Dobar primjer za to je Belgija, koja je za projekt vjetroelektrana na moru povukla oko pola milijarde eura bespovratnih sredstava.
Oko 50 kilometara od belgijske obale nalazi se Parkwind. Privatnim ulaganjima i novcem iz europskih fondova podignut je golem vjetropark sa 178 turbina koji električnom energijom opskrbljuje gotovo 200 tisuća kućanstava. "Samo naša posljednja investicija iznosila je gotovo tri milijarde eura. Pritom su 30 posto novca uložili naši dioničari, a ostatak su bila sredstva komercijalnih banaka, europskih fondova i Europske investicijske banke", kaže predsjednik Uprave Parkwinda Francois Van Leeuw.
S elektranama na kopnu, belgijski udio energije dobivene iz vjetra iznosi gotovo 10 posto ukupne proizvodnje. Razvojem obnovljivih izvora energije, države poput Belgije žele smanjiti ovisnost o uvozu, jer nemaju vlastitu proizvodnju nafte i plina. Slične ciljeve ima i EU u cjelini. Uvozi više od polovine vlastitih potreba za energijom i na to godišnje troši više od 350 milijardi eura.
No kad je riječ o obnovljivim izvorima, uvijek je pitanje koliko su konkurentni u odnosu na fosilne i mogu li biti isplativi bez poticaja. "Danas je tržišna cijena električne energije oko 30 EUR/MWh, što je premalo za ulaganje u bilo kakvo postrojenje. Ne možete graditi ni nuklearne, plinske ili termoelektrane na ugljen uz takvu razinu cijena, jednostavno nije isplativo", upozorava Francois Van Leeuw.
Unatoč svemu, prema riječima Anne-Kaise Itkonen iz odjela EK za klimatska pitanja i energetiku - EU i dalje ostaje predana razvoju čiste energije. Bruxelles tvrdi da u tome nije ostao sam ni nakon hladnog tuša iz Washingtona, odluke da Sjedinjene Države napuštaju Pariški klimatski sporazum. Potpisalo ga je 195 država. Među njima je i Hrvatska, koja je zahvaljujući snažnom poticanju vjetroenergije, već premašila europske ciljeve do 2020.. Jedino što, za razliku od razvijenijih europskih zemalja, kod nas ti poticaji idu samo iz proračuna i preko leđa građana, prenosi HRT.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
