Udruga građana „Mostarski krug“, 3. travnja 2025. godine, u Centru za kulturu u Mostaru, održala je, kako su je nazvali, „zatvorenu sesiju“ na temu gradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Mostaru. „Zajednička debata“ održana je pred, kako su naveli „brojnim aktivistima, prijateljima Mostarskog kruga, kao i zainteresovanim stručnjacima iz oblasti urbanističkog planiranja, građenja i prava“. Glavni govornik na „sesiji“ bio je Safet Oručević, bivši gradonačelnik Mostara. (https://hercegovacki.ba/mostarski-krug-izgradnja-zgrade-hrvatskog-narodnog-kazalista-nezakonita-trazi-se-reakcija-institucija-2/)
Nakon „debate“ sudionici su uputili priopćenje za javnost u kojem su iznijeli svoje razloge, ciljeve i svrhu „zajedničkog debatiranja“, a koji se u konačnici svode na pokušaj dokazivanja nelegalnosti gradnje zgrade HNK Mostar te zaustavljanja nastavka gradnje. U priopćenju su najavili kako će uputiti „Mostarsko upozorenje“ na adresu Visokog predstavnika međunarodne zajednice Christiana Schmidta, članova Predsjedništva BiH Denisa Bećirevića i Željka Komšića, ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, premijera Federacije BiH Nermina Nikšića, potpredsjednika Federacije Refika Lende i Igora Stojanovića, kao i predsjedatelja Zastupničkog doma PSBiH Denisa Zvizdića. (Napomena: za razumijevanje cijelog slučaja važno je zapitati se po kojem je kriteriju „Mostarski krug“ izabrao osobe i funkcije na koje će poslati „upozorenje“).
U međuvremenu je u medijima objavljeno kako će OHR, odnosno, Christian Schmidt uskoro podnijeti izvješće Vijeću sigurnosti UN-a u kojem će se osvrnuti na pitanje izgradnje zgrade HNK Mostar i, kako se navodi, izgradnje centra Mevlana. (https://bljesak.info/vijesti/politika/schmidt-odmah-sprijeciti-marginalizaciju-bosnjaka-u-mostaru/515201)
Budući je ovo reakcija na „Mostarsko upozorenje“, kao ustavni domoljubi koji ne vrše nacionalno-ideološku diskriminaciju i koji poštuju sve institucije ove države, mi ćemo naše priopćenje uputiti ne samo na gore navedene adrese nego i na adrese Srpske članice Predsjedništva BiH, predsjedateljice Vijeća ministara BiH, predsjednice Federacije BiH, zamjenika predsjednika Vlade FBiH, čelnim osobama PS BiH i Parlamenta FBiH, predsjednika Skupštine HNŽ, predsjednika GV Grada Mostara te predsjednice Vlade HNŽ i gradonačelnika Grada Mostara.
U našoj ćemo reakciji ponuditi činjenice utemeljene na logici i pravu kako bi u konačnici pojasnili besmislenost glavnih teza iznesenih na spomenutoj sesiji „Mostarskog kruga“, ali i otvoriti još neka pitanja bitna za razumijevanje i razrješenje ovog slučaja.
Odvija li se gradnja HNK Mostar bez odobrenja i suglasnosti nadležnih gradskih tijela?
Radovi na izgradnji započeli su 1996. godine, bez odobrenja i saglasnosti legalnih gradskih vlasti….Podsjećamo da je sve ovo učinjeno bez saglasnosti Gradskog vijeća Mostara, organa i institucija tog vremena.
„Mostarski krug“, iz priopćenja za javnost
Radovi na izgradnji zgrade HNK Mostar započeli uz odobrenje, suglasnost i svu potrebnu pravnu i ostalu dokumentaciju izdanu od, u tom razdoblju, legalnih gradskih vlasti. Također, i aktualni radovi izvode se u skladu sa svim zakonom propisanim dokumentima i procedurama. Svi dokumenti dostavljeni su Županijskom tužiteljstvu HNŽ-a, Javnom pravobranitelju Grada Mostara, Općinskom sudu u Mostaru i Županijskom sudu u Mostaru.
O radu i odlukama navedenih institucija bit će govora kasnije u tekstu.
Teza „Mostarskog kruga“ kako se gradnja HNK Mostar odvija bez odobrenja i suglasnosti nadležnih gradskih tijela sadrži skrivenu ideološko-političku premisu koja je ključna za razumijevanje cijelog ovog procesa i problema na koje se članovi „Mostarskog kruga“ ne samo referiraju, već, neki od njih, i aktivno sudjeluju u njihovom kreiranju još od davne 1995. godine. Naime, Safet Oručević, osnivač i prvi čovjek „Mostarskog kruga“, te 1995. godine bio je predsjednik Skupštine Opštine Mostar.
U tom razdoblju u Mostaru su djelovale dvije administrativno-upravne jedinice: Općina Mostar (takozvani „Zapadni Mostar“ pod hrvatskom upravom, ili, „H strana“) i Opština Mostar (takozvani „Istočni Mostar“ pod bošnjačkom upravom, ili, „B strana), odnosno, Općinsko vijeće (OV) Općine Mostar i Skupština Opštine (SO) Mostar. OV Općine Mostar djelovalo je u pravnom okviru Hrvatske republike Herceg-Bosne (HR HB), a SO Mostar u pravnom okviru Republike Bosne i Hercegovine (R BiH).
