Scenarij je svima poznat: trenutak nepažnje pokraj bazena, nezgoda u kupaonici ili jednostavno čaša vode prolivena po stolu, i vaš pametni telefon odjednom pliva. Prva pomisao koja se godinama prenosila kao nepogrešivo rješenje jest uranjanje uređaja u suhu rižu.
Logika se činila jednostavnom – riža upija vlagu pa bi, teoretski, trebala izvući vodu iz unutrašnjosti telefona. Stručnjaci se slažu da je riža prespor i nedovoljno učinkovit apsorbent da bi spriječila koroziju i kratke spojeve na osjetljivim elektroničkim komponentama. Problem je što vlaga koja ostane zarobljena unutar kućišta nastavlja nagrizati spojeve, a šteta se može pojaviti danima, pa čak i tjednima kasnije, kada ste već pomislili da ste spasili uređaj.
Opasnost od riže ne leži samo u njezinoj neučinkovitosti, već i u fizičkoj šteti koju može nanijeti. Sitne čestice škroba i prašine s rižinih zrna lako mogu ući u priključak za punjenje, otvore za zvučnike i mikrofone te druge sitne pukotine. Kada se te čestice pomiješaju s preostalom vlagom, mogu stvoriti ljepljivu, gustu smjesu koja blokira priključke i uzrokuje još veće probleme.
Upravo zbog toga je Apple u svojim službenim uputama izričito naveo da se iPhone ne smije stavljati u vrećicu s rižom, jer bi njezine male čestice mogle oštetiti uređaj. Time je i službeno potvrđeno ono na što su serviseri dugo upozoravali – popularni mit o riži konačno je razotkriven kao loša ideja.
Ako vam se dogodi nezgoda s vodom, brzina i ispravan redoslijed koraka ključni su za spašavanje telefona. Prvo i najvažnije, odmah izvadite uređaj iz tekućine, bez obzira na to koliko je kratko bio potopljen, i odmah ga isključite kako biste spriječili kratki spoj. Nemojte pritiskati nikakve tipke niti pokušavati provjeriti radi li. Odmah uklonite zaštitnu masku i, ako vaš model to dopušta, izvadite SIM i memorijsku karticu.
Kod starijih modela bilo je moguće izvaditi i bateriju, što je najbolji način da se prekine dotok struje. Nakon toga, nježno tapkajte telefon o dlan s priključkom za punjenje okrenutim prema dolje kako bi višak vode istekao. Na kraju, vanjštinu uređaja temeljito obrišite suhom i mekom krpom od mikrovlakana ili papirnatim ručnikom.
Posebnu pažnju treba obratiti ako telefon nije upao u običnu, čistu vodu. Morska voda, klorirana voda iz bazena ili slatka pića poput soka i gaziranih napitaka znatno su agresivniji i ubrzavaju koroziju zbog soli, klora i šećera. U tom slučaju, proizvođači savjetuju da se uređaj, ako ima visoku ocjenu vodootpornosti, na nekoliko minuta potopi u posudu s običnom, čistom vodom kako bi se isprale štetne tvari. Nakon ispiranja, nastavite s postupkom sušenja kao i inače.
U panici je lako posegnuti za rješenjima koja se čine logičnima, ali mogu biti pogubna za elektroniku. Nikada nemojte pokušavati osušiti telefon sušilom za kosu, komprimiranim zrakom, staviti ga na radijator, u pećnicu ili zamrzivač. Vrući zrak može otopiti osjetljive unutarnje komponente i oštetiti gumene brtve koje štite uređaj od prodora vode, dok komprimirani zrak može potisnuti kapljice vode još dublje u unutrašnjost. Također, nemojte umetati pamučne štapiće, papirnate maramice ili druge predmete u priključke jer ih možete trajno oštetiti.
Apsolutno najvažnije pravilo je ne spajati telefon na punjač dok niste potpuno sigurni da je suh. Spajanje na struju dok u priključcima ima vlage gotovo sigurno će izazvati kratki spoj i uništiti uređaj.
Umjesto riže, daleko učinkovitije sredstvo za upijanje vlage je silikagel. Riječ je o malim paketićima s prozirnim kuglicama koje često nalazite u kutijama s novom obućom, torbama ili elektroničkim uređajima, s natpisom "Do Not Eat". Te kuglice su sintetički desikant, stvoren upravo za upijanje vlage iz okoline.
Najbolji postupak je staviti isključen i obrisan telefon u hermetički zatvorenu posudu ili plastičnu vrećicu zajedno s većim brojem paketića silikagela. Ostavite ga tako najmanje 24 do 48 sati. Silikagel će učinkovito i sigurno izvući vlagu iz uređaja bez rizika od ostavljanja prašine i čestica.
Moderni pametni telefoni često se reklamiraju kao vodootporni, no točniji izraz je "otporni na vodu". Njihova otpornost mjeri se IP (Ingress Protection) certifikatom. Primjerice, oznaka IP68 znači da je uređaj zaštićen od prašine i može izdržati uranjanje u vodu do određene dubine i na određeno vrijeme, što definira sam proizvođač. Međutim, ta otpornost s vremenom slabi zbog normalnog trošenja, a testiranja se provode u kontroliranim uvjetima i slatkoj vodi.
Jamstvo proizvođača gotovo nikad ne pokriva štetu uzrokovanu tekućinom, stoga je oprez uvijek najbolja zaštita. Ako telefon i proradi nakon sušenja, preporučljivo ga je odnijeti u ovlašteni servis na provjeru jer korozija može nastaviti tiho raditi svoje i uzrokovati kvarove tjednima kasnije.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
