Organizatori ove godine su bili ATPK Grude 1955 i Ivica Lozina, a biciklisti Stipe Ćipa Leko, Robert Kasumović, Mario Marić, Zdravko Poljak i Darko Brateljac, a od Krnjaka pred Karlovcem nam se pridružio i četiri " Tigra" - Zlatko Adžijević-Dugi koji je vozio s nama do Vukovara i još tri (Mika, Ernest, Rambo) koji su s nama bili do Novske, a kojima ovim putem zahvaljujemo.
Prva dionica je bila Ledinac-Imotski-Aržano-Tijarica-Trilj-Sinj. Noćenje. Na svim spomenutim mjestima zapaljene su svijeće uz spomen obilježja sa predstavnicima lokalnih vlasti i udruga proisteklih iz domovinskog rata.
Druga dionica Sinj-Vrlika-Knin-Gračac. Noćenje u samostanu.
Treća dionica Gračac-Udbina-Korenica. Noćenje u hotelu Macola.
Četvrta dionica Korenica-Plitvice-Grabovac-Slunj-Krnjak-Topusko. Noćenje u Terme hotel.
Peta dionica Topusko-Petrinja-Kostajnica-Dubica-Jasenovac-Novska, noćenje u Kutini.
Šesta dionica Novska-Okučani-N. Gradiška-Požega.
Sedma dionica Požega-Našice-Osijek i osma Osijek - Vukovar. Ukupno oko 830 km.
Kiša nas je dočekala u Korenici. Pratila nas do Osijeka. Na dionici između Korenice i Plitvica kolegi Robiju je pukla zračnica, srećom ne pri velikoj brzini. Temperatura 2 stupnja, šleperi dignu svu količinu vode po nama, a smrznuti Robijevi prsti, jedva dovršiše posao. Robi je još nekoliko puta imao slične probleme pred svojim Osijekom- naravno uz blagoslov kiše).
Na svim mjestima koja su spomenuta i na još najmanje desetak mjesta zapalili smo svijeće i naklanjali se i odali dužno poštovanje ljudim što su dali sve svoje za slobodu. U svim mjestima smo toplo dočekani i ispraćeni, kako od službenih predstavnika rukovodstva, tako i od udruga i obitelji poginulih. To nam je uveliko pomoglo da zaboravimo na umor, kišu, kilometre, hladnoću, probleme u prometu i sl.
Posebnu zahvalu smo dužni iskazati organima MUPa, policajcima, koji su uistinu brižno i s veseljem obavili svoj nimalo lagan zadatak, te nas bez ijednog rizičnog trenutka dopratili do željenog cilja. u Vukovaru smo lijepo dočekani, a mi smo im se zahvalili kako svojim riječima uz pozdrav, tako i pjesmom koju je napisao Velimir-Velo Raspudić.
Svi gore spomenuti učesnici zaslužuju posebne pohvale no jedan je zaista zaslužio da se istakne, naš Darko Brateljac, koji je svojim vozilom iz Samobora, preko Pitomače, Osijeka, "pokupio" bicikliste, došao u Ledinac gdje je ostavio vozilo i krenuo sa nama biciklom za Vukovar. Nakon Vukovara vozilom sa nama do Ledinca, a onda bez odmora, put Zagreba, sam. Kapa do poda.
O svemu ovome bi se mogla i velika knjiga napisati, no za sada neka vam ponešto ispričaju i ove fotografije..
Ja osobno doživljavam Blagu kao čovjeka koji je svoje suborce volio kao svoju djecu, a oni njega poštivali i slušali kao svog oca. Trudit ću se da i sam budem takav, jer mislim da je njegova najveća vrijednost bila upravo to. Još jednom - ponosam sam na sve moje prijatelje koji zajedno bez ijednog ozbiljnog problema, privedoše ovaj maraton kraju.
Zahvala Općini Grude, Ljubi Grizelju, Srećku Mikuliću, Tomi Mariću, Autohercu, Ministarstvu branitelja HR, Uredu za Hrvate izvan RH, Ivanu Sopti, Općini Vis, Općini Dugi Rat i svima onima koji su na bilo koji način pomogli da ova manifestacija postane ono što jeste.
Nadamo se da će ovo postati tradicija, a m iskusni polako prenositi na mlađe ono što smo već prošli..
| Vaše ime | |
| Komentar | |
