Dragan Čović za: Unitarna BiH nikada neće zaživjeti

Dok BiH obilježava 30 godina od Daytona, ovih se dana svi trudimo da oslikamo što smo to uradili u posljednjih 30 godina. Na jednak način to radimo i ja osobno i politika te institucije koju predstavljam. S većinom drugih organizacija koje sam pratio, od onih u Bruxellesu, Washingtonu do onih koje su bile u Bosni i Hercegovini, gledište je isto. Daytonsko-pariški sporazum donio je mir, možemo reći da je to nesavršen mir, ali ipak je mir.

Rekao je to u intervjuu za “Glas Srpske” lider HDZ-a BiH i član Kolegija Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović.

Sve drugo je i dalje pitanje preispitivanja, odnosno predmet promišljanja o tome što smo uradili sporim izmjenama od samog sporazuma, osobito što je Daytonsko-pariškim sporazum definirano kao dioba vlasti koja se bira u različitim izbornim ciklusima, ali i djeluje kroz međunarodne autoritete koji imaju direktan utjecaj. Drugim riječima, ono što u BiH još imamo jeste određeni protektorat ili, eventualno, poluprotektorat. Ovo govorim u kontekstu činjenice da su upravo visoki predstavnici, koristeći bonska ovlaštenja od 1997. godine do danas napravili više od 900 odluka koje su utjecale na ustave, zakonodavstvo pa i smjenu demokratski izabranih dužnosnika. Takvo nešto je problematično – naveo je Čović.

Kako biste ocijenili političku situaciju u BiH danas, koja je tri decenije nakon rata, po ocjeni mnogih, i dalje turbulentna?

-Onaj tko je mislio da će na način koji sam pomenuo 30 godina djelovati, a da ćemo za to vrijeme otvoriti europski pregovarački proces, koji je danas u određenoj mjeri otvoren, jasno je da je sam sebi vezao ruke. Umjesto da se koristimo upravo takvom alibi politikom, da neko drugi za nas donosi odluke, trebalo je da sami sjednemo i postignemo potrebne dogovore. Iako su neke značajne stvari urađene, uvjeren sam da ni izbliza ne možemo biti zadovoljni onim što je postignuto, posebno sa aspekta odnosa između predstavnika tri konstitutivna naroda. Pokušavajući slikovito dočarati BiH i njene izazove, često znam da kažem da je ona poput jedne endemske masline na kojoj postoje tri grane koje su simbol tri naroda. Ako BiH promatramo kao takvu, jasno je da je maslinu obrezivao i zalijevao kako je tko stigao, što ona ne trpi.

Što to dokazuje i pokazuje?

Ta slikovitost upravo pokazuje koliko je štete načinjeno projektu koji je, ako je već donio mir, također trebalo da napravi malo drugačiji ambijent. Činjenica je i da danas imate dva entiteta i tri konstitutivna naroda, što na jedan način ukazuje na našu kompliciranost funkcioniranja, koja je, pored toga, spojena s dodatkom međunarodnih autoriteta, koji i dalje djeluju s nama u brojnim važnim procesima. Naime, strani predstavnici još djeluju u Ustavnom sudu, ali i u savjetničkim pozicijama u brojnim sigurnosnim i pravosudnim institucijama, koji su definirali i najveći broj reformskih projekata u BiH kroz tih tridesetak godina. Za 30 godina očuvali smo mir, što je vrijednost, ali objektivno je trebalo da napravimo znatno veći iskorak od ovoga koji je napravljen. Mi i sada, na kraju treće decenije, pričamo o tome može li BiH funkcionirati, s obzirom na to da jedan, drugi ili treći konstitutivni narod nalaze manjkavosti u ugrožavanju prava jednog, drugog ili trećeg naroda. Međutim, to se hrvatskom narodu čini na jedan poseban i posebno zabrinjavajući način.

Na tragu priče da jedan narod nastoji da dominira, kako komentirate ovu ponovnu inicijativu za afirmaciju naziva Bosanac, iza koje stoje neki bošnjački intelektualci poput Suada Kurtćehajića i drugih?

