Na upit što je problem odgovor je bio zakon o načinu upravljanja državnom imovinom i resursima čije je odredbe iz Republike Srpske tek na papiru svojom odlukom poništio visoki predstavnik Christian Schmidt.
Nakaradno tumačenje
Uprošteno, u FBiH, odnosno županijama i općinama ne znaju kako postupati s državnim zemljištem, a u RS-u znaju. Sve su prepisali na entitet. - Investitori su u RS-u uspjeli ishoditi sve dozvole, a sve parcele na kojima gradimo upisane su na Republiku Srpsku - tvrdi sugovornik Večernjeg lista BiH. Tako ispada da je Schmidt "kaznio" RS poništavanjem entitetskih odredbi, a ispašta Federacija BiH zbog zaustavljanja niza investicija. U BiH se po tumačenju upućenih u ovu oblast krajnje nakaradno tumači pojam države i državnog zemljišta. Svaka teritorijalna jedinica, od najmanje do najveće, u prvom redu definirana je točnim prostorom na kojem ta zajednica ima svoja prava i obveze. Ta prava uglavnom se odnose na prilagođavanje prostora za što bolji život, uključujući naravno i prirodne resurse koje taj prostor posjeduje.
Daytonskim sporazumom utvrđen je ustavni okvir državne zajednice u kojem su propisana načela i nadležnosti entiteta, županija i neke zajedničke nadležnosti ovih razina vlasti. Tim dokumentom propisani su i svi nositelji izvršne, zakonodavne i sudske vlati u BiH. Pod pritiskom bošnjačke strane već 2003. godine visoki predstavnik unosi zbrku u rad državne uprave nametanjem Zakona o građevinskom zemljištu. Ovim je zakonom napravljen veliki problem u funkcioniranju općinskih službi za građenje, a u pojedinim je dijelovima otvorio vrata krađi državne imovine i korupciji. A onda se dogodio drugi, još veći, promašaj. Sam visoki predstavnik, koji je trebao čuvati principe Sporazuma, 2005. godine donosi odluku o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, koji OHR pretvara u natkriljujući zakon.
U samoj odluci u članku 4. Padddy Ashdown ruši i ustavnu strukturu državne zajednice, brišući županije, općine i gradove kao dio državne strukture. Uvidjevši nekažnjeno mijenjanje uspostavljene strukture države, u Federaciji se na sličan način uspostavlja i stvarna izvršna i zakonodavna vlast formiranjem Alijanse za promjene i uz potporu Visokog predstavnika, izbacujući stvarne predstavnike konstitutivnih naroda iz vlasti. Tada se na prostoru FBiH ubrzano donose zakonski i podzakonski propisi koji mijenjaju nadležnosti raznih razina vlasti definiranih Ustavom FBiH.
Čekaju ministarstvo
To se nesmetano radi i donošenjem pravilnika u pojedinim federalnim ministarstvima koji, kao što znamo, donosi sam ministar. I upravo se to radi zakonima kojima se upravlja prirodnim resursima, odnosno državnom imovinom. Najeklatantniji primjer je i danas vrijedeći Zakon o vodama. U njemu se u članku 9. eksplicitno kaže da su sve vode i kategorije u vlasništvu FBiH. Tada se u većini federalnih zakona uvodi famozni pojam "od značaja za FBiH", a onda se u daljnjem tekstu kaže - ako je to od "značaja za FBiH", taj je resurs u vlasništvu Federacije i njime upravlja FBiH.
To se odnosi na Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakonu o šumama koji je u međuvremenu stavljen izvan snage. Nitko nikada nije definirao što to konkretno znači "od značaja za FBiH" kao da ništa od toga ne može biti od "značaja za županiju ili općinu". Ovakve odredbe dovele su u zabunu i problem cijelog državnog aparata, doznaje Večernjak. Tako pojedine općine i županije, iako imaju skupštine i planske dokumente, pretvorbu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, vrše samo uz suglasnost Federalnog ministarstva.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
