Fra Jozo Grbeš izabran je za novog provincijala Hercegovačke franjevačke provincije. Premda su se za provincijala natjecala još dvojica njegove fratarske braće, činilo se kako je izbor fra Joze Grbeša unaprijed bio predodređen željom mnogih da upravo on postane novim provincijalom, premda se do njega došlo glasovima kapitularaca - fratara koji čine kapitul i koji imaju pravo glasa na njemu.
Za one koji ne znaju mnogo o toj vrsti unutarcrkvenih izbora valja reći da se radi o svojevrsnoj crkvenoj demokraciji, kojoj prethodi široka anketa, koja se s vremenom sužava na izbor najpoželjnijih kandidata. Glasovi redovnika ulaze u sve uže krugove, koji se sužavaju na samome izbornom kapitulu, koji odlučuje o članovima nove provincijalne uprave. S time da nijedna od tih uprava nije vječna, nego je podložna promjenama. Točnije, provincijal se bira na šest godina te može biti reizabran na još tri, ali nakon toga više se ne može kandidirati, nego se traži neko novo ime.
Zanimljivo bi bilo proniknuti što je nagnalo njegovu redovničku braću da novoga provincijala potraže u Chicagu, a ne u samoj Hercegovini. No ta bi tema možda otvorila neke stare priče, pa upravo se u dolasku nekoga s "ruba provincije" može vidjeti želja fratara da u novo vrijeme uđu s posve novim profilom osobe, koja će voditi i predstavljati njihovu provinciju. S time što fra Jozo Grbeš nije nimalo novi i nepoznat hrvatskoj javnosti, a Chicago je svojim djelovanjem pretvorio u jedan od najjačih hrvatskih punktova u svijetu i kroz njegovu su američku kuću prošle stotine i stotine hrvatskih svećenika i biskupa, političara i javnih djelatnika, s kojima će kao novi provincijal sigurno uspostaviti izravne i otvorene odnose.
Hercegovački franjevci su institucija. I toga svatko mora biti svjestan. Ponikli su i izrasli u hercegovačkom kršu u mukotrpnoj povijesnoj borbi, šibani sa svih strana, izvana i iznutra brojnim kušnjama i nevoljama. Od turskih vremena, kada su protjerani u Zaostrog i Živogošće i odande su pastoralizirali svoje vjernike u Hercegovini do završetka Drugog svjetskog rata kada su ih partizani mučki pobili u Širokom Brijegu te je po zatvorima završila gotovo trećina fratara.
Ni unutarcrkvena zbivanja nisu ih štedjela, pa je tzv. hercegovački slučaj s preuzimanjem/predajom župa dijecezanskom kleru otvorio ranu, koja ni do dan danas nije zacijelila. No, sve je to, budimo iskreni, nekako kompenzirano milošću međugorskog fenomena, kojega su na leđima mogli iznijeti samo ovakvi fratri kao što su hercegovački.
Fra Jozo Grbeš izdanak je loze upravo toga trsa, s time da je posljednja tri desetljeća života i rada u SAD-u stekao iskustvo koje mu jamči s jedne strane distancu od lokalnih sitničarenja, a s druge strane duboku uronjenost u hrvatsku stvarnost, u kojoj dijaspora želi sudjelovali, ali nikako naći načina kako to pretočiti u stvarnost.
"Tvoja je Hrvatska trn u tvom oku, obojan bojama tuđih snova, lažnih mitova, plaćenih pera, govora laži i veličanja nepravedne povijesti. Moja je Hrvatska zemlja pravednika i patnika, Stepinca i Bušića, Radića i Zadre, nesebičnih branitelja, ljubitelja istine, praktičara ljubavi, zagovornika praštanja i svih onih koji nikada mržnju ne upoznaše", reći će jednom poetski fra Joe Grbeš.
U tome duhu Fra Jozo Grbeš dolazi i na čelo važnog i snažnog franjevačkog korpusa u hrvatskom narodu i Crkvi. U vremenu u kojemu su se dogodile i promjene u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, koje će mu ići na ruku. Baš kao i one u Međugorju, kojim upravlja Vatikan. Pa mu Hercegovina može poželjeti dobrodošlicu - Fra Joe, dobro se vratio!
Darko Pavičić/Večernji list
| Vaše ime | |
| Komentar | |