-Rekao bih da je to jedno pitanje koje se kontinuirano postavlja unutar posljednjih tridesetak godina. U više navrata se u bošnjačkoj javnosti potencirala ta rasprava, sjećate se i u vrijeme rata, kada je korišten naziv “musliman”, koji se danas odbacuje u toj istoj javnosti ili vrijeme pred popis stanovništva 2013. godine. U vezi sa jezikom su također primijećena sporenja. Istovremeno, ima onih koji će danas reći kako sam ja bosanski Hrvat, ali mislim da to nije dobro. Takve prestupe smo vidjeli čak i od predstavnika međunarodne zajednice. Teško im je bilo izgovarati Bosna i Hercegovina pa su to, netočno, skraćivali na Bosnu. Mislim da je prevažno, a i da je minimum diplomatske korektnosti, poštovati točan naziv države i da na tome danas treba da insistiramo. To treba poštovati, tako smo priznati i u Ujedinjenim narodima i u mnogim drugim integracijskim aktivnostima i organizacijama. Što se tiče hrvatskog naroda, bez obzira na to da li je neko Posavac, Bosanac, Hercegovac, mi smo svi Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Pretpostavljam da se tako osjećaju i pripadnici srpskog naroda i onda ne vidim razlog zašto bi to smetalo i pripadnicima bošnjačkog naroda. Pokušaj stvaranja jedne nove prividne koncepcije na tome da se zatiru naši identiteti je nemoguć. Nemoguće je našu vjeru, kulturu, jezik i baštinu koju imamo stotinama godina transformirati u nešto drugo. Siguran sam da najveći broj predstavnika jednog, drugog i trećeg konstitutivnog naroda živi i želi da se zove onako kako se zvao i kroz povijest. To je jedini put da svoju konstitutivnost na primjeren način ugradimo u jedan novi europski okvir BiH.

Dogovor je, a to je podržala i Europska unija, da glavni pregovarač sa EU i njegovi zamjenici budu birani u Vijeću ministara, dok neki zastuopnici smatraju da to treba da bude riješeno u Zastupničkom domu. Kako to komentirate?

-Nešto takvo je i protuustavno i protuzakonito. Osim toga postoje dogovori, a postoji i Ustav i zakon koji zahtijevaju da se moraju uvažavati neki elementi, naročito kada su u pitanju naše europske integracije. Iskreno govoreći, mislim da smo se samo osramotili kod onih koji očekuju da ispostavimo napredak. Kada je neko shvatio da je to jedan od načina da se izbjegne prethodno postignuti dogovor, to je i uradio. A dogovor je bio da predstavnik srpskog naroda bude glavni pregovarač, naravno s dva zamjenika iz druga dva naroda i da to bude jedan pozitivan balans, obzirom na činjenicu da je predsjedavajuća Vijeća ministara iz hrvatskog naroda, a ministar inozemnih poslova iz bošnjačkog. Po tom osnovu je postignut dogovor. Zatim se kod određenih političkih stranaka iz Sarajeva javila želja da se stvori nova većina u Zastupničkom domu da bi sve to bilo izigrano. Međutim, ta igra u Zastupničkom domu je bezvrijedna. Ona je samo iskomplicirala odnose s prijateljima iz Europske unije, što znači da će se to pitanje morati ponovo vratiti u Vijeće ministara. Kolege koje čine strukturu vlasti će morati razumjeti da prethodno preuzete obaveze moraju biti ispunjene. To nije samo naše očekivanje, to od nas očekuje i Europska unija.

Prema Vašoj ocjeni, u ovakvim okolnostima da li je BiH ipak napravila neki iskorak ka EU?

-Čini mi se da je Bosna i Hercegovina napravila jedan ogroman iskorak prema EU. Istina, od nas se nije ni puno tražilo. One osnovne elemente smo uradili. Zatim smo se vrlo brzo o tim elementima dogovorili, ali ih zatim i počeli osporavati. Kada sam ja, na primjer, bio član Predsjedništva BiH i kada je trebalo da bude predat Zahtjev Bosne i Hercegovine za članstvo, koji sam i predao, ključni uvjet bio je kako napraviti elemente za mehanizam koordinacije. Upravo je mehanizam koordinacije bio uvjet da bi zahtjev bio predat. Trebalo nam je jako puno vremena da postignemo dogovor upravo da bismo uvažili sve elemente vlasti, da se nesmetano dogovaramo i da se, u suštini, natjeramo da zajednički tražimo rješenja. To smo učinili i predali zahtjev, a i tada je bila želja mnogih da ga uopće ne predamo. Ali, mi smo ga predali. Potom se svim instrumentima nastojala postići promjena mehanizma koordinacije. Danas kada ispred sebe imamo dva preostala zakona, odnosno Zakon o VSTS-u i Zakon o Sudu BiH i pregovarača, vjerujem da bismo sva ta pitanja mogli odmah okončati. Potrebna nam je jedna sjednica Vijeća ministara i sjednice oba doma Parlamentarne skupštine da smjesta i konačno završimo tu priču. Ali, iako često neprimjetno, onda se pojavljuje krug onih kojima uopće ne odgovara da se taj proces razvija, iako smo svjesni ako se otvori pregovarački proces da će on jako dugo trajati. Svjesni smo također da ćemo se morati osloboditi svih devijacija u sistemu i da ćemo morati napraviti sistem koji će odgovarati potrebama tri konstitutivna, državotvorna naroda. Za sada smo napravili jedan veliki iskorak, iako spor. Nekada smo predvodili ovaj istočni dio zapadnog Balkana, a sada smo zapravo na kraju. Danas se uveliko razgovara sa Albanijom, Crnom Gorom… i doći će svi drugi na red prije BiH, što nam dovoljno govori da moramo sjesti kao predstavnici tri konstitutivna naroda, što je bila i nedavna poruka i SAD i njenih ključnih ljudi, da sami postignemo dogovore koji su danas potrebni Bosni i Hercegovini.

