A te priče počinju s Prvim svjetskim ratom 1914. kada je u župi Grude župnik fra Vice Skoko. On je dočekao na župi i biskupa fra Alojzija Mišića, jednog od najboljih u povijesti Hercegovine, a kip svetoga Ante koji je i danas u Grudama blagoslovljen je upravo tih godina, a župa Grude dobila ga je zahvaljujući tadašnjem upravitelju škole u Grudama Nikoli Barišiću. Fra Vice je prolazio kroz strahovito teške godine, a naslijedio ga je 1915. u Grudama fra Damjan Gadža. Pothvata u izgradnji nije bilo jer je harao rat, a dosta Gruđana služilo je, kako napisa, tuđu vojsku. - Stizale su obavijesti o smrtu, ali za grobove se nikad nije doznalo - stoji u pisanju o starim Gruđanima. Godine 1917. sakupljala se djeca od 7 do 14 godina i slala u Slavoniju da bi preživjela, a neki su i zastalno ostali. Fra Damjanu ne bijaše lako, ali hrabro je podnosio poteškoće sa svojim župljanima.
A onda dolazi veliki fra Gabro Grubišić koji je u župi Grude bio od 1918. do 1940. i on je prvi počeo izgradnju, po mnogima, najljepše crkve u Hercegovini, koja je zablistala u punom ruhu zahvaljujući fra Stanku Pavloviću, fra Bernardu Mariću i fra Anti Šaravanji.
A najzanimljivije je da su praktički i fra Gabro i spomenuta trojka, gledajući njihov posljednji dolazak, jednak broj godina u župi Grude, a da ih iste muke more. Tu su svima poznati progoni hercegovačkih franjevaca u stoljetnim župama, što je već postala tradicija kada su Grude i Hercegovina pitanju, a tu su i mjere koje uključuju "zabranu" odlazaka u crkvu kao što je danas. - U to vrijeme vladale su razne bolesti, pa su bili zabranjivani javni skupovi. Bile su ratne i gladne godine, pa se moralo i kruha tražiti - zapisano je za to vrijeme kada je župu Grude preuzeo fra Gabro Grubišić.
A bolesti vladaju i danas, zabranjeni su javni skupovi, ali župa Grude kao što s vjerničkim pukom iziđe kao pobjednička u onim vremenima "španjolke" i drugih bolestiju tako će i danas.
"Jer stoljetne Grude sačuvaše vjerom, franjevačka braća i dušom i tijelom "
Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
