Fra Grgo Martić: ''Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske''

Djetinjstvo je proveo u zavičaju. Godine 1834. odlazi u samostan u Kreševo, gdje započinje školovanje. U Kreševu boravi do 1838., a školovanje od 1844. godine nastavlja izvan Bosne, u Požegi, Zagrebu i Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine. Od 1879. godine pa sve do smrti, 30. kolovoza 1905. godine, živio je uglavnom u franjevačkom samostanu u Kreševu.

''Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske''

Martići su jedno od najstarijih plemena u posuškom kraju. Tu su, prema nekim izvorima, naseljeni više od 300 godina, dok drugi izvori navode da su ondje i više od 500 godina. I gradsko groblje u Posušju vezano je uz njihov ''Martića križ'', a uz taj križ veže se i legenda. Prema njoj, u rodu Martića živjelo je 12 braće, a jedan od njih umro je u mladosti i pokopan je ispod toga križa. Braća su mu u znak spomena podigla križ izrađen od kamena koji je dovučen s planine Zavelima uz pomoć 12 volova.

Dalje se navodi kako je neki turski moćnik, prolazeći pored križa na putu iz Mostara u Duvno, stao da ga sruši. Ljutito je uzeo buzdovan i viknuo: ''Ko te tu posadi…'', te udario po križu. Od udarca su se odlomili komadići kamena i zabili Turčinu u oči. U bolovima je prestao udarati i rekao: ''Od sada te nitko ne smije dirati!''. Križ i danas stoji, a na njemu je vidljivo oštećenje od udarca, što ide u prilog istinitosti legende.

Fra Grgo rođen je u obitelji Grge Martića i Jele Kukulj iz Imotskih Vinjana. U obitelji je bilo šestero djece, a njegovo krsno ime bilo je Mate. Mali Mate ostao je rano bez oca, a o njemu, braći i sestrama brinuo se stric Rade. Otac se zavjetovao da će Matu dati u samostan kako bi postao fratar, no kako je rano preminuo, njegovu je nakanu ispunio brat Rade. Godine 1834. Rade je malog Matu odveo u samostan u Kreševo jer su fratri toga samostana tada opsluživali pastvu u Hercegovini.

Fra Grgo nakon odlaska nije često posjećivao rodni kraj, tek dva do tri puta godišnje. Svoj život i rad posvetio je Bogu i Bosni, što je možda i razlog zbog kojeg njegovo djelo nije toliko prepoznatljivo u Posušju kao djela neke druge njegove braće franjevaca. Pred sam kraj života došao je u Posušje kako bi se zauvijek oprostio sa svojim krajem. Danas se Posušani ponose fra Grgom, njegovim radom i njegovom pomoći Bosni, o kojoj je pjevao: ''Teško domu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske!''

Političko djelovanje fra Grge Martića

Političke prilike u Bosni u doba fra Grge Martića bile su izrazito burne i snažno su utjecale na njegovo djelovanje. Rođen je i veći dio života proveo pod turskom vlašću, od 1822. do 1878. godine, a drugi dio pod Austro-Ugarskom vlašću, od 1878. do 1905. godine. Bio je aktivni sudionik političkih i kulturnih događanja toga vremena, osobito u razdoblju smjene turske vlasti i dolaska Austro-Ugarske.

Težak položaj kršćanskog stanovništva u Bosni i Hercegovini tijekom posljednjeg desetljeća turske vlasti doveo je do više buna i pobuna. Katoličko stanovništvo i franjevci uglavnom su s odobravanjem prihvatili dolazak Austro-Ugarske 1878. godine. Fra Grgo Martić bio je iznimno snalažljiv i dovitljiv te je zahvaljujući tim osobinama uspostavio snažne veze na visokim položajima. Bio je u dobrim odnosima s najvišim predstavnicima tadašnjih vlasti, primjerice s Omer-pašom Latasom. Te je veze koristio za zaštitu Katoličke Crkve i franjevačkog reda, ali i pojedinaca bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.

Iako nije bio na vlasti, bio je blizak vlasti, pa je morao zauzimati stav i o nacionalnim i o političkim pitanjima. U mladosti je bio gorljivi ilirac i zagovarao je široko narodno jedinstvo, onako kako su ga ilirci shvaćali. Pisao je i u hrvatskim i u srpskim listovima. U zrelijim godinama, oko 1866., njegov se stav mijenja te se okreće hrvatskom državnom pravu, ali pritom ne napušta stav dobrosusjedstva prema pravoslavcima i muslimanima. Ono čemu se posebno protivio bila je srpska propaganda i svojatanje Bosne.

Politička uloga fra Grge Martića bila je posebno izražena za vrijeme rada u Agenciji bosanskih franjevaca u Sarajevu, čiji je zadatak bio zastupanje interesa franjevačkog reda i katoličkog puka u Bosni i Hercegovini. U mladosti, u razdoblju turske vladavine, zagovarao je ujedinjenje Hrvata i Srba u zajedničku državu jer je u tome vidio jedini način oslobođenja od turske vlasti, ne praveći razlike među vjerama i narodima.

Dolaskom ustanka u Bosni i Hercegovini te kasnije uspostavom Austro-Ugarske vlasti, njegov se odnos prema tom pitanju mijenja. Njegov politički rad postupno slabi, a do kraja života uglavnom živi povučeno u kreševskom samostanu.

Obrazovni i kulturni rad

Uz političko djelovanje, iznimno je važno i kulturno djelovanje fra Grge Martića, osobito na području obrazovanja. Tim se poslom bavio dugi niz godina. Predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, bavio se pitanjima školstva i pisao udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća, u čemu je bio iznimno cijenjen.

Godine 1871. objavio je Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni, u vrijeme kada je bilo vrlo teško nabaviti školske knjige i udžbenike. Godine 1858. pripremio je i Diksioner tursko-srpsko-hrvatski, no on nikada nije objavljen jer u Bosni tada nije bilo tiskara, a kada je rukopis poslan u Beograd, materijal je nestao.

Fra Grgo Martić bavio se i prikupljanjem narodnih umotvorina, pod utjecajem romantike koja je obilježila književni svijet toga vremena. Zajedno s Ivanom Franom Jukićem 1858. godine prikuplja narodne pjesme i u Osijeku objavljuje zbirku pod naslovom Narodne pjesme bosanske i hercegovačke.

Književni rad fra Grge Martića

Književnim radom Martić se bavio punih šezdeset godina. Ispjevao je više od sto tisuća stihova, čime se ubraja među najplodnije književnike u Bosni i Hercegovini 19. stoljeća. Napisao je tek nekoliko proznih djela. Tijekom studija filozofije u Zagrebu ušao je u krug vodećih iliraca i oduševio se njihovim idejama te i sam postao narodni preporoditelj.

Svoje je pjesme potpisivao kao ''Ljubomir Martić, ilir iz Hercegovine'', a objavljivao ih je i pod brojnim pseudonimima: Fr. Gr. M-ć, Ljubomir, M. G., fra Grgo, Radovan i Neznan Poznanović, u raznim hrvatskim časopisima. U posljednjim godinama života u Kreševu stekao je velik broj prijatelja koji nisu dopustili da njegovo djelo padne u zaborav.

Iako nije bio junak ni borac poput Jukića, bio je duboko povezan s narodom, s njime je živio i pomagao koliko je mogao. Zbog toga je njegov život postao legendom još za njegova života. Ostao je snažna i značajna figura, predstavnik nemirnog i nesigurnog vremena u kojem je imao važnu ulogu. Živio je za dobro naroda i umro s utjehom da je za njega ipak nešto učinio.