Spomenuta „skrivena ideološko-politička premisa“ sadržana u glavnoj tezi „Mostarskog kruga“ glasi: HR HB bila je nelegitimna i nelegalna, stoga i sve odluke OV Općine Mostar imaju upitnu pravnu valjanost. Obzirom da svoju, bošnjačku stranu smatraju jedinom legitimnom i legalnom stranom u ratnim sukobima 1990-ih, podržavatelji navedene premise smatraju kako jedino oni imaju pravo tumačiti je li nešto bilo legitimno i legalno u Mostaru 90-ih godina prošlog stoljeća. U ovom kontekstu potrebno je navesti kako je Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru osnovano 16. rujna 1994. godine odlukom Vlade HR HB.
Navedena je premisa, naravno, pogrešna jer je HR HB bila legitiman i legalan pravno-politički subjekt koji je djelovao u okviru pravno-političkog sustava tadašnje BiH. Legitimnost i legalnost HR HB potvrđena je Washingtonskim i Daytonskim mirovnim sporazumima, kao i nizom drugih pravnih i političkih akata. Sukladno Daytonskom sporazumu i Ustavu Federacije BiH, Hrvatska republika Herceg Bosna tretirana je kao „privremeni pravni aranžman“, a sve odluke i zakoni koje je HR HB donosila vrijedili su sve dok nove ne donese Federacija BiH. U ovom kontekst važno je podsjetiti kako su predsjednik OV Općine Mostar Mijo Brajković i predsjednik SO Mostar Safet Oručević u Daytonu 10. studenoga 1995. godine supotpisali Anex Sporazuma o oživotvorenju Federacije BiH.
Pored toga, Gradsko vijeće Grada Mostar na sjednici održanoj 31. 5. 2007. godine donijelo je Zaključak u kojem se, kako navode: „prihvata mogućnost pravovaljanosti akata, odnosno Rješenja zamjenskih tijela (Predsjedništva, općinskih vijeća Gradskih općina i Predsjedništva Skupštine općine Mostar) u periodu do konstituirajućih sjednica Općinskih vijeća, a sve iz poslova nadležnosti Općinskih vijeća“. Zaključak je potpisao tadašnji predsjednik GV Murat Ćorić.
Dodatna potvrda legitimnosti i legalnosti OV Općine Mostar i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) može se pronaći u odluci broj 427/92 od 29. 4. 1992. godine koju je donio Krizni štab kao tadašnja legalna zakonodavna i izvršna vlast u Mostaru. Spomenutom odlukom Hrvatskom vijeću obrane – Općinskom stožeru Mostar povjerava se zaštita i obrana grada Mostara. Odluku su potpisali svi članovi Kriznog štaba: Milivoj Gagro, Ismet Hadžiosmanović, Zijad Demirović, Borislav Puljić, Josip Škutor, Mehmed Behmen, Ilija Filipović, Fikret Bajrić i Jole Musa.
I spomenuti Safet Oručević bio je pripadnik HVO-a, o čemu svjedoči „Svečana prisega“ koju je potpisao 8. svibnja 1992. godine u Mostaru.
Navedene činjenice, pored mnoštva drugih dokaza, neporecivo svjedoče kako je OV Općine Mostar bila legitimna i legalna administrativno-upravna jedinica koja je, u okviru svojih zakonom propisanih nadležnosti, donosila pravno valjane odluke i dokumente.
Prije nego osporimo navode o nelegalnosti gradnje zgrade HNK Mostar, još jednom podsjećamo na skrivenu ideološko-političku premisu koja je zajednički nazivnik većine napada na ustanovu i zgradu HNK Mostar, a koja glasi: HR HB bila je nelegitimna i nelegalna, stoga i sve odluke OV Općine Mostar imaju upitnu pravnu valjanost. Ova skrivena premisa, odnosno njena pravna i politička legitimacija, ujedno je i ultimativni politički cilj napada na zgradu HNK Mostar. Stoga je opravdano zaključiti kako preko napada na HNK Mostar i osporavanja legalnosti gradnje zgrade Safet Oručević i „Mostarski krug“ napadaju te nastoje delegitimirati HR HB i ondašnje OV Općine Mostar.
(Ne)legalnost gradnje
U cilju dokazivanja nelegalnosti gradnje HNK na sesiji „Mostarskog kruga“ prezentirani su i određeni dokumenti koji su trebali dokazati njihovu tezu o nelegalnosti gradnje. Iz onoga što se moglo vidjeti u medijima, riječ je o Ugovoru o ortakluku između tadašnjeg OV Općine Mostar i HNK Mostar, potpisanom 7. 8. 1996. godine, te nekoliko dopisa iz OHR-a na temu izgradnje zgrade HNK, dopisa koji su imali politički karakter i koji nisu proizvodili nikakve pravne posljedice. O tome kako i zašto su pisani, bit će govora kasnije u tekstu.
Važno je naglasiti da se svi dokumenti prezentirani na sesiji „Mostarskog kruga“ već nalaze u spisima predmeta koji su se po ovom pitanju vodili, ili se još uvijek vode, na Tužiteljstvu HNŽ-a, Općinskom sudu u Mostaru i Županijskom sudu u Mostaru. Dakle, na sesiji nije prezentiran niti jedan novi dokument koji navedena pravosudna tijela već nisu dobila na uvid i u spis.
Raspolažući svim tim dokumentima kojima Safet Oručević naokolo slavodobitno maše, te nakon uredno provedenih svih zakonom propisanih procedura, koje su uključivale i saslušanje svih mjerodavnih svjedoka, pravosudna su tijela donijela sljedeće odluke.
