarcrkvenih problema imale nemaju Međugorski fenomen i Hercegovački slučaj.
U intervjuu fra Jozo je govorio o Međugorskom fenomenu, međutim Hercegovački slučaj nije spominjao. Vruć je to krumpir. Oni koji su iskreno govorili o njemu bili su suspendirani poput blagopokojnog fra Rufina Šilića, a zbog onih koji su se pretvarali u franjevačkom habitu provincija je vraćena, sve s ciljem otmice župa.
Kako će se Slučaj razvijati u vremenu fra Joze Grbeša nije poznato, međutim jasno je da hercegovački biskup ne planira prekinuti praksu otimanja župa. Jedan mudri fratar kada je Hercegovina dobila biskupa Petra Palića reče: Dok je svekrva u kući, nevistu se ništa ne pita. Pritom je mislio na to da je Ratko Perić i dalje u Ordinarijatu u Mostaru.
Međutim, Palić se svog prethodnika "riješio", ali očito taj sindrom proganjanja i otimanja kao prokletstvo prati hercegovačke biskupe i ne dopušta im izići iz te kože. Simptomatično je da su se svi hercegovački biskupi, koji su proganjali, kajali pred kraj života ili se povjeravali najbližim suradnicima, kao što je blagopokojni Petar Čule pred kraj života rekao, a fra Vendelin Karačić vlastoručno potpisao da je ovaj to rekao: Da sam znao na što će ovaj Hercegovački slučaj izaći nikad ne bih krenuo u ovo.
Fra Jozo Grbeš u intervjuu se nije na to obazirao, ali dao je zanimljiv odgovor na pitanje: Kakva, po vašem mišljenju, treba biti suradnja između dijecezanskoga klera i franjevaca u Hercegovini?
Bratska. Onakva kakva je danas.
Iskreno, odgovor pomalo podsjeća na Stockholmski sindrom gdje se žrtva emocionalno povezuje sa svojim agresorom. Međutim, ako se dublje uđe u bit, možda je odgovor sasvim drukčiji u svojoj srži, a objasnit ćemo i na biblijskim primjerima, a i na stvarnim primjerima današnjice.
Kajin i Abel braća. Među prvim ljudima koje Gospodin stvori. I odmah u prvim vremenima, nakon što su im roditelji zastranili, zastrani i Kajin i ubi svog brata Abela. Ubojstva franjevaca u Hercegovini, onih koji su odlučili ostati na strani istine i boriti se protiv nepravde događaju se na perfidan način, do te mjere da neki od progonitelja, koje je biskupija instalirala u sporne župe, svaku večer mole za oprost, u strahu od Božje odmazde.
Zatim, da se vratimo još malo na biblijske slučajeve "bratske ljubavi", sjetimo se priče o izgubljenom sinu koji napusti svoju obitelj, potroši imovinu koju mu je otac dao, spade na prosjački štap pa opet dođe oca moliti za milost, i otac mu se smiluje. A brat njegov koji uvijek bijaše vrijedan i poslušan rasrdi se i prepun gorčine razočara se jer je njegovom bratu, rasipniku, dopušteno da uopće dođe kući, a kamoli da ga se vrati rame uz rame s njim.
Onda današnje vrijeme. Svi mi poznajemo barem jednu obitelj u Hercegovini u kojoj braća ne pričaju zbog nekih nerazriješenih sporova, ako ćemo konkretno i oko imovine.
E sad se postavlja pitanje, na kakvu je bratsku ljubav mislio fra Jozo Grbeš?
Suštinu samo on zna, međutim iz puno stvari je vidljivo da je ovo "bratoubilačka ljubav" u kojoj se zbog crkvene imovine ide do kraja. I činjenica je da je svaki hercegovački provincijal nakon fra Rufina Šilića odgovoran zbog mučeništva koje podnose sporne župe. Zbog malo vlasti, da im ime piše u crkvenim knjigama, prodavalo se franjevačke župe. Međutim, ima pisaca i s druge strane i pitanje je tko će prvi napisati knjigu o izdajnicima i herojima, a puno je onih koji one koji sebe smatraju herojima, smatraju izdajnicima...
Fra Jozi Grbešu, najiskrenije, želimo sve najbolje u Hercegovini, međutim on mora konkretnim djelima pokazati da je hercegovački provincijal, a to što je izvrstan govornik, teško je pronaći svećenika u Hercegovini da nije, u najmanju ruku, dobar govornik pa to i nije neki rezultat koji dugoročno ostaje. Djela su bitna. Možda je baš jedan od kandidata za provincijala imao napisan dokument koji je trebao biti temelj za pomirbu fratara i popova, uz poništenje kazni... Je li takav dokument imao ili ga ima fra Jozo Grbeš, vrijeme će pokazati... a Bog s nebesa i prolaznost vremena na zemlji poručuju i fra Jozi i don Petru... djela su bitna... pomirenje svih aktera Hercegovačkog slučaja, a svi smo u Hercegovini akteri tog nesretnog slučaja, bilo bi povijesno djelo...
Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
