“Ako pada snijeg, to znači da su temperature oko nule i da se sa oružjem i borbenim vozilima neće dogoditi ništa značajno. Znamo na kojim temperaturama dolazi do smrzavanja i kvarova”, doznajemo od Rojsa.
“Jasno, treba uzeti u obzir i vrstu terena po kojima se kreću ruske trupe, no nisam vidio da se igdje čisti snijeg. Također, treba imati na umu da smo na pragu proljeća i da je sasvim izvjesno da do većeg pada temperature u narednom periodu neće dolaziti”, piše dnevno.hr
Ćesić svoje stavove temelji na vlastitom iskustvu ratovanja, no izdvaja snježnu tragediju koja je 30. ožujka 1995. na planini Vran zadesila petoricu hrvatskih specijalaca, pripadnika HV-a i HVO-a.
On nam je opisao kako se kolona automobila koja je bila u pratnji generala Janka Bobetka kretala dijelom planine okrenute prema Tomislavgradu, te kako se nije dalo naslutiti da se sprema mećava. Sve je, kaže, bilo procvalo i propupalo, no onda je Vran planina pokazala surovu stranu.
Zbog snježnih nanosa, vozila su se zaustavila, a temperatura se sunovratila na -18 stupnjeva. Trebalo je punih 36 sati da se oluja primiri i da stigne ekipa sa strojem za čišćenjem snijega koji je pred sobom čistio nanose visoke i do tri metra. Krenulo se u otkopavanje prvog vozila kojem je virio samo dio krova, a u kojem su se nalazila petorica nesretnih, hrvatskih vojnika: Ivica Begić (1962., Posušje) VP HVO, Mladen Jakovljević (1968., Novska) ATJ-Lučko, Robert Krizmanić (1970., Ljubljana) ATJ-Lučko, Krešo Supina (1970., Zagreb) VP HV i Davor Zbiljski (1968., Zagreb) ), ATJ-Lučko. Svi su bili mrtvi…
| Vaše ime | |
| Komentar | |