Županijsko tužiteljstvo HNŽ
Na upit HNK Mostar o stanju kaznene prijave koju je, zbog sumnje u legalnost pravne dokumentacije vezane za izgradnju zgrade HNK Mostar, podnio tadašnji predsjednik GV Grada Mostara Salem Marić, Županijsko tužiteljstvo HNŽ nam je 16. 5. 2023. godine dostavilo informaciju sljedećeg sadržaja:
„U predmetu broj T07 0 KTNPO 0030337 22, tužiteljstvo je dana 30.03.2023. godine donijelo Naredbu o neprovođenju istrage sa detaljnim obrazloženjem o utvrđenim činjenicama i razlozima za donošenje navedene odluke.
Obavijest o Odluci tužiteljstva sa poukom otpremljena je na ime podnositelja kaznene prijave koju obavijest sa kompletnom Odlukom – Naredba o neprovođenju istrage, navedeni su zaprimili 04.04.2023. godine, te nije izjavljena pritužba na tužiteljsku Odluku.
Imajući u vidu navedeno rad i postupanje u predmetu broj T07 0 KTNPO 0030337 22 je okončan.“
Ova odluka Županijskog tužiteljstva HNŽ izravno i jasno potvrđuje da nije utvrđena nikakva nezakonitost u dokumentaciji ili postupanjima vezanim uz izgradnju zgrade HNK Mostar, niti je postojala osnova za provođenje kaznenog postupka.
Time je, na temelju uvida u svu raspoloživu dokumentaciju i nakon provedene prethodne istrage, kazneni predmet pravomoćno zaključen, a tvrdnje o nezakonitosti – koje u javnom prostoru najčešće iznose Safet Oručević i mostarski muftija Salem Dedović – pravosudno odbačene kao neosnovane.
Općinski sud u Mostaru i Županijski sud u Mostaru
Nekoliko mjeseci nakon navedenog rješenja Županijskog tužiteljstva, pod pritiskom Medžlisa islamske zajednice (MIZ) Mostar, Javni gradski pravobranitelj Almir Mujkanović podnio je tužbu protiv HNK Mostar. Zapravo, tužbu protiv HNK Mostar podnio je Grad Mostar, zastupan po zakonskom zastupniku Javnom gradskom pravobranitelju Almiru Mujkanoviću, unatoč činjenici da ga je gradonačelnik Mostara više puta službenim dopisima obavještavao kako se protivi toj tužbi jer tužba nema pravnu osnovu i nije u interesu Grada Mostara, a potencijalno mu može nanijeti i veliku štetu.
Protivno volji gradonačelnika i bez suglasnosti GV Grada Mostara, Javni pravobranitelj podnosi tužbu Općinskom sudu u Mostaru te u okviru tužbe, 27. 6. 2023. godine dostavlja Podnesak u kojem traži određivanje mjere osiguranja s privremenom mjerom (hitna obustava gradnje). Općinski sud u Mostaru, dana 11. 9. 2023. godine donosi Rješenje kojim ODBIJA prijedlog za određivanje mjere osiguranja.
Na navedeno rješenje Općinskog suda, gradski pravobranitelj Mujkanović upućuje žalbu Županijskom sudu u Mostaru koji 18. 10. 2023. godine donosi Rješenje kojim se Mujkanovićeva žalba ODBIJA kao neosnovana i pobijano rješenje POTVRĐUJE.
Je li izostala reakcija nadležnih gradskih tijela?
Nakon pokušaja delegitimiranja OV Općine Mostar, od strane sudionika mostarske sesije uslijedilo je prozivanje i vršenje javnog i političkog pritiska na aktualne nositelje funkcija u tijelima i institucijama „ovoga vremena“.
Vrlo je zanimljivo da su nadležne gradske inspekcijske službe i gradski pravobranilac više puta osporavali nezakonitu gradnju HNK, ali su se povukli pred političkim pritiscima i nisu preduzeli nikakve mjere kako bi se obustavila gradnja dok se ne razjasne ili pravno sankcionišu uočene nezakonitosti.
Takođe, izostala je i reakcija kantonalnog Ministarstva građenja, kao i Kantonalnog tužilaštva u Mostaru, uprkos jasnim činjenicama da ovakva nedozvoljena gradnja i uzurpacija društvenog zemljišta mogu predstavljati krivično djelo.
„Mostarski krug“, iz priopćenja za javnost
Da, vrlo zanimljiva tvrdnja, obzirom na činjenicu da se radi o notornoj laži i klasičnoj zamjeni teza. Naime, gradski građevinski inspektor, koji je jedini nadležan vršiti inspekcijski nadzor, više je puta obilazio gradilište i sačinjavao zapisnike u kojima nikada nije naveo da se radi o nezakonitoj gradnji. Upravo suprotno, utvrdio je da se svi poslovi odvijaju u skladu s važećom i pravosnažnom građevinskom dozvolom i svom ostalom zakonom propisanom dokumentacijom. Također je u propisanom roku i na zakonom propisan način odgovorio i na sve upite i prijave koje je dobivao od trećih strana, kao na primjer, od Medžlisa islamske zajednice Mostar.
Što se Javnog gradskog pravobranitelja tiče, prethodno u tekstu naveli smo koje sve aktivnosti i mjere je poduzimao. Uz napomenu kako je tužba koju je u ime Grada Mostara podnio protiv HNK Mostar još uvijek u sudskoj proceduri. Znači, notorna je laž da gradski pravobranitelj nije poduzimao mjere i da se povukao pod političkim pritiscima. Istina je upravo suprotna. Gradski je pravobranitelj podnio tužbu protiv HNK Mostar zbog političkih pritisaka, kao i pritisaka koje su na njega izvršili predstavnici Medžlisa IZ Mostar, u prvom redu mostarski muftija Salem Dedović. Prethodnu tvrdnju vrlo je lako dokazati analizom medijskih sadržaja povezanih s odnosom Medžlisa IZ prema izgradnji zgrade HNK Mostar.
