Rastanci su uvijek teški, no kada se nakon dugih godina dogodi susret s dragom osobom, u srcima zavlada neizmjerna radost.
Danas je pred Srednjom školom Antuna Branka i Stanislava Šimića u Grudama stajala 38. generacija maturanata, onih koji su 2005. godine krenuli u nepoznati svijet. Bila su tu dva odjela gimnazije, jedan odjel ekonomske škole, jedan odjel autolimara i mehaničara te jedan odjel trgovačke škole.
Život piše romane. Dragi Bog pozvao je Filipa, Petra, Gorana i Josipa u cvijetu njihove mladosti. Nedavno je preminuo i profesor Ljubo Pandžić, ali 38. generacija nije ih zaboravila.
Obišli su njihova počivališta, zapalili svijeće, pustili suze sjećajući se dana ponosa i slave.
U svojoj školi oživljavali su uspomene, slušali svoje razrednike Vesu, Lidi i Zvonka. Spomenuli su uvaženi profesori da su u osmom desetljeću života, no slušajući ih kroz jedan školski sat, vidimo da su godine samo broj. Još uvijek prenose znanje svojim školarcima koji su i dalje zaigrani kao na onom početku milenija.
Nazočne je pozdravila i ravnateljica Andrijana Mlinarević Cvetković, srdačno ih dočekavši u najvećoj grudskoj tvornici znanja, kako je školu nazvao ravnatelj koji je ispratio 38. generaciju 2005. godine, Mladen Leko.
Vrijeme prolazi, a na nama je da u njemu ostavimo trag. Više od 100 učenika iz 38. generacije već je ostavilo taj trag, a oni koji su nazočni ovoj lijepoj obljetnici to itekako potvrđuju.
Dnevnici će biti trajni podsjetnik na vrijeme koje su proveli u školi, svjedočit će o njihovim većim ili manjim uspjesima, ali nas i nasmijati, kao u slučaju jednog učenika koji je, citiramo, otišao na WC i nije se vratio. Hvala Bogu, na idućem satu se ipak pojavio, tvrde svjedoci.
Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, kako su rekli, već ponos – na one kojih više nema i na one koji su danas tu. Mi im ispred kolektiva Grude.com želimo još puno okruglih obljetnica u desetljećima koja predstoje.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
