Modri, učinili ste nas ponosnima, i osvojili novu generaciju mladih navijača!

Prošetali su se kroz skupinu u kojoj su bili velikani CSKA i Feyenoord, očitali su lekciju jakom ruskom Krasnodaru, a potom i čudesno, na zaprepaštenje nogometne Europe, srušili Mourinhov Tottenham, klub koji ima igrača (Kanea) vrijednog više od 100 milijuna eura.

Držali su se plavi solidno i protiv Villarreala, dokazali da su postali respektabilna europska družina koja može igrati i protiv najjačih momčadi na svijetu. Zaista je šteta što se utakmice igraju bez gledatelja, jer u neka sretnija vremena bez pandemije prepuni bi Maksimir "gorio" barem nekoliko puta ove sezone.

Osjetila se velika euforija uoči Krasnodara, Tottenhama, Villarreala, u tim danima utakmica plavih navijačima Dinama barem nakratko prestalo je biti važno koliko je taj dan novozaraženih, hoćemo li se cijepiti Pfizerom ili AstraZenecom, zašto su nam političari uglavnom korumpirani ili nesposobni, zašto je opet narasla cijena benzina i dizela...

U dane Dinamovih utakmica raspravljalo se o bitnijim stvarima, o tome hoće li Mamić (Krznar) u prvih 11 staviti Franjića ili Jakića, treba li od prve minute igrati Majer, hoće li zabiti Petković... Raspravljalo se na kavama o čudesnim obranama Livakovića, o Oršićevom "sprdanju" sa skupocjenom obranom Tottenhama, o Petkovićevim majstorijama. Ukratko, živio se Dinamo.

I to je velika pobjeda ovih igrača koji su postali jedna od najvećih generacija Dinama. Kao što su nama naši roditelji i djedovi prepričavali majstorije generacije 1967. i 1982., tako ćemo mi svojoj djeci pričati o generaciji Ademija, Livakovića, Petkovića, generaciji koja je prvo 2019. razbila 49 godina dugo prokletstvo Dinamova proljeća u Europi, a ove sezone napravila i korak više, te ušla u četvrtfinale Europske lige.

Rezultati su bili čudesni, ali najveća stvar koju je učinila ova generacija jest ipak to što su ljubav prema Dinamu usadili i najmlađima. Prije dvije, tri godine klinci po školama, parkovima i na nogometnim igralištima nosili su gotovo isključivo dresove Ronalda, Messija, Modrića, a sada je sve više malih dresova s imenima igrača Dinama - Livakovića, Petkovića, Oršića, Majera... Jer, faca si kad u školu ili na igralište dođeš s imenom nekog dinamovca na leđima.

Bravo, plavi dečki, za to ste vi zaslužni! Učinili ste sve navijače Dinama ponosnima i kupili ljubav novih, mladih generacija.

Karlo Ledinski/Vecernji.hr