Hajduk Andrija Šimić, poznat kao jedan od najslavnijih heroja s područja Hercegovine, Dalmacije i južnih dijelova Bosne, bio je povijesna ličnost koja se borila protiv Osmanskog carstva i nepravdi prema siromašnom stanovništvu. Rođen je na današnji dan 1833. godine u Alagovcu, u Grudama, a svoj život posvetio je borbi protiv turske vlasti i zaštiti siromašnih. Šuma, dalmatinski kamenjar i hercegovački stanovi često su bili skloništa za njega i njegovu družinu.
Nosio je pušku, kuburu i nož te je sa svojim hajducima napadao bogate i dijelio plijen s onima u potrebi. Njegova odvažnost i karizmatična osobnost učinile su ga legendom ovih prostora, a sjećanja na njega čuvaju spomenici i priče, poput onih zabilježenih na runovićkom groblju gdje je pokopan. Njegov grob, kako ističe i članak s 24sata.hr, nalazi se u blizini Proložca, a lokalni mještani i povjesničari često ga posjećuju kako bi se prisjetili njegove priče.
Nakon što je zarobljen 1871. godine, Andrija Šimić je osuđen na 14 godina zatvora. Po izlasku na slobodu 1905. godine, povukao se u kuću obitelji Babić u Imotskom, gdje je i preminuo.
Slobodna Dalmacija piše da su imotski planinari, koji u svojim redovima imaju prave obožavatelje legendarnog hajduka, prekopali povijesne dokumente, ispeglali činjenice i sjeli pred papire i računala kako bi avanture Andrijice Šimića prikazali svijetu i narodu – onima koji je ne znaju i onima koje treba tek malo podsjetiti.
Mjesecima su radili na poučnoj stazi u općini Runovići, koja u nešto više od pet kilometara lagane šetnje runovićkim brdima, kroz deset poučnih ploča, priča i uči o hajducima, povijesnim okolnostima, s naglaskom na glavnu zvijezdu po kojoj je staza i dobila ime.
Staza Andrijice Šimića počinje u Sebišini, a nekih sat i pol kasnije završava na mjesnom groblju Gospe od Karmela u Runoviću, gdje se nalazi i Šimićev grob. Naime, Andrijica je, nakon tri desetljeća uzništva i izlaska na slobodu, kao vitalan starac dane provodio u rodnoj Hercegovini, a kad je došao posjetiti svoje imotske prijatelje u Runovićima, svećenika i narodnog vidara koji mu je za hajdukovanja liječio rane, otpio je gutljaj imotske rakije i izdahnuo baš tu – u kraju iz kojeg se vidi čitav njegov hajdučki put, od Vrana do Kamešnice.
Članovi HPD-a „Imotski“ iznimno su ponosni na svoju ideju i realizaciju i sigurni kako će staza zaživjeti i kako će se i namjerni i slučajni prolaznici zaustavljati i pročitati „koju pametnu“ o velikom hajduku. Branimir Mikulić, predsjednik imotskog Planinarskog društva, kaže kako su mjeseci rada na poučnoj stazi itekako dobro utrošeno vrijeme:
– Rad na ovom projektu, koji je financiran i od strane Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, bio je baš poseban gušt. Prije nego smo došli do faze „bauštele“, odnosno postavljanja tabli i čišćenja i obilježavanja staze, ekipa koja je radila na njima mjesecima je detaljno proučavala dokumente, slušala i analizirala anegdote, tražila fotografije…
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