Kada su uvidjeli da sudskim putem ne mogu realizirati svoje nečasne i nezakonite namjere, stvarni kreatori i nalogodavatelji ovog slučaja, fokus javnog pritiska prebacuju na Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja HNŽ te na županijskog građevinskog inspektora.
Premda neovlašten za poduzimanje takvih mjera, po podnesku Medžlisa IZ Mostar i po nalogu županijskog ministra graditeljstva Bekira Isakovića, županijski građevinski inspektor Haris Spahić dana 27. 1. 2025. godine dolazi na gradilište HNK Mostar i pokušava izvršiti nenadležni i nezakoniti inspekcijski nadzor. Nakon toga, svjestan kako je njegov pokušaj inspekcijskog nadzora bio nezakonit, dana 21. 2. 2025. godine upućuje „Zahtjev za nadležno postupanje“ naslovljen na Grad Mostar – Odjel za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove – Služba za inspekcijske poslove.
U predmetnom Zahtjevu upućenom Službi za inspekcijske poslove Grada Mostara, županijski građevinski inspektor Spahić, među ostalim navodi: „Budući da kantonalni građevinski inspektor nije nadležan za postupanje po navedenom podnesku, isti vam dostavljamo, u skladu s članom 65. stav 4. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj: 2/98, 48/99 i 61/22), na nadležno postupanje.“
Nakon toga, po prijavi „Mostarskog kruga“ i ponovno po nalogu županijskog ministra graditeljstva Isakovića, dana 23. 4. 2025. godine, županijski građevinski inspektor Spahić ponovno pokušava izvršiti nenadležni i nezakoniti inspekcijski nadzor. Dana 28. 4. 2025. godine, inspektor Spahić dobiva službenu obavijest od ovlaštenog nadzornog inženjera gradilišta u kojem ga još jednom obavještava kako nije nadležan vršiti inspekcijski nadzor nad objektima koji se grade temeljem odobrenja za građenje izdanog od strane nadležnih službi Grada Mostara. Nadzorni inženjer tom ga prilikom i upozorava da će u slučaju daljnjih nezakonitih postupanja protiv njega biti podignuta kaznena prijava zbog prekoračenja ovlasti i zlouporabe položaja te uznemiravanje djelatnika gradilišta, vršenja mobinga i ometanja radova.
Unatoč svim tim upozorenjima, dana 28. 4. 2025. godine županijski inspektor Spahić i po treći put neovlašteno i nezakonito pokušava doći u inspekcijski nadzor na gradilište HNK Mostar. Nakon toga, u funkciji zaštite nadležnosti Gradske inspekcijske službe i neometanog rada javne ustanove kulture u vlasništvu Grada Mostara, gradonačelnik Grada Mostara Mario Kordić dana 29. 4. 2025. godine podnosi kaznenu prijavu protiv županijskog ministra graditeljstva Bekira Isakovića i županijskog građevinskog inspektora Harisa Spahića.
Slučaj Demić − tko na koga vrši javni i (para)politički pritisak u ovom procesu?
Svi javni, medijski, pravni, politički i parapolitički nasrtaji na legalnost gradnje zgrade HNK Mostar kojima svjedočimo u posljednjih nekoliko godina samo su nastavak ranijih pritisaka istih aktera. O tome svjedoči i dopis koji je Salko Demić, tadašnji Javni pravobranitelj Grada Mostara, dana 20. 1. 2006. godine uputio Medžlisu IZ Mostar.
U svom dopisu/odgovoru, pravobranitelj Demić referira se na akt Medžlisa IZ Mostar naslovljen kao „Zahtjev za podnošenje tužbe kod nadležnog suda radi poništenja, odnosno, ukidanja, zbog nezakonitosti“. U navedenom aktu Medžlis upućuje šest zahtjeva Javnom pravobranitelju, a pravobranitelj u odgovoru, između ostalog, navodi:
„Dakle, obavještavam Vas da, uprkos Vašim otvorenim prijetnjama, insinuacijama i ultimatumima, ni po jednom Vašem zahtjevu neće biti postupljeno.“
Posebno je značajan šesti zahtjev, koji se odnosio na:
„reviziju svih novoizgrađenih ili započetih objekata na zemljištu bivše željezničke stanice u Mostaru i njenih objekata, i to: Hrvatsko kazalište, zgrada INTEGRA – Mostar, zgrada Vlade Federacije BiH, Katoličke katedrale i drugih objekata i otuđenja zgrada i građevinskog zemljišta“.
Zanimljivo je primijetiti kako u gornjoj rečenici iz 2006. godine, Medžlis Islamske zajednice širi lokalitet na kojem se gradi zgrada HNK naziva „zemljište bivše željezničke stanice“, ali ne spominje termin „Lakišića harem“. Zašto? Je li 2006. godine postojao problem „Lakišića harema“? O tome će, također, biti riječi u nastavku teksta.
