Velimir Đerek – Sokol bio je zapovjednik 1. bojne 204. vukovarske brigade. Poginuo je na 12.10.1991. na Sajmištu. Rođen je u Vinjanima Gornjim kod Imotskog. Bio je najmlađe od troje djece Ante i Zorke Đerek. Uz Rajku imao je Velimir i četiri godine stariju sestru Senku. Otac Ante umro je kad mu je bilo samo sedam godina, a Vele, kako su ga zvali njegovi najbliži, u Zagreb je otišao na školovanje nakon osmog razreda.
Sam se probijao kroz život. Bio je vrlo snalažljiv, ali i jako omiljen među ljudima. Još u srednjoj školi zaposlio se kao nosač torbi u zagrebačkom hotelu Esplanadi, gdje je nakon fakulteta dogurao do šefovskog mjesta. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, ostavio je radno mjesto u Esplanadi i kao dragovoljac otišao u rat. Naočit momak kojega su obožavale djevojke s ponosom je uvijek isticao svoje domoljublje zbog kojega je bio i zatvaran, a kada ga je trebao dokazati i djelom, nije se dvoumio ni trenutka, ostavio je sve, uzeo pušku i otišao u Vukovar.
Odluku da ide u rat donio je još u lipnju 1991. godine kad je zadnji puta posjetio obitelj, no to je priznao samo sestri Rajki.
– Sestro ja idem, jer Vukovar se ne brani tu u Zagrebu ni u mramornoj Esplanadi niti na urbanim kavicama, brani se oružjem, jedino i isključivo na hrvatskoj granici i ja idem - rekao je Velimir.
Nakon toga je otišao do svećenika, ispovjedio se, pozdravio se s prijateljima i otišao u Vukovar odakle se posljednji puta javio kako bi nećakinji čestitao 5. rođendan.
U Vukovaru se brzo dokazao kao veliki ratnik, i to na Sajmištu, na kojem su se svakodnevno vodile teške borbe protiv srpskih agresora. Zbog hrabrosti suborci su mu i dali nadimak Sokol. O Velimiru Đereku-Sokolu oni i danas pričaju kao o velikom ratniku.
Jedan od njih je još jedan vukovarski ratni heroj, Ivan Anđelić – Doktor:
– Dvanaestog listopada1991. godine u večernjim satima poginuo je Velimir Đerek – Sokol. Neustrašivi vukovarski heroj… U sve bitke išli smo skupa i branili najtežu bojišnicu Sajmišta. Izgubivši takvog ratnika, kao da sam izgubio rođenog brata. Odnio sam ga mrtvog i ostavio dokumente po kojima je i evidentiran. Njegova majka Zorka me je smatrala svojim drugim sinom. Izgubili smo velikog čovjeka, heroja kojeg mi, njegovi suborci, nikad nećemo zaboravit – prisjetio se Ivan Anđelić.
Braneći Vukovar, Velimir Đerek – Sokol poginuo je na Sajmištu 12. listopada 1991. Nakon ekshumacije i identifikacije s Novog groblja u Vukovaru pokopan je uz sve vojne počasti u rodnim Vinjanima 23. svibnja 1998. godine.
Bio je zapovjednik i junak obrane grada Vukovara. Promaknut je u čin pukovnika HV – a, odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata te Ordenom Bana Jelačića.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
