U vrijeme kad mnogi mladi ljudi gledaju kako što brže spakirati kofere i otići iz zemlje, 25-godišnji Benjamin Mehić s Vlašića pokazuje da se u BiH itekako može uspjeti — ali samo ako si spreman raditi od zore do sumraka.
On nije čekao čudo, ni tuđu pomoć, već je sa svojih deset prstiju izgradio sve što ima. Danas stoji kao primjer upornosti, znanja i skromnosti, a iza njega su rezultati koji nadmašuju i mnoge dvostruko starije od njega.
Još kao dječak učio je prve lekcije na zemlji roditelja, a već sa 17 godina kupio je svoju prvu parcelu. Umjesto da poput mnogih svojih vršnjaka uloži u sjajan automobil, Benjamin je prvo nabavio traktor. Dobar traktor, kaže, vrijedi više od deset auta, pogotovo kad znaš zašto ga imaš. BMW je došao kasnije – tek kad je bio zaslužen.
Danas iza sebe ima imanje koje bi mnogi nazvali malim gospodarstvom, ali ono što on radi zapravo je cijeli sustav: stotine ovaca i goveda, proizvodnja sira, prerada vune, trgovina, građevinski radovi – sve to Benjamin vodi i upravlja s nevjerojatnom lakoćom. Nema posla kojeg se ne prihvaća – zida peći, radi krovove, obrađuje kamen i drvo, a ujedno prodaje janjce i kurbane, sve po narudžbi.
Kako sam kaže, život ga je naučio da cijeni i svoje i tuđe, a vrijednosti koje je naslijedio od pokojnog oca duboko su usađene u svakom poslu koji radi. Otac mu je bio samouk, ali poznat po poštenju i znanju. Gdje god se spomene ime Mirsada Mehića, kaže Benjamin, zna se da je riječ o čovjeku koji je živio od rada i za rad.
Sjajno je zaradio
Na svom imanju Benjamin i obitelj uzgajaju vlašićke ovce, čuvaju tradicionalne preslice, a vunu ne bacaju nego prerađuju u tople zimske proizvode koje zatim prodaju. Svaka čarapa, džemper ili prsluk izrađen je ručno – baš onako kako se to radilo nekad.
Dok mnogi sanjaju o Njemačkoj, on ne vidi nikakav razlog da napusti svoj dom. "Kada si svoj šef, možeš malo predahnuti, posložiti dan kako ti paše, i znaš zašto radiš", kaže. Po njegovom mišljenju, novac stečen u tuđini nikad ne može zamijeniti osjećaj doma, obitelji i stvaranja nečeg vlastitog.
Danas je Benjamin suprug i otac, ima kuću koju je sagradio vlastitim rukama i jasno zacrtan cilj: stvoriti posao koji će ostaviti djeci. Radi u trgovini, ali istovremeno ima i ideju otvoriti restoran na planini, gdje bi gosti mogli uživati u domaćoj hrani i iz prve ruke vidjeti gdje i kako ona nastaje.
Dan mu počinje u šest ujutro, a nerijetko završi tek nakon deset navečer. No, ne žali se. U selu Mudrike, kaže, ima više posla nego što bi deset ljudi moglo odraditi. Brat mu radi u Austriji, drugi pomaže na gospodarstvu, majka pravi sir, a on – sve ostalo. Još uvijek se sjeća kad je kao klinac vozio traktor, a volan mu je bio veći od njega. Danas bi, kako kaže, prije vozio dobar traktor nego Porsche. I nije to iz hira – to je stav. Benjamin zna da novac ne dolazi preko noći, ali kad znaš odakle dolazi svaki dinar, tad ga znaš i poštovati.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
