Češnjak, je oduvijek bio cijenjen ne samo kao nezamjenjiv začin u kuhinjama diljem svijeta, već i kao moćno prirodno ljekovito sredstvo. Njegova prava snaga, međutim, oslobađa se tek mehaničkom obradom – sjeckanjem, drobljenjem ili žvakanjem. Upravo tada dolazi do kemijske reakcije u kojoj se spoj alin, uz pomoć enzima alinaze, pretvara u alicin. Ovaj sumporni spoj odgovoran je za karakterističan miris češnjaka, ali i za veći dio njegovih impresivnih zdravstvenih blagodati, što potvrđuju brojna znanstvena istraživanja. Suvremene studije sve više rasvjetljavaju mehanizme kojima češnjak djeluje, potvrđujući mudrost tradicionalne primjene i otvarajući nove perspektive za njegovo korištenje u očuvanju zdravlja.
Jedno od najistaknutijih i znanstveno najbolje dokumentiranih svojstava češnjaka jest njegov blagotvoran učinak na kardiovaskularni sustav. Meta-analize kliničkih studija pokazuju da redovita konzumacija češnjaka ili njegovih pripravaka može značajno doprinijeti snižavanju povišenog krvnog tlaka kod osoba s hipertenzijom, usporedivo čak i s nekim standardnim lijekovima. Usto, češnjak pomaže u regulaciji razine kolesterola, smanjujući ukupni i LDL (tzv. “loš”) kolesterol, dok u nekim slučajevima može povisiti HDL (“dobar”) kolesterol.
Organosumporni spojevi iz češnjaka, poput alicina i njegovih derivata, inhibiraju sintezu kolesterola u jetri i mogu spriječiti oksidaciju LDL kolesterola, ključnog koraka u razvoju ateroskleroze. Uz to, ova namirnica iskazuje i antitrombotska svojstva, smanjujući agregaciju trombocita i poboljšavajući fibrinolitičku aktivnost, što smanjuje rizik od stvaranja krvnih ugrušaka.
Češnjak je također poznat kao snažan saveznik imunološkog sustava. Njegovi aktivni sastojci, posebice alicin, pokazuju snažna antibakterijska, antivirusna i antifungalna svojstva, pomažući tijelu u borbi protiv širokog spektra patogena. Kliničke studije, iako ponekad ograničene metodologijom, sugeriraju da redovita konzumacija češnjaka može smanjiti učestalost prehlada i gripa, kao i skratiti trajanje bolesti ako do nje ipak dođe. Spojevi iz češnjaka mogu potaknuti aktivnost različitih stanica imunološkog sustava, poput makrofaga i limfocita, te pojačati proizvodnju antitijela. Istraživanja na ekstraktu odležanog češnjaka također su pokazala poboljšanje funkcije NK (natural killer) stanica i γδ-T stanica, koje igraju važnu ulogu u obrani od virusnih infekcija i tumora.
Sada znanstvena zajednica sve više istražuje antikancerogeni potencijal češnjaka. Brojne epidemiološke studije, pretežno provedene u Kini gdje je unos sirovog češnjaka tradicionalno visok, ukazuju na moguću povezanost redovite konzumacije sirovog češnjaka sa smanjenim rizikom od određenih vrsta raka, uključujući rak jetre, pluća, jednjaka te probavnog sustava. Organosumporni spojevi iz češnjaka mogu djelovati na više razina: inhibiraju metaboličku aktivaciju karcinogena, potiču detoksikacijske enzime, induciraju zaustavljanje staničnog ciklusa i apoptozu (programiranu staničnu smrt) u tumorskim stanicama, te sprječavaju angiogenezu (stvaranje novih krvnih žila koje hrane tumor). Snažna antioksidativna svojstva češnjaka, koja proizlaze iz njegove sposobnosti da neutralizira slobodne radikale i pojača aktivnost endogenih antioksidativnih enzima poput superoksid dismutaze (SOD) i katalaze, dodatno doprinose zaštiti stanica od oštećenja koja mogu voditi razvoju kroničnih bolesti, uključujući rak.
Da biste maksimalno iskoristili ljekovita svojstva češnjaka, preporučuje se njegova konzumacija u sirovom obliku, jer se upravo sjeckanjem ili drobljenjem oslobađa najviše alicina. Ključan savjet, potvrđen istraživanjima, jest ostaviti zgnječeni ili nasjeckani češnjak da odstoji desetak minuta prije konzumacije ili daljnje termičke obrade. Ovo vrijeme omogućuje enzimu alinazi da optimalno djeluje i proizvede veću količinu alicina. Sirovi češnjak možete sitno nasjeckati i dodati svježim salatama, raznim namazima, umacima poput pesta ili ga jednostavno progutati s malo vode ili umiješati u žlicu meda.
Kuhanjem se, nažalost, značajan dio alicina gubi zbog toplinske nestabilnosti enzima alinaze (temperature iznad 60°C ga deaktiviraju), no i termički obrađen češnjak zadržava dio svojih blagodati, posebice ako se koristi veća količina ili ako se doda jelu pred kraj kuhanja. Možete ga dodavati juhama, varivima, jelima od tjestenine kao što je klasični talijanski “aglio e olio” (češnjak i ulje), ili peći cijele glavice u pećnici, čime dobiva blaži, slatkasto karamelizirani okus.
Važne napomene i mogući oprez
Iako je češnjak općenito siguran za konzumaciju i smatra se zdravom namirnicom, veće količine, osobito sirovog češnjaka, mogu kod nekih osoba izazvati probavne smetnje poput žgaravice, nadutosti, bolova u trbuhu, kao i karakterističan neugodan zadah i miris tijela. Zabilježeni su i rijetki slučajevi alergijskih reakcija. Osobe koje uzimaju antikoagulantne lijekove (lijekove za razrjeđivanje krvi poput varfarina) trebale bi biti oprezne i posavjetovati se sa svojim liječnikom prije redovite upotrebe većih količina češnjaka ili njegovih suplemenata, zbog mogućeg pojačanog antitrombotičkog učinka i rizika od krvarenja. Neka istraživanja sugeriraju da pripravci poput ekstrakta odležanog češnjaka imaju manji rizik od interakcija s antikoagulansima. Također, zbog mogućeg utjecaja na metabolizam nekih lijekova, poput inhibitora proteaze koji se koriste u liječenju HIV-a, potreban je oprez. Uvijek je preporučljivo informirati svog liječnika o svim dodacima prehrani koje koristite.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
