Dana 10. studenoga 1944. godine partizani zauzimaju Grude. Progoni, pljačke i ubojstva, razna zvjerstva, bili su njihov modus operandi.
Franjevci ni tada nisu napuštali Grude, unatoč tome što je višestruko nadmoćniji neprijatelj bio prisutan i provodio svoj krvavi pir.
15. veljače 1945., svjestan sudbine svog brata fra Zdenka Zupca, fra Tihomir Zubac napušta Župni dom, koji fra Stanko Pavlović danas pretvara u velebni muzej koji će kao takav ubuduće pisati o povijesti hrvatskog naroda, a u kojem je nekoć, dok je bio Župni dom, najljepše tekstove pisao fra Tihomir Zubac. Grudski kapelan pomolio se u crkvi svete Kate i krenuo na put bez povratka.
U "Imeniku franjevaca" zapisano je da je u svibnju 1945. fra Tihomir ubijen na Križnom putu hrvatskog naroda, negdje u Sloveniji, pretpostavlja se kod Postojne. Dom ovog mladog intelektualca, kojem su Grude bile prva i jedina župa, nikad nije pronađen. Objavljeni radovi u njegovom mladom životu potvrđuju ga kao beletrista i publicista.
Pisati je počeo 1934. u listu za zabavu i pouku »Ruža«, i almanahu »Stopama otaca«, a nastavio 1939. u mjesečniku »Kršćanska obitelj«, gdje je objavio tridesetak priča, crtica i poučnih članaka. Objavljivao je i u kalendaru »Napretku«, mjesečnicima »Hrvatska revija«, »Hrvatska smotra«, tjednicima »Hrvatska gruda«, »Nezavisna Država Hrvatska« (poslije »Seljačko ognjište«) i »Hrvatsko pravo«, dnevnicima »Nova Hrvatska«, »Novi list« i »Hrvatski narod«.
Pisao je, kako je svojedobno pisao Glas Koncila, o kraljevima Tomislavu, Krešimiru IV., Petru Svačiću, Stjepanu Tomaševiću, o Zrinskima i Frankopanima, banu Jelačiću, Eugenu Kvaterniku, o franjevcima Paškalu Buconjiću, Grgi Martiću, Augustinu Zupcu, Luki Ibrišimoviću, Martinu Mikuliću, Rudolfu Mikuliću, Didaku Buntiću, Radoslavu Glavašu i drugima, o pjesniku seljaku Nikoli Kordiću, književniku Ivanu Azizu Miličeviću i drugima; o hrvatskim seljačkim školama u Hercegovini i novinskom izdavaštvu u Hercegovini. Uglavnom je riječ o kraćim sastavcima, a veći su mu članci o Andrijici Šimiću, »posljednjem katoličkom hajduku u Herceg-Bosni«, objavljen u »Napretku« 1941., te četiri članka objavljena u »Hrvatskoj smotri« od 1940. do 1942. o Paškalu Buconjiću, Ali-paši Rizvanbegoviću, kulturnom stanju i političkoj djelatnosti hercegovačkih Hrvata od okupacije 1878. do aneksije 1908., i o nasrtajima »grkoistočnjaka« na Hrvate katolike u BiH.
Fra Stanko Pavlović ne dopušta da se njegovo ime i prezime zaborave. Njegova slika bila je i u crkvi svete Kate, a župnik je za našeg nekadašnjeg kapelana služio i svetu misu. Imat će i značajno mjesto u budućem muzeju, nekoć Župnom domu, u kojem su grudske franjevačke legende gradile svoje jedinstvo s narodom, upisivale se u povijest Hrvata, stvarale djela za budućnost.
Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
