Da, od završetka rata!
Hrvati u BiH, koliko god to brutalno zvučalo, vrijedili su Bosni i Hercegovini kada je svoje kosti trebalo ugrađivati u njene temelje, a iako i tada najmalobrojniji hrvatski narod bio je najorganiziraniji i najhrabriji u BiH. Čak i najmudriji, međutim, ne znamo koliki je to plus jer su poput lija pozicije uzimali najveći lopovi, a dobar dio njih je, nažalost, i dalje na vlasti.
Nakon rata, kad je ubijen Jozo Leutar bilo je jasno da Hrvatima u BiH nema mira, a to im je bila najsnažnija poruka u tzv. miru. Onda početkom tisućljeća kreće proces uništenja Hercegovačke banke, instaliranje Alijanse za promjene, kupovina podobnih Hrvata i njihovo političko pozicioniranje.
Zatim se 2006. godine prvi put dogodio Željko Komšić. Proročki danas zvuče riječi Harisa Silajdžića Komšiću da će ogaditi Hrvatima Bosnu i Hercegovinu, međutim ovaj je to odlučio napraviti bez obzira na posljedice i tada je s dobivena dva mandata, na valovima bošnjačkih glasova, vladao od 2006. do 2014. godine.
Nekako se činilo da bi, nakon što je morao napraviti pauzu od Predsjedništva, Željko Komšić mogao otići u ropotarnicu povijesti, sam se u nju poslati jer je najnesposobniji uhljeb u BiH koji nijedan projekt nije doveo u ovu zemlju, međutim zbog mržnje prema Hrvatima dio Bošnjaka ga ponovno bira za svog predsjednika, i to nemali dio...
Danas, kada cijeli svijet zvecka oružjem pojavljuje se Zoran Milanović.
Hrvatska će blokirati ulazak Finske u NATO dok se ne riješi izborni zakon u BiH, da Hrvati mogu uvijek izabrati svoje predstavnike, a samim time i održati se u političkom, gospodarskom, ekonomskom, kulturnom, sportskom i svakom drugog smislu.
Je li zaigralo srce na ove riječi? Apsolutno. Svi vi znate kako smo svi mi iz Hercegovine gledali na Milanovića i nećemo se lagati, ni trunku nam se nije sviđao dok je bio premijer. I da, bio je Komšićev podupiratelj... i apsolutno nam se sviđa ovakav Milanović, međutim postoji ona stara izreka koju Hrvati u BiH jako dobro znaju: Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada...
Je li Milanović promijenio dlaku, a ćud ostavio istom, ali za potrebe dovođenja Mosta na vlast, koji bi mu izglasao i veće ovlasti, čini što god treba? Spekulira se. Međutim da je Milanović pokupio simpatije mnogih - definitivno je.
Milanović je svjestan da se pobjeda ostvaruje i ucjenama i prijetnjama. Nije mu to nikad bilo strano, naravno, sve po zakonu. Međutim, gdje će to odvesti Hrvate u BiH.
Koliko god to čudno zvučalo, ili smiješno ili bizarno, zatekao nas je komentar jednog čitatelja portala Grude.com: Što ako nas Milanović uvuče u III svjetski rat? Svaki dosadašnji je na neki način vezan za BiH, a I je ovdje i počeo. Sve počinje na Balkanu...
Možemo li tvrditi da se sto posto ništa neće dogoditi? Sto posto ne možemo, ali nadamo se da do tolike katastrofe ipak neće doći. Međutim, ovdje je potrebna i Milanovićeva "hrabrost" i Plenkovićeva "diplomacija". Neka na svoj način svijetu objasne u kakvoj je situaciji hrvatski narod u BiH.
I da, kao što je jedan ugledni umjetnik iz Mostara nedavno rekao, nama nisu prijatelji ni Njemačka ni Vatikan ni Amerika ni Velika Britanija... Moramo se osvijestiti, poslati jasne političke poruke, diplomatskom čizmom zgaziti u svaki kutak svijeta, i ne tražiti prijatelje jer njih u politici nema. Britanci su to najbolje objasnili izrekom: U politici ne postoje vječni prijatelji ili neprijatelji, postoje samo vječni interesi. A interes Hrvata u BiH je jednakopravnost i život u miru s ostalim narodima u BiH! Milanoviću i Plenkoviću, na vama je red, jer da nije bilo Hrvata iz BiH, ne bi bilo ni Hrvatske, tog ste valjda svijesni...
Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
