Na Redditu je nedavno otvorena tema o iskrenoj komunikaciji i postavljanju granica u braku. Jedna korisnica iz Dalmacije pokrenula je ozbiljno raspravu upitavši: „Kako reći suprugu da ne želim provesti dva tjedna u kući njegovih roditelja tijekom odmora?“ Reakcija je bilo niz.
Objasnila je da sa suprugom živi u inozemstvu, a svake godine odlaze kod njegove obitelji. Odmor se svodi na boravak u stanu iznad roditelja, dok su u istoj kući i brat sa ženom i djecom, baka i sestra s obitelji. Gužva, dijeljenje kupaonice i manjak privatnosti predstavljaju joj veliki stres, a ove godine s njima putuje i beba. Predložila bi da iznajme vlastiti smještaj, ali se boji da bi to moglo izazvati tenzije u obitelji.
Mnogi smatraju da nije u krivu i da kompromis može biti najbolje rješenje: nekoliko dana kod roditelja, a ostatak odmora u apartmanu ili hotelu.
Kompromis i posvećivanje vremena obitelji, ali i supružniku pokazalo se kao najčešće rješenje koje odgovara većini.
"Mi to riješimo tako da prvi dio godišnjeg provedemo kod mojih, a drugi dio negdje iznajmimo. Prvi dio ne računamo kao odmor, nego vrijeme s obitelji. To je nešto što je svima potrebno za održavanje povezanosti, unatoč trzavicama koje se uvijek događaju jer smo zaboravili kako živjeti zajedno. Unaprijed spustimo očekivanja, znamo da će se baba petljati u neke stvari, a dida puštat previše crtica. Drugi dio iznajmimo smještaj u drugom mjestu i to je 'odmor'. Navodnici jer bi odmor bio da smo bez djece."
Mnogi su ukazali i na važnost uzajamnog poštivanja i razumijevanja u obitelji.
"Ne griješiš. Mi smo imali situaciju zbog koje smo par godina uzimali svoj smještaj i to je stvarno bilo super. Preko dana smo bili blizu i mogli smo se družiti, ali mogli smo navečer i ujutro biti sami, mogao je netko sa strane doći bez puno pitanja, već to da se maknemo je puno značilo, vani smo navikli biti sami i gužva mi nije baš bila neki odmor. Sad je dijete veće, iz više razloga dosta putujemo odvojeno, i nije loše čak ni kad muž i dijete odu solo njegovima. Odnosi su nam jako dobri, ali ovako pokrijemo veći dio ljeta, a svatko dobije i vrijeme solo, to je pravi odmor, kad samo na sebe misliš tjedan ili dva i nitko te drugi ne treba, a nemaš grižnju savjesti jer njima je super. Sad ti možda ne zvuči kao nešto, ali s djetetom je drukčije."
S druge strane, neki su imali potpuno drugačije mišljenje.
"Drugačije bih postupila da mi je mužu i/ili njegovima baš stalo da budemo skupa, a drugačije da se on slaže sa mnom da je i njemu to naporno. Najvjerojatnije: provela bih 'odmor' u kući njegovih roditelja. Ne bih to ni smatrala odmorom, nego posjeti obitelji. Kad živiš u inozemstvu godišnji se uglavnom u to pretvore. Uglavnom nemaš odmore kao drugi ljudi. Pogotovo bih to napravila, ako bi to značilo rijetko priliku za baku i djeda da budu s unukom. Drugi razlog – jer mi je lakše podnijeti i kontrolirati svoje osjećaje pa i nezadovoljstvo ili frustraciju, nego tuđe. Treći, ali nikako manje bitan – cicija sam koja sigurno ne bi bacala novce za apartman tri kuće dalje, ako negdje imam besplatni smještaj. Ali meni ne smeta guranje i čekanje reda za wc ili tuširanje i suživot s drugima."
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
