Dovoljno je reći "Lega", a općina Grude i cijela Hercegovina znat će o kome se radi.
Čovjek o kojem je snimljen i film od sat i pol vremena, predstavljen i u začecima West Hercegovina Westa, bio je ikona, osebujan i zanimljiv intelektualac, čovjek koji je u svom stanu čuvao neprocjenjivo glazbeno i književno blago.
Jednog proljeća u filmu "Legina priča" pokazao je čime sve raspolaže, od novina iz 50-ih i 60-ih godina, knjiga starih po stotinu i više godina i onih novijih, postera glazbenih legendi, gramofonskih ploča, kaseta, CD-ova... stvari koje bi među kolekcionarima dosegle veliku cijenu, ali za Legu su bile neprocjenjive.
Izolirao bi se Lega od ovog svijeta, ušao u neki svoj film i prepustio se. - Uključim si žarulju, stavim slušalice, na radiju ako nema ništa, imam kaseta i CD-a zahvaljujući Matiću, tu je i gramofon po potrebi, a namjestim si fino sjedalo da mogu ruke nasloniti. Ali prvo što pogledam tko je danas rođen odnosno tko je umro, da se mogu opredijeliti za glazbu ako nemam nešto posebno. Evo danas sam primjerice slušao Paula Butterfielda. Umro je 87' pokoj mu duši. Nabiješ slušalice, uključiš glazbu, noć prođe. I sjetim se onog njemačkog pjesnika Novalisa koji je kazivao: Što noć ne traje vječno, što mora završiti... ali, kad ti je najbolje, obično je to tako, moraš prekinuti, jebiga - kazivao je svojedobno. Uz glazbu, opuštao bi se i uz dobru knjigu.
- Za bolje razumijevanje povijesti i umjetnosti treba puno toga pročitati. Treba i pisati - naglašavao je s olovkom uvijek pri ruci, citirajući velikane: - Ili se živi, ili se piše.
Danas će u 13.15 sati iz svojih Gruda, ispred najljepše crkve, krenuti prema svom Neumu, na groblje Babin Do. Naš Lega.
Tijelo počiva, a ona dobra duša koja je obilježila Grude jednog vremena, vjerojatno je već pronašla svoj mir u Gospodinu. Već je Lega našao neki svoj kutak u Raju za koji, kao za onaj sobičak u središtu Gruda u kojem je neprocjenjivo blago, kaže: - Lega, ako ne moram, ja odavde nikad ne bih izlazio.
Ž.A./Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