Pravobranitelj Demić odgovor Medžlisu IZ Mostar završava rečenicom:
„Takođe, moramo istaći našu iznenađenost i ogorčenje izazvano stepenom odstupanja Vašeg podneska od standarda civiliziranog komuniciranja između institucija i ljudi u njima.“
Svaki normalan građanin ovoga grada, u ovom slučaju, trebao bi se zapitati: što je pravna, ili bilo koja druga, osnova za ovakav ZAHTJEV Medžlisa IZ Mostar? Kakve veze ima Medžlis s navedenim objektima? Otkud Medžlisu pravo da nešto (bilo što) ZAHTJEVA od Javnog gradskog pravobranitelja? Kako smo uopće došli do toga da se Medžlis usudio napisati i poslati jedan ovakav zahtjev? U kakvom mi to gradu i državi živimo?
Rimski sporazum i Središnja gradska zona Grada Mostara
Mostarski Krug podsjeća da se objekat Hrvatskog kazališta gradi na prostoru Centralne gradske zone (Distrikta), za koji je prema Rimskom sporazumu (potpisanom 18. februara 1996. godine) definirano da se Centralna zona gradi prema urbanističkom planu, uz zajedničko definiranje svih bitnih sadržaja koji će doprinjeti integraciji i spajanju ratom podijeljenog grada. Međutim, ovu suštinsku odredbu Rimskog sporazuma vladajuće strukture ignorišu i odgađaju već skoro 25 godina, što je neprihvatljivo i opasno. Građani Mostara svjedoče o stanju u toj centralnoj gradskoj zoni koje, najblaže rečeno, podsjeća na slike iz ratnih vremena. Građevinske aktivnosti u toj oblasti i dalje se odvijaju haotično, bez ikakvog reda i plana.
„Mostarski krug“, iz priopćenja za javnost
Pitanje Rimskog sporazuma i s njim poveznog Prijelaznog Statuta Grada Mostara, odnosno, primjene odredbi Statuta i Sporazuma, kompleksno je pravno-političko pitanje u svezi kojeg postoje različita pravna i politička tumačenja. Cjelovita analiza toga pitanja zahtijevala bi mnogo širu elaboraciju koja nadilazi okvire ovog priopćenja.
Unatoč tome, ovom prigodom, prihvaćajući punu pravnu odgovornost za izrečeno, izjavljujemo kako su svi dokumenti u svezi zgrade HNK Mostar u potpunosti u suglasnosti i s Rimskim sporazumom i s Prijelaznim Statutom Grada Mostara. To su, izravno ili neizravno, potvrdile i odluke tužiteljstva i sudova koje su prethodno citirane, a isto se pitanje nalazi i u obuhvatu postojećeg sudskog procesa koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru.
Ono što je nepobitno i dokumentirano činjenica je da je Safet Oručević, dana 11. 5. 1997. godine, pet mjeseci nakon što je imenovan za dogradonačelnika Grada Mostara, u svojstvu predsjednika Skupštine Opštine Mostar, potpisao „ODLUKU o izmjeni i dopuni Odluke o prenošenju nekretnina na upravljanje i korištenje ODBORU ISLAMSKE ZAJEDNICE“.
Navedenom odlukom, Safet Oručević dodijelio je Odboru Islamske zajednice na upravljanje i korištenje 205 katastarskih čestica (k.č.) na području Grada Mostara. (Prilog: „ODLUKA o izmjeni i dopuni Odluke o prenošenju nekretnina na upravljanje i korištenje ODBORU ISLAMSKE ZAJEDNICE“)
Vrlo ja važno naglasiti kako su se katastarske čestice (parcele i objekti) iz navedene odluke, u vrijeme njenog donošenja, nalazile i na području Opštine Mostar („B strana“) i na području Općine Mostar („H strana), a dio njih se nalazio i unutar same Središnje gradske zone (Distrikta) sastavljene od „H dijela“ i „B dijela“. Odlukom su bile obuhvaćene nekretnine u vlasništvu Grada, ali i čestice u vlasništvu ili posjedu pravnih i fizičkih osoba. Bilo bi zanimljivo istražiti na osnovu kojeg zakona, s kojim ovlastima i nadležnostima i prema kojem kriteriju je dodijeljeno tih 205 katastarskih čestica, te kakav je njihov trenutni status.
Umjesto da se bavi slučajevima u kojima postoji opravdana sumnja da su interesi Grada ugroženi i povrijeđeni, Javni gradski pravobranitelj, protivno volji gradonačelnika i bez suglasnosti Gradskog vijeća, vodi apsurdan, politički motiviran i. po interese Grada Mostara, potencijalno vrlo štetan sudski proces protiv HNK Mostar.
I navedena odluka, između ostalog, svjedoči da je Safet Oručević, kao nositelj vlasti u samo jednoj upravno-administrativnoj jedinici (Opština Mostar) samovoljno i nezakonito prisvojio status upravitelja cjelokupnog gradskog područja – i Opštine („B“), i Distrikta („B+H“) i Općine („H“) - odnosno, da je tim činom negirao pravni subjektivitet i legalitet Općinskog vijeća Općine Mostar, što predstavlja još jedan dokaz u prilog tezi o skrivenoj ideološko-političkoj premisi napada na zagradu HNK, iznesenoj na početku ovog teksta. Podsjećamo, odluka koju je Safet Oručević potpisao kao predsjednik Skupštine Opštine Mostar, odnosno dijela grada Mostara koji je za vrijeme rata bio pod vojnom kontrolom Armije RBiH, odnosila se i na katastarske čestice koje su bile na teritoriju OV Općine Mostar, odnosno, dijela grada koji je za vrijeme rata bio pod vojnom kontrolom HVO-a.
