Tekst Darka Pavičića prenosimo u cijelosti:
Točnije, mons. Perić otvoreno je kritizirao mons. Uzinića zbog njegova stava u „slučaju Čavajda“. Takav način komunikacije nije uobičajen među biskupima i visokim klerom, no ovo je već treći put da mons. Perić javno promišlja o stavovima mons. Uzinića, koji je, kao što se zna, otvoren javnosti i vrlo aktivan na svojem Facebook profilu.
Povod je bio dio Uzinićeve propovijedi na blagdan Gospe Trsatske, kada je rekao da govoreći „o situaciji žene koja nosi bolesno dijete i mnoštvu kamenja koje se ovih dana s različitih strana bacilo što na ženu, što na dijete. Što na one koji su za izbor, što na one koji su za život“. „Pitao sam se kako se uključiti, što reći, a da ne budem jedan od onih koji bacaju kamenje, koji osuđuju i isključuju. Iskreno priznajem da nemam odgovor na ovu situaciju“, rekao je mons. Uzinić.
Na portalu Vjera i djela (inače sklonom biskupu Periću), mons. Perić piše kako bi bilo bolje da mons. Uzinić nije dao ovakav odgovor, jer je takav odgovor „abdikacija ne samo od zdrava razuma nego i od cijele Objave i od Crkvenoga učiteljstva“.
„Je li moguće da za jedan pojedinačan moralan slučaj Crkva nema odgovora iz svoga dvomilenijskoga magisterijskoga repertoara“, pita se mons. Perić, dodajući kako posvjetovljeni mediji jedva čekaju takav zbunjujući odgovor „kako bi mogli zaključiti i svojim čitateljima suflirati: ako jedan ugledan crkveni predstojnik katoličke i apostolske vjere, koji, između svih hrvatskih Prelata, dominira medijskom scenom, nema odgovora na ovu situaciju, imamo mi, sekularizirano i pluralno društvo: ubiti dijete i – mirna Hrvatska!“
Mons. Perić pita se „zar su svećenici papinski izabrani i liturgijski zaređeni za biskupe za to da sa službom naučavanja – munus docendi – na bilo koju moralnu situaciju nemaju odgovora iz Evanđelja, iz dvotisućljetna redovita i koncilskoga magisterija Katoličke Crkve“ te „nije li i današnji visoki Prelat prije 11 godina na svome biskupskom ređenju čuo riječi svoga zareditelja: 'Primi Evanđelje i propovijedaj riječ Božju sa svom strpljivošću i poukom'?
„Zar se tu, u toj moralnoj dilemi, traži biskupov pojedinačan, individualan odgovor, a ne odgovor Evanđelja, „riječ Božja sa svom poukom“? Nije li ta riječ Božja riječ Isusa Krista, Riječi Božje, odgovor predan Crkvi, u prvome redu biskupima, da propovijedaju sa svom strpljivošću i poukom? Riječ Božju, a ne svoju! Odgovor Božji, a ne svoj!“, piše biskup Perić, dodajući kao će „svatko razuman razumjeti da nijedan biskup ne može znati odgovore na sve ljudske probleme, pa ni moralne. Ali zašto će Katolički bogoslovni fakulteti s katedrama moralne teologije i s kvalificiranim profesorima? Njih upitati jest prava poniznost, a ovako odgovarati jest pravo samoponiženje.“
Biskup Perić veli kako apostol Pavao uči: „Idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga“ (Gal 1,10). „A taj Krist, prema Njegovim vlastitim riječima, jest: „Put, Istina i Život“ (Iv 14,6). I nema puta u vječno spasenje izvan Isusova Puta, niti ima spasonosne istine izvan Isusove Istine, niti vjekovječnoga života izvan Isusova Života koji nam je dan i koji na ovome svijetu treba čuvati, štititi i promicati od začetka do naravne smrti, a svojim uskrsnućem nudi nam puninu života za svu vječnost“, dodaje mons. Perić i veli da „ako nam je cilj, neću reći 'suobličiti se ovomu svijetu', koji se ravna 'požudom tijela, požudom očiju i ohološću života' (1 Iv 2,15), nego ne zamjeriti se 'sedmoj sili' ove kugle zemaljske i biti 'politički korektni', a ne nastojati preobražavati se obnavljanjem svoje pameti da mognemo 'razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno' (Rim 12,2), onda smo pred svakim medijski razbubnjalim problemom nemoćno popustljivi, trske koje vjetar ljulja“.
„I kako ćemo onda vjeru očuvati, dobar boj izvojevati i vijenac života zaslužiti za sebe, pogotovo drugima u tome pomoći? Neka Darovatelj života svim donositeljicama života na ovaj svijet muke rađanja i odgoja rođenih božanski nagradi životom vječnim“, napisao je biskup Perić, a taj je njegov tekst s portala Vjera i djela na svojem Facebook profilu prenio mons. Uzinić i popratio ga svojim komentarom.
„Nekad su se kršćani prepoznavali po tome što „kao i ostali rađaju djecu, ali ne odbacuju nerođene djece“ (Iz Poslanice Diognetu), a mi današnji kršćani se prepoznajemo po tome što o tome držimo lijepe i učene govore, pišemo članke, dijelimo stavove, iznosimo (svakakve) komentare, organiziramo javne molitve i proteste, ponekad i optužujemo... I još to smatramo svojim velikim doprinosom pluralnom društvu koje – možda baš zato što svoje stavove namećemo, a često sami u skladu s njima ne živimo – postaje sve manje osjetljivo za pravo na život i zaštitu života od začeća do prirodne smrti. Evo zašto je ponekad bolje sa suosjećanjem šutjeti nego li nešto reći, pa i kad je riječ o načelima koja su nepromjenjiva, svima dobro poznata i ne treba ih ponavljati. I zašto naše „za život“ sa svojim posljedicama možda baš i nije uvijek za život, iako bismo mi željeli drugačije. Dosta je vidjeti iskustva drugih iz kojih nismo ništa naučili. I zašto nam je svima osobno obraćenje potrebnije od moraliziranja i dijeljenja lekcija drugima“, komentirao je nadbiskup Uzinić tekst biskupa Perića.
Prijašnje „iskrenje“ između ove dvojice visokopozcioniranih prelata bilo je zbog organiziranje Dubrovačke ljetne škole, tj. poziva feminističkoj teologinji Tini Beatie, što je kritizirao mons. Perić, a na meti njegove kritike našla se i lanjska isprika homoseksualcima mons. Mate Uzinića na njegovu Facebooku.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