Čuju se ocjene da Vi i Milorad Dodik držite BiH u nekakvim lancima i ne dozvoljavate joj da napreduje.

-Kod nas bilo tko može bilo što reći bez ikakve odgovornosti. Osobno mislim da je suradnja sa kolegom Dodikom do sada bila vrlo dobra, mada u posljednje vrijeme imamo dosta spornih tema, jer su vlasti Republike Srpske prolazile razna iskušenja. Objektivno, i tu govorim u svoje ime, činim sve da ne uspije bilo kakva devijacija odnosa u BiH. Građanstvo ili unitarna Bosna i Hercegovina ne može i neće zaživjeti. Mi činimo sve da se to ne desi. Ako to nekome smeta, i ukoliko je to lanac koji sprečava napredovanje BiH, imat ću još jaču stegu kada je riječ o tom pitanju, čvrsto vjerujući da BiH može postojati samo kao zemlja tri ravnopravna konstitutivna naroda u kojoj se njihova prava zaista i poštuju. Smatram da ćemo u svakom drugom slučaju imati problem, a zaista ulažemo sve napore, kao legitimni predstavnici hrvatskog naroda, da načinimo potrebne iskorake prema razvoju i dugoročnoj stabilizaciji te usidravanju BiH u porodicu Europske unije.

I dalje Vas optužuju da pravite treći entitet.

Kad bih mogao, napravio bih ga. Nisam, jer za to treba promijeniti Ustav. Bez promjene Ustava zaista nema smisla o tome previše ulaziti u rasprave. Kada govorimo o tome što u budućnosti treba napraviti drugačije, onda kažemo da treba napraviti drugačije uređenje koje će zadovoljiti potrebu svakog konstitutivnog naroda i svakog drugog stanovnika BiH. Ali, bez izmjene Ustava to se ne može napraviti, a da bi se promijenio Ustav, potrebne su dvije trećine svakog od naroda. Tu jednostavno moraju postojati dvije trećine i bošnjačkog i hrvatskog i srpskog naroda, ukoliko nešto stvarno želimo promijeniti. U više smo navrata dolazili u situaciju da pokušamo mijenjati Ustav, kao što je to jednom bio “aprilski paket”, ali jasno je da u tome nismo uspjeli. Naravno, ima i drugih te značajno drugačijih pogleda na Dayton. Neko mašta o potpuno drugačijem “Daytonu dva”. Neko kaže i da je Dayton i napisan upravo na takav način da se kroz petnaestak, dvadeset godina aktuelizira slična rasprava te da se on transformiše u nešto drugo, gdje bi ponovno bila uključena međunarodna zajednica. Međutim, očigledno je i da sama međunarodna zajednica traži rješenja za druge izazove širom svijeta. Teško je očekivati da će ta ista zajednica, umjesto našeg unutarnjeg dogovora, odgovoriti na potrebe s kojima smo suočeni. Osnova svega je činjenica da je konstitutivnost ustavno obavezujuća i natkrovljujuća kategorija. Ustav Bosne i Hercegovine počiva isključivo na konstitutivnosti naroda, kao što je i potvrđeno odlukom samog Ustavnog suda BiH.

Da li je BiH dorasla tome da iz Ustavnog suda i još nekih drugih institucija odu stranci?

