Stanovnici Deževica, mjesta u srednjoj Bosni poznatog po župi Gospe Snježne i hodočašću na Vrelo svetog Jakova, ponovno su javno progovorili o problemima sa svojim župnikom don Josipom Majićem. U novoj peticiji upućenoj nadbiskupu vrhbosanskom mons. Tomi Vukšiću otvoreno pitaju – ucjenjuje li odmetnuti župnik nadbiskupa i njegova vikara mons. Slađana Ćosića.
Podsjećaju kako je Majić, dok je selo prolazilo kroz najteže dane poplava u listopadu prošle godine, mirno nastavio hodočašće u Španjolskoj s prijateljicom i poznanikom, odbijajući pružiti pomoć mještanima i odbivši ustupiti hodočasnički dom za volontere. Umjesto odgovora i rješenja, poručuju Deževičani, dočekala ih je šutnja crkvenih vlasti i zaštita koju, kako tvrde, Majić uživa od svojih nadređenih.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
''Stanovnici Deževica, malog sela u srednjoj Bosni, sjedišta župe Gospe Snježne i nadaleko poznatog hodočastilišta (Vrelo svetog Jakova Markijskog), razočarani su nedavnom odlukom nadbiskupa vrhbosanskog mons. dr. Tome Vukšića da najprije smijeni neposlušnog župnika don Josipa Majića, a nekoliko dana kasnije poništi vlastitu odluku.
Sporna smjena i povratak župnika
Tomu je, kako su Deževičani saznali iz više izvora, prethodila poruka župnika Majića nadbiskupu da će 'prije skinuti habit nego prihvatiti smjenu'.
Problemi mještana sa župnikom Majićem eskalirali su prije godinu dana, kada su deževičko područje zahvatile katastrofalne poplave. Župnik se tog 4. listopada zadesio na hodočašću u Španjolskoj s dugogodišnjom prijateljicom i još jednim prijateljem.
Ignoriranje poziva mještana
Na pozive župljana da se odmah vrati nije se obazirao, a telefonom je zabranio da se u hodočasnički dom pored crkve smjeste ljudi koji su došli pomoći Deževičanima.
Mještani su o svemu izvijestili i nadbiskupa Vukšića, koji je, čim se moglo, stigao u Deževice, ali se nije udostojio razgovarati ni s jednim mještaninom.
Nakon što se vratio s hodočašća, župnik Majić se nastavio bahatiti i ignorirati mještane, što ih je ponukalo da 29. X. potpišu peticiju za njegovu smjenu. Potpise na peticiju stavila je velika većina tada u selu prisutnih mještana, gotovo svi osim nekolicine onih koji od njega imaju izravnu korist od župnika. Nadbiskup je u Deževice poslao svog zamjenika, mons. dr. Slađana Ćosića, no ništa nije riješeno, a problemi su se stalno samo povećavali.
Obrana neobranjivog
Mještani su potom, u svibnju ove godine, postavili nadbiskupu nekoliko pitanja, na koja, međutim, nikad nisu dobili odgovor, pa mnogi sumnjaju jesu li do njega uopće došle informacije sa sastanka s vikarom Ćosićem.
'Don Josip Majić je, nakon što je poplava, 4. X. prošle godine, praktički uništila dobar dio sela, odbio ustupiti hodočasnički dom za smještaj ljudi koji su došli pomoći nam u trenucima najveće elementarne nepogode u povijesti sela, pa su neki od njih bili smješteni u kućama u kojima se, uslijed šteta od poplave, a nakon cjelodnevnog izuzetno požrtvovnog rada, nisu mogli ni okupati. Razlog odbijanja je, naravno, to što su ti ljudi bili Bošnjaci (iz Kalesije i Bihaća), a takav stav opasno 'tukne' na šovinizam. Znači li nesmjenjivanje don Josipa Majića da Nadbiskupija Vrhbosanska i Vi osobno podržavate takav njegov postupak?', zapitali su Deževičani nadbiskupa.
Odgovora nisu dobili ni na pitanje podržava li nadbiskup to što je don Josip, nakon izbijanja poplava, obaviješten o svemu, ali je odbio prekinuti hodočašće s 'prijateljicom' i prijateljem i vratiti se biti na usluzi mještanima i drugim župljanima.
'Na nedavnom sastanku u Deževicama s Vašim vikarem, mons. dr. Slađanom Ćosićem', pitali su dalje Deževičani, 'prezentirali smo u najmanju ruku nonšalantan odnos don Josipa Majića prema župi, župljanima i svećeničkim obvezama. Tako don Josip Majić po kavanama, gdje uglavnom provodi vrijeme, priča kako će Deževičanima, potpisnicima peticije 'kupiti još po jednu olovku kako bi mogli napisati još koju peticiju' i hvali se kako 'sad vide da imam jake štele i da mi ne mogu ništa'.
'Vaš vikar Ćosić je na spomenutom sastanku, umjesto da sasluša stavove župljana i trijezno procijeni situaciju, neumorno branio don Josipa Majića (što donekle razumijemo s obzirom na činjenicu da su generacijski povezani, zajedno studirali, itd., ali ne razumijemo da to može služiti kao opravdanje za don Majićeve nečasne postupke).
