U govoru, fra Andrija je istaknuo kako se fra Bernarda htjelo doslovno deložirati iz Hercegovine, a o čemu svjedoče i fra Bernardovi zapisi koje je vrijedno bilježio tijekom teških godina u Grudama, Ružićima, Gorici, Rakitnu... po Širokom Brijegu i Mostaru, a koji će se u godinama koje slijede još dugo analizirati i postajati vremenom dostupni javnosti.
Draga braćo i sestre!
U Svetom pismu stoji poruka:„Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset…“ (Psalam 90,10,). Na obavijesti o fra Bernardovom završetku ovozemaljskog života napisano je da je preminuo u 85. godini ovozemaljskoga života. Dakle, Gospodin je fra Bernardu, ne bez razloga, dodao još pet godina.
Svoje godine fra Bernard je proživio je u zapadnoj Hercegovini. Dječačke i đačke na Dobriču, studentske na učilištima, a fratarske i svećeničke u Mostaru, Crnču, Ružićima, Grudama, Gorici, Rakitnu i ponovno u Grudama. "Taj je dolazak u Grude Božji puk pozdravio pljeskom. Drukčije i nije moglo biti. Muke Božjega puka i njegovih svećenika, ujedinjene s Kristovim mukama, tvore veličanstveni liturgijski čin", zapisao je fra Bernard.
U roditeljskoj kući, među fratrima i s vjernim pukom fra Bernard je naučio da su Bog, narod, i fratar obilježili povijest Hercegovine posljednjih osam stoljeća, te je Hercegovina oaza katolike vjere. Tu je fra Bernard pronašao svoje mjestu i, svjedočio da bi bio ništarija kada bi se toga odrekao.
Rastanak u Crnču 12. svibnja 1968. duboko se urezao u njegovo biće. "Taj dan, zapisao je, sve da hoću, ne mogu zaboraviti..... potpuno sam… s torbom u ruci… iza Mise toga dana osjećao sam se potpuno nemoćan pred tim uzbuđenim svijetom. Ne shvaćam potpuno tu tako duboku reakciju kod svijeta. Svijet ima zdraviji i istančaniji osjećaj za pravdu... Kod svijeta je misao prirodna i slobodna, zaključak intuitivan." Tijekom desetljeća to ga je učvršćivalo da je kao fratar postao gorostas i jedinstveni svjedok nepokolebljive povezanosti s vjernim pukom, svjedočeći vjernost Bogu. Stoga se može reći da je„kroz naklonost puka prema fratrima progovorila Crkva u Hercegovini. Fratrima i puku nametnute su okolnosti u kojima je sve zahtjevnije uspravno živjeti.“
Upravo su se na to neki uzastopno tijekom njegova svećeničkog i franjevačkog života i rada obrušavali. On je pismeno odgovarao. Ta pisma su protkana duhom intelektualne jedinstvenosti i svjedoče poznavanje teologije i brojnih drugih znanosti, te, začinjena narodnom mudrošću, zapanjuju i oduševljava. Iz fra Bernardovih pisama, koje bi trebalo prikupiti i objaviti, moguće se upoznati kakvi strojevi su slani da ga isčupaju iz Hercegovine i presade tamo negdje preko velikog oceana ili u Zapadnu Europu.
I nisu uspjeli!
I na fra Bernardov patnički život mogu se primijeniti riječi sv. Pavla: »Dobar sam boj bio, trku dovršio, vjernost sačuvao. Za budućnost mi je spremljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedan sudac, i ne samo meni, nego i svima koji čeznutljivo čekaju njegovo pojavljivanje.“ (2 Tim 4,7-8)
Fra Bernard je konačno u Grudama i nitko ga više iz Gruda ne može ukloniti. On je živio i ostavio trag koji će, dobri ljudi, na više načina za povijest ovjekovječiti. Pokoj vječni daru mu Gospodine.
fra Andrija Nikić
Grude, 21. rujna 2020.
Povezane vijesti:
| Vaše ime | |
| Komentar | |
