Živio je u varaždinskom naselju Banfica. Neki sugovornici su nam rekli da je bio pomalo prijeke naravi i živio je svoj život. Posao teretana, motor… Kad smo pozvonili na vrata obitelji Marčec, starija žena nam je kazala da nema ništa za reći novinarima i pristojno nas je zamolila da napustimo zgradu. U deveterokatnici ljudi s kojima smo pokušali razgovarati su kazali da su ga znali vidjeti na ulazu u lift ili zgradu i sve se svodilo na pozdrav.
S druge strane kad smo došli u Vukanovec, gotovo svi mještani s kojima smo razgovarali se sjećaju Tomislava Pergara, kojeg su 27. siječnja 2011. godine ispred narodnjačkog kluba “Guru” u Čakovcu na smrt pretukla trojica mladića. Jedan od njih bio je i Marčec. Na Općinskom sudu u Čakovcu 21. veljače su na ponovnom suđenju donijeli nepravomoćnu bezuvjetnu presudu kojom su Matija Marčec, Bruno Hančić i Deni Pirkl, osuđeni na zatvorske kazne u trajanju od dvije godine i deset mjeseci.
Na presudu je Općinsko državno odvjetništvo uložilo žalbu, tako da će presuda ponovo na viši sud i tako…u nedogled, kazala nam je Spomenka Pergar, majka ubijenog mladića. Dok je gledala sliku starijeg sina pogled ju je vraćao unatrag… Na dan kad je sin otišao u grad i više se nikada nije vratio.
Oko dva sata u noći iz policije su im tog hladnog siječnja pokucali na vrata i kazali da je Tomo, kako ga je zvala iz milja pretučen i da je u bolnici. Suprug Marijan i ona su pohitali u Županijsku bolnicu u Čakovec ne sumnjajući da će njihov sin izgubiti bitku za život.
- Nisam od onih koji se vesele tuđoj nesreći. Samo mi majke znademo kako nam je teško kad izgubimo dijete. Živim u boli cijelo vrijeme i nadajući se da će trojica koji su to napravili napokon biti osuđeni. Mislim da će mi tada bili lakše kad odem na njegov grob i kažem mu da su krivci dobili kaznu. Ovakvo sudstvo svima nama koji čekamo na presude doslovce čupa srce – kazala je kroz suze gospođa Pergar, dok joj suprug blago spustio ruku na rame pokušavajući na taj način zaustaviti suze, ali uzalud...
Pokopala je sina u 23-oj godini. Nadala se njegovoj djeci i radovala svakom trenutku kad ga je vidjela. Priča da je bio dobar mladić i poslovođa u zagrebačkoj Hidroelektri. Pred njim je bio život.
- Kad netko na cesti zgazi psa odmah se donese neko rješenje, a za ubojstvo čovjeka čekati desetljeće i više doista je vrh vrhova nefunkcioniranja sudstva – jada se gospođa Spomenka.
Kad smo ju upitali je li njezin sin poznavao koga od trojice kojima se sudi, rekla nam je da je zajedno u školu u Čakovcu išao s jučer preminulim Marčecom. Te dodala zašto je i on koji ga je poznavao sudjelovao u brutalnom premlaćivanju.
- Ako je bio kriv, trebalo je pozvati policiju a ne tući čovjeka, koji nije ni počeo živjeti sve dok ne ugase životnu svijeću u njemu – kazala je gorko zaplakavši. Dodajući kako danas plaću roditelji i obitelj poginulog motocikliste. Svi imaju svoju djecu, obitelji, roditelje... koji plaču za svojima najmilijima.
U policijskom priopćenju stoji da je Marčec poginuo u petak u 15,15 sati između Vrhovljana i Donjeg Koncovčaka. Velikom brzinom ušao je u nepregledni zavoj, prešao na suprotnu stranu, udario u dva automobila koji su dolazili iz suprotnog smjera i na mjestu poginuo. Ta cesta kojom se kretao ide jednim smjerom i prema Vukanovcu, gdje je nekada živio Tomislav Pergar.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