Primjerice, na konstataciju da Majić za pet godina, sedam mjeseci i 15 dana, otkad je deževički župnik, nikad nije služio nijednu pjevanu misu, vikar Ćosić je ustvrdio da Majić 'možda nema sluha'. Don Josip, međutim, za što nije teško naći na desetke svjedoka, u kavanama rado i često zapjeva narodnjake.
Na primjedbu da don Majić uopće ne posjeduje, kamoli da nosi kolar i reverendu (a sad prijeti da će je skinuti!) i da nerijetko kaže kako 'kolar nose samo budale' (i vikar Ćosić i svećenik koji je s njim došao imali su na sebi reverendu i kolar), vikar nije reagirao. Isto je bilo i s konstatacijom da je hodočasnički dom pretvoren u najgoru kafančinu, suvenirnica (koju je izgradio i uredio Majićev predšasnik don Marin Marić) u skladište pivskih gajbi, praznih boca svih vrsta alkohola i ostalog kavanskog inventara, a kat sa sobama (u koje ljudima koji su nam došli pomoći nije bilo dozvoljeno ući) povremeno posluži don Josipovim prijateljima za dovođenje ljubavnica.
Kad mu je prezentirano da se don Josipu 'desi' da na misi 'zaboravi' pročitati čak i Evanđelje, vikar Ćosić ga je branio tvrdnjom da se to 'svakom može desiti', a na činjenicu da je barem 50 puta dosad don Majić zvao župljane kako bi javio da neće biti mise, ostao je nijem.
Moglo bi se navesti mnogo sličnih u najmanju ruku sramnih primjera obrane neobranjivog, pišu Deževičani i opet postavljaju isto pitanje: 'Znači li nesmjenjivanje don Josipa Majića da Nadbiskupija Vrhbosanska i nadbiskup mons. Tomo Vukšić stoje iza Majića i njegovih postupaka i iza mons. Ćosićevih pokušaja obrane don Josipa Majića?'
Sporna sredstva i nenamjensko trošenje
Na sastanku je vikar Ćosić upoznat i s činjenicom da je don Josip proljetos odbio nadležnim općinskim službama dostaviti kopije tri dokumenta /odluka o osnivanju, potvrda o ID/PDV broju, ovjerena potvrda banke o žiro-računu/ nakon što je Općina Kreševo u Federalnom ministarstvu kulture i sporta bila osigurala 10.000 KM za obnovu Vrela Svetog Jakova.
'To nam je i službeno potvrđeno od načelnika Općine Kreševo, Borisa Marića', pišu Deževičani. Novac tako nikad nije stigao u župu.
Vikar Ćosić je, kažu Deževičani, ostao nijem i na podatke o iznosima i utrošku sredstava odobrenih od državnih, entitetskih, županijskih i općinskih vlasti – prema službenim dokumentima koje je prezentirala Općina Kreševo, na račun župe je tijekom njegovog župnikovanja uplaćeno 140.200 KM. Za sva sredstva župnik ima formalno pokriće, ali je na terenu razvidno da je na ono za što su bila namijenjena utrošen tek neznatan dio.
'Ti meni račun, ja tebi uplatu, a keš dijelimo'. U međuvremenu je vikaru Ćosiću, na njegov zahtjev, dostavili i detaljan izvještaj o tome, ali reakcija nije bilo, kao ni nakon što mu je prezentirano da don Josip nikad nije osnovao imati župno ekonomsko vijeće te da je novac trošio po vlastitom nahođenju, ne konzultirajući se, što bi bilo crkvenozakonski obvezno, ni sa župljanima, ni s Nadbiskupijom.
'Znači li nesmjenjivanje don Josipa Majića da Nadbiskupija Vrhbosanska i nadbiskup mons. Tomo Vukšić podržavaju očito nenamjensko trošenje novca namijenjenog za obnovu i uređenje župne kuće, crkve, crkvenog dvorišta i Vrela Svetog Jakova?', pitaju Deževičani, dodajući da će o svemu izvijestiti nadležno tužiteljstvo i tražiti da, uz pomoć sudskih vještaka različitih struka, detaljno ispita sve vezano za utrošak novca.
Deževičane je posebno razbjesnio komentar vikara Ćosića nakon sastanka u Deževicama: 'Takvi kao oni (tj. potpisnici peticije) su se u tursko doba poturčavali.'
'Slažete li se, poštovani nadbiskupe, sa stavom Vašeg vikara, da smo mi, potpisnici peticije, moderni poturice?'
Kontra peticija i novi sukobi
Sa svoje strane župnik Majić, kažu Deževičani, umjesto da barem prizna svoje greške, nastavlja suprotno, pa je čak nedavno organizirao potpisivanje kontra peticije. Potpise je sakupio od ljudi koji niti su rođeni, niti su ikad živjeli, niti imaju ikakve veze s Deževicama osim što povremeno hodočaste na Vrelo svetog Jakova.
Potpisivanje je organizirano uz obilnu gozbu, koju je župnik, kao i dobar dio navedenih aktivnosti, financirao, smatraju potpisnici peticije, župnim novcem.
Potpisnici peticije sve više su skloni mišljenju da za sve spomenuto najveći krivac nije don Josip Majić nego oni koji su mu godinama dopuštali da se ponaša tako kako se ponašao, a ima i onih koji misle da su nadbiskup Vukšić i/li njegov zamjenik Ćosić – ucijenjeni!
Prošlo je godinu dana, ništa niste poduzeli, poručuju Deževičani. Mi više nećemo šutjeti, a ovo je samo početak!''
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