Pored primjera Odluke od 10. 1. 1997. godine, postoji i drugi primjeri koji potvrđuju da su bivša Skupština Opštine Mostar i Opština Stari Grad Mostar na prostoru Središnje gradske zone raspolagale imovinom, donosile rješenja o dodjeli stanova, prenosile stanarska prava, te izdavale urbanističke i građevinske dozvole – i to sve do rujna 2000. godine. Zbog jednog slučaja nezakonite dodjele nekretnina koji bi se uskoro mogao naći na sudu, a u kojem je Safet Oručević, u svojstvu predsjednika SO Mostar, ponovno glavni akter, Grad Mostar bi na ime odštete mogao platiti višemilijunski iznos.
Ovdje je potrebno spomenuti i slučaj 32 obitelji nebošnjačke nacionalnosti koje su prije rata 1990-ih imale ugovore o korištenju poslovnih prostora na području Starog Grada Mostara. Nakon rata, vlasti tadašnje SO Mostar − čiji je predsjednik tada bio upravo Safet Oručević − raskinule su sve ugovore s korisnicima Hrvatima, Srbima i Albancima, dok nijedan ugovor s korisnicima bošnjačke nacionalnosti nije raskinut. Poslovni prostori koje su prije koristili nebošnjaci, naknadno su ugovorima dodijeljeni isključivo novim korisnicima bošnjačke nacionalnosti. (Više o tome na: https://www.vrisak.info/vijesti/mostar-hrvatima-srbima-i-albancima-objekti-u-starom-gradu-nisu-vraceni-ni-26-godina-nakon-rata/) Moguće je, i to bi svakako trebalo dodatno provjeriti, da se neki od tih poslovnih prostora nalaze i među onih 205 katastarskih čestica koje je Safet Oručević dodijelio Odboru Islamske zajednice.
Za ovaj slučaj, međutim, ključna je činjenica da se na tom popisu ne nalazi čestica na kojoj se gradi zgrada HNK Mostar, niti ijedna druga koja bi pripadala prostoru koji Medžlis Islamske zajednice Mostar posljednjih godina naziva lokalitetom i vakufom „Lakišića harem“.
Iz navedenog se može nepobitno zaključiti kako 1997. godine, na parceli bivše željezničke stanice, lokalitet „Lakišića harema“ nije postojao ni za Safeta Oručevića ni za Odbor IZ Mostar. Ova činjenica otvara niz zanimljivih pitanja. Kako i zašto se moglo dogoditi da se Safet Oručević i predstavnici Odbora Islamske zajednice Mostara 205 puta zapitaju koje sve katastarske čestice treba dodijeliti Odboru Islamske zajednice na upravljanje i korištenje, a da pritom, niti jedan jedini put nisu pomislili na lokalitet kojeg nekoliko godina poslije toga počinju svojatati i proglašavati glavnim dokazom majorizacije nad Bošnjacima u Mostaru?
Pitanje je još zanimljivije ako znamo da je kamen temeljac za novu zgradu HNK Mostar na „spornoj“ lokaciji položen 1996. godine. Dakle, i Safet Oručević i Odbor Islamske zajednice u vrijeme pripremanja i donošenja „ODLUKE o izmjeni i dopuni Odluke o prenošenju nekretnina na upravljanje i korištenje ODBORU ISLAMSKE ZAJEDNICE“ znali su da će se na tom lokalitetu graditi zgrada HNK Mostar, ali ni ta činjenica, tada, očito nije bila dovoljna da se „sjete“ „Lakišića harema“. Kao što smo naveli, „Lakišića harema“ nema ni u rečenici koju smo citirali iz zahtjeva koji je Medžlis 2006. godine uputio tadašnjem Javnom gradskom pravobranitelju.
Zašto je, u međuvremnu, Medžlis odlučio širi lokalitet bivše robne kuće HIT, odnosno, zgrade HNK Mostar, nazivati „Lakišića haremom“ i pretvoriti ga u „najvažniji problem“ u Mostaru, ako već nije, nadam se, bit će jasnije svima koji pročitaju ovaj tekst.
U svrhu boljeg razumijevanja ovoga „problema“ korisno je navesti kako od prvoga dana od kada se vode zemljišne knjige u Mostaru, to jest od 1884. godine, nikada se i nigdje u gruntu i katastru za navedeni lokalitet ne koristi naziv „Lakišića harem“, niti se u gruntovnici ili katastru Islamska zajednica navodi, bilo kao vlasnik, bilo kao korisnik, navedene parcele, odnosno, njenih čestica.
Odnos Ureda visokog predstavnika (OHR) prema izgradnji zgrade HNK Mostar i Središnjoj gradskoj zoni
Kao što je već istaknuto, sve dosadašnje reakcije OHR-a u svezi izgradnje zgrade HNK Mostar bile su političke naravi i nisu proizvele nikakve pravno obvezujuće posljedice. Te su reakcije, kako nekada, tako i danas, bile potaknute isključivo dezinformacijama koje su pojedinci poput Safeta Oručevića, zajedno s ideološkim i političkim istomišljenicima unutar i izvan OHR-a, sustavno dostavljali Visokim predstavnicima u Bosni i Hercegovini.
Zanimljivo je primijetiti kako Safet Oručević i suradnici svaki put koriste isti obrazac djelovanja kada je u pitanju nastavak izgradnje zgrade HNK.
1. Najprije se raznim poluinformacijama i dezinformacijama nastoji kreirati javni narativ o nelegalnosti gradnje i tobožnjoj ugroženosti nečijih prava i interesa.
2. Taj narativ, potom, samoproglašene žrtve i lažni borci za opći interes i društvenu pravdu koriste kao sredstvo javnog i političkog pritiska na određene pojedince i institucije koje time nastoje staviti u funkciju realizacije svojih ideoloških, političkih, nacionalnih, vjerskih i financijskih interesa.
