Preminuo je fra Slavko Soldo, poznati hercegovački franjevac, čovjek koji je u tuđini bio kao melem na ranu za naš narod, posebno za obespravljene, nepravedno progonjene, kažnjene jer su svoj hrvatski narod duboko ljubili.
U domovini pak fra Slavko se nije proslavio. Upravo je on kao provincijal isporučio župe i znamenite svećenike biskupu Ratku Periću, i tada početkom milenija kreće kalvarija Hercegovačkog slučaja, a Perićev mač siječe glave fratrima ili ih ozljeđuje, tjera daleko od doma, kao što je slučaj s fra Jozom Zovkom koji i danas ne smije biti fratar u svojoj Hercegovini, u pravom smislu riječi.
Fra Slavko se, reći će poznanici, na jedan suptilan način pokajao pred kraj svog života. - Meni se sviđa jedna priča kod Ivana Zlatoustog. On gleda svijet kao jednu veliku pozornicu na kojoj se odvija drama života. I tu svatko ima svoju ulogu, netko je biskup, netko je vjernik, netko profesor, netko student, netko vojnik, netko zapovjednik itd…, i na kraju kada je drama završila, pada kulisa i svi dolaze pred velikog režisera, pred Gospodina, i ne pita On tko je koju ulogu vršio, dolaze bez ikakvih titula, nego kako je vršio ulogu koju mu je Gospodin povjerio. Ovo je trenutak sabiranja i oduzimanja. Pokajati se za ono gdje smo mogli bolje, a zahvaliti Gospodinu za sve ono ako smo što dobro učinili Njegovom milošću. - riječi su fra Slavka Solde.
Vjerujemo, kako je fra Slavko našao svoj mir i da se kod Onog koji nas posla ovdje, već izmirio i izljubio i s braćom svećenicima i s braćom ljudima jer bila su to nemilosrdna vremena. Ne dao Bog da više ikad brat izda svog brata, kako je u Hercegovini bilo na početku milenija.
Fra Slavko, počivao u miru Božjem.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
