Današnji novi automobili dolaze opremljeni obveznim elektroničkim asistentima koji prate cestu, provjeravaju našu brzinu i sami se aktiviraju čim pokrenemo motor. Bez obzira želimo li to ili ne, postoji „nevidljivi“ sustav koji već utječe na način na koji vozimo i ne možemo ga trajno isključiti.
Vozači novijih vozila, točnije onih proizvedenih u EU od srpnja 2024. godine, upoznati su sa situacijom čim malo prekorače brzinu -zasvijetli instrumentna ploča, oglasi se alarm, a gas počne reagirati drugačije. Osjećaju se gotovo kao da je „netko“ drugi preuzeo volan.
Taj „netko“ zapravo je cijeli set sustava za pomoć u vožnji predvođen ISA-om - Inteligentnim asistentom za brzinu. Sustav koristi kamere koje prepoznaju znakove, digitalne karte i GPS kako bi znao koliko brzo smijemo voziti. Ako prijeđemo dopušteni limit, ISA će nas upozoriti ili spriječiti daljnje ubrzavanje.
Cilj ovih sustava je jasan: smanjiti broj nesreća i povećati pažnju vozača. Europska unija zato zahtijeva da svi novi automobili imaju napredne asistente, među kojima je kontrola brzine jedna od ključnih stavki. Vozilo praktično stalno uspoređuje našu trenutačnu brzinu s ograničenjem.
Uz ISA-u dolaze i drugi standardni sustavi: upozorenje pri nenamjernoj promjeni prometne trake, automatsko kočenje u opasnim situacijama, prepoznavanje pješaka i biciklista te kontrola koncentracije vozača. Sve to na papiru izgleda kao dodatni sloj sigurnosti, ali u praksi mnogi vozači osjećaju da ih auto stalno nadzire -i da to ne odgovara uvijek stvarnim uvjetima na cesti, piše Klix.
U blažem režimu ISA samo upozorava zvukom ili simbolom kada prekoračimo brzinu. To je naporno, ali ne utječe izravno na automobil. Međutim, kad sustav radi strože, on aktivno mijenja reakciju papučice gasa.
Ponekad uporno pritišćemo gas, ali auto ne ubrzava kako očekujemo. Tijekom pretjecanja ili ulaska na autocestu možemo osjetiti da vozilo „ne vuče“. Ako tome dodamo kompliciranu signalizaciju, radove na cesti ili pogrešno postavljene prometne znakove, lako steknemo dojam da se više borimo sa sustavom nego s prometom.
Većina proizvođača omogućuje promjenu načina rada ISA-e ili opciju privremenog ublažavanja u izborniku. Ono što ne dopuštaju jest trajno isključivanje. Prema pravilima, sustav se mora ponovno aktivirati svaki put kad pokrenemo automobil - bez obzira na to što smo tijekom dana više puta gasili i palili vozilo.
Zbog toga mnogi vozači svakog jutra ponovno ulaze u izbornike, pokušavajući smanjiti intervencije. Na nekim modelima opcija je skrivena, zbunjujuće nazvana ili uopće nije jasno što trenutačno radi. Ono što je sigurno: automobil uvijek kreće iz pretpostavke da je sigurnije ako je pomoć uključena.
Iako ih je lako kritizirati, ovi sustavi nisu beskorisni. Pomažu izbjeći kazne, rasterećuju tijekom dugih putovanja i mogu biti dragocjena zaštita za početnike ili umorne vozače. Kad su ograničenja točna, a postavke razumne, vožnja zaista postaje opuštenija.
Problem nastaje kada tehnologija preuzme previše prostora. Stalno pištanje, vibracije volana ili pedale, upozorenja za svako sitno prekoračenje te osjećaj da auto koči baš u trenutku kada vam treba snaga - sve to brzo stvara frustraciju i mentalni umor. Više smeta osjećaj da nemamo potpunu kontrolu nad vozilom nego sam zvuk upozorenja.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