3. Kada, kombinacijom javnih i nekih drugih pritisaka i ucjena, uspiju ishoditi nenadležna postupanja i nelegalne odluke, te iste postupke i odluke koriste kao dokaz ispravnosti svojih teza i legalnosti svojih zahtjeva.
Nakon što je postalo jasno da kroz tužiteljstvo i sudove ne mogu ostvariti svoje ciljeve, glavni akteri javnog i političkog nasilja nad gradnjom zgrade HNK Mostar – prvenstveno Safet Oručević i „Mostarski krug“ te Medžlis IZ Mostar − fokus preusmjeravaju na županijsko ministarstvo graditeljstva i županijskog građevinskog inspektora.
Premda se i sam, u pisanom obliku, proglasio nenadležnim, županijski građevinski inspektor Spahić − na inicijativu Safeta Oručevića i „Mostarskog kruga“, a po nalogu ministra graditeljstva Isakovića − ipak poduzima niz nezakonitih radnji kojima prekoračuje ovlasti, zloupotrebljava položaj, uznemirava djelatnike gradilišta, vrši mobing, ometa radove i sačinjava pravno bezvrijedne zapisnike. Nakon toga, te iste zapisnike i na njima temeljene nezakonite odluke, skupa s ostalim lažima i dezinformacijama, Safet Oručević i suradnici predstavljaju javnosti i nositeljima raznih političkih funkcija kao dokaz nelegalnosti gradnje zgrade HNK Mostar.
Na isti način kao što danas postupa Spahić, prije gotovo dva desetljeća, na istoj lokaciji i po istom političkom nalogu, postupao je nenadležni i nelegalni građevinski inspektor Nenad Ibrulj.
I ovaj put, kao i u ranijim fazama borbe protiv HNK Mostar, Safet Oručević i suradnici u funkciju realizacije svojih interesa pokušavaju staviti i OHR i samog Visokog predstavnika. Nezadovoljni odlukama Županijskog tužiteljstva, Općinskog suda Mostar i Županijskog suda Mostar te nakon što angažman predsjednika Gradskog vijeća Grada Mostara, Javnog gradskog pravobranitelj, županijskog ministra graditeljstva i županijskog građevinskog inspektor nisu do kraja ispunili njihova očekivanja, Safet Oručević i suradnici iz Medžlisa IZ Mostar u funkciju realizacije svojih ciljeva i interesa nastojali su uvući i Visokog predstavnika Christiana Schmidta. Sudeći prema posljednjem Schmidtovom izvještaju pred Vijećem sigurnosti UN-a, nisu baš bili uspješni u tome.
Kako bi stvorili privid da ovdje nije riječ o borbi za njihove političke ciljeve i financijske interese, nego o borbi za interese svih društvenih, nacionalnih i vjerskih zajednica u Mostaru, članovi „Mostarskog kruga“, na čelu sa Safetom Oručevićem, izražavaju i svoju javnu zabrinutost za „Osiguranje jednakih prava – OHR treba osigurati jednaka prava za sve nacionalne entitete u pogledu izgradnje u Centralnoj zoni Mostara“. Stoga u svoj zahtjev uključuju: „Uklanjanje opstrukcija u izgradnji Jevrejskog kulturnog centra sa sinagogom; Ispunjavanje zahtjeva Islamske zajednice; Restauraciju objekta Srpske opštine Mostar“.
Zapitajmo se: zašto na tom popisu nema Katoličke crkve i nekih njenih objekata/zahtjeva? I kako se zahtjevi vjerskih zajednica uklapaju u raspravu o izgradnji javne ustanove kulture. HNK Mostar, naime, javna je ustanova kulture, a nositelji osnivačkih i vlasničkih prava su:
• Grad Mostar (50%) i
• Hercegovačko-neretvanska županija (50%).
Stoga, u bližoj ili daljoj budućnosti, GV Grada Mostara i Skupština HNŽ, mogu donijeti odluku, na primjer, da ukinu javnu ustanovu HNK Mostar, a da zgradu HNK prodaju na javnom natječaju najpovoljnijem ponuditelju ili je dodjele na upravljanje i korištenje Medžlisu IZ Mostar. I s ustanovom i sa zgradom mogu raditi što god žele i odluče jer su vlasnici i ustanove i zgrade. A Grad Mostar je, pri tom, i vlasnik parcele na kojoj se gradi zgrada HNK Mostar te nositelj građevinske dozvole koju su izdale nadležne službe Gradske uprave. Uz sve to, gradnja zgrade se, osim vrlo neznatnim dijelom, ne financira iz proračuna Grada Mostara, niti iz proračuna HNŽ-a. To znači da izgradnjom zgrade HNK Mostar, i Grad Mostar i HNŽ, povećavaju vrijednost svoje imovine u desecima milijuna konvertibilnih maraka.
Uzimajući sve navedeno u obzir, kako objasniti činjenicu da gradski pravobranitelj, po nalogu Medžlisa IZ Mostar, te županijski građevinski inspektor, po nalogu županijskog ministra, poduzimaju nenadležne i nelegalne te moralno koruptivne i politički štetne radnje, kako bi zaustavili i onemogućili izgradnju zgrade javne ustanove kulture u vlasništvu Grada i Županije. I sve to u suradnji sa Safetom Oručevićem čije prethodne odluke, u svojstvu predsjednika SO Mostar, mogu izazvati višemilijunsku štetu za Grad Mostar, koji u javnosti nastupa kao „graditelj mira i multietničke suradnje”, a prethodnih dana otvoreno prijeti novim ratom.
