Hercegovina se oprašta od fra Dane Karačića, vrijednog pastira na njivi Gospodnjoj

Fra Dane Karačić, jedan od omiljenih franjevaca, koji je veliki dio svojega svećeničkog života i službe posvetio Humcu, Mostaru i Širokom Brijegu, preminuo je na dan kada se obilježavala godišnjica njegova svećeničkog ređenja.

Fra Dane je rođen 24. lipnja 1944. godine. Doživotne zavjete položio je 27. travnja 1969. godine. Za svećenika je zaređen 13. lipnja 1970., a svoju prvu misu slavio je 2. kolovoza 1970. u rodnom Crnču, u Širokom Brijegu.

U nedjelju, 6. rujna 2020. godine, u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu, fra Dane je proslavio zlatnu misu, obilježavajući 50 godina svećeništva.

Također, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Širokog Brijega 2018. godine, fra Dane je bio dobitnik Zlatne plakete Grba Grada Širokog Brijega.

Zajedno s fra Lukom Marićem, fra Dane je bio jedan od pokretača i izdavača Glasila Franjevačke župne zajednice sv. Petra i Pavla u Mostaru – "Framost", koje je prvi put izašlo u travnju 1996. godine.

Od fra Dane se oprostio i Franjevački samostan na Humcu, na svojim mrežnim stranicama.

Fra Dane Karačić, dugogodišnji humački župnik i gvardijan od 1978. do 1988. godine, na Humcu je proveo punih 11 godina. Dao je obnoviti i pomoći u obnovi četiriju crkava u humačkoj župi. Za to je vrijeme napravljena crkva u Gornjim Radišićima, u potpunosti je obnovljena crkva svete Kate koju su partizani bili pretvorili u svoje skladište, zatim je napravljena crkva u Crvenom Grmu te na koncu, uz velike muke i administrativne poteškoće te veliku potporu tadašnjeg provincijala fra Joze Pejića, dobili su dozvolu i napravili novu crkvu na Humcu.

Konačno je izgradnja nove crkve započela 1987. godine. Odobrenje od Općine dobijeno je u srpnju, radovi na kopanju temelja počeli su u kolovozu te je nastavljeno kopanjem temelja i postavljanjem temeljne ploče. Radovi su napredovali brzo, tako da je crkva do kraja kolovoza 1988. već bila pokrivena bakrenim krovom. Zvonik je do vrha izgrađen također u kolovozu 1988. Visok je gotovo 37 metara, s križem još oko 3 metra. Svi su zidovi betonski, a radove je izvodilo građevinsko poduzeće “Naprijed” iz Ljubuškoga. Radove su financirali župljani, dobrotvori, međugorski hodočasnici, samostan na Humcu i osobito Provincijalat hercegovačkih franjevaca.