Ogranak Matice hrvatske u Grudama upriličio je lijep kulturni događaj kojim je obilježen Dan sjećanja na prof. Ivana Alilovića. Sve se zbilo u Ružićima i u Grudama, u četvrtak, 12. veljače 2026. godine. U toj je prigodi bila molitva na grobu Ivana Alilovića na groblju „Škeljina njiva“ u Ružićima. Molitvu je predvodio ružićki župnik fra Goran Ćorluka, a izaslanstvo Matice hrvatske Grude prije same molitve položilo je cvijeće i upalilo svijeću za pok. profesora Alilovića.
U večernjim satima toga dana, u knjižnici Srednje škole A. B. Šimića u Grudama bilo je predstavljanje knjige „Hrvatski nacionalni simboli“, autora dr. sc. Maria Jareba, uglednoga znanstvenika povjesničara iz Zagreba, koji je ujedno i potpredsjednik Matice hrvatske. Dr. Jareb je govorio o knjizi kroz jedan povijesni pregled hrvatskoga grba i zastave, njihovu nastanku i razvoju do današnjih dana.
Predavanje je bilo zanimljivo i korisno. Program je vodila Ivana Bošnjak, a učenici Srednje škole Grude lijepo su ovu večer oplemenili svojim glazbenim izričajima.
U ovoj je prigodi s dr. Marijom Jarebom bio i tajnik za ogranke Matice hrvatske Mihovil Duje Antić koji je sve pozdravio i naglasio važnost ogranaka Matice hrvatske u hrvatskoj kulturi, posebno u izdavaštvu i njegovanju zavičajne baštine.
Prof. Ivan Alilović rođen je u Ružićima 25. veljače 1922. godine. Preminuo je u bolnici u Mostaru 11. veljače 2003. Autor je dvanaest knjiga i mnogo članaka iz zavičajne i hrvatske kulturne baštine s područja Hercegovine. Bio je član Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Društva Hrvatskih političkih zatvorenika, član Misije dobre volje, i član Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ Mostar. Bio je glavni i odgovorni urednik glasila Hrvatskog društva političkih zatvorenika (HDPZ). U komunizmu je bio politički nepodoban i progonjen, mučen je i robijao za hrvatsku slobodu. Profesor Ivan Alilović hrvatski je mučenik i uznik, koji je 1970. bio osuđen na tri godine strogoga zatvora zbog "rušenja bratstva i jedinstva"! Ni 9 (devet) tadašnjih uglednih odvjetnika Hrvata, Srba i Muslimana, koji su ga smatrali nevinim, nisu ga uspjeli spasiti od mučenja i robije! Poslije odležanoga zatvora komunisti mu se nisu dali zaposliti nigdje u javnoj službi. Kako je bio krhke tjelesne građe i slaboga zdravlja, nije mogao sebe zaštititi. Na koncu su ga hercegovački fratri potpomagali, ponajviše pok. fra Bernard Marić!
Mostarski odvjetnik Josip Muselimović u jednom intervjuu za Večernji list kaže: „U obranu Ivana Alilovića uključila su se najpoznatija odvjetnička imena bivše države: Petar Znaor, odvjetnik iz Mostara, dr. Jerko Šimić, odvjetnik iz Zagreba (brat glasovitih pjesnika Antuna i Stanislava), Berislav Anđelinović, Budislav Anđelinović i Ivan Mužić, odvjetnici iz Splita, Faruk Kapetanović, odvjetnik iz Dubrovnika, Srećko Grgić, odvjetnik iz Metkovića, Veljko Peroš, odvjetnik iz Zagreba, i Veljko Guberina, odvjetnik iz Beograda – najveće ime odvjetničkog staleža bivše države. Svi su radili „pro bono“.“
Glavnom odvjetniku Ivana Alilovića Petru Znaoru, rodom iz Imotskoga, koje je imao odvjetnički ured u Mostaru, zabranili su rad, pošto je branio pok. Ivana. Na koncu je i Petar Znaor osuđen na više godina robije, kao i njegov mladi pomoćnik odvjetnik Damjan Vlašić rodom iz Sovića. J. Muselimović nadalje veli: „Osvjedočeni siromah, književnik Ivan Alilović, osuđen je na temelju krivotvorenih isprava i lažnih iskaza dugogodišnjih suradnika Udbe. U Foči se, kažu, posvetio proučavanju ruskih klasika, a svoju patnju sažeo je u misao Mauriaca: - Ja vjerujem, kao što sam vjerovao kad sam bio dijete, da život ima smisla i vrijednosti. Da ni jedna patnja nije uzaludna, da svaka kap nevine krvi vrijedi.“
Neka je vječni pokoj Ivanu Aliloviću i svim hrvatskim mučenicima.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