Pored toga, dok u javnosti roni svoje krokodilske suze nad multinacionalnim i multireligijskim Mostarom, Safet Oručević bi trebao informirati javnost o sljedećem:
1. Koliko je katastarskih čestica, kao predsjednik SO Mostar, dodijelio na upravljanje i korištenje Židovskoj općini Mostar, Srpskoj opštini Mostar i Katoličkoj crkvi, a koliko Odboru Islamske zajednice?
2. Zašto nije ni spomenuo Katoličku crkvu u najnovijem „Mostarskom upozorenju“?
3. Što je s ugovorima o zakupu koje su imale 32 nebošnjačke obitelji (Hrvati, Srbi, Albanci), odnosno, zašto nitko od njih, iako su u vrijeme izbijanja rata imali važeće ugovore, nije mogao, za vrijeme njegove multietničke vladavine nakon rata, obnoviti zakup prostora u Starom Gradu?
I za kraj, još jedno objašnjenje i pojašnjenje. Kada je Središnja gradska zona u pitanju, slušajući i čitajući Safeta Oručevića i njemu slične, mogao bi se steći dojam da su u sastav Središnje zone ušli samo dijelovi grada koji su prije novog administrativnog ustroja bili u sastavu Općine Mostar (u svrhu otklanjanja terminološke zbrke, u nastavku ćemo ratnu i poslijeratnu Općinu Mostar, označiti kao „H stranu“, a ratnu i poslijeratnu Opštinu Mostar kao „B stranu“). Što se od 1995. do 2000. godine događalo u dijelu grada koji je bio u sastavu Opštine Mostar („B strana“), a koji je potom postao dio Središnje gradske zone, Oručević i slični bi najradije zaboravili. U posjedu smo više dokumenata koji dokazuju kako su sve do rujna 2000. godine, SO Mostar i Opština Stari grad Mostar („B strana“) vršili raspolaganja imovinom, donosili rješenja o dodjeli stanova, prenosili stanarska prava, te izdavali urbanističke i građevne dozvole na području Središnje gradske zone.
Pored toga, korisno je zapitati se zašto je i danas u fokusu unitarističke javnosti te samoproglašenih boraca za „multietnički Mostar“ samo „H“ dio Središnje zone i „Zapadni Mostar“, kako ga oni, kada im to odgovara, zovu. Što je s „B“ dijelom Središnje zone − koje i čije institucije i objekti se tamo nalaze? Koliko islamskih vjerskih objekata ima u „Zapadnom Mostaru“, a koliko katoličkih u „Ne-zapadnom Mostaru“? Koliko Hrvata ima u „Ne-zapadnom“, a koliko Bošnjaka u „Zapadnom Mostaru“? Smijemo li postaviti ta pitanja prije nego nam, oni sa spomenutom skrivenom premisom ugrađenom u vlastiti mentalni sklop, to dopuste?
Ako je nekome bitno da se Mevlana gradi u Središnjoj gradskoj zoni, zašto, na primjer, ne traži da bude izgrađena u „B“ dijelu Središnje zone, zašto MORA biti u „H“ dijelu premda je nema u postojećem i važećem regulacijskom planu tog dijela grada? Može li nam netko to racionalno obrazložiti? Lokacija takozvane zgrade „Jagnje“, koja se spominjala u razgovorima na ovu temu, također je dio Središnje zone, samo 50 metara udaljena od zgrade HNK Mostar. Zašto ta lokacija nije prihvatljiva za Mevlanu? Samo pitamo. I voljeli bismo da nam netko odgovori na ta pitanja.
Kada će OHR i neki drugi međunarodni predstavnici svoje stavove o Mostaru početi temeljiti na činjenicama i razgovorima sa svim „stranama“, a ne na poluinformacijama i dezinformacijama kojima ih obasipaju unitarističko-hegemonistički političari i mediji te njihovi vlastiti suradnici i djelatnici koji razmišljaju i funkcioniraju na istoj unitarističkoj ideološko-političkoj matrici? Kada će shvatiti da je unitaristička agenda u suprotnosti i s duhom i slovom Daytonskog sporazuma i Ustava BiH, da ruši ustavno-pravni poredak ove države i razara međunacionalno povjerenje te da se iza te unitarističke fasade vrlo često krije bošnjački nacionalizam i hegemonizam, a iza njih financijski i poslovni interesi određenih grupa i pojedinaca u blažoj varijanti, a kriminal u težoj? Kada će svoje stavove početi temeljiti na pravnim i političkim činjenicama koje mogu čuti od članova one 32 obitelji koje je Safet Oručević „prognao“ iz Staroga Grada i kada će se početi javno zalagati za njihova prava te javno prozvati one koji su im ta prava uskratili? Posljednje izvješće Visokog predstavnika Christiana Schmidta pred Vijećem sigurnosti UN-a, moglo bi se smatrati nagovještajem dolaska tog vremena. (https://bljesak.info/vijesti/politika/christian-schmidt-pred-un-om-hrvatska-konstruktivna-u-pomoci-bih-dodik-prijeti-poretku/515618).
Želimo vjerovati da u ovom gradu i ovoj državi, među pripadnicima svih nacija, svih religija i svih svjetonazora još uvijek ima veći broj onih koji ne žele nove nesporazume, probleme i sukobe i koji će se jasno distancirati od onih koji ih, poput Safeta Oručevića, pripremaju i pozivaju u neke nove ratove. Ako je i od Mimara mira, previše je.
Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