Činjenica je da je trebalo da okončanju tog procesa pristupimo već prije pet-šest godina. Smatram da je bilo vrijeme i da zatvorimo OHR, a i da svi stranci napuste institucije naše države BiH, odnosno da im omogućimo da djeluju kao prijatelji. Ne možete imati paralelnu vlast i tražiti iskorak prema Europskoj uniji. Onog dana kada smo predali zahtjev za članstvo, trebalo je da otpočnemo taj proces. Recite mi samo tko ima koristi od toga da mi danas imamo predstavnike međunarodnih institucija ili pojedinaca koji predstavljaju te institucije u istim onim institucijama u kojima se odlučuje o Ustavu BiH. Ne možemo praviti korak prema bilo kojoj europskoj asocijaciji a da imate predstavnika koji može umjesto vas promijeniti Ustav. Ukoliko neko ima ovlaštenja da promijeni Ustav, moje pitanje je zašto taj pothvat još nije učinjen. Jednako se odnosi i na bilo koji drugi zakon, naravno uz potpuno poštovanje temeljnih odredaba BiH. Oko 900 odluka je doneseno u posljednjih 30 godina i ponovo se nalazimo na početku. Te odluke moramo donositi sami u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i u svim institucijama u BiH, kao nositelji izbornog legitimiteta i demokratski izabrani funkcioneri.

Kako se pripremate za naredne opće izbore i da li će Hrvati dobiti legitimnog predstavnika svog naroda u Predsjedništvu BiH?

Uvjeren sam da ćemo na općim izborima 2026. godine dobiti svog člana Predsjedništva BiH. Međutim, poučeni dosadašnjim iskustvom, to u rukama jednim dijelom drži brojniji narod u Federaciji, jer je Ustav definirao da se iz FBiH direktno biraju dva predstavnika. Naravno da postoji opreznost ukoliko imate tri ili tri i po puta brojniju populaciju Bošnjaka i ako imaju aspiraciju da Hrvatima nametnu člana Predsjedništva da bi imali dva od tri člana, što rade već četvrti put. Odnosno, i dalje smo izloženi ovim izazovima, ali učinit ćemo sve da prvo promijenimo Izborni zakon i da Bošnjaci napokon shvate da je to dobro i za njih i za BiH pa tek onda za Hrvate. Mi smo kao narod preživjeli tih 16 godina uzurpirane funkcije. Važno je ponovo istaknuti kako član Predsjedništva znači i utjecaj i na monetarnu politiku, kao i vanjsku politiku kroz sve konzule i veleposlanike koje danas nemamo i koji ne mogu da zastupaju naše i interese BiH. Stoga ako kolege razumiju da je u interesu Bosne i Hercegovine da se i hrvatski narod osjeća jednakopravan i ustavan i da između ostalog bira i svog člana Predsjedništva, onda je jednostavno promijeniti Izborni zakon. To pitanje bi bilo riješeno izmjenom dva člana. Kada se s njima razgovara, većina Bošnjaka kaže da nije dobro da Hrvatima neko nameće predstavnike. Međutim, kada dođemo u poziciju da to promijenimo, tu stvari ne idu. Ponovo ću reći – donesite bilo koju varijantu u Izbornom zakonu koja će garantirati da Hrvati biraju svog predstavnika, meni i hrvatskom narodu će to biti prihvatljivo. Bez toga ovo neće biti stabilna država.

Da li ste bolje surađivali da SDA ili sada sa “trojkom”?

Imamo još godinu dana zajedničkog rada što se tiče “trojke”. Možda je bilo jednostavnije raditi sa SDA, s obzirom na činjenicu da su imali stranački autoritet i snagu. To je značilo da ste u svakom trenutku razgovarali sa jednom politikom. S druge strane ovdje sada razgovarate sa tri različite politike koje počesto nisu u istom promišljanju, bez obzira na to koja je tema na dnevnom redu. Ono što nastojimo je da napravimo jedan ogroman napor da makar u Federaciji funkcioniramo. Nažalost, na nivou BiH u tome nismo uspjeli. Prethodno bismo imali upravo ono o čemu sam govorio – tri najsnažnije političke opcije, odnosno tri predstavnika tri naroda bi sjela i zajednički postigla potrebne dogovore. Danas, nažalost, toga nema.

Ova zemlja ima šansu

Ima li BiH šansu za napredak?

Uvjeren sam da ima, BiH ima svoju šansu, međutim mi moramo u potpunosti i trajno uvažiti osnove BiH. Zaglavni kamen ove države bili su i ostali konstitutivni narodi. Budemo li to uvažavali, vjerujem da ćemo postići i rast, razvoj, stabilnost i dijalog pa i sve one integracijske ambicije kojima danas težimo. Bez toga, bez poštovanja Ustava, prava i jednakopravnosti tri konstitutivna naroda, bojim se da potkopavamo same temelje BiH, koja je naša dijeljena i zajednička domovina.