Počela je sezona branja raštike. Zdravog, nekoć sirotinjskog, a danas traženog povrća koje se u ovim krajevima tradicionalno uzgaja.
U pitomom, plodnom imotskom polju prostire se pravilan, pažljivo posađen nasad raštike – zeljastog povrća opora okusa koje je u Dalmaciji dobro poznato i duboko ukorijenjeno u prehrani i tradiciji, prenosi hrt.hr.
U berbi pomažu domaći ljudi. Svi su odrasli na raštici i dobro znaju kada se sadi, kako se bere i priprema.
– Evo, berem velike, ostavljam male. Berem velike, ostavljam male. A što ne valja, bacam na pod, kazala je Terezija Juroš Galić iz Vinjana Donjih.
Ponosi se svojim poljem i Teo Klapirić, koji je prije desetak godina bio i Osoba godine Imotske krajine u izboru Radio Imotskog. Njegov trud i znanje, zajedno s brigom oko svake sadnice, donijeli su mu bogate prinose. Svake godine – sve više.
– Od nekakvih 5.000 sadnica danas smo došli do 30.000. Prva branja bila su 200-tinjak komada po pola kile, i bili smo sretni, ponosni i zadovoljni da smo napravili veliki posao, a to smo radili skoro cijeli dan. Danas 500 komada uberemo i spakiramo za dva-tri sata, prisjetio se Teo.
Za Tereziju tu nema iznenađenja – sve što zna naučili su je roditelji.
– Roditelji su me naučili od malena. Ostala sam kod kuće, sestra i brat otišli su u Njemačku. Zaposlila sam se u tvornici, a uz to sam morala raditi poljoprivredu – duhan, raštiku, kupus, dodala je.
Put do polica traži ozbiljnu pripremu
Iako je na početku bio skeptičan oko prodaje i plasmana, Teo se ubrzo uvjerio da razloga za brigu nema. Raštika s njegovih polja nalazi kupce bez teškoća.
– Problem je bio ljudima pokazati da se raštika može konzumirati i da je prepoznaju. Nije bio problem proizvesti, ali pomoglo je što se posljednjih desetak i više godina sve više razmišlja o prehrani i zdravim namirnicama. A raštika je upravo to – zdrava namirnica bez daljnjega, kazao je
Samo u jednom tjednu s Teovih se polja ubere i do četiri tisuće stabljika, koje se najviše plasiraju diljem Dalmacije, ali narudžbe stižu i u ostatak Hrvatske, pa čak i iz Njemačke.
– Rijetki se uopće bave raštikom. Do sada se prodavala uglavnom na tržnicama. Mislim da sam prvi krenuo s trgovačkim lancima – s pakiranom raštikom koja u rashladnim vitrinama može trajati desetak dana, objasnio je Teo.
Put do polica trgovina tražio je ozbiljnu pripremu. Klapirić je bio prvi uzgajivač koji se konzultirao sa znanstvenicima kako bi raštiku prilagodio komercijalnom plasmanu.
– Gospodin Klapirić imao je problem s pakiranjem jer ubrano lišće vrlo brzo požuti. Testirali smo vrste ambalaže i dužinu čuvanja, i došli do rješenja, objasnio je dr. sc. Gvozden Dumičić s Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu.
Splitski stručnjaci kroz više su projekata istraživali raštiku, surađujući i s kolegama iz Sjedinjenih Država. Cilj je bio osmisliti način da se uzgaja i ljeti, a ne samo zimi, kada se tradicionalno bere.
– Tradicionalno se raštika uzgaja na rubovima vrtova. Preko ljeta se najčešće ne zalijeva i ne konzumira jer je previše gorka. No kod profesionalne proizvodnje, gdje navodnjavate i štitite biljke od bolesti i štetnika, ne možete si dopustiti da tri-četiri mjeseca ne berete, kazao je Dumičić.
Teško je prodati 7000 komada bez trgovačkih lanaca
Danas Teo raštiku sadi i bere puno duže nego njegovi stari. Nekad se govorilo da je najslađa kada je mraz ugrize, no njegova polja daju urod već tjednima prije prvog mraza.
– Svi vičemo na trgovačke lance, ali da nije bilo njih, ja nikad ne bih mogao napraviti akciju s raštikom. Teško je prodati 7.000 komada bez njih, istaknuo je Teo.
Iako sustav navodnjavanja, berba i prijevoz uglavnom padaju na njegova leđa, država mu u radu ne pomaže mnogo.
– Nemam poticaja od države. Dobijem 200 eura godišnje i 400 litara plavog dizela. Motor za navodnjavanje upalim početkom lipnja, a ugasim tek početkom kolovoza, kazao je.
No ipak, za jedan projekt dobio je pomoć Ministarstva poljoprivrede.
– Financirali su 15.000 eura. Nismo kupili traktor, nego sušaru. Od raštike pravimo čips, a usitnjeni čips pomiješamo s našom turšijom. To je neobičan proizvod i nema ga na tržištu, dodao je Teo.
Potvrdu da radi dobro donosi i oznaka "Dokazana kvaliteta Hrvatska", među prvima u zemlji dodijeljena upravo njegovoj raštici. Obnavlja je već četiri godine, što znači da njegov OPG uredno prolazi i najavljene i nenajavljene kontrole – od analize pesticida i gnojidbe do provjera kvalitete tla i vremena isporuke.
– Ponosan sam na oznaku, jer malo tko u Dalmaciji nosi takvo priznanje. To je dokaz ne samo kvalitete, nego i odgovornog ponašanja u proizvodnji raštike, zaključio je Klapirić.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
